Rokovi i retencije za 2026.
Kalkulator za izračun potpora
Izračun poljoprivrednih potpora
UKUPNO
0 €
Papčana Flegmona Goveda
Kako je Prepoznati i Liječiti?!
Bolest koja možda nije široko poznata, ali koja može prouzročiti ozbiljne probleme stoci, posebno govedima, je međupapčana flegmona. Ova bolest se manifestira kao upala tkiva, koja se nalazi iznad i između papaka goveda. Važno je naglasiti da to nije bolest papaka kao takvih.
Uzročnik ove bolesti je bakterija po imenu Fusobacterium necrophorum. Ova bakterija je obično prisutna u crijevima goveda i u normalnim okolnostima ne uzrokuje bolest. Međutim, kada govedo ima smanjen imunitet, bakterija može izazvati ovo stanje. Kao rezultat toga, krava može doslovno ošepaviti preko noći i ne može stati na nogu.
Simptomi međupapčane flegmone uključuju oteklinu, povišenu temperaturu i bolnost u predjelu kičica i međupapčanom prostoru. Papci su zbog otekline razdvojeni i zglob je ukočen. Jedini način liječenja je primjena antibiotika, stoga je neophodno što brže pozvati veterinara.
Ako se liječenje ne započne u roku od 48 sati od pojave prvih simptoma, koža na međupapčanom prostoru može puknuti, stvarajući tilom ili granulom. Tilom je u suštini ožiljak, ali u obliku tumora između papaka, što stalno smeta i boli životinju pri hodanju. Iako se tilom može eventualno ukloniti kirurški, česti su slučajevi povratka bolesti.
Ukoliko se bolest već razvila, tegobe se mogu ublažiti primjenom blagih dezinficijensa, kao što je desetpostotna otopina sode bikarbone u toploj vodi. Ozlijeđena noga treba biti namočena u ovu otopinu nekoliko puta dnevno, svaki put po 30 minuta. Za ovu svrhu mogu se koristiti posebne “čizme” za dezinfekciju, ili se može improvizirati s starom zračnicom automobilske gume.
Bolest se može pojaviti kod starijih i mlađih životinja, ali obično zahvaća samo jednu nogu. Da bi se spriječila ova bolest, najvažnija je preventiva. Podne površine u stajama moraju se održavati što je moguće čišćim i sušim, a obavezno je provoditi i dezinfekciju papaka.
Kao što je istaknuo Ivan Medved, glavni urednik u Agroportal.hr, uz pravilnu njegu i brigu, ova bolest se može spriječiti i liječiti. Zato je važno da stočari budu dobro informirani i da djeluju brzo na prve znakove bolesti. Jer, zdravlje naših životinja je od ključnog značaja za uspjeh naše poljoprivredne prakse.
Kako Zaštititi vaše Biljke od Bolesti i Štetnika
U razdoblju vegetacije, papriku mogu zadesiti različite bolesti. Iako nijedna od njih nije posebno ekonomski štetna, važno je naglasiti nekoliko bolesti s kojima se uzgajivači paprike mogu susresti kako bi bili spremni suočiti se s njima.
Plamenjača je bolest koja se često spominje pri zaštiti sadnica paprike. Druga bolest koja zna napasti ovu biljku je koncentrična ili crna pjegavost; ova bolest je također istaknuta pri zaštiti sadnica paprike. Treća bolest koja bi mogla napasti papriku je smeđa pjegavost plodova, poznata i kao Colletotrichum nigrum. Ova bolest može napasti sve nadzemne dijelove biljke, ali najviše utječe na plodove. Simptomi uključuju male crvenkasto smeđe pjege koje na plodovima imaju eliptičan i udubljen izgled. Zaraza može prijeći s perikarpa na sjeme, posebno u kišnom razdoblju kada plodovi postaju vodenasti i lako trunu. Iako bolest rijetko izaziva propadanje cijelih biljaka paprike, mogu se osušiti pojedine grane na stabljici.
Zaštita paprike od ovih bolesti uključuje sjetvu zdravog sjemena u sterilizirani supstrat, posebno pri uzgoju sadnica u zaštićenom prostoru. Preporučuje se uporaba fungicida na bazi bakra za suzbijanje ovih bolesti u poljoprivrednim usjevima ili povrtnjacima.
Osim bolesti, paprika na otvorenom može biti napadnuta štetnicima poput zelene breskvine uši (Myzus persicae) i kukuruznog moljca (Ostrinia/Pyrausta nubilalis). Zelena breskvina uš je raširena u svim područjima naše zemlje, posebno tamo gdje se proizvodi breskva, jer su breskve njezini zimski domaćini.
Potreba za suzbijanjem ovog štetočine javlja se nakon detaljnog pregleda biljaka paprike. Ako se na 25 pregledanih biljaka nađe više od 100 uši, preporučuje se ponoviti pregled za 3-5 dana. Ako se pri drugom pregledu utvrdi veći broj ušiju, treba odmah provesti prskanje odgovarajućim insekticidima, uzimajući u obzir dužinu karence. Za uspješno suzbijanje lisnih ušiju potrebno je vrlo kvalitetno prskanje, jer se uši uglavnom nalaze na donjoj strani listova i zaštićene su voštanom prevlakom.
Kukuruzni moljac je vrlo čest štetnik koji napada mnoge biljke, uključujući papriku. Velike štete može nanijeti napadom na plodove paprike uzrokujući njihovu “crvljivost”. Za suzbijanje ovog nametnika ne preporučuju se insekticidi. Intenzitet napada može se smanjiti ako se svi proizvođači kukuruza organiziraju u uništavanju kukuruzinca, što se postiže dubokim i temeljitim zaoravanjem štrljaka ostalih nakon kombajniranja kukuruznih površina.
U svim ovim slučajevima, savjetujemo se posavjetovati sa stručnjacima iz zaštitarskih kuća jer naša svrha nije forsiranje bilo kojeg od sredstava. Svaki uzgajivač paprike mora biti svjestan mogućnosti napada na svoje biljke i poduzeti potrebne mjere zaštite.
Skriveni dragulj ljeta
Crveni ribiz (Ribes rubrum), blistava crvena bobica kiselkastog okusa, nije samo ukusna poslastica već i prava riznica zdravlja koja je stoljećima osvajala europske vrtove. Ova trajnica, koja potječe iz zapadne Europe, pripada obitelji kamenika i bliska je srodnica grožđa. Iako se danas najčešće koristi za pripremu sokova, džemova ili kao ukusna dodir voćnim salatama, njezina povijest seže u srednji vijek, kada su je monasi cijenili i kao ukras samostanskih dvorišta i kao sastojak ljekovitih pripravaka. No, što čini ovu bobicu tako posebnom? Osim što je okusna, njezina moć leži u bogatstvu nutrijenata koji pružaju brojne koristi za tijelo.
Nutritivni sastav: Prirodni booster imuniteta
Crveni ribiz je prava vitaminska bomba. Sadrži vitamine A, C, K te cijeli niz vitamina B skupine (B1, B2, B3, B6), ali i minerale poput kalcija, fosfora i kalija. Posebno je značajan po visokom udjelu vitamina C, koji jača imunološki sustav, potiče apsorpciju željeza (što ga čini idealnim za osobe s anemijom) i djeluje kao prirodni antihistaminik, smanjujući simptome alergija. Uz to, bobica je bogata antioksidansima koji neutraliziraju štetne slobodne radikale, čime se smanjuje rizik od kroničnih bolesti i usporava starenje stanica.
Zaštitnik krvožilnog sustava i kostiju
Kalij u crvenom ribizu igra ključnu ulogu u održavanju zdrava krvnog tlaka i smanjenju rizika od hipertenzije te moždanog udara. Zajedno s vitaminom K, koji regulira zgrušavanje krvi i potiče inkorporaciju kalcija u kosti, ribiz postaje saveznik u borbi protiv osteoporoze. Ova kombinacija čini ga posebno korisnim za starije osobe, ali i za sve koji žele unaprijediti kvalitetu koštanog tkiva.
Prirodni detox i regulacija probave
Ako patite od sporog metabolizma ili probavnih tegoba, crveni ribiz može postati vaš saveznik. Zahvaljujući vlaknima i blagim laksativnim svojstvima, potiče rad crijeva te pomaže u uklanjanju toksina iz organizma. Njegova redovita konzumacija preporuča se i osobama s sindromom iritabilnog crijeva, jer djeluje blago, a istovremeno učinkovito. Kao diuretik, pomaže u izmokravanju viška mokraćne kiseline, što olakšava stanje kod gihta i reumatoidnih bolesti.
Koristite sve dijelove biljke: Od sjemenki do korijena
1. Sjemenke: Sadrže gama-linolensku kiselinu koja ublažava upale, smanjuje bolove i pomaže kod kožnih problema poput ekcema ili psorijaze. Također, koriste se za ublažavanje PMS-a i stresnog stanja.
2. Lišće: Čaj od lišća pomaže u regeneraciji jetre i čišćenju organizma.
3. Korijen: Koristi se za liječenje infekcija mokraćnih puteva i regulaciju bjelančevina u urinu.
4. Bobice: Izgnječene plodove možete koristiti kao obloge za zacjeljivanje manjih opekotina ili posjekotina.
Recepti za svakodnevnu upotrebu
Čaj za detox: Prokušajte šaku svježeg lišća ili korijena u 1 litri vode 5-10 minuta. Pijte triput dnevno za stimulaciju jetre.
Detoks kupka: Zdrobite bobice s listom i korijenom, te dodajte u kadu s toplom vodom. Potopite ruke i noge 20 minuta kako biste pospješili cirkulaciju i probavu.
Hidratantna maska: Izgnječite bobice s medom, nanesite na lice i vrat 15 minuta, te isperite. Savršeno za svjež i zategnut ten.
Crveni ribiz nije samo simbol ljeta – to je prirodni lijek koji kombinira tradiciju i znanost. Bez obzira koristite li ga u kulinarstvu ili kao dio zdravstvenog rituala, njegova svestrana primjena čini ga nezamjenjivim u svakoj kući. Sljedeći put kada naiđete na ove crvene dragulje, sjetite se: to je više od voća – to je mali čudo iz prirode.
Zemljište kao živ organizam
U današnje vrijeme, održavanje kvalitete tla postaje sve izazovnije, posebno zbog učestalog korištenja teške mehanizacije i klimatskih promjena. Zbijena tla, koja gube sposobnost propuštanja vode i zraka, postaju pravim problemom za poljoprivrednike. No, postoje metode koje mogu vratiti život takvim površinama – od tradicionalnih tehnika do kreativnih rješenja prilagođenih malim gospodarstvima.
Prvi korak: Mehaničko rahljenje – ali s umjeronošću
Za početak, ključno je razumjeti da zbijeno tlo zahtijeva pažljiv pristup. Korištenje chisel oruđa (rahljača) na manjim dubinama (do 20–30 cm) pomaže u razbijanju površinskog sloja bez prevelikog remećenja prirodne strukture. Ovaj postupak omogućuje bolju cirkulaciju vode i korijenski razvoj biljaka. Međutim, na duboko zbijenim tlama, gdje je sloj tvrđeg tla deblji od 40 cm, neophodno je podrivanje. Ova tehnika, koja zahvaća dubine do 60 cm, probija slojeve i stvara kanale za drenażu, ali zahtijeva specijaliziranu opremu i veće financijske resurse.
Problem mehaničkih metoda je što njihovi učinci nisu trajni. Ako se nakon rahljenja nastavi s neprikladnim korištenjem strojeva (npr. vožnja teških traktora po vlažnom tlu), tlo se ponovno zbije u roku od nekoliko mjeseci. Stoga, mehanizacija treba biti dio šire strategije, a ne jedini lek.
Mali poljoprivrednici: Izazovi i prilagodbe
Za male gospodarstve, troškovi podrivanja i redovitog rahljenja često su previsoki. Ovdje na snagu stupaju alternativne metode, poput zelene gnojidbe. Ova tehnika ne zahtijeva skupe alate, a pruža dugoročne prednosti. Sjetva biljaka koje se koriste kao zeleno gnojivo – poput uljane rotkve (rauole), lucerne, grahorice ili gorušice – pospješuje strukturu tla kroz razgradnju korijena i dodavanje organske tvari.
Uljana rotkva ističe se kao izbor broj jedan: brzo raste, ima snažan korijenov sustav koji „probija“ zbijenost, a istovremeno privlači korisne organizme u tlo. Može se sijati kao glavna kultura (npr. nakon žetve pšenice) ili kao postrna, ovisno o ciklusu obrade. Njezina prednost je i u tome što pospješuje zadržavanje hranjivih tvari, smanjujući potrebu za mineralnim gnojivima.
Kombinirana rješenja: Organski materijal kao saveznik
Ako gospodarstvo raspolaže stajskim gnojem, njegova kombinacija sa zelenom gnojidbom stvara sinergiju. Stajski gnoj bogati organskom tvari pomaže u stvaranju humusa, dok zelene kulture sprječavaju eroziju i povećavaju biološku aktivnost tla. Takav pristup ne samo da popravlja strukturu nego i povećava plodnost, što se reflektira na većim prinosima.
Zašto kemijska analiza tla nije samo formalnost?
Prije bilo kakvih intervencija, ključno je znati stanje tla. Kemijska analiza otkriva nedostatke hranjivih tvari, pH vrijednost i prisutnost toksičnih elemenata. Na primjer, ako je tlo previše kiselno, uljana rotkva (koja preferira neutralno tlo) možda neće uspjeti. U tom slučaju, prvo je potrebno primijeniti kalcifikaciju. Bez ovog koraka, čak i najbolje metode mogu propasti.
Dugoročna vizija: Tlo kao ekosustav
Najveća pogreška u suvremenoj poljoprivredi je tretiranje tla kao inertnog medija. Zbijeno tlo nije samo fizički problem – to je znak narušene ravnoteže mikroorganizama, gljiva i biljnih korijena. Stoga, revitalizacija zahtijeva cijelovit pristup: minimalno gaženje strojevima, rotaciju kultura te redovito dodavanje organske materije. Čak i mali koraci, poput posijavanja pokrovnih kultura između glavnih zasada, mogu spriječiti ponovno zbijanje.
Zaključak: Investicija u budućnost
Popravak strukture tla nije brzi proces, ali je nužan za održivu poljoprivredu. Mali poljoprivrednici mogu krenuti s jednostavnim metodama – zelenom gnojidbom i pažljivijom upotrebom resursa – dok veća gospodarstva trebaju kombinirati mehanizaciju s biološkim pristupima. Konačno, svaki napredak ovisi o shvaćanju jedne istine: zdravo tlo nije samo sredstvo za proizvodnju, već temelj životne sposobnosti cijelog ekosustava.
Njemačka: Cijene stoje, a tržište čeka nove poticaje
Tržište svinjskog mesa u Njemačkoj već dva mjeseca bilježi stagnaciju, s time da cijene ostaju na istom nivou unatoč očekivanjima oživljavanja potražnje. Prema podacima udruge VEZG (Vereinigung der Erzeugergemeinschaften für Vieh und Fleisch), preporučena cijena za klanje svinja i dalje iznosi 1,95 eura po kilogramu, bez znakova promjene u kratkoročnom periodu. Stručnjaci ističu da trenutno postoji ravnoteža između ponude i potražnje, no nedostatak dinamike izaziva zabrinutost među proizvođačima.
Stagnacija uzrokovana “ljetnim uspavanjem”
Iako su se analitičari nadali blagom porastu potrošnje s početkom jeseni i završetkom ljetnih praznika u većini saveznih država, tržište se još uvijek nije oporavilo od letargije. Dr. Robert Elternhaus, voditelj odjela za nabavu živine u tvrtki Tönnies, naglašava da je prodaja “izuzetno tiha”, a viškovi proizvodnje sve češće završavaju u zamrzivačima ili se prodaju uz snižavanje cijena. “Tržišna situacija ostaje napeta, a poticaji za rast nedostaju,” dodaje Elternhaus.
Prema izvješću VEZG-a od 3. rujna, njemačko tržište klanje svinja trenutno uspijeva apsorbirati postojeću ponudu, ali nedostatak većih narudžbi od strane klanica sprečava bilo kakav pozitivni pomak. Iako su neki trgovci računali na sezonsku promjenu asortimana prema jesenskim specijalitetima, potrošački interes još uvijek nije dostigao očekivane razine.
Proizvodnja raste, ali cijene zaostaju
Zanimljivo je da, unatoč stabilnim cijenama koje su niže u odnosu na prošlogodišnje razine, proizvodnja svinjskog mesa ne pokazuje znakove smanjenja. Prema podacima Agrarmarkt Informations-Gesellschaft (AMI), u prvih šest mjeseci 2025. broj zaklanih svinja porastao je za 0,7% u odnosu na isti period prošle godine. Ukupna proizvodnja porasla je čak 1,8%, što je posljedica povećanja prosječne klaoničke težine životinja.
Unatoč tome, domaća potrošnja ostaje stabilna, što ukazuje na to da se većina proizvedenog mesa izvozi. Međutim, i ovdje postoje izazovi: u prvoj polovici godine uvoz svinjskog mesa u Njemačku smanjen je za 10%, dok je izvoz porastao tek za 1%. Ova neravnoteža nameće pitanja o dugoročnoj održivosti tržišta, posebno ako se potražnja u ključnim izvoznim destinacijama ne oporavi.
Hoće li jesen donijei promjene?
Iako analitičari naginju prema mišljenju da će cijene ostati stabilne u narednim tjednima, postoji nada da će završetak praznika u preostalim saveznim državama – poput Bavarske i Baden-Württemberga – potaknuti veću potrošnju. Osim toga, restorani i mesnice tradicionalno povećavaju narudžbe u jesen, što bi moglo osvježiti tržište.
No, problem leži u činjenici da niži cjenovni pritisci i dalje opterećuju poljoprivrednike. Troškovi hrane, energije i rada i dalje rastu, dok se cijene svinjskog mesa ne prilagođavatoj dinamici. Ako se ovaj trend nastavi, mnogi mali uzgajivači mogu se suočiti s egzistencijalnim prijetnjama.
Zaključak: Tržište čeka novi impuls
Trenutno stanje na tržištu svinjskog mesa može se opisati kao “čekanje na bolje dane”. Iako su osnovni pokazatelji ponude i potražnje tehnički uravnoteženi, nedostatak optimizma i niske marže ostaju ključni izazovi. Sve će ovisiti o tome hoće li se potrošačko povjerenje ojačati u jesenskim mjesecima i hoće li se ključni igrači na globalnom tržištu – poput Kine ili Poljske – ponovno aktivirati kao snažni kupci.
Za sada, uzgajivači i trgovci moraju se strpiti. Kao što jedan proizvođač iz Donje Saska komentira: “Radimo kao i uvijek, ali svaki dan postaje sve teže biti konkurentan kada cijene stoje, a troškovi rastu.” Izgleda da će ovaj “zastoj” biti glavna tema u sektoru svinjskog mesa barem do kraja jeseni.
