Slavonija, majka je ratara i bekrija, a Osijek u srcu Slavonije, 7. i 8. studenog 2024. godine bit će domaćin prvog susreta hrvatskih ratara, zanimljivog naziva IZIDOR. Naime, Izidor je svetac, zaštitnik ratara i poljodjelaca, o kojima se nedovoljno govori, iako je ratarstvo grana poljoprivrede u kojoj je Hrvatska ne samo samodostatna, nego ratarska proizvodnja daje jedan od vodećih izvoznih proizvoda Hrvatske, a to su žitarice i soja.
Stoga su Gospodarski list, kao najstariji i utjecajan poljoprivredni medij u Hrvatskoj, u suorganizaciji s agencijom Infomart i domaćinom Osječko-baranjskom županijom, odlučili organizirati IZIDOR – 1. Susret hrvatskih ratara, kako bi se ratari okupili na jednom mjestu i saznali najnovije informacije o ratarskoj proizvodnji od renomiranih hrvatskih i stranih stručnjaka, koji će predstaviti mogućnosti razvoja i unaprijeđenja ratarske proizvodnje OPG-a, poljoprivrednih zadruga i tvrtki koje proizvode ratarske kulture. Na ovom Susretu hrvatski ratari dobit će uvid u nove ratarske tehnologije, suvremenu opremu i aktualne svjetske trendove, kako bi njihova proizvodnja bila još konkurentnija i njihovi ratarski proizvodi traženiji na tržištu.
Potencijala i prostora za napredak uvijek ima, a to vrijedi i za ratarstvo. Upravo to će na 1. Susretu hrvatskih ratara – IZIDORU, pokazati primjeri domaćih i inozemnih proizvođača koji primjenjuju vrhunsku tehnologiju i znanje u primarnoj ratarskoj proizvodnji, ali i koriste ratarske proizvode kao sirovinu za povećanje ukupne vrijednosti vlastite proizvodnje.
I vi imate mogućnost sudjelovati i susresti se s najboljim hrvatskim ratarima u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije, 7.-8. studenog ove godine.
IZIDOR – bolja budućnost hrvatskog ratarstva vas čeka!
Ekstremne suše negativno su utjecale na poljoprivredu u Hrvatskoj. Državni zavod za statistiku (DZS) nedavno je objavio da će ove godine pasti proizvodnja kukuruza za 17,3 posto, u odnosu na godinu prije.
Matija Brlošić, poljoprivrednik i član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), kaže da je suša najviše pogodila Slavoniju, najvećeg proizvođača kukuruza u Hrvatskoj, i da je to jedan od razloga za pad proizvodnje.
“S obzirom na visoke temperature i dugo razdoblje bez oborina, očekuje se smanjenje prinosa kukuruza od 30 do 50 posto u istočnom dijelu zemlje, a ukupno u Hrvatskoj, proizvodnja bi mogla biti manja za oko 17 posto. Mislim da su površine pod kukuruzom ostale iste kao i prošle godine tako da je do pada došlo prvenstveno zbog vremenskih uvjeta”, rekao je Brlošić za Financije.hr.
“Prinosi su manji djelomično i zbog skupih mineralnih gnojiva. Poljoprivrednici zbog toga ne idu s gnojidbom na visoke prinose. Dakle, radi se o kombinaciji koja je dovela do smanjenja proizvodnje”, dodao je.
Ističe da je teško predvidjeti kakav će urod biti sljedeće godine jer je u poljoprivredi nemoguće imati dugoročne prognoze.
“Ipak, možemo donijeti neke zaključke. Na primjer, bolje su prošli oni koji su sijali kukuruz ranije. Međutim, teško je reći hoće li to pravilo vrijediti i za 2025. godinu. Svjedoci smo velikih količina padalina u određenom razdoblju, a pogodile su nas i ekstremno visoke temperature te dugotrajne suše”, kazao nam je.
Cijena mineralnog gnojiva polako pada, što je ohrabrujuće jer znači da bi ga poljoprivrednici mogli više trošiti, a to bi moglo dovesti do rasta proizvodnje. No, naglašava Brlošić, još uvijek je sve preskupo, od sjemena do zaštitnih sredstava, da bi se išlo na neke vrhunske prinose.
Objasnio nam je i da se u sušnim godinama mogu pojaviti mikotoksini koji otežavaju plasman kukuruza na tržištu. Međutim, veće koncentracije se obično pojave tijekom godina u kojima su zabilježene velike količine padalina.
“Mikotoksini su sekundarni produkti metabolizma koje plijesni sintetiziraju tijekom rasta na supstratima biljnog i životinjskog porijekla”, piše na internetskoj stranici Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH).
Mnogim poljoprivrednicima potrebna je pomoć s obzirom na gubitke koje su bilježili u ovoj godini. Brlošić ističe da Zajednička poljoprivredna politika (ZPP), kojom je usuglašena visina financiranja do 2027. godine, uopće nije uzela u obzir inflaciju i ostale probleme u poljoprivredi.
Smatra da se ciljevi ZPP-a neće moći ostvariti jer nema dovoljno financijskih sredstava i da će cijene morati rasti kako bi se nadoknadili gubici.
“Ako Europska komisija želi nastaviti misiju ZPP-a, s ciljem dostatnosti kvalitetne i cjenovno pristupačne hrane, morat će prvo povisiti omotnicu za poljoprivredu i to značajno, čak i do 50 posto”, rekao je za naš portal član HPK-a.
Obično cijene robe rastu kada dođe do poremećaja u proizvodnji koji dovede do pada proizvodnje pa je logično očekivati da bi se tako nešto moglo dogoditi i s cijenama kukuruza. Trenutačno su cijene kukuruza stabilne i kreću se oko 170 eura po toni, što nije malo, ali poljoprivrednici smatraju da bi moglo biti bolje.
Brlošić kaže da ćemo vjerojatno imati stabilnu potražnju za kukuruzom zbog čega bi ipak cijena te žitarice mogla ostati nepromijenjena. Ako i dođe do poskupljenja sirovine, to ne bi trebalo previše utjecati na potrošače.
“Trenutačno je cijena mesa poprilično dobra. Ona je u zadnjih nekoliko godina značajno porasla tako da može podnijeti cijenu kukuruza, čak i da ta cijena naraste”, objasnio je.
Prema DZS-u, procjenjuje se da će proizvodnja šećerne repe u ovoj godini pasti za 12 posto, u odnosu na 2023. Istodobno, proizvodnja suncokreta bit će manja samo za 1,9 posto, dok je u 2024. proizvedeno 12,7 posto više soje.
“Soja je, s obzirom na procjene koje su bile u sedmom mjesecu, izgledala fantastično. Smatralo se da će biti vrlo dobri prinosi. S druge strane, kod šećerne repe se već u sedmom mjesecu, zbog ekstremnih temperatura i pojave određene bolesti, koju do sada nismo imali, dogodila katastrofa”, kazao je Brlošić.
“Prvi put imamo situaciju gdje se površine uopće neće vaditi. Tu će prinosi pasti za 50 posto i više. Osim toga, urod soje zbog suše vjerojatno neće biti tako dobar kako se predviđalo u sedmom mjesecu. Dakle, trenutačno će ove godine najveći gubici u Slavoniji biti kod proizvodnje soje i šećerne repe. Suncokret pak ima relativno dobre prinose s obzirom na sušu jer to je biljka koja podnosi takve vremenske uvjete. Prinosi nisu rekordni, ali bit će zadovoljavajući”, dodao je.
S obzirom na klimatske promjene, i u 2025. godini nas vjerojatno čekaju visoke temperature. Poljoprivrednici se zato moraju pripremiti, koliko god je to moguće, kako bi zaštitili svoje usjeve.
Atrakcija jesenskog festivala u Tovarniku i ove su godine bile – divovske bundeve. Najtežu je, opet, uzgojio Ivica Ribarić iz Kozarca u Baranji, a teška je 520 kilograma. Druga je na vaganju bila bundeva od 190 kilograma što ju je uzgojio Krunoslav Peić iz Lovasa, dok je treća, ona Šandora Varge iz Starih Jankovaca, težila 48 kilograma.
Subotnje vaganje divovskih bundeva pokazalo je međutim, koliko su ovogodišnje vrućine i suša na istoku Hrvatske uzele danak jer, bundeve su bile znatno manje nego prijašnjih godina. U Tovarniku je naime, 2023. godine pobjednička bundeva bila i hrvatski rekorder – težila je gotovo tonu, odnosno točno 982,4 kilograma. I ta je narasla kod Ribarića. -Ova je godina bila vrlo problematična za nas uzgajivače divovskih bundeva ili dugačkih tikvi. Uslijed (pre)visokih temperatura i suše bilo je teškoća već s oprašivanjem, sporo su rasle, kasnije su bundeve “pucale”… Bilo je stresno, no ipak sam zadovoljan s obzirom na takve uvjete – kazao je Peić, uzgajivač divovskog i egzotičnog povrća, čija je dosad najteža bundeva bila teška 440 kilograma.
Tradicionalno, na Tovarničkom jesenskom festivalu, a bilo je ovo 18. izdanje, natječu se i uzgajivači najdužih tikvi. Prvo mjesto je pripalo Goranu Laziću iz Kikinde (Srbija) čija je tikva dosegnula dužinu od 335 centimetara. -Zadovoljni smo kako se odvijao naš dvodnevni festival, a srećom i vrijeme nas je poslužilo, bez kiše. Brojni posjetitelji mogli su uživati u doista velikom broju događanja, od obilaska štandova s domaćim proizvodima Srijema i Slavonije, preko natjecateljskog dijela do gastro ponude i zabavnog programa – komentirao je načelnik Općine Tovarnik kao organizatora festivala, Anđelko Dobročinac. A osim bundeva i tikava, natjecalo se u Tovarniku i u kuhanju pekmeza, dok je i grahijada okupila vrsne majstore kuhanja. Najbolji je pekmez skuhao OPG Stjepan Gelemanović iz Ilače, a drugo i treće mjesto osvojile su Udruga žena iz Komletinaca odnosno Hrvatska žena Stari Jankovci. Najukusniji grah su pak, spravili članovi Konjogojske udruge Ilača koji su i osvojili prvo mjesto, a slijedili su nakon njih Velimir Draženović iz Otoka i ekipa Teniskog kluba As iz Tovarnika.
Zanimljiva tovarnička manifestacija koja je, kako je rekao Dobročinac, kroz gotovo dva desetljeća održavanja dobila i međunarodni predznak – iako većina sudionika dolazi iz Slavonije, Baranje i Srijema – u ulozi je i turističkog jačanja Tovarnika i okolice, kao i očuvanja tradicije tog kraja i promocije lokalnih poljoprivrednih proizvoda. K tome, uživalo se u gastro delicijama poput šarana na rašljama i bika s ražnja. Nije nedostajalo ni zabave, pa je prve večeri na koncertnoj pozornici bio Zvonko Bogdan, a druge su večeri to bili Pastiri – Bijelo dugme tribute band, potom Jurica Pađen s Aerodromom i DJ Omaks. Dijelom festivala bio je i 17. Gospodarski forum Vukovarsko-srijemske županije s temom poticajnih mjera za razvoj tog dijela RH.
POLJOPRIVREDA je među djelatnostima koje su ponajviše na udaru klimatskih promjena, stoga je najvažnije pitanje za njezin razvoj prilagodba tim promjenama, a stručnjaci rješenja vide u prilagodbi agrotehnike i uzgoju otpornijih kultura, pa i osiguranju više žetvi tijekom godine.
Kada je u srpnju prošle godine superćelijska oluja zahvatila jugoistočnu Europu, pri čemu su u Hrvatskoj poginule četiri osobe, prouzročena je velika materijalna šteta, a u mnoge se uvukao strah da bi se takav klimatski fenomen mogao ponavljati sve češće.
Poljoprivreda se mora prilagoditi klimatskim promjenama
“Očekuje se da ćemo imati više toplinskih valova u našem dijelu svijeta, a ti valovi često završavaju olujama kakvu smo imali lani”, kaže klimatolog Branko Grisogono s PMF-a Zagrebu. Smatra da je način života koji sada vodimo dugoročno neodrživ.
“DHMZ i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije napravili su projekcije za Hrvatsku. Sredinom ovog stoljeća Gorski kotar imat će dvostruko manje snijega, a očekuje se da ćemo 2040.-2050. imati prosječno dva stupnja Celzijeva više od predindustrijskih vremena. U drugoj polovici stoljeća to može ići čak preko tri stupnja Celzijeva, a u tom slučaju bi nastupili nenadoknadivi gubici u bioraznolikosti.”
Grisogono dodaje da se klima užurbano i neprirodno mijena, a projekcijama ne možemo potpuno vjerovati pa rješenje treba tražiti kroz interdisciplinarni pristup “korak po korak”.
“Poljoprivreda se mora prilagoditi klimatskim promjenama. To možemo raditi na dva osnovna načina – prilagodbom agrotehnike (gnojidba, obrada tla, sustavi navodnjavanja, zaštite usjeva) i uzgojem kultura prilagođenijih izmijenjenim klimatskim prilikama”, kaže agroekologinja Irena Jug s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera, za koju su poljoprivrednici i kod nas iznimno motivirani, primjena je konzervacijske poljoprivrede i konzervacijske obrade tla, koja podrazumijeva izostavljanje oranja i ostavljanje žetvenih ostataka na površini tla kako bi se zadržala što veća količina vlage i ublažile dnevne temperaturne oscilacije te rotacije usjeva.
Jug kaže da su sve biljne vrste namijenjene konzumaciji ugrožene visokim temperaturama, s izuzetkom manjeg stresa kod biljaka koje pripadaju porodici C4, kao što su kukuruz ili šećerna trska.
“To su biljke specifične anatomije koje pri visokim temperaturama i jakoj osvijetljenosti mogu producirati puno šećera. Takve biljke lakše prevladavaju ovakve stresove, kao i trave i sukulenti”, ističe.
Povrtne kulture poput rajčica imaju problema s dozrijevanjem pri temperaturama koje idu do 40 stupnjeva Celzijevih. Općenito sve biljne vrste imaju problem kada nemaju dovoljnu količinu vode, a temperature su jako visoke.
Mogu se pokušati uzgajati i tropske kulture
Kao odgovor na klimatske promjene provode se mjere oplemenjivanja, kako bi određena kultura postala otpornija na sušu ili neki drugi stres, ali Jug napominje kako oplemenjivanje podrazumijeva dugotrajne istraživačke procese.
Kaže da je opravdano pokušati uzgajati neke tropske kulture poput manga, kiwana, banana i drugih. No, treba imati na umu da bez obzira na to što tijekom godine imamo visoke temperature, pojava nižih temperatura tijekom vegetacije i nedovoljna količina vode mogu biti pogubne za njihov uzgoj.
Jug smatra da je važno ići u prilagodbu poljoprivrednih resursa jer način na koji proizvodimo hranu uz klimatske promjene i sve veći broj ljudi na svijetu neće biti održiv.
Iako su neka tla degradirana, Hrvatska još uvijek ima veći dio tla zadovoljavajuće kvalitete i plodnosti, a može ih se oporaviti praksama koje nisu komplicirane ni skupe. Treba educirati ljude kako intenzivirati poljoprivrednu proizvodnju uz što manje negativnog utjecaja na okoliš, kaže Jug.
Iako klimatske promjene i globalno zatopljenje uglavnom donose probleme, ima i poneka pozitivna stvar.
“Mogli bismo povećati produkciju usjeva i kultura kojima takva klima pogoduje te imati više žetvi tijekom godine. Primjerice, mogli bismo u istoj godini uzgojiti dvije različite kulture – poslije žitarica i krumpira uzgojiti kukuruz ili soju”, napominje Jug.
Što kaže MPŠ?
Hrvatska u razdoblju od 2023. do 2027. godine u okviru Europskih poljoprivrednih fondova ima na raspolaganju gotovo 3.8 milijardi eura. Namjena je ostvarivanje ciljeva zajedničke poljoprivredne politike, ali i Strategije poljoprivrede Republike Hrvatske do 2030. godine, među kojima se ističu borba protiv klimatskih promjena, briga za okoliš te očuvanje krajolika i biološke raznolikosti, rekli su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Ta sredstva poljoprivrednici mogu koristiti za sustave za zaštitu od tuče, antifrost sustave, lovce na mraz te uspostavu i opremanje sustava za navodnjavanje poljoprivrednih kultura.
Kako bi se istaknula važnost prevencije klimatskih primjena na poljoprivrednu proizvodnju, prednost pri odabiru projekata za sufinanciranje imaju ulaganja koja obuhvaćaju troškove za prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena, kao i ulaganja koja doprinose digitalizaciji proizvodnje (troškovi za pametnu/preciznu poljoprivredu).
