NA plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propalo je više od pedeset tona trešanja jer ih nije imao tko pobrati. Kako piše Slobodna Dalmacija, vlasnik je više puta oglašavao potrebe za radnom snagom po zavodima za zapošljavanje i internetskim portalima, ali nitko se nije javljao.
I oni koji su se javili radili su jako loše i od njih nije bilo velike koristi. Uzalud je nudio plaću od pet do devet tisuća kuna mjesečno (ovisno o količini koja se nabere) za osam sati rada dnevno uz sat vremena odmora i plaćen prijevoz do plantaže u Majkovcu kod Svetog Ivana Zeline.
Vlada i ministarstvo ne reagiraju, kaže Kljaković Gašpić
Hrvatska poljoprivredna komora, HGK i Hrvatska voćarska zajednica šute. Ne poduzimaju ništa. Vlada i Ministarstvo poljoprivrede ne reagiraju ili možda i nemaju pojma što se događa na terenu. Mi, hrvatski voćari, cvjećari, vinogradari i vinari, smo nemoćni. MUP nije kriv, nego zakonodavac koji je propisao dugu, kompliciranu proceduru i oni birokratski mozgovi koji su takav zakon osmislili i tako oštetili državni proračun i onemogućili ostvarenje prihoda nama poljoprivrednicima”, dodao je Kljaković Gašpić.
Na popisu županijskih zavoda za zapošljavanje među strukama radnika koji se mogu uvesti iz inozemstva nije navedena poljoprivreda ni išta u vezi s poljoprivredom.
Što rade institucije, što rade komore, što rade udruge? Zna se za probleme s radnom snagom u turizmu i građevinarstvu. Poljoprivredu nitko ne spominje”, zaključio je Kljaković Gašpić.
Kljaković Gašpić: Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati
Stoga je Kljaković Gašpić pokušao pronaći uvoznu radnu snagu. Javili su mu se potencijalni radnici iz Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Filipina, ali problem nije mogao riješiti zbog birokratske zavrzlame. Naime, on je potrebu za radnicima oglasio u travnju, a papirologija, odnosno njihove radne dozvole mogle bi se riješiti tek u kolovozu i rujnu. Dakle. nakon četiri mjeseca.
“I, eto, vidite. Našao sam deset Nepalaca preko jedne agencije koji su spremni brati trešnje, ali početi bi mogli tek u kolovozu jer im nije riješena radna dozvola i viza. A u kolovozu meni treba samo jedan radnik da pokosi po voćnjaku. Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati”, istaknuo je Kljaković Gašpić, naglasivši da su za sve krive spora administracija i velika birokracija.
“Doživljavamo poslovnu katastrofu. Nezaposleni neće raditi. I bolje, ništa ne valjaju”
“U Hrvatskoj ima posla za radnike, a nema za neradnike. Svi koji hoće, mogu raditi, ali, eto, ti nezaposleni vole biti na zavodu za zapošljavanje i tako žive, nekada nešto odrade na crno i s tim se zadovolje”, rezolutan je Kljaković Gašpić, koji kaže da se treba ukinuti postojeća procedura izdavanja radnih dozvola te da postupak treba prebaciti na poslodavca, koji u konačnici i plaća te radnike, a ne tražiti suglasnosti zavoda za zapošljavanje.
“Stotine, možda i tisuće OPG-ova u Hrvatskoj nemaju potrebne radnike u poljoprivredi. Nemaju berače! Urodi jagoda, trešanja, borovnica, malina, kupina, breskvi, marelica, jabuka, krušaka su ugroženi. Nema tko brati voće koje dozrijeva i dospijeva”, tim se dramatičnim apelom hrvatskoj javnosti obratio Kljaković Gašpić, predsjednik udruge “ZG trešnja”.
“Doživljavamo poslovnu katastrofu. Domaćih radnika je nedovoljno. Nezaposleni sa zavoda za zapošljavanje neće raditi. Dobro im je. I bolje, jer ništa ne valjaju. Neradnici i žmukljeri” oštar je Kljaković Gašpić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
