Što je konzervacijska poljoprivreda?

Da bi bila široko prihvaćena, sve nove tehnologije moraju imati koristi i prednosti koje privlače široku skupinu poljoprivrednika koji razumiju razlike između onoga što rade i onoga što im je potrebno. U slučaju konzervacijske poljoprivrede te se koristi mogu grupirati kao:

Ekonomske koristi koje poboljšavaju učinkovitost proizvodnje.

Tri glavne ekonomske koristi mogu proizaći iz usvajanja CA:

Ušteda vremena, a time i smanjenje radne snage.
Smanjenje troškova, npr. goriva, troškova rada strojeva i održavanja, kao i smanjenih troškova rada.
Veća učinkovitost u smislu većeg izlaza za manji unos.
Pozitivan utjecaj konzervacijske poljoprivrede na raspodjelu rada tijekom proizvodnog ciklusa i, što je još važnije, smanjenje potrebe za radnom snagom glavni su razlozi za poljoprivrednike u Latinskoj Americi da usvoje konzervacijsku poljoprivredu, posebno za poljoprivrednike koji se u potpunosti oslanjaju na obiteljski rad.

Agronomske prednosti koje poboljšavaju produktivnost tla.

Usvajanje konzervacijske poljoprivrede dovodi do poboljšanja produktivnosti tla:

Povećanje organske tvari.
Očuvanje vode u tlu.
Poboljšanje strukture tla, a time i zone zakorjenjivanja.
Stalno dodavanje žetvenih ostataka dovodi do povećanja udjela organske tvari u tlu. U početku je to ograničeno na gornji sloj tla, no s vremenom će se proširiti i na dublje slojeve tla. Organska tvar igra važnu ulogu u tlu: učinkovitost korištenja gnojiva, sposobnost zadržavanja vode, agregacija tla, okruženje za korijenje i zadržavanje hranjivih tvari, sve ovisi o organskoj tvari.

Prednosti za okoliš koje štite tlo i čine poljoprivredu održivijom:

Smanjenje erozije tla, a time i troškova održavanja cesta, brana i hidroelektrana.
Poboljšanje kvalitete vode.
Poboljšanje kvalitete zraka.
Povećanje bioraznolikosti.
Sekvestracija ugljika.
Ostaci na površini tla smanjuju učinak prskanja kišnih kapi, a nakon što se energija kišnih kapi rasprši, kapi prelaze u tlo bez ikakvih štetnih učinaka. To rezultira većom infiltracijom i smanjenim otjecanjem, što dovodi do manje erozije. Ostaci također čine fizičku barijeru koja smanjuje brzinu vode i vjetra preko površine. Smanjenje brzine vjetra smanjuje isparavanje vlage iz tla.

Jedan aspekt konvencionalne poljoprivrede je njezina sposobnost mijenjanja krajolika. Uništavanje vegetativnog pokrova utječe na biljke, životinje i mikroorganizme. Neki profitiraju od promjene i pretvaraju se u štetočine. Međutim, većina organizama je negativno pogođena i ili potpuno nestanu ili se njihov broj drastično smanji. Očuvanjem pokrova tla u konzervacijskoj poljoprivredi stvara se stanište za niz vrsta koje se hrane štetočinama, što zauzvrat privlači više kukaca, ptica i drugih životinja. Plodored usjeva i pokrovnih usjeva ograničava gubitak genetske bioraznolikosti, što je pogodovano monokulturama.

Sustavi koji se temelje na visokom dodavanju žetvenih ostataka i bez obrade, akumuliraju više ugljika u tlu, u usporedbi s gubitkom u atmosferu koji je rezultat obrade tla plugom. Tijekom prvih godina provedbe konzervacijske poljoprivrede sadržaj organske tvari u tlu povećava se razgradnjom korijena i doprinosom vegetativnih ostataka na površini. Ovaj organski materijal se sporo razgrađuje, a veći dio se ugrađuje u profil tla, stoga se oslobađanje ugljika u atmosferu također odvija sporo. U ukupnoj ravnoteži, ugljik se sekvestrira u tlu i pretvara tlo u neto ponor ugljika. To bi moglo imati duboke posljedice u borbi za smanjenje emisija stakleničkih plinova u atmosferu i time pomoći u sprječavanju katastrofalnih učinaka globalnog zatopljenja.

Kako poljoprivrednik započinje konzervacijsku poljoprivredu?

Počnite pribrano i koncentrirajte se na dostižne ciljeve.
Kako biste stekli iskustvo, počnite na malom dijelu farme.
Započnite na području gdje ima dovoljno pokrivenosti polja (za malčiranje) i koristite opremu namijenjenu za obavljanje posla.
U slučaju uporabe herbicida, odvojite vrijeme da naučite prepoznati i koristiti herbicide ispravno. To uključuje razumijevanje kalibracije aplikatora herbicida. Razgovarajte s drugim poljoprivrednicima koji se bave konzervacijskom poljoprivredom i učite iz njihovih iskustava i pogrešaka.
Prije nego započnete s konzervacijskom poljoprivredom, jedan vrlo važan aspekt je planiranje dobrog plodoreda .

Kako se CA temelji na životu u tlu, tla se moraju dovesti u stanje u kojem se život može razviti. Fizička i kemijska ograničenja tla, kao što su: zbijanje; drenaža; pH; Razine P2O5 i K2O treba korigirati prije početka CA. To je osobito istinito u visoko degradiranim ili iscrpljenim tlima gdje bi mogla biti potrebna neka vrsta ulaganja u melioraciju kako bi se obnovila. Potrebne radnje mogu uključivati:

podtaljivanje radi uklanjanja zbijenosti;
niveliranje;
kapanje;
korištenje zelene gnojidbe i sintetskog gnojiva za ispravljanje ekstremnih nedostataka hranjivih tvari.
Tla pod CA općenito se poboljšavaju s vremenom. To znači da je stopa degradacije i erozije manja od stope izgradnje tla. Iz tog razloga, čak i visoko degradirana tla trebala bi se poboljšati i postati produktivna pod CA.

U početnim godinama, fokus konzervacijske poljoprivrede će se usredotočiti na kontrolu korova; upravljanje ostacima usjeva i pokrovnih usjeva; te praćenje pojave štetočina i bolesti. Poljoprivrednik treba biti spreman na nove navike i rasporede.

Konzervacijska poljoprivreda temelji se na obnavljanju prirodnih procesa i stoga joj je potrebno prijelazno razdoblje prije nego što se uspostavi CA sustav i ponovno uspostavi prirodna ravnoteža. Preporučljivo je da se poljoprivrednici koji tek dolaze u CA posavjetuju s praktičarima kako bi razmijenili iskustva i postavili realna očekivanja.

Novim CA poljoprivrednicima trebat će početno razdoblje za stjecanje iskustva s inovacijom . Bit će potrebno mnogo informacija o korištenju i prilagodbi terenske opreme, alata i alata. Brazilska ideja o “klinikama sadilica” vrlo je korisna za poljoprivrednike kako bi naučili ne samo o alatima i oruđima, već io vremenu potrebnom za prijelaz na novi sustav, prinosima tijekom i nakon razdoblja prijelaza, radnim i vremenskim zahtjevima u poljoprivredi aktivnosti prije i poslije promjene. Iskustva poljoprivrednika koji dulje vrijeme provode konzervacijsku poljoprivredu mogu novim poljoprivrednicima dati naznake o tome koje ključne prakse ostvaruju uspjeh i koje greške treba izbjegavati. Osnivanje poljoprivrednih školaje još jedan koncept grupne akcije koji je bio uspješan u mnogim zemljama.

Okolišni uvjeti

Brojni okolišni uvjeti mogu ubrzati uspješno promicanje konzervacijske poljoprivrede. Općenito, sljedeći uvjeti dovode do neoptimalnog prinosa usjeva, prihoda farme ili ekoloških problema koji proizlaze iz poljoprivrednih aktivnosti u ovim područjima:

Brdovita topografija.
Erozivne padaline.
Sušna klima, s vrlo vrućim i suhim razdobljima.
Degradirana i erodirana tla Visoki troškovi proizvodnje.
Smanjenje radne sposobnosti.
Smanjenje poljoprivrednih subvencija.
Pod ovim uvjetima promjena sustava u konzervacijsku poljoprivredu mogla bi brzo dati zamah, budući da su rezultati jasni, posebno poljoprivrednicima. Uz prisutnost organizacija za očuvanje poljoprivrede, organizacija poljoprivrednika i poljoprivrednika koji imaju iskustva s konzervatorskom poljoprivredom, konzervatorska poljoprivreda može dovesti do brze promjene u društvenim i ekonomskim okolnostima ljudi.

Inovativni poljoprivrednici koji traže alternativne sustave proizvodnje kako bi uštedjeli novac, poboljšali svoju produktivnost i svoja tla, vjerojatno su ti koji će prvi usvojiti CA. Oni će također biti ti koji će promovirati CA u svojim zajednicama.

Izravna sjetva uključuje uzgoj usjeva bez mehaničke pripreme sjetvene gredice i uz minimalno ometanje tla od žetve prethodnog usjeva. Izraz izravna sjetva shvaćen je u CA sustavima kao sinonim za poljoprivredu bez oranja, nultu obradu tla, bez obrade tla, izravnu bušenje, itd. Sadnja se odnosi na precizno postavljanje krupnog sjemena (na primjer kukuruza i graha); dok se sjetva obično odnosi na kontinuirani tok sjemena kao u slučaju sitnih žitarica (na primjer pšenice i ječma). Oprema prodire kroz pokrov tla, otvara otvor za sjetvu i stavlja sjeme u taj otvor. Veličinu otvora za sjeme i povezano kretanje tla treba držati na apsolutnom minimumu. U idealnom slučaju, utor za sjeme je potpuno prekriven malčem nakon sjetve i na površini ne smije biti vidljiva rahla zemlja.

Priprema zemljišta za sjetvu ili sadnju bez obrade uključuje rezanje ili valjanje korova, ostataka prethodnog usjeva ili pokrovnih usjeva; ili raspršivanje herbicida za suzbijanje korova i sijanje izravno kroz malč. Žetveni ostaci se zadržavaju u potpunosti ili u odgovarajućoj količini kako bi se zajamčila potpuna pokrivenost tla, a gnojivo i dodaci se rasipaju po površini tla ili primjenjuju tijekom sjetve.

Održavanje tla pokrivenim temeljno je načelo CA. Ostaci usjeva ostaju na površini tla, ali mogu biti potrebni pokrovni usjevi ako je razmak između žetve jednog usjeva i sadnje sljedećeg predug. Pokrivni usjevi poboljšavaju stabilnost CA sustava, ne samo zbog poboljšanja svojstava tla već i zbog njihove sposobnosti promicanja povećane bioraznolikosti u agroekosustavu.

Dok komercijalni usjevi imaju tržišnu vrijednost, pokrovni usjevi se uglavnom uzgajaju zbog svog učinka na plodnost tla ili kao hrana za stoku. U regijama gdje se proizvode manje količine biomase, kao što su polusušne regije ili područja erodiranih i degradiranih tala, pokrovni usjevi su korisni jer:

Zaštitite tlo tijekom razdoblja ugara.
Mobilizirajte i reciklirajte hranjive tvari.
Poboljšati strukturu tla i razbiti zbijene slojeve i tvrde posude.
Dopustiti rotaciju u monokulturi.
Može se koristiti za suzbijanje korova i štetočina.
Pokrivni usjevi uzgajaju se tijekom razdoblja ugara, između žetve i sadnje komercijalnih usjeva, koristeći preostalu vlagu u tlu. Njihov rast se prekida ili prije sjetve sljedećeg usjeva ili nakon sjetve sljedećeg usjeva, ali prije nego što počne kompeticija između dva usjeva. Pokrivni usjevi daju energiju proizvodnji usjeva, ali predstavljaju i neke izazove.

Pokrovni usjevi korisni su za:

Zaštita tla, kada nema uroda.
Osiguravanje dodatnog izvora organske tvari za poboljšanje strukture tla.
Recikliranje hranjivih tvari (osobito P 2 O 5 i K 2 O) i njihovo mobiliziranje u profilu tla kako bi ih učinili dostupnijima sljedećim usjevima.
Osigurati “biološku obradu” tla; korijenje nekih usjeva, osobito križanica, poput uljane rotkve, ključno je i može prodrijeti kroz zbijene ili vrlo guste slojeve, povećavajući sposobnost prodiranja vode u tlo.
Korištenje hranjivih tvari koje se lako ispiraju (osobito N).
Različite biljke, s različitim sustavima korijenja, istražuju različite dubine tla unutar profila. Oni također mogu imati sposobnost apsorbirati različite količine hranjivih tvari i proizvesti različite izlučevine korijena (organske kiseline) što rezultira dobrobitima za tlo i za organizme.

Prisutnost sloja malča (od mrtve vegetacije) u konzervacijskoj poljoprivredi inhibira isparavanje vlage iz tla, ali dovodi do veće infiltracije vode u profil tla. Postotak kišnice koja se infiltrira u tlo ovisi o količini pokrivenosti tla.

Kako različiti pokrovni usjevi proizvode različite količine biomase, gustoća ostataka varira s različitim usjevima, a time i sposobnost povećanja infiltracije vode.

Vegetativni pokrov je važan u CA za zaštitu tla od utjecaja kišnih kapi; držati tlo u sjeni; i održavati najveći mogući sadržaj vlage. Vidjeli smo njihovu važnost za recikliranje hranjivih tvari; ali oni također imaju fizički i, možda, alelopatski učinak na korove, smanjujući njihovu učestalost i dovodeći do smanjenja upotrebe agrokemikalija, a time i troškova proizvodnje.

Ostaci slame djeluju kao jastuk koji smanjuje pritisak na tlo ispod kotača i kopita i stoga igraju važnu ulogu u smanjenju zbijanja tla.

Rotacija usjeva nije samo neophodna kako bi se mikroorganizmima u tlu ponudila raznolika “prehrana”, već kako se oni ukorjenjuju na različitim dubinama tla, sposobni su istraživati ​​različite slojeve tla u potrazi za hranjivim tvarima. Hranjive tvari koje su isprane u dublje slojeve i koje više nisu dostupne komercijalnom usjevu, usjevi u plodoredu mogu “reciklirati”. Na taj način usjevi u ophodnji funkcioniraju kao biološke pumpe. Nadalje, raznolikost usjeva u plodoredu dovodi do raznolike flore i faune tla, budući da korijenje izlučuje različite organske tvari koje privlače različite vrste bakterija i gljivica, koje zauzvrat igraju važnu ulogu u transformaciji tih tvari u biljci dostupne hranjivim tvarima.

Učinci plodoreda:

Veća raznolikost u biljnoj proizvodnji, a time i u prehrani ljudi i stoke.
Smanjenje i smanjen rizik od napada štetočina i korova.
Veća rasprostranjenost kanala ili biopora koje stvaraju različiti korijeni (raznih oblika, veličina i dubina).
Bolja distribucija vode i hranjivih tvari kroz profil tla.
Istraživanje hranjivih tvari i vode u različitim slojevima profila tla pomoću korijena mnogih različitih biljnih vrsta rezultira većim korištenjem dostupnih hranjivih tvari i vode.
Povećana fiksacija dušika kroz određene simbionte biote biljke i tla i poboljšana ravnoteža N/P/K iz organskih i mineralnih izvora.
Povećano stvaranje humusa.
Sredstva i prakse:

Dizajn i provedba plodoreda prema različitim ciljevima: proizvodnja hrane i stočne hrane (zrno, list, stabljike); proizvodnja ostataka; kontrola štetočina i korova; unos hranjivih tvari i biološko podpovršinsko miješanje/uzgoj, itd.
Korištenje odgovarajućeg / poboljšanog sjemena za visoke prinose kao i visoku proizvodnju ostataka nadzemnih i podzemnih dijelova, s obzirom na tlo i klimatske uvjete.