Naslovnica Blog Stranica 16

Zašto korovi postaju rezistentni na herbicide?

Cilj trogodišnjeg projekta (2018.-2021.) „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u RH“ kojeg financira Ministarstvo poljoprivrede, a koordinira Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet pod voditeljstvom prof. dr. sc. Tanje Gotlin Čuljak, jest dobiti informaciju o eventualnoj pojavi rezistentnih štetnih organizama na najčešće korištena sredstva za zaštitu bilja.

U svibnju 2018. u Gospodarskom listu objavljen je članak „Rezistentnost korova na herbicide“ autorice izv. prof. dr. sc. Klare Barić, u kojem je detaljno opisano kako dolazi do problema rezistentnosti korova na herbicide kao i preventivne mjere koje je potrebno provoditi kako bi se spriječila ova pojava o kojoj ponovno pišemo jer su utvrđene populacije rezistentnih jedinki korova na neke testirane herbicide u RH.

Rezistentnost, odnosno nasljedna sposobnost nekih biotipova korova unutar određene populacije da prežive tretman herbicidom koji bi u normalnim uvjetima suzbio tu populaciju, jedan je od najvećih nedostataka kemijskih mjera borbe protiv štetnih organizama. Ova pojava postupnog prestanka djelotvornosti, inače djelotvornog herbicida na određenu korovnu vrstu, prvi puta je utvrđena već krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Od tada do danas problem rezistentnosti sve više raste. Ovaj problem naročito je izražen u prekooceanskim zemljama (SAD, Kanada, Australija i sl.), a posebice u SAD-u gdje se masovno uzgajaju GM usjevi tolerantni na herbicide koji, uz prečestu uporabu i reduciranu obradu tla, favoriziraju pojavu rezistentnih biotipova korova. Do danas je dokazano da su 262 korovne vrste razvile rezistentnost na određene herbicide od kojih je 152 širokolisnih, odnosno 110 uskolisnih (trave) korovnih vrsta. Ono što još više zabrinjava jest činjenica da je rezistentnost korova dokazana na 23 od ukupno 26 mehanizama djelovanja herbicida, odnosno čak na 167 različitih herbicida u 93 usjeva i 70 zemalja. Ovi podaci dostupni su u HRAC-ovoj (Herbicide Resistance Action Commity) međunarodnoj bazi podataka o monitoringu rezistentnih korova na herbicide (www.weedscience.org) gdje se konstantno unose novi dokazi rezistentnih populacija korova. Za sad, službenih podataka o rezistentnim populacijama korova u RH još nema.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je neuspjelo-tretiranje-korova-u-soji-Medium.jpg

U Hrvatskoj rezistentne dvije vrste

Nažalost, u 2019. i u našoj zemlji su dokazane rezistentne populacije dvije korovne vrste i uskoro će to biti vidljivo i u ovoj međunarodnoj bazi podataka. Prije nego se konkretnije osvrnemo na dokazane R populacije u RH, ukratko ćemo objasniti kako dolazi do pojave rezistentnih populacija u polju. Sumnja da je do tad učinkovitom herbicidu „pala“ učinkovitost prvo zapažamo u polju. Tu, međutim, može lako doći do pogreške jer su razlozi mogućeg izostanka učinka herbicida brojni poput pogrešno odabrane dozacije herbicida, roka primjene, neusklađenosti razvojne faze korova s vremenom primjene herbicida, nepovoljnim uvjetima okoliša, nekvalitetnom aplikacijom i sl. Tek ako smo sigurni da su gore navedeni razlozi eliminirani, možemo posumnjati da je određena korovna vrsta razvila rezistentnost na određeni herbicid. Posumnjati pogotovo možemo ako su na određenoj parceli stvoreni uvjeti za pojavu rezistentnih korova.

Glavni razlozi opadanja učinka herbicida jesu učestala primjena istog herbicida, odnosno herbicida istog mehanizma djelovanja, uski plodored, a pogotovo monokultura te izostanak konvencionalne obrade tla i favoriziranje reducirane, odnosno no-till obrade.

Podaci iz literature (www.hrac.global.com) navode da ljudsko oko prvih osam godina na polju ništa ne zamjećuje. Međutim, sljedeće, devete godine nakon primjene herbicida, rezistentni biotipovi zastupljeni su sa 10 %, a iduće godine već 100 %. Rizik za razvoj rezistentnosti na određenom polju je to veći što se manje provode preventivne mjere koje su ujedno i glavne antirezistentne mjere. Tako se visok rizik razvoja rezistentnosti može očekivati kad se usjev uzgaja u monokulturi, kad je visoko zakorovljen i kad se korov stalno/često suzbija istim herbicidom ili drugim herbicidom istog mehanizma djelovanja. Nasuprot tomu, nizak rizik razvoja rezistentnosti može se očekivati u slabo zakorovljenom usjevu, u sustavu širokog plodoreda, uz jednokratnu primjenu kombinacije herbicida različitog mehanizma djelovanja te uključivanja i nekemijskih mjera borbe za suzbijanje korova. Općenito je poznato da je ključ borbe protiv nastanka rezistentnosti integrirani pristup suzbijanja korova što naglašavamo u svakom članku o suzbijanju korova kojeg pišemo u Gospodarskom listu. Iako je provođenje antirezistentnih mjera glavni ključ za sporiji razvoj rezistentosti kod korova, treba naglasiti da su važan činitelj rizika nastanka i razvoja rezistentnosti nova/novija zakonska regulativa na razini EU. Danas je objektivno proizvođačima značajno teže „ispravno“ primjenjivati herbicide. Naime, u posljednjih desetak godina s EU tržišta se zbog raznih razloga (uglavnom ekotoksikoloških) povukao značajan broj herbicida (oko 40), a predviđanja kemijskih kompanija su takva da će se ovaj trend povlačenja sredstva za ZB još i povećati. Sve se još i pooštrava najnovijom inicijativom EU „Zeleni plan“ i mjerama koje se planiraju provesti za zaštitu osjetljivih ekosustava i načina osiguravanja održivog prehrambenog sustava („Od farme do stola“). Posljedica ovih trendova je manji broj dostupnih herbicida što za posljedicu ima ponovljenu primjenu herbicida istog mehanizma djelovanja. U ovim okolnostima i plodored, kao važna mjera u sprječavanju i odgađanju pojave rezistentnosti sve više gubi na značaju.

U većini kultura se primjenjuje isti mehanizam djelovanja herbicida pa se onda rotacijom kultura u plodoredu ne rotiraju herbicidi (mehanizam djelovanja) što za posljedicu ima pojavu rezistentnih korova. Upravo se ovo dogodilo i na našim poljima. Rezultati prve godine navedenog projekta ukazuju da su se na određenim područjima pojavile rezistentne populacije divljeg sirka i ambrozije na herbicide iz skupine sulfonilureja i imidazolinona koji imaju isti mehanizam djelovanja (inhibicija acetolaktat sintaze, skraćeno ALS herbicidi).

Ovaj mehanizam djelovanja imaju herbicidi iz četiri kemijske skupine: sulfonilureja, imidazolinoni, triazolopirimidini i triazoloni, koji su namijenjeni suzbijanju jednogodišnjih i višegodišnjih korova u većini ratarskih kultura.

Koji su dodatni razlozi za pojavu rezistentnosti?

Dodatni problem predstavlja i uvođenje u proizvodnju kultivara različitih poljoprivrednih kultura (suncokret, šećerna repa, uljana repica) tolerantnih na ALS inhibitore, koji su s jedne strane značajno olakšali suzbijanje korova, ali s druge strane potenciraju problem rezistentnosti korova na ovu skupinu herbicida. Rezistentnost divljeg sirka na herbicide foramsulfuron, nikosulfuron i imazamoks dokazana je biotest metodom, odnosno tretiranjem uzgojenih biljaka linearno rastućim dozacijama navedenih herbicida, nakon što je u polju zamijećena neučinkovitost navedenih herbicida na ovu korovnu vrstu. Rezultati istraživanja ukazuju da se ova rezistentna populacija ne može zadovoljavajuće suzbiti ni primjenom i nekoliko stotina puta većom dozacijom herbicida od registrirane. Ovi su rezultati potvrđeni i molekularnim putem (tvrtka Bayer) gdje je dokazana visoka mutacija na dva gena na mjestu djelovanja herbicida. Slična situacija je i na ostalim lokalitetima gdje je utvrđena rezistentnost divljeg sirka na ovu skupinu herbicida. Analizom „povijesti table“ utvrđeno je da se radi o parcelama gdje je godinama kukuruz uzgajan u monokulturi, gdje je divlji sirak dominantan korov i gdje se nisu provodile mjere suzbijanja na strništu već su se godinama u vegetaciji kukuruza koristili ALS herbicidi. Posljedica je naravno pojava rezistentnosti i neučinkovitost ovih herbicida na divlji sirak na tim parcelama. Još je dramatičnija situacija u soji gdje je utvrđena rezistentnost ambrozije na oksasulfuron (ALS herbicid). Od 16 testiranih populacija čak je 12 populacija rezistentno na ovaj herbicid. Tijekom projekta testirat će se osjetljivost ambrozije i na ostale herbicide iz ove skupine koje se koriste u soji ali i u kukuruzu i šećernoj repi. Potencijalni problem predstavljaju i ostale korovne vrste u ratarskim kulturama gdje je već u Europi dokazana rezistentnost na određene herbicide (pr. mak, mišji repak, slakoperka, bročika u strnim žitaricama; šćir u kukuruzu i dr.), ali i u trajnim nasadima gdje se intenzivno primjenjuje jedan mehanizam djelovanja, odnosno herbicid glifosat, a diljem svijeta su dokazani rezistentni biotiopovi.

Rezistentna populacija ambrozije na oksasulfuron u usjevu soje

Je li rješenje zelena gnojidba?

Međutim, već ovi prvi nalazi u RH ukazuju da se hitno mora promijeniti pristup suzbijanja korova i u integrirani sustav obvezno integrirati ostale mjere suzbijanja. S obzirom na opisanu problematiku s manjim brojem herbicida, odnosno mehanizama djelovanja, naglasak treba staviti na preventivne (sjetva čistog sjemena u nezakorovljeno polje, sprečavanje prijenosa sjemena strojevima s polja u polje, priječenje prodora sjemena s rubova zakorovljenog polja), kulturalne (kvalitetno obavljene agrotehničke mjere i sjetva, izbor kompetitivnih kultivara, široki plodored, uključivanje biljaka za zelenu gnojidbu u plodored i sl.), mehaničke mjere suzbijanja (mehaničko suzbijanje korova, mehaničko suzbijanje korova na strništu, buđenje sjemena korova i suzbijanje klijanaca odgovarajućim oruđem i sl.), a u dohodovnim kulturama i uvođenje fizikalnih mjera (plamen) za suzbijanje korova. Rezultati naših laboratorijskih i poljskih pokusa ukazuju da se pritisak korova može značajno smanjiti sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu (tzv. pokrovne biljke) koje svojim kompeticijskim ali i alelopatskim sposobnostima potiskuju rast korova pa je ove usjeve svakako preporuka uključiti u proizvodnju.

Gospodarski list

Kako klimatske promjene utječu na poljoprivredu?!

HRVATSKA je već dulje izložena klimatskim promjenama koje imaju negativne učinke na poljoprivredu. Sve češće svjedočimo ekstremnim vrućinama i sušama, ali i obilnim kišama koje uzrokuju poplave. Travanj je ove godine u mnogim dijelovima zemlje bio “novi srpanj” s 30 Celzijevih stupnjeva, što je naposljetku prekinulo naglo zahladnjenje.

Sve je to utjecalo i na promjene u poljoprivrednom kalendaru, pa se tako u Vrgorcu nikad ranije nisu brale prve jagode, a masline uspijevaju i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ranije se ove godine sadio i krumpir, a poljoprivrednici se žale da su zbog vremenskih uvjeta i voćke slabo procvjetale. Stručnjaci upozoravaju da je klima svoje odradila pa se više ne može vjerno pratiti poljoprivredni kalendar.

Klimatske promjene poremetile poljoprivredni kalendar
Četiri godišnja doba sve su manje izražena pa se mnogi pitaju hoće li naposljetku ostati samo ljeto i zima. Kako nagle promjene vremena u travnju utječu na poljoprivredni kalendar, objasnio nam je atmosferski fizičar Branko Grisogono.

“Hladna fronta, kao i većina drugih naglih hladnih fronti, sama za sebe pomiče poljoprivredni kalendar za 2-4 dana. Međutim, kad je hladna fronta u ‘simbiozi’ s ciklonom iznad naših krajeva, kao što je sada bilo, te ovisno kako se taj sinoptički sustav giba, kalendar se pomiče za 5-7 dana.

U drugoj polovici travnja imamo nekoliko takvih sličnih sinoptičkih sustava pa je ovaj period hladniji i malo vlažniji od klimatološkog prosjeka za 1991.-2020. godinu. Prethodna natprosječno topla i suha sezona dodatno pridonosi poremećaju poljoprivrednog kalendara”, kazao je Branko Grisogono.

Iako su klimatske promjene prisutne već godinama, atmosferski fizičar Grisogono rekao je da ove godine problem raste jer su druga polovica prošle godine i prva tri mjeseca ove godine bili natprosječno topli i relativno suhi u kontinentalnom dijelu. Istovremeno, napominje, raznolik spektar ubrzanih aktualnih klimatskih promjena povećava stres na biljni i životinjski svijet, pa tako direktno utječe na poljoprivredu.

“Jagoda je stigla dva tjedna prije, što je malo neobično”
Osjetili su to i proizvođači jagoda u Vrgoračkom polju. U svibnju prošle godine zbog obilnih kiša poplavila su im polja jagoda, a početkom travnja ove godine već su bili u prvoj berbi.

“Jagode su nam stigle ranije, i to većim dijelom zbog klimatskih promjena. Zima je bila topla, kao i proljeće, puno sunca, što je potaknulo raniju vegetaciju pa su i jagode ranije stigle na tržište. Nismo se posebno iznenadili jer smo vidjeli da je i oplodnja bila ranije.

Svakako su jagode stigle dva do tri tjedna ranije nego dosad, što je malo neuobičajeno, ali tome se treba prilagoditi. Biljka kada krene u vegetaciju, ne može se zaustaviti, ranija cvatnja znači i raniju berbu. Tu je rizik niskih temperatura i velikog mraza da to sve propadne. Ali, evo, ove godine nas je zasad pomazilo vrijeme.

Ovo zahlađenje je čak dobro došlo da se rastegne berba i da plodovi malo narastu jer da su nastavile onako visoke temperature, tu bi došlo do prisilne zrelosti i plodovi bi ostali mali. Ovo je jedan predah s jutarnjim temperaturama ispod 10 stupnjeva i one dobro dođu za jagodu”, kazao je predsjednik udruge Vrgoračke jagode Milan Franić. 

Upravo su jagode stigle ranije na berbu zbog neuobičajeno tople zime kao i početka proljeća.

“Ne zaboravimo da su prosječne prizemne temperature zraka tijekom nekoliko nedavnih tjedana bile i do 10-ak Celzijevih stupnjeva iznad spomenutog prosjeka. To je prerano razbudilo biljni i životinjski svijet te kao da prave zimske hibernacije nije ni bilo”, objasnio je Branko Grisogono. 

U Dolini Neretvi, osim ranije sezone berbe, dolazi i do podizanja razine Jadrana, kao i većine drugih mora i oceana. Kako Grisogono objašnjava, to će imati višestruke posljedice na Neretvu, od podizanja srednje razine vode do zaslanjivanja i dolaska novih invazivnih vrsta biljaka i životinja. 

Profesor: Nagle vremenske promjene mogu stopirati vegetaciju i promijeniti metabolizam

Već deset mjeseci zemlja ruši globalne toplinske rekorde, a to svakako utječe i na voćke kojima je potrebna temperatura zraka od 0 do 6 Celzijevih stupnjeva. 

“S njima može biti potencijalno problema jer nam je bila blaga zima. I one nisu ispunile svoje zahtjeve. Neke voćke traže do 1800 sati takvih temperatura, a to se odnosi na trešnje i neke sorte jabuka. Tu može nastati problem iako se ona normalno ponaša i formira cvijet, ali se može dogoditi da abortira plod.

To je sigurno jedan od problema i to će se mijenjati upravo zbog klimatskih promjena”, rekao je Aleksandar Stanisavljević, predsjednik katedre za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. 

Ističe da će dodatne probleme stvoriti nagla promjena vremena, odnosno hladna fronta koja je stigla u travnju nakon rekordnih 30 Celzijevih stupnjeva. 

“To sigurno na nekim kulturama može stopirati vegetaciju i 15 dana te promijeniti metabolizam. Sve te kulture moramo zaštiti od nepovoljnih uvjeta kao što su hladno vrijeme, insekti, kiša ili tuča, one moraju ići u smjeru funkcionalne zaštite nasada mrežama koje štite od nepovoljnih vremenskih uvjeta, a neke idu čak i u plastenike”, rekao nam je Stanisavljević.  

Poljoprivrednicima savjetuje da se prestanu voditi prema tradicionalnom kalendaru i da sami počnu pratiti biljke koje uzgajaju kako bi se prilagodili vremenskim uvjetima.

Jako pala vrijednost hrvatske poljoprivrede

VRIJEDNOST poljoprivredne proizvodnje u 2023. godini pala je za 7.4 posto u odnosu na godinu ranije, a vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi za 1.6 posto, pokazuje druga procjena realnog dohotka u poljoprivredi koju je objavio Državni zavod za statistiku (DZS).

Prema drugoj procjeni, vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2023. pala je za 7.4 posto prema godini ranije i iznosi  tri milijarde eura.

Vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi procjenjuje se na 1.9 milijardi eura, što je pad od 1.6 posto.

Pad cijena pšenice i žitarica

Na smanjenje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, kako objašnjavaju iz DZS-a, najviše je utjecao pad cijena žitarica, za 43 posto, odnosno pad cijena pšenice, za 48.6 posto, i kukuruza, za 44.5 posto.

Stočna proizvodnja porasla je za 14.7 posto u odnosu na prethodnu godinu, a vrijednost svinja za 22.2 posto, navodi se.

Predizborni trik ili…?!

Uprava Fortenova je donijela odluku o dioničarstvu da svaki poljoprivrednik koji želi investirati u njihovu poljoprivrednu proizvodnju imaju pravo na otkupnu cijenu pšenice od 2,69€.

Gospodin Vujnovac te uprava su odlučili da svaki dioničar koji ima u vrijednosti minimalno 1000€ dionica nekih od poduzeća Fortanove ima pravo na 50 Tona pšenice po cijeni od 2,69€.

Hoće li to uroditi plodom te privući investicije poljoprivrednika da sudjeluju u partnerstvu pitanje je sada na koje će nam doći odgovor do žetve.

Jedna od stvari je da Fortenova želi na taj način preuzeti monopol pri otkupu te žitarice na području Slavonije.

Više detalja možete vidjeti OVDJE…

Hrvatskoj nedostaje agronoma

U vrijeme kada svijetu, pa i Hrvatskoj, sve više prijeti nestašica hrane, samodostatnost u proizvodnji hrane postaje strateški interes, za što je svakoj zemlji potrebno što više agronoma, no zanimanje hrvatskih maturanata za studije za agronomska i slična zanimanja sve je manje.

I za studijsku godinu 2024./2025. opravdana je bojazan da će se nastaviti trend smanjivanja upisa u agronome. Na nedavnom skupu Hrvatske mljekarske udruge dekanica Veleučilišta u Križevcima Marcela Andreata-Koren upozorila je da se iz godine u godinu smanjuje interes za tu visokoškolsku ustanovu, a sa sličnim problemom suočava se i Agronomski fakultet u Zagrebu.

“Možemo postati samodostatni”
„Zemlja smo koja s malo truda može postati samodostatna u proizvodnji hrane, ali da bismo ostvarili taj cilj, neminovno je povećanje broja agronoma i osoba sličnih zanimanja“, rekla je Andreata-Koren.

Uvjeti u kojima danas djeluju poljoprivrednici, bez obzira bave li se stočarstvom ili uzgojem voća i povrća, sasvim su drugačiji nego prije deset ili više godina. Ako se stave na stranu klimatske promjene i geopolitički sukobi, potrošači su danas zahtjevniji nego prije, sve više traže ekološki proizvedeno voće i povrće i proizvode lokalnih OPG-ova, a od velikih kompanija zahtijevaju kvalitetno proizvedenu hranu.

Da bi udovoljili zahtjevnom kupcu, u procesu proizvodnje moraju sudjelovati ljudi od struke, kaže Andreata-Koren, a za posao agronoma nije nužno zapošljavanje u velikim kompanijama ili savjetodavnim institucijama.

„Danas se na Veleučilište u Križevcima upisuju i članovi obitelji koji vode male ili srednje OPG-ove, jer su shvatili da proizvod koji žele brendirati zahtijeva stručnjaka ili bar stručnu pomoć agronoma iz nekog savjetodavnog tijela“, rekla je.

Brojni izazovi
Duga sušna razdoblja, nagle promjene vremenskih prilika, sve neophodnije navodnjavanje kultura koje su do prije nekoliko godina rasle i davale plodove isključivo zahvaljujući kiši, sve to zahtijeva angažman stručnjaka na povećanju prinosa.

Nažalost, budući studenti nisu svjesni novih trendova u proizvodnji hrane pa odlaze u IT sektor i na druge trenutno atraktivne studije. No onaj tko razmišlja bar nekoliko godina unaprijed, vidi da će se u skoroj budućnosti veliki profit ostvarivati u prehrambenoj industriji.

Andreata-Koren ipak vjeruje da je pad broja studenata na Veleučilištu u Križevcima i Agronomiji u Zagrebu prolazni trend. Nada se da će mladi s vremenom shvatiti da u proizvodnji hrane leži stabilnost zemlje, ali i dobra zarada stručnjaka za poljoprivrednu proizvodnju.

EU je podržala proizvodnju GMO hrane !

EUROPSKI parlament je 7. veljače tijesnom većinom podržao upotrebu novih genomskih tehnologija (NGT) u poljoprivredi.

Prema pobornicima NGT-a u EP-u, one bi trebale omogućiti veću otpornost sustava proizvodnje hrane jer će biljke dobivene tim tehnikama biti tolerantnije na klimatske promjene, bolesti i nametnike, a također će zahtijevati manje gnojiva ili pesticida.

Zagovornici tvrde da će to pospješiti zelenu tranziciju stvaranjem otpornijih biljaka koje će osigurati pouzdaniju proizvodnju hrane.

Izvješće je usvojeno s 307 glasova za, 263 protiv i 41 suzdržanim. Očekivano, zeleni su uglavnom glasali protiv.

Dvije kategorije modificiranih biljaka

Nova regulativa predviđa uvođenje dviju kategorija biljaka dobivenih novim tehnikama.

Prva kategorija bila bi podložna istim pravilima kao i biljke dobivene konvencionalnim oplemenjivanjem i klasičnom mutagenezom. U nju bi spadali usjevi u čijim su genima napravljene manje promjene kakve se mogu dogoditi i prirodnim putem, iako mnogo sporije. To podrazumijeva usjeve s promjenama DNA do najviše 20 nukleotida (građevnih jedinica DNA) u nizu. Ova granična vrijednost proizlazi iz činjenice da postojećom tehnologijom nije moguće razlikovati promjene manje od 20 nukleotida nastale zahvaljujući novim tehnologijama od spontano nastalih mutacija koje se povremeno događaju u genomu. Važno je istaknuti da je riječ o promjeni relativno malog broja nukleotida, a ne o dodavanju ili uklanjanju cijelih gena.

Druga kategorija usjeva (tzv. NGT 2) bila bi podložna istim pravilima kao i genetski modificirani organizmi (GMO). U nju bi spadali usjevi s promjenama na više od 20 nukleotida u nizu ili s umetnutim stranim genima – genima drugih organizama.

Povjerenica Europske komisije za jednakost Helena Dalli rekla je da spomenuti prijedlog “omogućuje inovaciju bez ugrožavanja sigurnosti”.

EU je dugo bila utvrda GMO skepticizma

Europa je dugo bila utvrda skepticizma prema GMO-ima, ali nova regulacija trebala bi omogućiti da se proizvodi dobiveni korištenjem novih biotehnoloških metoda (na prethodno definiran način) izjednače s konvencionalnim.

Zagovornici biotehnoloških istraživanja biljaka stoga su očekivano pozdravili glasanje.

“Ovo je stvarno ohrabrujuće za znanstvenu zajednicu”, rekla je Oana Dima, izvršna direktorica European Sustainable Agriculture through Genome Editing (EU-SAGE), mreže od više od 150 europskih istraživačkih instituta, sveučilišta i udruga.

Euroseeds, trgovačka organizacija uzgajivača biljaka, nazvao je glasanje “značajnim korakom naprijed” koji će povećati inovativnost i poljoprivrednu održivost.

No, Greenpeace i neki drugi protivnici biotehnologije kritizirali su odluku, rekavši da bi mogla dovesti do jačanja poljoprivrednih monopola.

Članice EU će se tek očitovati o novoj regulaciji

Mjera se tek mora dogovoriti u pregovorima s članicama EU koje su i dalje podijeljene oko toga trebaju li dopustiti patentiranje NGT biljaka i trebaju li zahtijevati posebno označavanje hrane napravljene od takvih usjeva ili samo sjemenskog materijala

To je tehnologija koja za modificiranje gena koristi metodu kojom se bakterije brane od virusa. U njoj je Cas9 naziv za enzim koji se koristi za cijepanje, odnosno rezanje DNA na točno određenim mjestima.

Bakterije ovaj sustav koriste kao obrambeni mehanizam protiv virusa. Kada virus napadne bakteriju, ona se štiti tako što cijepa njegovu DNA i tako virusu onemogućuje replikaciju. Bakterija pritom u svoj genom pohranjuje isječeni dio virusne DNA kao uzorak kako bi prepoznala napad istog virusa i upotrijebila već iskušani obrambeni obrazac protiv njega.

Znanstvenici su tu tehnologiju preuzeli od bakterija i redizajnirali je za potrebe precizne modifikacije genoma – za rezanje DNA, za utišavanje ili pojačavanje određenih gena te eventualno za ugrađivanje cijelih gena iz iste biljke ili iz drugih organizama.

Zašto se NGT biljke mogu izjednačiti s konvencionalnim?

NGT, osobito CRISPR tehnologija, može se izjednačiti s konvencionalnom jer se promjene kakve se njome mogu postići događaju i u prirodi.

Naime, zbog nesavršenosti sustava kopiranja DNA tijekom diobe stanica ili pod utjecajem nekih okolišnih faktora (npr. sunčevog zračenja), u DNA biljaka i svih drugih organizama povremeno dolazi do mutacija. Ljudi su upravo među takvim prirodno mutiranim organizmima kroz tisućljeća birali one koji su imali neka nova, iz ljudske perspektive poželjna svojstva. Primjerice, birali su one biljke koje su imale veći plod ili one koje su bile otpornije na nametnike ili na nepovoljne vremenske prilike.

Priroda sama vrši evolucijsku selekciju biljaka, no njezin odabir nije uvijek onakav kakav odgovara ljudima.

Koje su prednosti NGT-ova?

Ovakvi procesi prirodnih mutacija i ljudskog odabira obično su vrlo spori – mogu trajati stoljećima i tisućljećima.

U 20. stoljeću u poljoprivredi se stoga počelo koristiti namjerno izazivanje mutacija metodama mutageneze – primjerice, izlaganjem biljaka zračenju ili mutagenim kemikalijama. Kada bi se dobila poželjna mutacija, odgovorna za poželjno svojstvo, biljka bi se odabirala za daljnji uzgoj.

CRISPR ima brojne prednosti u odnosu na ljudski odabir i križanje, ali i u odnosu na mutagenezu.

Jedna je to što omogućuje precizno uređivanje genoma biljaka. Naime, CRISPR ciljano mijenja (u pravilu inaktivira) odabrane gene bez unošenja stranih gena u organizam, što je inače uobičajeno kod tzv. GM usjeva.

Druga je to što CRISPR u biljkama gotovo uopće ne stvara neželjene mutacije, kao što je slučaj s mutacijama induciranim kemikalijama ili zračenjem, koje mogu nepovoljno utjecati na stotine svojstava biljke.

Zaključno, ovom novom tehnologijom ciljano se isključuju pojedini geni odabrane sorte u svrhu dobivanja željenog svojstva, umjesto da se u biljku unose novi geni iz nekog drugog organizma.

Zbog navedenih svojstava CRISPR tehnologija smatra se sličnom prirodnoj promjeni gena i promjeni mutagenezom, koja se već desetljećima koristi u konvencionalnoj poljoprivredi.

Dobar primjer koristi CRISPR-a su banane

Dobar primjer kako CRISPR tehnologija može biti korisna te čak spasonosna za biljke i poljoprivredu su banane.

Naime, postoji gljivica TR4 koja napada i ozbiljno ugrožava sortu banana poznatu kao Cavendish, koja je danas u svijetu najraširenija zbog svoje slatkoće, teksture i dugog roka trajanja.

Ta gljivica uzrokuje propadanje korijena i truljenja biljaka, što dovodi do njihove smrti. Banane Cavendish posebno su ranjive jer su genetički identični sterilni klonovi, što znači da se ne mogu spolno razmnožavati. To pak dokida njihovu gensku varijabilnost, a time povećava izloženost bolestima, uključujući infekciju gljivicom TR4, koja je izuzetno izdržljiva i može preživjeti u tlu 30-ak godina. Uzgajivači banana koje je zahvatila gljivica do sada su bili prisiljeni seliti cijele plantaže na druge lokacije, što je često podrazumijevalo krčenje šuma.

Uz pomoć CRISPR-a znanstvenici su nedavno uspjeli precizno promijeniti genom banana Cavendish kako bi pojačali njihovu otpornost na TR4.

Australija i Novi Zeland dali su 12. veljače dozvolu za komercijalni uzgoj banane QCAV-4 koja je genetski modificirana tako da je otporna na TR4.

Četiri dana kasnije ta je banana odobrena kao hrana, uz obrazloženje da je sigurna i hranjiva kao i obične banane.

Pritom treba imati na umu da je sorta Cavendish postala globalno dominantna nakon što je Panamska bolest 1960-ih potpuno uništila prethodno dominantnu sortu Gros Michel, koja je bila čak slađa i ukusnija od Cavendish.

Drugi dobar primjer – biljke koje dobro podnose sušu

Drugi dobar primjer je nedavno objavljeno istraživanje u kojem su izraelski znanstvenici pomoću tehnologije CRISPR prvi put uspjeli uzgojiti rajčice koje troše manje vode bez smanjenja uroda, kvalitete i okusa plodova.

U tom istraživanju znanstvenici su uspjeli utišati određeni gen rajčice na takav način da je ona istovremeno uspijevala zadržavati vodu i apsorbirati CO2 iz zraka, što je inače teško jer se oba procesa – isparavanje vode iz biljke i uzimanje CO2 iz zraka – odvijaju istim putem, kroz puči na lišću.

Ovaj uspjeh mogao bi biti temelj za razvoj drugih usjeva u sušnim uvjetima, što je osobito važno u kontekstu klimatskih promjena.

Kako je došlo do povećanja interesa za NGT tehnologije?

Zašto se razmišljanje većine zastupnika EP-a promijenilo?

Oana Dima, direktorica EU-SAGE-a, smatra da je nekoliko čimbenika u novije vrijeme smanjilo otpor u EU prema novim biotehnologijama.

Jedan od njih je uspjeh mRNA cjepiva za covid-19.

Osim toga, rastuća prijetnja klimatskih promjena proizvodnji hrane te problemi lanaca opskrbe povezani s ratom u Ukrajini povećali su uvažavanje potencijala novih tehnologija u stvaranju robusnijih sorti.

Konačno, jedan od ključnih razloga je i tzv. Zelena tranzicija, nova strategija rasta koja ima za cilj transformirati Europu u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo. Njome se planira postići klimatska neutralnost do 2050. godine, potaknuti zelene tehnologije te stvoriti održivu industriju i smanjiti onečišćenje.

Problem patentiranja i monopola

Što ova odluka Parlamenta znači za Hrvatsku?

Iako je Parlament novim glasanjem podržao davanje zelenog svjetla genski modificiranim usjevima, neki njegovi članovi žele zabraniti patentiranje takvih usjeva, uz obrazloženje da bi to pomoglo održavanju niskih troškova nabave sjemena za poljoprivrednike.

Naime, konvencionalno uzgojene biljke, primjerice one dobivene odabirom i križanjem, u Europi uglavnom se ne mogu patentirati. Logika nalaže da bi za NGT biljke, ako bi bile izjednačene s konvencionalnim, trebalo vrijediti isto pravilo.

No, Dima smatra da bi se o pitanju patenata trebalo raspravljati odvojeno od zakonodavstva o NGT-u i unutar patentnog regulatornog okvira EU.

“To su dva različita pitanja. I trebala bi biti potpuno odvojena”, kaže Dima.

Konvencionalne biljke se također mogu štititi, ali drugim patentom

Dr. sc. Nenad Malenica sa Zavoda za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu tumači da se konvencionalno uzgojene biljke u pravilu ne zaštićuju klasičnim patentom na 20 godina, nego tzv. oplemenjivačkim pravom (OP) na 20-25 godina.

“OP kroz prodaju licenciranog sadnog materijala osigurava oplemenjivaču financijsku kompenzaciju za uloženo vrijeme i resurse u razvoj sorte”, kaže Malenica.

“Nije, dakle, istina da se samo GM biljke štite kao intelektualno vlasništvo. Osnovna razlika patentirane GM biljke i biljke zaštićene OP-om je njihovo potomstvo. Naime, potomci križanja GM biljke i neke druge sorte i dalje su zaštićeni patentom, dok se potomci križanja biljke zaštićene OP-om i neke druge biljke mogu slobodno saditi. Za zagovaratelje ‘slobodnog uzgoja’ regulacija NGT biljaka oplemenjivačkim pravom bila bi bolja opcija jer bi novu sortu platili samo prvi put, a željeno svojstvo bi u lokalne sorte dodavali klasičnim križanjem, naravno, u slučajevima kada je to moguće”, kaže Malenica.  

Pitanje označavanja NGT biljaka

Parlament također želi da sve NGT biljke budu označene kada se prodaju potrošačima, dok Europska komisija, izvršno tijelo EU, smatra da bi iz GMO uredbe trebalo izuzeti samo NGT sjeme, tako da poljoprivrednici mogu biti sigurni što sade.

Zašto je organski lobi protiv?

Malenica smatra da je malo vjerojatno da bi označavanje hrane NGT oznakom bilo pošteno prema proizvođačima jer bi to u praksi značilo gotovo nikakvu prodaju, što bi bilo posljedica desetljećima duge anti-GM kampanje koju aktivno provode zelene nevladine organizacije, koje za to nerijetko dobivaju financijsku potporu tzv. organskog lobija.

“Naime, visoke cijene tzv. zdrave hrane direktna su posljedica plašenja javnosti navodnim opasnostima proizvoda dobivenih modernim tehnikama oplemenjivanja. Treba istaknuti da u 30 godina postojanja GM sorti nije zabilježena ni jedna smrt koja bi se mogla smatrati izravnom posljedicom konzumiranja hrane porijeklom od takvih sorti. To ne čudi, s obzirom na to da svaka GM biljka na tržište dolazi nakon desetljeća ispitivanja. No, zelenima ni to nije dovoljno”, ističe Malenica.

Važno je istaknuti da su brojna istraživanja, provedena nakon desetljeća konzumacije GMO-a, pokazala da hrana koja sadrži modificirane usjeve nema nikakvih štetnih učinaka na zdravlje, kako ljudi, tako i životinja.

Mnogi poljoprivrednici pozdravljaju novu regulaciju

Europsko vijeće, koje čine čelnici država članica ili njihovih vlada, još nije usuglasilo svoje stajalište o patentima. Kada to učini, pregovarat će s Komisijom i Parlamentom.

Na društvenim mrežama poljoprivredna organizacija COPA-COGECA, čija je članica i Hrvatska poljoprivredna komora, apelirala je na Vijeće da djeluje brzo, nazvavši NGT-ove “praktičnim rješenjima koja mogu pomoći poljoprivredi da uskladi proizvodnju i prilagodbu na klimatske promjene uz održavanje vrhunskog istraživanja u EU.”

Kako se navodi na stranicama COPA-COGEC-e, ona je zajednički glas 20-ak milijuna poljoprivrednika i brojnih agrokooperativa u EU.

“Ova organizacija osigurava da poljoprivreda u EU bude održiva, inovativna i konkurentna, istovremeno garantirajući sigurnost hrane za 500 milijuna ljudi širom Europe”, piše na stranici.

No, kako će se prema novoj regulativi odrediti Hrvatska, tek će trebati vidjeti.