Ječam (lat. Hordeum vulgare L.) pripada rodu Hordeum, odnosno rodu jednogodišnjih i dvogodišnjih raslinja i trajnica iz porodice trava (lat. Poaceae). Ima žiličast korijen slabe usisne snage, a može oblikovati do pet sekundarnih šupljih stabljika koje mogu narasti i do 1,5 m zbog čega su sklone polijeganju.
Novije sorte imaju stabljike niže od 1 m stoga su otpornije na polijeganje. Listovi su građeni kao i kod ostalih žitarica, odnosno sastoje se od lisnog rukavca i plojke. Cvat je klas građen od klasnog vretena i klasića, a oplodnja se odvija prije nego klas izađe iz posljednjeg rukavca lista. U sastavu zrna ječma je 10-15% bjelančevina, 70-75% ugljikohidrata, 4-5% celuloze, ulja i 2,5-3% mineralnih tvari. Masa tisuću zrna ječma iznosi 30-40 g, a hektolitarska 60-70 kg. Ima brži porast od pšenice, širi list te veću lisnu masu.
Visoki stupanj prilagođavanja na klimatske uvjete omogućuje uzgoj i u pripolarnim područjima, na planinama, tropskim i suptropskim područjima te polupustinjama, a skromni zahtjevi za uzgoj omogućuju proizvodnju na terenima koji nisu prilagođeni za uzgoj drugih žitarica, poput nagnutih terena i onih na većoj nadmorskoj visini.
Počeo se uzgajati prije 10.000 godina u Etiopiji i jugoistočnoj Aziji, a danas ima najveći areal rasprostranjenosti od svih žitarica. Proizvodi se na oko 80 milijuna hektara širom svijeta, a zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica. Najveći proizvođači su Kanada, SAD, Njemačka, Rusija, Francuska i Španjolska.
Postoje tri forme ječma:
- Jari ječam – sije se krajem siječnja i u veljači, a trajanje vegetacije je od 50 do 130 dana.
- Prijelazna forma
- Ozimi ječam – sije se krajem rujna do polovice listopada a vegetacijsko razdoblje traje od 240 do 260 dana.
Sorte ječma
U klasu ječma je moguć razvoj jednog, dva ili tri klasića, pa se prema broju redova na klasu dijeli na:
- Dvoredni ječam (Hordeum sativum ssp. Distichum) – razvija se jedan klasić pa postoji jedan red s jedne i jedan s druge strane.
- Prijelazni ječam (Hordeum sativum ssp. Intermedium) – ima od 1 do 3 klasića
- Šesteroredni ili višeredni ječam (Hordeum sativum ssp. Polystichum) – razvijaju se sva tri klasića a sa svake strane postoje po tri reda
Za proizvodnju su važne dvije vrste ječma, dvoredni i šesteroredni (višeredni) ječam, a na tržištu postoji visoko produktivan sortiment ozimog i jarog tipa. Izbor sorte ovisi o namjeni proizvodnje koju je potrebno uskladiti s agroklimatskim i tehnološkim uvjetima. Za pivarsku proizvodnju i ljudsku prehranu se uzgaja dvoredni ječam, za hranidbu stoke prijelazni ili šesteroredni. Dvoredni ječam se najčešće proizvodi kao jari, no ima i ozimih dvorednih sorata koje daju visoki i kvalitetan prinos.
Od domaćih sorti jarog dvorednog ječma najčešće se koriste: Jaran, Ikar, Matej, Erih, Quench, Calcule i Pivarac
Jaran
Sorta jarog ječma koji ima potencijalni prinos od 6 t/ha, a uglavnom se proizvodi za stočnu hranu i preradu u industriji slada. Klas je dvoredan s krupnim zrnom. Pripada srednje kasnim sortama po trajanju vegetacije, a karakterizira ga dobra tolerantnost na sušu, bolesti i štetnike.
Ikar
Potencijalni prinos ove ranozrele sorte je veći od 7 t/ha, a namijenjen je za proizvodnju slada zbog dobrih pivarskih karakteristika, ali i za stočnu hranu te ljudsku prehranu. Visina stabljike je oko 70 cm te je vrlo dobre otpornosti na polijeganje. Ima vrlo krupno zrno hektolitarske mase iznad 70 kg, dok je masa 1.000 zrna oko 48 g.
Matej
Ječam visoke rodnosti s prinosom od 7 t/ha. Stabljika je visine oko 76 cm te je otpornija na polijeganje od sorte Jaran. Ima vrlo krupno zrno, hektolitarske mase iznad 68 kg, a masa 1.000 zrna je oko 47 g. Klas je povijen u vrijeme formiranja zrna i zriobe. Pripada srednje ranim sortama i tolerantan je na bolesti i štetnike.
Erih
Pripada srednje ranim sortama, visine od 65 do 68 cm. Masa 1.000 zrna kreće se od 43 do 45 g, a hektolitarska od 70 do 73 kg. Preporučena sjetvena norma je 450-500 klijavih sjemenki/m2. Otpornost na polijeganje je vrlo dobra.
Quench
Jedna od najboljih sorti pivarskog ječma u Europi, a pripada srednje ranim sortama. Intenzivnog je busanja te je biljka srednjeg rasta. Ima dobru otpornost na bolesti i polijeganje, a sjetvena norma je 380-420 klijavih zrna/m2. Karakterizira ga nizak udio proteina i slad visoke kvalitete.
Calcule
Srednje rana sorta namijenjena za stočnu hranu zbog visokog sadržaja proteina. Naraste do visine od oko 77 cm. Odlikuje se odličnom otpornosti na bolesti, a hektolitarska masa se kreće od 62 do 68 kg, dok je masa 1.000 zrna oko 44 g.
Pivarac
Ima izrazito visok potencijal rodnosti, veći od 7,5 t/ha, a naraste do 74 cm stoga je dobre otpornosti na polijeganje. Prvenstveno se proizvodi za industriju slada zbog odličnih pivarskih odlika, no uzgaja se i za stočnu hranu te ljudsku prehranu. Krupnog je zrna, masa 1000 zrna iznosi oko 47 g, a hektolitarska masa je iznad 70 kg.
Najzastupljenije domaće sorte ozimog dvorednog ječma su: Barun, BC Vedran, Bravo, Zlatko, Rex, Maestro, Maxim i Tuna
Barun
Potencijalni prinos ove sorte je veći od 11 t/ha, a uzgaja se za potrebe ljudske prehrane, kao stočna hrana i za proizvodnju slada. Ima izvrsnu otpornost na polijeganje zbog elastične i vrlo čvrste stabljike koja naraste oko 80 cm. Zrno je vrlo krupno, hektolitarske mase 68-72 kg, a masa 1000 zrna je oko 47 g. Spada u srednje rane sorte koja je tolerantna na bolesti i sušu.
BC Vedran
Srednje kasna sorta stabilnog i visokog prinosa. Visina stabljike je 85-88 cm i ima vrlo dobru otpornost na polijeganje. Masa 1000 zrna iznosi 44-47 g, a hektolitarska masa je 63-67 kg. Preporučena norma sjetve je 500-550 klijavih sjemenki/m2.
Bravo
Sorta se odlikuje prilagođavanjem na različite uvjete proizvodnje, a potencijalni prinos iznosi više od 11 t/ha. Ima srednje visoku stabljiku (oko 98 cm) te je dobre otpornosti na polijeganje. Pripada srednje kasnim sortama, a tolerantan je na bolesti te dobro podnosi sušu i vremenske nepogode. Ima vrlo krupno zrno, masa 1000 zrna je 52 g, a sjetvena norma je 350 klijavih zrna/m2.
Zlatko
Ranozrela sorta s potencijalom rodnosti većim od 10,5 t/ha, a pogodna je kao pretkultura za postrnu sjetvu. Proizvodi se kao stočna hrana i za ljudsku prehranu. Ima vrlo krupno zrno hektolitarske mase iznad 70 kg, dok je masa 1000 zrna 46-50 g. Vrlo je dobre tolerantnosti na sušu, a tolerantna je i na bolesti. Najpovoljniji sklop postiže se sjetvom 400-450 klijavih sjemenki/m2.
Rex
Sorta je niskog rasta (87-92 cm) i vrlo dobre otpornosti na polijeganje. Prinos je veći od 10 t/ha, a pripada srednje ranim sortama. Ima vrlo dobru tolerantnost na sušu i niske temperature. Masa 1000 zrna je 45-50 g, a hektolitarska iznosi 67-70 kg.
Maestro
U intenzivnijim uvjetima proizvodnje postiže prinose veće od 11,5 t/ha, a uzgaja se za industriju slada, stočnu hranu i ljudsku prehranu. Pripada srednje ranim sortama vrlo krupnog zrna. Masa 1000 zrna je oko 49 g, a hektolitarska masa iznosi 68-70 kg. Tolerantan je na sušu.
Maxim
Srednje rana sorta nižeg rasta, oko 83 cm, što je čini otpornom na polijeganje. Ima vrlo krupno zrno i potencijal prinosa veći od 11,5 t/ha. Tolerantna je i na bolesti a dobro podnosi sušu i niske temperature. Masa 1000 zrna je oko 50 g, a hektolitarska masa iznosi 68-70 kg.
Tuna
Pripada srednje kasnim sortama s potencijalom rodnosti višim od 11,5 t/ha. Ima dobru otpornost na polijeganje zbog niže stabljike (oko 83 cm), te na bolesti i sušu. Krupnog je zrna, masa 1000 zrna iznosi oko 47 g, a hektolitarska masa je 67-70 kg.
Od domaćeg sortimenta ozimog višerednog ječma ističu se: Lord, OS Titan, Gazda, Oliver, Favorit i BC Srećko.
Lord
Srednje kasna sorta visoke rodnosti (više od 10 t/ha), a uzgaja se za stočnu hranu. Doseže osrednju visinu od 95 cm te je dobre elastičnosti. Krupnog je zrna, a masa 1000 zrna iznosi 42-44 g, dok je hektolitarska 64-68 kg. Tolerantna na sušu i bolesti ječma. Sjetvena norma je 350 klijavih zrna/m2.
OS Titan
Karakterizira je visoka otpornost na polijeganje. Niskog je rasta (oko 80 cm) te pripada ranozrelim sortama. Zrno je srednje krupno, hektolitarske mase 65-68 kg, a masa 1000 zrna je 41 g. Ima visoki i sigurni prinos veći od 8 t/ha.
Gazda
Prilagodljiva je na različite uvjete uzgoja, te ima potencijal rodnosti veći od 10,5 t/ha. Pripada srednje ranim sortama, a tolerantna je na bolesti, sušu i vremenske nepogode. Masa 1000 zrna je oko 48 g, a hektolitarska je oko 70 kg.
Oliver
Visoki potencijal rodnosti (više od 11 t/ha), vrlo dobra otpornost na polijeganje, zimske nepogode i sušu karakteristike su ove sorte. Srednje rana sorta, niske stabljike i srednje krupnoće zrna. Masa 1000 zrna je oko 42 g, a hektolitarska je 65-68 kg.
Favorit
Pripada srednje kasnim sortama, srednje visine stabljike od 90 do 94 cm, te dobre otpornosti na polijeganje. Ima srednje krupno zrno, mase 1000 zrna 43-45 g, dok hektolitarska iznosi 62-65 kg. Preporučena sjetvena norma je 500-550 klijavih sjemenki/m2.
BC Srećko
Srednje rana sorta vrlo dobre otpornosti na polijeganje. Hektolitarska masa iznosi 58-62 kg, a masa 1000 zrna je 44-48 g. Za visoki prinos preporučuje se sjetva 450-500 klijavih sjemenki/m2.
Sjetva ječma
Sjetvu ozimog ječma je potrebno započeti potkraj rujna i završiti do polovice listopada. Ranija i kasnija sjetva negativno utječu na razvoj usjeva. Ranija sjetva uzrokuje prebujan rast prije zime što smanjuje otpornost na niske temperature, a zbog kasnije sjetve je skraćen period do zime, pa ječam nije dovoljno izbusan kako bi preživio niske temperature.
Sjetva jarog ječma je osjetljivija jer loši vremenski uvjeti mogu onemogućiti pravovremenu sjetvu. Najučinkovitija je rana sjetva krajem siječnja i tijekom veljače, jer tada ječam može iskoristiti niže temperature, smanjeni broj štetnika i akumuliranu vlagu u tlu za kvalitetan razvoj, što je kasnijom sjetvom onemogućeno. Ako se kasni sa sjetvom povećava se osjetljivost na sušu. Za sjetvu jarog ječma primarnu obradu tla je potrebno obaviti 2-3 tjedna prije sjetve. Dopunska obrada se sastoji od dva prohoda drljačom ili sjetvospremačem u razmaku od deset dana.
Temperatura
Ječam ima velike zahtjeve za toplinom i osjetljiv je na niske temperature. Minimalna temperatura za klijanje je od 1 do 2°C, a optimalna oko 20°C. Ozimi ječam podnosi niske temperature do – 12, a ako traju kratko, može izdržati i do – 20°C. Jari ječam podnosi temperature do – 8°C, a najpovoljnije za optimalan razvoj su temperature između 20 i 25°C.
Tlo
Zbog slabo razvijenog korijenovog sustava i slabe usisne moći, za kvalitetan prinos je potrebno osigurati plodna i dublja tla, povoljnog pH od 6,5 do 7,2. U plodoredu treba sijati ječam nakon kultura koje ostavljaju strukturno i plodno tlo, te je potrebno izabrati terene na kojima nema zadržavanja oborinskih te visokih podzemnih voda.
Priprema tla za sjetvu
Priprema tla ovisi o pretkulturi, no uglavnom započinje osnovnom obradom, odnosno oranjem. Prije sjetve ozimog ječma obavljaju se dva oranja. Prvo oranje je pliće, vrši se nakon žetve pretkulture, a drugo dublje, 2 do 3 tjedna prije sjetve (do 25 cm) uz zaoravanje mineralnih gnojiva.
Dopunskom pripremom tla (tanjurača, drljača, sjetvospremač ili rotodrljača) je potrebno usitniti tlo nakon oranja te pripremiti površinski sjetveni sloj. Izvođenje osnovne obrade potrebno je obaviti što ranije u jesen da bi se omogućila veća akumulacija vode.
Tlo ostaje u otvorenoj brazdi do proljetne sjetve, no treba paziti da se tijekom zime ne nakuplja voda na proizvodnoj površini. Ječam se sije sijačicom u redove na razmak od 8 do 10 cm, na dubinu od 3 do 5 cm, ovisno o vlažnosti i tipu tla. Gustoća sklopa ovisi o kultivaru, no općenito se za ozimi ječam preporučuje 500-550 biljaka po m2, a za jari 550-650 biljaka po m2.
Razlike u gustoći sklopa postoje i s obzirom na namjenu proizvodnje, pa tako za pivarsku proizvodnju gustoća sklopa iznosi 450-500 biljaka po m2, a za proizvodnju stočne hrane 500-600 biljaka po m2.
Uzgoj ječma
Ječam ima visoku tolerantnost na sušu, dobro koristi vodu nakupljenu tijekom zimskih mjeseci, rano počinje i završava s vegetacijom stoga navodnjavanje nije potrebno, no za visoki prinos je vrlo važna adekvatna gnojidba. Ječam se uzgaja u plodoredu, a o pretkulturama treba posebno voditi računa ako se uzgaja pivarski ječam.
Slaganje pretkultura
Najbolje pretkulture za ječam su zrnate mahunarke, suncokret, uljana repica, djetelinsko-travne smjese i hibridi kukuruza, dok je pivarski ječam najbolje sijati nakon krumpira, suncokreta, uljane repice, graha, graška i soje.
Gnojidba
Na temelju rezultata kemijske analize tla, planiranog prinosa, cilja uzgoja i vremenu sjetve potrebno je odrediti količine hraniva za gnojidbu. Okvirno, za srednje plodna tla u uzgoju ozimog stočnog ječma, potrebno je primijeniti 130-150 kg N/ha, 80-100 kg P2O5/ha i 100-120 kg K20/ha. Za jari pivarski ječam je potrebno smanjiti količinu dušika na 100-120 kg/ha čime se smanjuje i udio bjelančevina u zrnu što je važno za kvalitetu slada.
U osnovnoj obradi tla potrebno je aplicirati polovicu od 2/3 fosfornih i kalijevih gnojiva te 1/5 dušičnih gnojiva. Ona su akumulirana u korijenskom sloju tla pa će ih biljka koristiti kada se korijen razvije do te dubine. Ostatak fosfornih i kalijevih gnojiva i najviše 3/5 dušičnih, potrebno je unijeti u tlo prilikom tanjuranja u pripremi tla za sjetvu. Potrebno je obratiti pozornost na količine dušika koje se dodaju u ovoj fazi jer prevelike količine u fazi busanja uzrokuju pretjerano izduživanje stabljike koja je zatim podložna polijeganju.
Prihrana ječma tijekom vegetacije odvija se u tri faze:
Prva prihrana – provodi se za vrijeme kretanja vegetacije u proljeće, kada temperature dosegnu 10 °C i krene brži porast nadzemnog dijela i faza busanja (od sredine do kraja veljače). Svrha ove prihrane je formiranje većeg broja izboja u busu. Preporučuje se dodati 40-60 kg/ha čistog dušika, odnosno 150-220 kg/ha KAN-a.
Druga prihrana – obavlja se na početku faze vlatanja u kojoj se stvara klasno vreteno te se počinje formirati klasić. Točno vrijeme primjene određuje se praćenjem usjeva, odnosno kad se zametak klasa vidno odvoji od čvora busanja. Potrebno je dodati 30-50 kg/ha čistog dušika ili 110-150 kg/ha KAN-a.
Treća prihrana – izvodi se početkom faze klasanja, tj. prije oplodnje, a mogu se koristiti otopine UREE ili UAN-a. Praćenjem vremenskih prilika i poznavanjem osjetljivosti sorte može se izbjeći pojava ožegotina na gornjim listovima zbog prskanja. Preporučljivo je prskati u večernjim satima. Za razliku od prethodne dvije primjene koje utječu na rast vegetativnog dijela, svrha ove prihrane je porast hektolitarske mase i veći sadržaj proteina u zrnu.
Održavanje i njega nasada
Kako bi se izbjegla pojava korova, bolesti i štetnika prilikom uzgoja, usjev je potrebno zaštititi adekvatnim sredstvima. Postoje tri vrste zaštite:
Zaštita od korova – provodi se primjenjivanjem herbicida, od faze busanja do početka vlatanja. Mogu se koristiti Fallow (2,5 l/ha), Lontrel 418 C (4 l/ha), Basagran (2,5-3 l/ha) ili Starane (0,4-0,8 l/ha). U fazi od tri lista do kraja busanja primjenjuju se Dicuran forte (1,5 kg/ha) i Satis 18 WP (0,2 kg/ha).
Zaštita od štetnika – za zaštitu od miševa i voluharica koriste se Brodilon i Faciron ulja, a od insekticida se mogu primijeniti Ecalux (0.8-1,5 l/ha) prije kiše, Marshall 25 EC (1,5-2 l/ha), Fastac 10 SC (0,1 l/ha), Chromorel-D (1-1,5 l/ha) i dr. Ako je uzgoj na tlu s većim udjelom gline u sastavu, preporučuje se primjena više sredstva i jače dozacije, kao i kod jačeg napada štetnika.
Zaštita od bolesti – koriste se fungicidi sa širokim spektrom djelovanja.
Žetva ječma
Specifičnost ječma je da u nekim godinama nejednoliko dozrijeva, posebice jari ječam. Također, ako se aplikacija gnojiva obavlja traktorima, gažene biljke će kasniti sa zriobom, što je nužno uzeti u obzir kod procjene vlage zrna.
Žetvu je potrebno obaviti što ranije, odnosno čim vlaga zrna padne ispod 14%, čime se dobiva veći prinos a i oslobađa se površina za sjetvu postrnih kultura. Postoji opasnost od velikih gubitaka u žetvi zbog loma klasnog vretena pa se može izgubiti dio ili cijeli klas, posebice kod višerednih sorata. U dvorednom se klas manje lomi, ali ispadaju zrna.
Kako bi se izbjegli veliki gubici, kombajni za žetvu moraju biti dobro podešeni, a njihova brzina, brzina okretaja i položaj vitla moraju biti podešeni s obzirom na stanje usjeva. Najveći gubitak uzrokuje polijeganje usjeva, smanjuju se prinos i kakvoća ječma.
Očekivani prinosi ozimog ječma uz provedene sve agrotehničke mjere su 6 i više t/ha, dok su kod ozimog ječma oko 4-5 t/ha.
Sušenje
Zrno se u suhom stanju može dugo čuvati jer se na njemu ne može razviti plijesan. Za zrna žitarica određene su kategorije vlažnosti:
Suho zrno – do 14% vlage
Srednje suho zrno – od 14 do 15,5% vlage
Vlažno zrno – od 15,5 do 17% vlage
Sirovo zrno – iznad 17% vlage
Sušenje se može vršiti na dva načina – na suncu ili u sušarama. Kod sušenja na suncu, zrno treba rasprostrti u sloju debljine 10-12 cm na pripremljenoj čistoj podlozi. Potrebno je ispremiješati zrna, dok se tijekom noći skupljaju na hrpu i prekrivaju ceradom kako bi se spriječilo vlaženje. Ovaj način sušenja se najčešće koristi kod manjih količina jer zahtjeva veliki utrošak ljudskog rada i veliku površinu za sušenje. Za sušenje većih količina ječma koriste se sušare sa zagrijanim zrakom ili smjesom zagrijanih plinova. Sušenje se provodi na zrnu s vlažnošću iznad 16%, a temperatura ne smije biti viša od 40°C.
Skladištenje
Za pravilno skladištenje svih žitarica, potrebno je prvenstveno provesti preventivne mjere zaštite od štetočina.
Iz skladišta namjenjenog za čuvanje žita potrebno je iznijeti ostatke prošlogodišnje žetve, posebice ako su se pojavile štetočine, te premjestiti u odvojenu prostoriju. Skladište je nakon toga potrebno temeljito očistiti, zatvoriti eventualne pukotine i šupljine (gips, prozorski kit i sl.).
Skladište mora biti građevinski ispravno, odnosno bez otvora kroz koje je moguć ulaz pticama i glodavcima. Potrebno je postaviti mreže na prozore koji se otvaraju, a prozori i vrata trebaju dobro prianjati uz okvire.
Spriječiti vlaženje podova i zidova te prokišnjavanje jer vlaga uzrokuje pojavu gljivica.
Prije skladištenja potrebno je provesti vlažnu dezinsekciju, odnosno prskanje objekta jednim od za tu namjenu registriranim insekticidom, kako bi barem neko vrijeme ječam bio zaštićen od insekata.
Prije samog spremanja ječma potrebno ga je pregledati, a ako postoje štetnici, tretirati odgovarajućim insekticidom te paziti na karencu. Praćenje temperature i vlage u skladištu nakon skladištenja je nužno da bi se spriječila pojava kukaca, grinja i gljivica. Temperatura skladištenja mora biti ispod 20°C, a zrno bi trebalo sadržavati najviše 13% vlage.
Tijekom suhog vremena potrebno je provjetravati skladište.
Bolesti ječma
Praćenje usjeva i pravovremena reakcija na pojavu bolesti ključni su faktori kod zaštite usjeva. Najčešće bolesti koje se javljaju na ječmu su mrežasta i siva pjegavost lista te žitne hrđe.
Mrežasta pjegavost lista
Mrežasta pjegavost lista (Pyrenophora/Helminthosporium teres) – prvi simptomi bolesti javljaju se po završetku busanja u obliku duguljastih mrežastih pjega tamne boje, no moguća je i pojava tamnih ovalnih pjega bez mrežaste strukture. Za razvoj ove bolesti pogodne su niže temperature (od 8°C) i vlažnije vrijeme. Kod oboljelih vlati klas je sterilan, a ako se zrno razvije, ono je sitno I zakržljalo. Preventivna mjera je ranija sjetva zimskog, a kasnija sjetva proljetnog ječma.
Siva pjegavost lista
Siva pjegavost lista (Rhynchosporium secalis) – karakterističan simptom ove bolesti su sive ovalne pjege koje su obrubljene tamnosmeđim rubom, a najčešće se javljaju na donjim listovima na vrhovima plojke. Bolest se s vremenom širi po cijelom listu te dolazi do sušenja, a može prijeći i na pljevice zbog čega gubitak prinosa može biti manji za 30-50%. Razvoju bolesti pogoduje relativna vlažnost zraka viša od 90% i temperature između 12 i 24°C.
Žitne hrđe
Žitne hrđe (Puccinia spp.) – pojavi bolesti pogoduje vlažno vrijeme, temperature od 22 do 25°C i neadekvatna opskrba dušikom. Najčešće se javlja za vrijeme klasanja te mliječne i voštane zriobe ječma. Za suzbijanje su najvažnije preventivne mjere odabira otpornog materijala, izbjegavanje prerane sjetve, obilnu gnojidbu dušikom i preveliku gustoću sklopa.
Štetnici ječma
Praćenje usjeva i pravovremena reakcija na pojavu štetnika ključni su faktori kod zaštite usjeva. Najčešći štetnici koje se javljaju na ječmu su žitni balci.
Žitni balac
Žitni balac (Oulema melanopus) – postoje dvije vrste – crveni žitni balac (Oulema melanopus) i plavi žitni balac (Oulema lichenis). Odrasli oblici štetnika su tamnoplave do crne boje metalnog sjaja. Veličine su od 4 do 6 mm, a međusobno se razlikuju po boji nogu i nadvratnog štitića koji su kod crvenog žitnog balca narančastocrvene boje, a kod plavog su noge crne a nadvratni štit tamnoplave boje. Javljaju se kad temperature dosegnu 10°C, otprilike krajem ožujka ili početkom travnja. Štetu čine odrasli oblici i ličinke izjedajući lisnu masu u vidu pruga, osobito zastavicu.
Za pravovremeno tretiranje neophodno je pratiti stanje usjeva. Kemijsko suzbijanje se koristi kod odraslog oblika, a primjena insekticida se provodi kada se nađe oko 25 štetnika/m2. Ličinke se suzbijaju kad 10-15% izađe iz jaja, a tretiranje se određuje prema broju ličinki na zastavici. Za visoki prinos iznad 5 t/ha, tretiranje se preporučuje kad se na zastavici nađe 1-1,5 ličinka. Od insekticida se koriste: Fastac 10 SC, Direkt 10 SC, Alfa 10 SC, Rotor 1,25 EC, King, Reldan 40 EC i dr.
Upotreba ječma
Zbog svoje visoke hranidbene vrijednosti, ječam ima široki spektar primjene. Uzgaja se za proizvodnju stočne hrane gdje se koristi kao izmrvljeno zrno koje se zatim miješa u smjesu s ostalim zrnatim kulturama, gdje njegova količina ovisi o vrsti i načinu hranidbe. U industriji se koristi zbog kvalitetnog slada i to najviše u proizvodnji piva, ali i u tekstilnoj i pekarskoj industriji, za proizvodnju kvasca i škroba. Široku primjenu ima i u kulinarstvu, a zbog visokog sadržaja nezasićenih masnih kiselina, vitamina i minerala koristi se i u medicini.
Ječam u medicini
Zbog visokog udjela prehrambenih vlakana, proizvodi od ječma održavaju povoljnu mikrofloru u crijevima, snižavaju razinu kolesterola u krvi te jačaju imunitet. Vlakna su hrana dobrim bakterijama u crijevima te potiču lučenje kiseline čime se uništavaju loše bakterije. Ječam sadrži selen i bakar koji imaju važnu funkciju u zaštiti organizma. Smanjuje se opasnost od pojave karcinoma, kardiovaskularnih i upalnih bolesti.
Za ublažavanje upalnih procesa dišnog, probavnog i mokraćnog sustava, te mučnine i povraćanja, kao narodni lijek koristi se ječmena voda. Jedna čajna žličica očišćenog ječma stavi se u litru hladne vode te se ostavi da prokuha. Nakon 10 minuta na jakoj vatri, procijedi se kroz gazu. Dodatkom žličice himalajske soli, ječmena voda koristi se za ispiranje grla. Također, može se iskoristiti i ječmena sluz zaostala nakon kuhanja kao dijetalna hrana.
Osim zrna ječma, koristi se i mlado lišće koje obiluje vitaminom E i antioksidansima koji su važni za jačanje imunološkog sustava. Potiče obnovu organizma, smanjuje se razina šećera u krvi te pomaže u sprječavanju pojave ateroskleroze. Ječam je bogat i vitaminom B5 (pantotenska kiselina) koji ima ključnu ulogu u stvaranju spolnih hormona i eritrocita, a pomaže i kod zacjeljivanja rana te ublažavanja simptoma reumatoidnog artritisa.
Ječam u kulinarstvu
Među žitaricama, ječam se ističe po niskom glikemijskom indeksu što je vrlo bitno u prehrani sportaša, ali i općenito za izbalansirani način prehrane. Zbog svojeg blagog okusa se često koristi u juhama, a može se koristiti i u varivima, rižotu i salatama. Najbolje se kombinira s mahunarkama, kiselim kupusom, repom ili gljivama. Može se koristiti i kao brašno kojim se može zamijeniti dio brašna kod pripreme kruha, peciva ili kolača. Osim toga, prženo i samljeveno zrno može se koristiti kao zamjena za kavu kod osoba koje su osjetljive na kofein.
Najpoznatije jelo od ječma je svakako ječmena kaša za koju je potrebno koristiti ječam i vodu u omjeru 1:3 te kuhati sat vremena.
Povijest
Ječam se je jedna od najstarijih žitarica u povijesti Europe, a sijao se još u kamenom dobu te kultivirao u starom Egiptu i Mezopotamiji. Koristili su ga i Sumerani, kao hranu, mjeru i novac. Pivo i kaša od ječma su se počeli proizvoditi u Babilonu, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna svakodnevna namirnica.
Zanimljivosti
Ječam se često nalazio u prehrani gladijatora koji su zbog toga nazvani “hordearima”, u prijevodu “oni koji jedu ječam”.
Većina Europe je u srednjem vijeku koristila ječmeno brašno jer pšenično nije bilo lako dostupno ni jeftino.
Slad od ječma koristio se umjesto, tada nepoznatog, šećera jer je bio jeftiniji od meda.
Englezi i Nizozemci su donijeli ječam u Sjevernu Ameriku čime su zaslužni za činjenicu da su SAD i Kanada danas najveći proizvođači ječma u svijetu.
