Naslovnica Blog Stranica 2

Obrada tla noću

Osnovni resurs za proizvodnju hrane je tlo, a njega treba čuvati. Obrada tla se uglavnom povezuje s oranjem, koje je zastarjela tehnika, tehnologija, koja se i kod nas sve više izostavlja. Takvom obradom tla, pogotovo danju se uništava jedan cijeli ekosustav mikroorganizama koji je tokom godine se izgradio u površinskom sloju tla. Razlog tome je to da je obrada tla plugom izuzetno degradirajući proces. Njime se iznimno jako uništava tlo, energično i često puta, kroz duže razdoblje, nepovratno. Ukratko, oranjem se uništava fizikalno, kemijski, biološki kompleks tla. Stoga je sastavni dio Zelenog plana EU i sustav kvalitete tla, odnosno načini poljoprivredne proizvodnje pa tako i obrade tla koje treba podržavati, a to su konzervacijski sustavi.

Prema istraživanju o utjecaju dnevne svjetlosti na obradu tla u saveznim državama Minnesota i Iowa, SAD, došlo se do nekoliko interesantnih činjenica o provođenju obrade tla bez prisustva sunca. Isto istraživanje provodi se već nekoliko godina na poljoprivrednom institutu u sklopu Sveučilišta Angers, Francuska. Stručnjaci se slažu da obrada noću ima nekoliko prednosti o odnosu na obradu zemljišta tijekom dana.

Očuvanje bioraznolikosti u tlu
Aktivni život u tlu je vrlo važan za očuvanje zdravlja tla. Makro i mikro fauna tla održava balans između mineralnog i organskog dijela tla. Jedan o najvažnijih zadataka aktivnog života u tlu je razlaganje organskih ostataka u biljkama dostupne nutrijente. Ako se obrada provodi danju biološki dio tla trpi velike štete.

Vrlo lako se mogu vidjeti razne ptice koje prate traktore prilikom oranja, tanjuranja, podrivanja i sl. Prema podacima iz prije navedenih proučavanja, može se zaključiti kako tijekom dana mnoge gliste, crvi, kukci i ostali korisni organizmi budu ubijeni od predatora ili isprženi pod sunčevom svjetlošću prilikom prevrtanja tla. Noću, predatori poput ptica nisu aktivni. Iz tog razloga smanjuju se gubici aktivnih organizama u tlu. Također, osjetljivi organizmi na sunčevu svjetlost nisu direktno izloženi te imaju vremena se sakriti nazad u tlo.

Kako pravilno gnojiti mlade voćke?!

Naslov: Kako pravilno gnojiti mlade voćke: Savjeti za brzi rast i razvoj

Sadržaj: Za svakog ljubitelja hortikulture, briga o mladim voćnjacima je ključna faza u životnom ciklusu voćaka. Ovo razdoblje, koje započinje sadnjom voćnih sadnica i traje dok voćke ne formiraju osnovne skeletne grane, karakterizira intenzivan rast i razvoj voćaka. Važno je naglasiti da je ovaj period kraći kod intenzivnih nasada u usporedbi s ekstenzivnim.

Kako bi se osigurao brzi rast i razvoj, redovita i kvalitetna gnojidba mladih voćaka je od presudne važnosti. Naime, brzina rasta i napredovanje voćaka u velikoj mjeri ovisi o ispravnoj gnojidbi. U prvoj i drugoj godini života voćke se gnoje individualno, a područje oko voćaka koje se gnoji trebalo bi biti malo šire od krošnje voćke.

U prvoj godini, s početkom vegetacije, provodi se prihrana s 30-50 grama UREE ili 50-70 grama KAN-a ili 100-120 grama NPK 15-15-15 po stablu. Krajem svibnja ili početkom lipnja obavlja se dodatno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom gnojiva kao kod prvog prihranjivanja.

Tijekom prve godine, u osnovnoj gnojidbi voćaka s gustim sklopom, svaka voćka se gnoji s 0,15 do 0,25 kg jednog od kompleksnih gnojiva kao što su NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK 7-14-21. Za voćnjak s rjeđim sklopom, po voćki se dodaje 100-150 grama gnojiva.

U drugoj godini uzgoja, gnojidba se obavlja u isto vrijeme i sa istim vrstama gnojiva, ali se količina povećava za 50 posto. Od treće godine nadalje, gnojidba se provodi na čitavoj površini voćnjaka, s vremenom gnojidbe i vrstama gnojiva identičnim onima koji se koriste kod gnojidbe voćaka u proizvodnji.

Kod prihranjivanja mladih voćaka dušikom, važno je dodati veću količinu gnojiva onim voćkama koje slabije napreduju kako bi se osigurao ujednačen razvoj.

Kao što je gore navedeno, pravilna gnojidba mladih voćaka ključna je za njihov zdrav i brz rast. Stoga, svaki ljubitelj hortikulture treba pažljivo pratiti razvoj svojih voćaka i prilagoditi gnojidbu prema njihovim potrebama.

Začinsko čudo

Čili, feferoni i kajenski papar spadaju u obitelj ljutih paprika, članove rodova Capsicum. Ove vruće male rakete zadovoljstva su postale sastavni dio naših kulinarskih avantura, donoseći začin i žestinu u mnoga jela i umake. Ali, što čini ove papričice tako ljutima? Odgovor leži u sastojku po imenu kapsaicin. Količina kapsaicina u paprici određuje njenu ljutinu – što više kapsaicina, to je paprika ljuća. Kapsaicin može izazvati peckanje usana, jezika i grla, pa čak i izazvati suze. Uprkos svemu, ljubitelji začinjene hrane, posebno u Indiji, Vijetnamu, Meksiku i Mađarskoj, ne mogu mu odoljeti.

Međutim, čili nije samo začin koji dodaje okus našem jelu, već ima i brojne zdravstvene prednosti. Kapsaicin, koji čili čini ljutim, daje mu i niz ljekovitih svojstava, zbog kojih se čili može smatrati jednom od najzdravijih namirnica na svijetu.

Prvo, čili djeluje protuupalno. Zahvaljujući kapsaicinu, čili ima protuupalna svojstva koja blokiraju supstanciju P, povezanu s upalnim procesima u tijelu. Redovita konzumacija čilija može poslužiti kao odlična prevencija artritisa.

Drugo, čili može smanjiti bol. Najnovija istraživanja pokazuju da čili efikasno smanjuje bolove uzrokovane artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom.

Treće, čili poboljšava zdravlje srca i krvnih žila. Dokazano je da ljute papričice smanjuju razine kolesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka.

Četvrto, čili poboljšava probavu. Prema ayurvedi, ljuti okus stimulira apetit i poboljšava probavu.

Peti benefit je da čili može ojačati naš imunitet. Žarko crvena boja čili paprike ukazuje na visok sadržaj beta-karotena, ili pro-vitamina A.

Šesto, čili može pomoći u prevenciji raka prostate. Istraživanja su pokazala da kapsaicin djeluje kao pravi “ubojica” stanica raka prostate.

Sedmo, čili može potaknuti mršavljenje. Ljuti okus čili paprike povećava termogenezu – stvaranje topline u tijelu, što rezultira gubitkom masnih naslaga.

Osmo, čili može spriječiti nastanak čira na želucu. Iako je dugo vremena postojao mit da ljuta hrana uzrokuje čireve na želucu, danas je dokazano da ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju.

I na kraju, čili može pomoći u prevenciji dijabetesa tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition potvrdila je da redovita konzumacija čilija smanjuje potrebu tijela za lučenjem inzulina.

Kako koristiti čili? Jednostavno ga dodajte u svoju prehranu kroz svježe ili ukiseljene feferone, gotove umake od čilija ili čili u prahu. Količina koju konzumirate ovisi o ljutini paprike, ali kao i u svemu, potrebna je zlatna sredina. Ayurveda upozorava da prekomjerni unos ljutog može imati negativne posljedice na zdravlje. Obično je dovoljno unijeti 1-2 žličice ljute paprike dnevno.

Kako prepoznati kvalitetu sira?!

Svaki ljubitelj sira zna da su razlike između pojedinih vrsta sira ogromne. Međutim, čak i najmanja odstupanja od standardnih kakvoća sira mogu ukazivati na promjene koje su se dogodile tijekom proizvodnje. Te promjene mogu se očitovati u vanjskom izgledu, strukturi, mirisu i okusu sira, a najčešće su posljedica mikrobiološke kvalitete sirovine iz koje je sir proizveden.

Da bi se proizveo kvalitetan sir, potrebno je koristiti vrhunsko mlijeko. Većina domaćih sireva proizvodi se od svježeg, sirovog i nepasteriziranog mlijeka, u kojem moraju prevladavati korisne bakterije. Međutim, ukoliko se u mlijeku nađu bakterije koje nisu korisne, mogu prouzročiti razne mane ili greške u siru, zbog čega je odmah uočljivo odstupanje u veličini, obliku i izgledu kore sira.

Neodgovarajuća tehnologija proizvodnje također može biti uzrok grešaka u proizvodnji sira. Ovisno o vrsti sira, te greške mogu biti manje ili više uočljive. Sirevi koji zahtijevaju posebnu pažnju tijekom zrenja, posebno oni čije zrenje traje nekoliko godina, mogu biti potpuno uništeni zbog grešaka koje su se dogodile tijekom proizvodnje. Stoga, umijeće sirara, kvaliteta mlijeka i pridržavanje tehnologije proizvodnje i dozrijevanja sira ključni su za uspjeh.

Svaki sir ima svoju karakterističnu boju, a neujednačena boja na presjeku sira ukazuje na grešku. Primjerice, svježi meki sirevi i sirevi iz salamure trebaju biti intenzivne bijele boje, dok polutvrdi i tvrdi sirevi tijekom zrenja poprimaju svijetlo žutu boju.

Kvalitetu sira može otkriti i miris. Miris sira ovisi o vrsti sira i vrsti mlijeka, a neugodan miris obično dolazi od bakterija. Blagi kiseli miris je prihvatljiv samo za svježe sireve, dok jaki kiseli miris ukazuje na loše higijenske uvjete ili istek roka trajanja. Sirevi koji mirišu na maslačnu kiselinu obično su bili izloženi povišenim temperaturama skladištenja.

Naposljetku, okus sira je najvažnija organoleptička osobina sira. Svaki sir ima poseban okus, ovisno o vrsti sira, mlijeka i tehnologiji proizvodnje. Okus sira veoma ovisi o podneblju, pa su primjerice planinski i mediteranski sirevi intenzivnijeg mirisa od ravničarskih. Bilo kakva greška u proizvodnji sira se vrlo dobro osjeti pri kušanju sira.

U svakom slučaju, znanje o tome što čini kvalitetan sir i kako prepoznati moguće greške u proizvodnji sira može pomoći ljubiteljima sira da uživaju u najboljim proizvodima. Kao što je poznato, dobar sir je rezultat stručnosti, kvalitetnih sirovina i pravilne tehnologije proizvodnje.

Vrijeme je za prvu prihranu

Kako dnevne temperature zraka postepeno dosegnu 10℃, poljoprivrednici moraju bez odgađanja započeti s prvom fazom prihrane pšenice i uljane repice. Ovaj korak je presudan jer njegovo propuštanje ili kašnjenje može dovesti do nedostatka hranjivih tvari u usjevima, čime se smanjuju izgledi za postizanje željenog i očekivanog uroda.

Prva prihrana mora biti pažljivo planirana i izvedena pomoću dušičnih gnojiva. Određivanje točne količine dušika potrebne za prvu prihranu određenog usjeva može se izračunati na temelju ukupne potrebe pšenice i uljane repice za dušikom, gustoće nasada i informacija o dostupnosti dušika u tlu (Nmin analiza).

Korištenje prekomjerne količine dušika može potaknuti prekomjerni rast nadzemne mase na štetu razvoja korijenskog sistema. Takve biljke imaju slabiju sposobnost usvajanja hranjivih tvari. Osim toga, biljke s manje razvijenim korjenovim sustavom su osjetljivije na stresne uvjete uzrokovane dugotrajnim sušnim periodima u kasnijim fazama razvoja.

Uljana repica s plitkim korijenjem je sklonija polaganju, a bujna nadzemna masa je podložnija napadima bolesti i štetnika. S druge strane, ako se primijeni nedovoljna količina dušika na početku vegetacije, ne stimulira se regeneracija korijena i listova, što može dovesti do zaostajanja usjeva u rastu i razvoju, rezultirajući smanjenim urodom i kvalitetom.

Idealan izbor za prvu prihranu su mineralna gnojiva koja sadrže amonij-nitratni oblik dušika. Nitratni oblik dušika biljke mogu brzo usvojiti i integrirati u vitalne spojeve, dok se amonijev dušik veže na koloidne čestice tla, čineći ga stabilnijim u tlu i duže dostupnim biljkama.

Količina dušika koja se treba osigurati usjevima u prvoj prihrani je 40-60 kg/ha. U ovoj fazi razvoja, biljke nemaju dovoljno razvijen korijenov sustav za usvajanje većih količina hranjivih tvari.

Trenutno, usjevi pšenice i uljane repice, posijani u optimalnim rokovima sjetve i uz primjenu svih potrebnih agrotehničkih mjera, su u dobrom stanju. Da bi se održalo njihovo stanje, treba ih prihraniti mineralnim gnojivima poput KAN-a ili ASN-a.

KAN je mineralno gnojivo koje, osim dušika, sadrži kalcij i magnezij, sekundarne hranjive tvari ključne za nesmetan rast i razvoj. ASN je mineralno gnojivo koje sadrži dušik i sumpor, dva ključna građevna elementa.

Izbor između ove dvije formulacije za prvu prihranu neće napraviti pogrešku. Približna količina, koja u ovoj fazi razvoja pšenice i uljane repice može zadovoljiti njihove potrebe za dušikom, je 150 – 250 kg/ha ASN-a ili KAN-a.

Produljuje se rok za dostavu dokaza o vlasništvu ili posjedu zemljišta

Izmjenom Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta produljuje se rok za dostavu dokaza o vlasništvu ili posjedu zemljišta do 15. svibnja 2026., čime se sprječava brisanje više od 140 tisuća hektara zemljišta iz ARKOD-a.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić predstavio je prijedloge izmjena i dopuna tri pravilnika te prijedlog jednog novog pravilnika, koji idu u javno savjetovanje, a među ostalim, time se produljuje rok poljoprivrednicima za dostavu dokaza o vlasništvu ili posjedu zemljišta do 15. svibnja.

Potkraj prosinca objavljen je Pravilnik o izmjeni Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, kojim je rok za dostavu dokaza o vlasništvu ili posjedu poljoprivrednog zemljišta ili Izjave o posjedovanju privatnog poljoprivrednog zemljišta upisanog u ARKOD bez dokaza o vlasništvu ili posjedu produljen do 31. siječnja 2026. godine. Ako se dokazi o vlasništvu ili posjedu ili Izjava ne dostave do tog roka, zemljište će biti brisano iz ARKOD-a, a poljoprivrednik će imati obvezu povrata sredstava potpore dobivenih na osnovu poljoprivrednog zemljišta koje je izbrisano. Sada je taj rok produljen do 15. svibnja.

  • Na taj način štite se poljoprivrednici i sprječava se ugroza potpore za više od 60 tisuća poljoprivrednih gospodarstava, poručio je ministar Vlajčić.