umjetna inteligencija u poljoprivredi
Naslovnica Blog Stranica 11

Unatoč šteti od 400.000 € Mirko Bošković ne odustaje

Dvije teške, uzastopne godine pogodile su slavonske poljoprivrednike. Olujno nevrijeme prošle je godine napravilo štetu mjerenu u stotinama milijuna eura, što na objektima što na poljoprivrednim i šumskim površinama, a ovogodišnja suša i tuča poljoprivredne su prinose opet svele daleko ispod razine rentabilnosti.

– Prošle godine imali smo 28 hektara pod povrćem, što lubenice i graška na otvorenom što paprike i rajčice u 13 plastenika. Papriku smo tek bili započeli brati taj dan i onda je naišlo nevrijeme koje je sve uništilo, priča jedan od najveći proizvođača povrća u Vukovarsko-srijemskoj županiji Mirko Bošković iz Cerne.

– Svih 13 plastenika je u potpunosti uništeno, kao i 95 posto uroda koji je tek trebalo ubrati tada. Zna se koliko ide po kvadratu; ako je paprika riječ je o 10 kilograma, dok je kod rajčice 30 kilograma prinosa po kvadratu. Nažalost, ništa od toga nije nam bilo priznato unatoč mojim pokušajima i razgovorima s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede. Zbog krivih koraka birokracije do danas nije bilo odštete, osim nekakvih 1.300 eura, dok je ukupna šteta s robom, hladnjačom i plastenicima oko 420 tisuća eura! Tek sada, s provedbom Mjere 5.2.1. nadam se kako će se dio ovog problema koji traje 15 mjeseci napokon riješiti, govori Bošković kojeg smo s radnicima i mehanizacijom našli na poljoprivrednoj parceli gdje je upravo započeo s instalacijom novog plastenika. Ovaj put – snažnijeg i stabilnijeg!

Ovdje se postavljaju temelji gdje će na 0,5ha biti postavljeni novi plastenici u kojima ćemo uzgajati papriku i rajčicu, dok će u međuvremenu biti posađena salata. Jednostavno, nema stajanja. Mora se raditi i otvorena i zatvorena proizvodnja. Imamo ozbiljan klimatski problem i negativan utjecaj trebamo svesti na minimum. Pa tako, poučeni prošlogodišnjim iskustvom, radimo temelje za plastenike čija bi statika, prema izvedbenom prijedlogu projektanta trebala izdržati udare vjetra od 200 kilometara na sat. Ako to uspješno odradimo, onda bi ovaj naš plastenik mogao poslužiti kao model koji mogu i ostali povrtlari provesti kako bi se zaštitili od olujnih nepogoda, uvjeren je Bošković.

I dok je štete od prošlogodišnjeg nevremena bilo gotovo nemoguće izbjeći s dotadašnjom tehnikom instalacije plastenika, ovogodišnje štete od suše svakako su mogle biti eliminirane, pogotovo tamo gdje postoje sustavi navodnjava. Upravo time se vodio i Bošković čija čitava obitelj živi od povrtlarstva pa već dva desetljeća ulaže u navodnjavanje svojih površina.

– Unatoč suši, ova godina je zahvaljujući tome što koristim navodnjavanje ipak bila produktivna. Nisam čovjek koji se lako predaje, pa je dobro da se ovakva šteta nije dogodila nekome tko se tek krenuo baviti ovim poslom već meni koji sam dugo u tome pa nađem način kako se održati. Jer, ako godinu i pol dana ne radite, a plaćate kredit za nešto što vam je preko noći nestalo, onda je to veliki problem. Tako sam iz ostalih kultura uspio stvoriti prihode za servisiranje svojih obveza, a ove je godine upravo rajčica kroz navodnjavanje dala izvrstan prinos, pojašnjava Bošković razlog svog opstanka unatoč već drugoj zaredom teškoj godini za hrvatsku poljoprivredu.

Proteklih je godina Vukovarsko-srijemska županija, koristeći sredstva iz EU fondova uložila u navodnjavanje oko 550 hektara poljoprivrednih površina na lokalitetu Blato u Cerni. Upravo na tom području se nalaze i Boškovićeve parcele. No, Mirko smatra kako je sustav nedovoljno iskorišten.

– U principu, na ovaj sustav navodnjavanja zapravo je naslonjeno oko 1000 hektara zemlje, a ovdje jedino ja radim taj posao vezan uz povrtlarstvo na svega četrdesetak hektara. Smatram kako je potrebno više povrtlara kako bi se državi isplatila takva ulaganja. Zbog čega oni nisu uvjetovali korisnike poljoprivredne zemlje da se bave visoko dohodovnim kulturama, samo oni znaju, govori Bošković sliježući ramenima pa nastavlja

Bošković je atipičan poljoprivrednik. Nova mehanizacija ga ne zanima sve dok postojeća odgovara njegovim potrebama pa makar su mu traktori ušli i u peto desetljeće rada na njivama!

– Moja mehanizacija je stara po 30, 40 godina, a jednako je tako i u Njemačkoj. Ja jednostavno ne robujem mehanizaciji i tome da moram imati najbolji i najveći traktor u selu. Nama koji se bavimo ovim kulturama su potrebni strojevi, sortirnice, hladnjače, dobri objekti za skladištenje, doradu i preradu kako bi proizvodnja bila učinkovitija. Za 40 hektara povrća meni ne trebaju nikakvi novi traktori ili čak više njih. Ja imam traktor iz 1980. godine, sad ga da upalim radit će idealno, a za deset dana s njim poorem čitavu tablu od 35 hektara bez ikakvih GPS-ova. Ne trebamo mi gledati da moramo kupovati nove stvari, već se mora paziti da ne budemo prezaduženi. Upravo je to ključ optimalne poljoprivredne proizvodnje u dobrim, ali i u lošim godinama.

Povrtlarstvo je visoko intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja nosi svoje rizike, a jedan od njih je i diktiranje cijena od strane trgovačkih lanaca. Bošković je uvjeren kako bi s većim brojem proizvođača povrća, dodatno porasla profitabilnost ovog sektora poljoprivrede.

– Problem plasmana predstavlja mala proizvodnja. Sve je manje proizvođača pa je nemoguće doći do kvalitetnijih ugovora s trgovačkim lancima. Upravo zbog toga sam bio veliki pobornik Agrotehnološkog centra u Cerni koji je trebao proizvođače staviti u povoljniji položaj. Naime, sada se povrće doslovce prodaje s polja, dok bi s takvim jednim objektom dobili skladišne kapacitete s kontroliranim uvjetima čime bi mi proizvođači onda prodavali povrće kad nam odgovara, pa i izvan sezone kada je cijena puno veća. Sad smo prepušteni sami sebi pa umjesto da se udružimo, jedni na druge gledamo kao neprijatelje. Ovi problemi u povrtlarstvu jednaki su i u voćarstvu.

Zahvaljujući svojim količinama, Boškovića je primijetila i Podravka, pa tako, svaki put kad budete jeli Podravkin ajvar, kečap ili umak velike se šanse kako su upravo spravljeni od rajčice uzgojene u Cerni.

– Kad sam prije desetak i više godina govorio kako moramo raditi i za industrijsku proizvodnju, da je potrebno da budemo kooperanti Podravci, ljudi su me čudno gledali jer su svi bili fokusirani na konzumno povrće. Raditi za industriju znači manje stresa jer se roba ne baca. Mi moramo finalizirati svoje proizvode i ne smijemo biti u stresu da nas ucjenjuju trgovački lanci i trgovine. Mi sada dobijemo cijenu oko 1 do 1,05 eura za papriku po kilogramu od trgovačkih lanaca, dok je ona u trgovini 2,39 eura. Na kraju imamo kivnog kupca na nas proizvođače, a nikoga ne zanima kako je nama; ni trgovca, ni kupca ni Vladu!

AgroCroatica 2024.

Projekt AgroCroatica 2024, organiziran od strane udruge IAAS Hrvatska, okupio je studente agronomije i srodnih znanosti iz Hrvatske, Grčke, Mađarske, Kine i Laosa u šestodnevnoj avanturi istraživanja poljoprivrednog potencijala Gorskog kotara i otoka Krka. Cilj projekta bio je promovirati ruralna područja te potaknuti mlade stručnjake na razmišljanje o važnosti održivog razvoja i očuvanja tradicije kroz suvremene inovacije.

Prvog dana, u Lokvama smo se upoznali s djelovanjem Lokalnih akcijskih grupa (LAGova), koje igraju ključnu ulogu u poticanju lokalnog razvoja, a bili smo smješteni u nastavno-pokusnom objektu Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zalesini, gdje smo druženje nastavili tijekom Trade Fair-a, uživajući u domaćim specijalitetima, među kojima je posebnu pažnju privukao gulaš od divljači.

Drugi dan posjetili smo Staru Sušicu, gdje smo obišli Centar za preradu voća, saznali kako se proizvode sokovi, ocat i alkoholna pića te kako Centar pomaže lokalnim poljoprivrednicima. Zatim smo u Centru velikih zvijeri doznali zanimljivosti o risu, vuku i medvjedu, što je izazvalo veliko zanimanje među studentima. Popodne smo posjetili obrt Borovnica pokraj Fužina, gdje smoiz prve ruke vidjeli uzgoj bobičastog voća i razmijenili iskustva s lokalnim poljoprivrednicima.

Treći dan donio je posjet Rijeci, gdje smo obišli craft pivovaru Morčić, poznatu po svojim APA, IPA i stout pivima. Vlasnik, Elvio Kalčić, inspirirao nas je pričom o svojoj karijeri i transformaciji hobija u uspješan posao. Nakon degustacije piva, nastavili smo dalje na predavanje o aromama i senzorskim analizama vina, piva i meda koje je održao profesor Tomislav Pavlešić. Iako je vrijeme bilo kišovito, put nas je dalje vodio prema otoku Krku, gdje smo se smjestili u Baškoj.

Četvrti dan bio je posvećen vinogradima i lokalnim proizvodima Vrbnika. Obišli smo vinarije Katunar i Gospoja, gdje smo degustirali vrhunska vina poput žlahtine i plavca malog, te lokalni pršut. Nažalost, zbog lošeg vremena nismo imali priliku posjetiti plantažu KuSshh, ali je vlasnica, Monika Kovač, bivša košarkašica, predstavila svoje likere, maslinovo ulje i prirodnu kozmetiku u vinariji, čime nas je oduševila svojom poduzetničkom pričom i kvalitetnim proizvodima.

Peti dan bio je obilježen posjetom OPG-u Magriž u Krku, gdjese proizvode sir, vino i maslinovo ulje. Imali smo priliku kušati tradicionalno proizvedene sireve i naučiti o autohtonim sortama i proizvodnim tehnikama. Nakon toga obišli smo uljaru u kampu Bor, gdje smo saznali više o proizvodnji maslinovog ulja te kušali nekoliko različitih sorti. Slobodno vrijeme proveli smo istražujući grad Krk, uživajući u njegovim povijesnim znamenitostima.

Zadnji dan projekta bio je rezerviran za posjet destileriji Lynx u Gorskom kotaru. Vlasnici, bivša IAAS-ovka Maja i naš profesor Marin Mihaljević Žulj, pričali su o proizvodnji gina i drugih autohtonih pića. Degustirali smo različite vrste gina i biljne likere te prvi isprobali njihov novi proizvod – teranino. Ovaj posljednji dan bio je savršen zaključak projekta, u kojem su studenti imali priliku razmijeniti iskustva i steći nova znanja.

Kako spremiti mehanizaciju za zimu?!

Zima je već pokucala na vrata, a poslovi sa našom mehanizacijom i opremom ili su pri kraju ili su završeni. Nastavno na okolnosti naša mehanizacije također zaslužuje odmor i stoga ju sukladno mogućnostima treba uredno spremiti ili u natkriveni i zaštićeni prostor ili jednostavno prekriti nekim od pogodnih pokrova. No prije toga, a kako bi i mi i naša neophodna oprema i mehanizacija bezbrižno dočekali novu sezonu, svakako sugeriram sljedeće:

  • Izvršiti čišćenje i pranje strojeva. Molim, voditi računa o odabiru mjesto gdje se neće kontaminirati okoliš sredstvima za pranje i odmašćivanje (idealna mjesta su registrirane samposlužne praonice).
  • Strojeve i opremu osušiti i zaštititi od korozije u kontekstu čega može poslužiti: motorno ulje, litijeva mast, ili posebni i specijalni zaštitni premazi.
  • Nakon pranja i sušenja izvršiti podmazivanje na zato predviđenim mjestima kako bi nova mast istisnula kapljice vode iz ležajeva, utora i sličnih područja u kojima mast ima svoju aktivnu ulogu tijekom procesa rada.
  • Spremnike goriva naših traktori, kombajna i drugih samohodnih strojeva napuniti do vrha kako bi se smanjila pojava korozije samih spremnika i sustava vezanog za distribuciju i tok goriva
  • Svakako provjeriti, ispitati i po potrebi izvršiti izmjene ili ispuštanje u svim sustavima sa rashladnim tekućinama na adekvatne vrijednosti točki smrzavanja
  • Provjeriti i prilagoditi tlakove u gumama uobičajenim radnim tlakovima za vrijeme eksploatacije istih.
  • Ovaj period mrtve sezone tijekom mirovanja naše opreme i mehanizacije iskoristiti za sve eventualne popravke i potrebna podešavanja strojeva.

Velika većina poljoprivredne populacije posjeduje prskalice i atomizere, a osim svega ispred navedenog kod ovih strojeva prije zimskog mirovanja treba učiniti i dodatne korake – stručnim riječima izvršiti konzervaciju istih:

  • Kompletno pranje izvana i iznutra, svih filtere i svih mlaznica
  • U spremnik uliti sredstvo protiv smrzavanja bilo antifriz bilo zimsko sredstvo za pranje stakla. Dovoljno bi bilo otprilike 1-2 % volumena prskalice s minimalnom jačinom točke smrzavanja -20 0C
  • Uliveno sredstvo promiješati kroz zatvoren sustav stroja a nakon toga isto na par sekundi propustiti kroz same mlaznice
  • S prskalice demontirati manometar i pohraniti na sigurno

U proljeće kada nam prskalica bude ponovo potrebna obrnutim redoslijedom izvršiti dekonzervaciju:

  • Na prskalicu montirati manometar
  • Sredstvo protiv smrzavanja ispustiti na jednoj od krajnjih mlaznica
  • Prskalicu isprati čistom vodom
  • Ispušteni antifriz ili zimsko sredstvo za pranje stakla pohraniti u odgovarajući spremnik i spremiti za slijedeću zimsku sezonu konzerviranja

Ovakvim postupanjem definitivno ćemo našoj opremi produžiti vijek trajanja i u novu sezonu poslova krenuti spremni i pouzdaniji.

Sve više ekologije, a sve manje hrane!

Poljoprivredna proizvodnja u RH, sudeći po Eurostatovim statistikama i analizi domaćih stručnjaka, dospijeva u škripac između oslabljenih kapaciteta u pojedinim segmentima i sve oštrijih ekoloških zahtjeva.

Najnovija statistika Europske unije o poljoprivredi u 2020. godini locira Hrvatsku na očekivano niske grane, ali s nekolicinom potencijalno ohrabrujućih detalja. Pažnju prije svega privlači podatak o rastu površine pod nadziranom ekološkom proizvodnjom, koja se od 2012. u EU povećala za oko 50 posto, a u RH čak udvostručila. Nadalje, broj hrvatskih poljoprivrednika je već nekoliko godina u porastu. S druge pak strane, Hrvatska se uz Grčku i Maltu ubraja među rijetke članice EU-a s padom poljoprivredne proizvodnje u 2020. godini, u odnosu na studijski referentnu 2005. godinu.

Ako se pritom dometne da je tada barem uvoz prehrambenih artikala u RH bio manji od izvoza, ali se 2021. vratio na staro, izneseni podaci mogu biti i donekle zbunjujući. Budući da dotična Eurostatova publikacija naslova „Ključne brojke u europskom prehrambenom lancu – izdanje 2021.“ ne tumači ova naizgledna proturječja, za pojašnjenje smo se obratili stručnjacima. Poljoprivredni analitičar Miroslav Božić odmah nam je na to kazao da je, unatoč nekim pozitivnim pomacima, hrvatska poljoprivreda nažalost i dalje u – stagnaciji. Primjerice, porast količine eko-površina je svakako dobar moment, dok ga RH najmanje bilježi u proizvodnji povrća koje tu ima najveću dodanu vrijednost.

Presudna ovisnost o EU-potporama

Dodana vrijednost je generalno ključni izraz, ali Božić je analizirao sve ključne parametre na makro-razini zadnjih 15-ak godina, kako bi dobio što objektivniju sliku trenutnog stanja: „Jasno se uočava kako je prvih pet godina članstva u EU bilo razdoblje za koje bi se za utjehu moglo kazati ‘prvi mačići se u vodu bacaju’. U zadnjem trogodišnjem razdoblju za koje imamo kompletirane podatke, od 2018. do 2020., stanje se značajno popravilo u svim pokazateljima, poglavito kod faktorskog dohotka poljoprivrednika. Međutim, treba uočiti da je zbirni dohodak svih naših poljoprivrednika u 2020. dijeljen s točno 15 posto manje aktivnih poljoprivrednika.“

Ono što najviše zabrinjava ovoga bivšeg pomoćnika ministra poljoprivrede RH, danas savjetnika u Hrvatskoj industriji šećera, jest pad proizvodnje. Bez obzira na sjajne rezultate pojedinaca, i velike pomake kod nekih vrsta proizvoda, zbirna vrijednost poljoprivrednog produkta u 2020. je niža za 13 posto od one u 2012. godini. Doduše, ona je za oko 10 posto veća nego je bio prosjek za prvih pet godina članstva RH u EU. Božić zaključuje da je transfer iz Bruxellesa hrvatskoj poljoprivredi, koji je u razdoblju od 2014. do 2020. iznosio skoro 2,7 milijardi eura – sačuvao sektor od potpune propasti.

Problem brzine rasta oraha

„Ipak, ograničenja većine sadašnjih potpora koje možemo očekivati od 2023. godine, mogla bi izbaciti na površinu dugoročni problem konkurentnosti sektora. Pritom je svojevrsni paradoks to da je, suprotno očekivanjima, ostatak hrvatskog gospodarstva brže rastao od poljoprivrede u prvih osam godina članstva u EU, unatoč tome što je poljoprivreda sektor koji je bez ikakve sumnje najviše profitirao mjereno neto transferima sektoru iz briselske blagajne“, nalazi ovaj analitičar.

„No za vrijeme kriznog razdoblja tj. pandemije“, dodao je Miroslav Božić, „poljoprivreda se pokazala otpornija od ostatka gospodarstva što je i razumljivo s obzirom na veliki značaj uslužnog sektora. Naime, poljoprivreda je rasla za oko 1,6 posto u 2020. godini, dok je pad ukupnog gospodarstva bio 8,2 posto.“ A na takvu se procjenu nadovezuje Mato Brlošić, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, opaskom da hrvatski poljoprivrednici neizbježno pribjegavaju izboru proizvodnje koja je isplativija, dok pojedine „rubne” produkte sve više zaobilaze, pa stradavaju npr. mljekarstvo i svinjogojstvo.

Brlošić nam je prenio da većina proizvođača ulazi u eko-poljoprivredu zbog izdašnih poticaja, ali to rezultira i efektima kao što je onaj da orasi u RH drže prvo mjesto po širenju u tom sektoru: „To pak znači da prvih nekoliko godina nemate nikakav prihod, jer stablu treba neko vrijeme da izraste na rod. Sama politika EU-a tako utječe na proizvodnju u RH, pri čemu ne uvjetuje potpore količinom dobivene hrane. Drugim riječima, ako želimo bolji efekt za neke druge grane proizvodnje, npr. mljekarstvo, trebaju nam neke druge mjere. Neke već postoje i dobre su, ali ne i dostatne, bojim se.”

Inflacija kao novi krizni faktor

Ministarstvo poljoprivrede RH je tako uvelo proizvodno vezana plaćanja, a gdje potpore ovise o liniji proizvodnje koja ide od broja grla stoke do izvoženja stajnjaka na oranicu. „Ipak, kad zbrojimo sve elemente“, nastavlja Mato Brlošić. „među kojima se u zadnje vrijeme ističe ekstreman rast cijena žitarica, teško da će u Hrvatskoj biti pomaka k ekonomičnijem poslovanju. Ta pogledajte samo cijenu mineralnih gnojiva danas.“ Ona se, dakle, u odnosu na predpandemijsko razdoblje već utrostručila, i zbog rastuće cijene plina – sirovine za proizvodnju gnojiva – kreće se inflacijski dalje prema četverostrukoj vrijednosti. Omotnica s potporama za poljoprivredu se povrh svega smanjila za 15 posto, za razdoblje od 2023. do 2027. godine.

Obaveze za dosezanje punog iznosa potpore će biti veće, na tragu zelene politike EU-a i navedene ekološke poljoprivredne proizvodnje. No treba reći da Bruxelles u tome planira korištenje 50 posto manje pesticida i 20 posto manje umjetnih gnojiva. Gro hrvatske proizvodnje neće moći pratiti takve zahtjeve, što očekivano vodi u daljnju stagnaciju ionako oslabljenog agrara. Pojedini segmenti mogli bi tako praktično iščeznuti s popisa zastupljenih poljoprivrednih djelatnosti. Ili će u međuvremenu možda stasati ona brojna stabla oraha, pa da glavnina stanovništva RH pređe na ishranu njihovim plodom.

DW.com