Tržište teladi u Njemačkoj bilježi bez presedana, s rekordnim cijenama koje nastavljaju rasti unatoč smanjenoj ponudi. Dok se crno-šarene teladi (Holstein) prodaju po najvišim ikad zabilježenim iznosima, kod teladi pasmine Fleckvieh rast je donekle usporen. Ipak, nestašica mladih životinja i dalje je ključni faktor koji oblikuje dinamiku cijena, a stručnjaci upozoravaju da će se situacija mijenjati tek za nekoliko tjedana.
Crno-šarene teladi postižu nove rekorde: Ponuda ne može pratiti potražnju
Prema izvješćima Poljoprivredne komore Schleswig-Holsteina od 16. lipnja, cijene za crno-šare juničke teladi premašile su sve dosadašnje razine. Prošlog tjedna prosječna cijena za telad teže od 60 kg iznosila je 336 eura po grlu, što je za 13 eura više nego prethodne sedmice. Sličan trend zabilježen je i u drugim kategorijama: kravice su poskupjele za 2 eura (143 eura/grlo), dok su križane životinje za tov dosegle 393 eura po grlu (+20 eura).
Glavni uzročnik ovog skoka je drastično smanjenje broja kaljenja u prošloj godini, posebno zbog posljedica epidemije plavog jezika (Bluetongue) koja je pogodila stada u jesen 2024. godine. „Trenutno mnoge farme nemaju dovoljno teladi, a procijenjujemo da će ponuda početi rasti tek za šest do osam tjedana“, istaknuli su analitičari. U Nordrhein-Westfalenu situacija je slična – cijene rastu zbog izrazite nestašice, a križane teladi prodaju se i do 20 eura skuplje nego u svibnju.
Regionalne razlike: Fleckvieh usporava, ali ostaje skup
Dok se Holstein teladi i dalje prodaju uz velike nadnice, kod pasmine Fleckvieh rast cijena blago je zaustavljen, no ponuda i dalje ne zadovoljava potražnju. Na aukciji u Miesbachu 12. lipnja, junčici Fleckvieh prodani su za 13,53 eura/kg (+0,07 eura u odnosu na prethodni tjedan), što je ipak znatno ispod svibanjskog rekorda od 14,57 eura/kg. Ženke su pak pale za 0,80 eura/kg, ali ostaju visoke – 8,36 eura/kg.
U Rheinland-Pfalzu cijene za muške teladi Holstein porasle su za preko 10 eura po grlu (239,36 eura), dok su križanci dosegli 386,67 eura (+12 eura). Fleckvieh junčici poskupjeli su tek za 1,23 eura (287,12 eura/grlo), što pokazuje da visoke cijene počinju utjecati na kupovnu moć uzgajivača. „Tržište postaje osjetljivije – vrhunska teladi i dalje donose visoke prihode, ali slabiji primjerci zbog bolesti teže se prodaju“, komentiraju stručnjaci iz Baden-Württemberga.
Hoće li ljeto donijeti stabilizaciju?
Iako se očekuje da će ljetni mjeseci donijeti blagi pad potražnje za Fleckvieh teladima, ponuda će vjerojatno ostati ograničena. Prošlogodišnji problemi s plavim jezikom doveli su do smanjenja broja oplodnih grla, što će utjecati na tržište još neko vrijeme. Uz to, visoke cijene govedine omogućavaju farmerima da nastave investirati u kvalitetnu genetiku, što dodatno potiče cijene vrhunskih primjeraka.
Na primjer, u jugozapadnoj Njemačkoj cijene su za neke kategorije skočile za gotovo 100% u odnosu na prošlu godinu. Muške teladi Fleckvieh koštaju dvostruko više nego u lipnju 2024. (14,57 eura/kg naspram 7,07 eura/kg), dok su ženke stabilizirane na oko 8-9 eura/kg.
Što dalje?
Farmeri i trgovci naglašavaju da je ključno praćenje tržišnih trendova u narednim tjednima. Iako su trenutne cijene atraktivne, ograničena ponuda nameće oprez. „Ako ponuda počne rasti, možemo očekivati blagi priljev teladi na tržište, ali realno, do jeseni će situacija ostati napeta“, zaključuje jedan od analitičara.
Ova dinamika posebno je izražena u regijama s intenzivnom stočarskom proizvodnjom, gdje se svaka promjena u broju grla odmah osjeti na cijenama. Za sada, rekordne cifre ostaju glavna karakteristika ovog ljeta – pitanje je koliko dugo će se održati prije nego što tržište pronađe novi ravnotežu.
Izvor: Analize poljoprivrednih komora Njemačke, podaci do 15. lipnja 2025.
U svijetu poljoprivrede tehnologija nevjerojatnim tempom mijenja tradicijske metode. Jedan od najnovijih primjera je Lely Exos – revolucionarni robot za košnju i hranjenje stoke koji osvaja njemačke farme. Na jednom gospodarstvu u okrugu Leer, vinovatelj mliječnih goveda Vinzenz Dickebohm postao je prvi njemački poljoprivrednik koji testira ovaj pametni sustav. Kako Exos radi i zašto bi mogao postati nezaobilazna oprema moderne farme?
Automatizirana košnja: Svježa trava u samo nekoliko koraka
Lely Exos kombinira dvije ključne funkcije: samostalno košenje do 50 hektara travnjaka i distribuciju svježe trave direktno do hranilica. Zahvaljujući GPS navigaciji, robot precizno prati unaprijed postavljene granice polja, a zatim obrađenu travu transportira do staje. Proces se može ponoviti i do šest puta dnevno, osiguravajući stoci stalni pristup nutritivnoj hrani.
„Jedna vožnja robota donosi 1 do 1,5 tona trave, što dnevno rezultira 6 do 8 tona svježe ishrane raspoređene u više obroka“, objašnjava Dickebohm. Ova metoda ima brojne prednosti u odnosu na klasičnu silažu: svježe bilje sadrži više energije, kvalitetnih proteina i lakše se probavlja, uz minimalne gubitke hranjivih sastojaka tijekom transporta.
Sigurnost i pametno upravljanje: Tehnologija koja prilagođava okolinu
Robot je opremljen senzorima koji detektiraju prisutnost ljudi ili životinja, čime se smanjuje rizik od nesreća. Upravljanje je jednostavno – putem mobilne aplikacije farmer može pratiti rad stroja, podešavati rute ili planirati vrijeme košnje. U budućnosti bi Exos mogao imati i dodatnu funkciju: automatsko raspršivanje tekućeg gnojiva nakon košnje, što bi dodatno povećalo efikasnost rada.
Integracija s postojećim sustavima: Robot kao timski igrač
Dickebohmovo gospodarstvo već koristi dva Lelyjeva robota za automatiziranu ishranu, koji prate količinu hrane u hranilicama i na temelju tih podataka dopunjuju obroke. Exos je sada dio tog sustava – kada senzori otkriju potrebu za svježom travom, robot je automatski aktivira i opskrbljuje stoku bez ljudske intervencije.
„Ova sinergija između uređaja omogućuje savršenu ravnotežu između silaže i svježeg bilja. Stoka je zdravija, a mi uštedimo vrijeme koje bismo inče potrošili na ručnu košnju“, dodaje farmer.
Isplativost: Je li budućnost u robotima?
Iako je Dickebohm zadovoljan rezultatima testiranja, naglašava da će konačna odluka o kupnji Exosa ovisiti o cijeni. „Već imamo idealne uvjete: automatizirane hranilice i kompaktne travnjake. Međutim, investicija mora biti ekonomično opravdana“, ističe. Trenutno su cijene robota tajna proizvođača, no procjenjuje se da bi osnovni model mogao koštati više desetaka tisuća eura.
Unatoč tome, prednosti su evidentne. Svakodnevni poslovi poput košnje i hranjenja smanjeni su za više sati, a kvaliteta mlijeka i zdravlje goveda poboljšavaju se zahvaljujući svježoj ishrani. Lely također planira proširiti mrežu testnih farmi diljem Europe kako bi prikupio dodatne podatke o dugoročnoj učinkovitosti sustava.
Zaključak: Korak prema pametnim farmama
Primjena Exosa na Dickebohmovoj farmi pokazuje kako automatizacija može riješiti neke od najvećih izazova moderne stočarske proizvodnje – manjak radne snage, potrebu za većom produktivnošću i zahtjeve za održivošću. Iako su početni troškovi visoki, dugoročne uštede i bolji učinak mogu biti ključni argumenti za sve veći broj poljoprivrednika.
Za one koji žele pratiti ovaj tehnološki napredak, preporučuje se pretplata na stručne newslettere ili praćenje agrarne scene putem društvenih mreža. Budućnost farmi, čini se, ide u smjeru gdje roboti i ljudi rade ruku pod ruku – doslovce.
Uzgoj soje predstavlja izazov koji se svake godine pogoršava zbog sve agresivnijih napada štetnika. Među najopasnijim neprijateljima ove kulture ističu se grinje, sitni ali destruktivni organizmi koji u uvjetima visokih temperatura i suše mogu dovesti do znatnog gubitka prinosa. Kako su klimatske promjene pogodovale povećanom broju sušnih perioda, ove prijetnje postaju sve učestalije, zahtijevajući od poljoprivrednika pažljiv nadzor i brzu reakciju.
Grinje: Nevidljivi Razarači Listova
Grinje su sitni člankonošci koji pripadaju grupi paukova, a na soji se najčešće javljaju dvije vrste: obični crveni pauk (Tetranychus urticae) i atlantski crveni pauk (Tetranychus atlanticus). Ove žućkaste grinje, veličine manje od 1 mm, gotovo je nemoguće uočiti golim okom. Njihova glavna meta su lisne plohe, posebno donja strana lista, gdje sisaju biljni sok. Prvi znak napada su sitne sivkaste mrlje koje postupno preuzimaju površinu lista. Kako invazija napreduje, lišće gubi klorofil, mijenja boju u žutu ili crvenkastu, te se u konačnici suši i opada. U težim slučajevima, na zahvaćenim područjima može se primijetiti karakteristična “paučina” – tanki svilasti sloj koji grinje koriste za zaštitu.
Uvjeti koji Pogoduju Epidemijama
Grinje cvjetaju u toplim i suhim uvjetima, s optimalnim temperaturama između 25°C i 30°C. U takvim okolnostima, razvoj cijelog životnog ciklusa (od jaja do odrasle jedinke) traje svega 7–10 dana, što omogućuje iznimno brzo stvaranje novih generacija. Tijekom jednog ljeta, mogu se razviti i više od 10 generacija, što rezultira eksplozivnim porastom populacije. Suša dodatno pogoršava situaciju jer biljke postaju osjetljivije na oštećenja, a nedostatak vlage smanjuje prisutnost prirodnih predatora grinja, poput zlatookaca.
Ključni Koraci u Ranoj Detekciji
Prepoznavanje prvih znakova napada presudno je za sprječavanje širenja. Poljoprivrednici bi trebali redovito pregledivati rubove polja, gdje se štetnici često prvo pojavljuju, ali i unutrašnjost parcela, posebno u zonama s slabom cirkulacijom zraka. Korištenje povećala može pomoći u identificiranju prisutnosti grinja ili njihovih jaja. Nadzor treba započeti čim temperature prijeđu 20°C, a posebna pažnja posvetiti se u razdobljima bez oborina.
Strategije Suzbijanja: Od Prevencije do Intervencije
Ako se grinje otkriju na vrijeme, lokalizirana tretmana obično su dovoljna da se spriječi masovna infestacija. U tim slučajevima, primjena akaricida može biti usmjerena samo na zahvaćena područja, smanjujući troškove i utjecaj na okoliš. Međutim, kod većih napada nužna je široka primjena sredstava za zaštitu bilja. Pri tome je važno rotirati aktivne sastojke kako bi se spriječilo stvaranje rezistentnih populacija.
Alternativni pristupi uključuju povećanje bioraznolikosti na poljoprivrednim površinama – sadnja cvijeća koje privlači korisne kukce ili upotreba biopesticida temeljenih na gljivama ili bakterijama. Održavanje optimalne vlažnosti tla kroz navodnjavanje također može usporiti razvoj grinja, iako su ove metode manje učinkovite u ekstremno vrućim periodima.
Dugoročni Izazovi i Savjeti za Poljoprivrednike
Osim redovitog nadzora, ključ prema uspjehu leži u edukaciji. Poljoprivrednici trebaju biti upoznati s biološkim karakteristikama štetnika, kako bi mogli anticipirati njihovo ponašanje. Primjerice, grinje češće napadaju usjeve pod stresom (zbog nedostatka hranjivih tvari ili vode), stoga pravilna njega kulture može poslužiti kao preventivna mjera.
Zadnje, ali ne i najmanje važno, suradnja s agronomima i stručnjacima za fitomedicinu može pomoći u izradi personaliziranih planova zaštite, prilagođenih specifičnim uvjetima svakog poljoprivrednog gospodarstva. U eri nepredictibilnih klimatskih promjena, takav holistički pristup postaje neizostavan.
Zaključak
Grinje su neumoljivi neprijatelji soje, ali uz pažljivo planiranje i brzu reakciju, njihov utjecaj može biti minimiziran. Ključne riječi su prevencija, redoviti monitoring i održivo upravljanje resursima. Kako bi se izbjegle ekonomske katastrofe, poljoprivrednici moraju ostati korak ispred ovih nevidljivih štetnika – jer u borbi protiv prirode, znanje je najmoćnije oružje.
