Policija traga za nepoznatim počiniteljima
O krađi o gotovo šest tona gnojiva danas nas izvještava Policijska uprava osječko-baranjska.
“Nepoznati počinitelj jučer je ušao u dvorište farme na području Đakova iz kojeg je ukrao 5.600 kilograma gnojiva, i to tako da je utovarivačem u prikolicu utovario jumbo vreće s gnojivom te je pravnoj osobi pričinio materijalnu štetu od 2.000 eura”, piše policija i dodaje kako tragaju za nepoznatim počiniteljem.
Programska koordinatorica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača Sunčana Pešak kaže nam da su ti zacrtani, a teško ostvarivi ciljevi neambiciozni u odnosu na ciljeve Europske unije koja do 2030. inzistira na povećanju od čak 25 posto. Ističe da je i prošli akcijski plan dugo stajao u ladici te da je malo od njega bilo ostvareno.
Eko proizvođači su, kaže, jako nezadovoljni, ponajviše zbog toga što su zatrpani mnoštvom administrativnih poslova. Praktički je sve prebačeno na njihnjihova leđa – od proizvodnje, reklamiranja i prodaje proizvoda pa do borbe s nelojalnom konkurencijom.
“Ništa nije usklađeno. Imamo certifikacijski sustav u ekološkoj proizvodnji pri čemu proizvođač mora voditi svoju administraciju i doslovno sve živo mjeriti na grame, od korištenog sjemena do gnojiva. S druge strane imamo administraciju Agencije za plaćanje u poljoprivredi koja traži nešto sasvim drugo i na drugim obrascima tako da proizvođači sve te poslove moraju dvaput obavljati. A onda se događa da nadzor certifikacijskog tijela traži jedno – što se uzgajalo, kada i zašto – dok Agencija utvrdi posve drugačije pa proizvođačima odbije sredstva”, kaže Pešak.
“Nema više razlike između poticaja u prijelaznom razdoblju, koji su prije bili veći, i poticaja kada ste certificirani ekološki proizvođač u punom smislu. Iznosi poticaja određeni su puno prije nego što su cijene otišle gore. Ono što je trebalo biti elaborat Ministarstva s izračunom poticaja, nema ni glavu ni rep. Netko je izmislio i tamo stavio nekakve brojke, a sve skupa nema veze sa stanjem na terenu i nije realno za ekološku proizvodnju. Stoga se postavlja pitanje zašto se proizvođače maltretira s detaljnom statistikom i kompliciranom administracijom, kada su poticaju na kraju takvi kakvi jesu i kad mnogo proizvođača napušta ovaj oblik proizvodnje”, napominje naša sugovornica.
Većina eko proizvođača ima raznoliku proizvodnju, a time i više administrativnih poslova na leđima, umjesto da se posvete svome poslu.
“Ako imate stoku, onda su to stotine papira koje morate dostaviti. Ako imate preradu opet isto. Ako imate povrće traži se jedno, ako imate pčele onda nešto drugo. A svi proizvođači imaju više toga, malotko se bavi uzgojem samo jedne kulture. Ispada da je najjednostavnije imati samo jedno polje žita. Onima koji uzgajaju i po 60 kultura tijekom godine na kraju bude užas”, ističe Pešak.
Da bi nam oslikala taj deficit, Pešak podsjeća na inicijativu za uvođenje ekološki uzgojene hrane u školske jelovnike.
“Da se udruže svi ekološki povrćari iz Hrvatske, jedva da bi uspjeli ospkrbiti jednu školu”, kaže. U tom smislu, napominje, trebalo bi poticati inicijative za zelenu javnu nabavu koja bi bila poticajna i za proizvođače.
“Kada bi se ti natječaji dobro organizirali da proizvođačima pruže sigurnost, da znaju za koga proizvode i da se vremeno to uhoda, bilo bi puno bolje.”
A kupaca za eko proizvode u Hrvatskoj ne manjka.
“Od članova našeg Saveza nitko nema problema s plasmanom, sve uspiju prodati. Jedino što su ograničeni relativno malom količinom proizvoda koje uglavnom prodaju kroz kratke lance opskrbe. Mnogi i ciljano idu baš na te kratke lance jer im je to jednostavnije i isplativije. Puno manje toga prodaju u specijalziranim trgovinama. Tamo dobivaju najmanju maržu, cijene su loše i susretali su se s nizom nepoštenih praksi”, kazala nam je programska koordinatorica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača.
Ide se u najraniju sjetvu dosad, već idućeg mjeseca, no interes ratara je osjetno manji.
Prošla godina s ekstremnim vremenskim uvjetima, nezapamćenom sušom i ekstremno visokim temperaturama, tučama, ohladila je očekivanja da se konačno zaustavlja negativan trend u domaćoj industriji šećera i počinje veliki povratak proizvodnji repnog šećera.
Površine pod šećernom repom bile su konačno povećane, zasađeno je bilo preko 10,7 tisuća hektara, 30 posto više nego u 2023., no, na kraju je kampanja završila zbrajanjem šteta i podbačaja, ali i intervencijom države kako bi se pomoglo ratarima da ne dignu ruke od ove ratarske kulture.
Iz Europskog kriznog fonda uz pomoć Ministarstva poljoprivrede osigurano je devet milijuna eura, kako bi ratari ostali zainteresirani i spremni za nastavak uzgoja šećerne repe.
Podvlačeći crtu pod lanjske rezultate, u našem jedinom proizvođaču šećera Hrvatskoj industriji šećera (HIŠ) kažu kako je i prije isteka godine i završetka kampanje bilo jasno da će to biti jedna od najtežih poslovnih godina, kako s proizvodnog tako i s financijskog aspekta.
“Za HIŠ je to najteža godina otkako je domaća industrija povezana u jedan poslovni sustav. Proizvedeno je nešto manje od 55 tisuća tona repnog šećera, otprilike polovica količine koja se očekivala samo nekoliko tjedana prije početka proizvodne kampanje u kolovozu prošle godine”, kaže savjetnik Uprave HIŠ-a Miroslav Božić.
Drastičan pad interesa
Na upit jesu li se ratari ohladili za repu i kakav je interes za ovogodišnju sjetvu, za koju su ugovaranja trenutačno u završnoj fazi, u HIŠ-u kažu kako s obzirom na enormne razmjere negativnog učinka ekstremnih prirodnih uvjeta u prošloj godini dolazi do pada interesa i površina, što je i bilo za očekivati.
“Procjenjujemo da će biti zasijano nešto manje od osam tisuća hektara”, kaže Božić. Najveći pad bilježi se u pojedinim dijelovima Vukovarsko-srijemske županije gdje su, dodaje, i posljedice štete u prošloj godini bile najvidljivije. U odnosu na prethodnu 2024., dakle, interes kooperanata je slabiji, na razini i ispod one iz prethodnih godina, u kojima je također dosezao najniže razine od 2007., u kojoj je bilo zasijano rekordnih 34,3 tisuće hektara šećerne repe.
Splet okolnosti utjecao je da i u ostalim zemljama EU proteklih godina drastično padao interes poljoprivrednika za tu kulturu, čemu je pridonijelo ukidanje kvota na europskom tržištu i s njom stigla poplava trščanog šećera iz južne Amerike, koji je smanjio cijene i isplativost proizvodnje šećerne repe u EU.
No, u 2023. dolazi iz niza razloga do rasta cijene bijelog šećera na svjetskoj razini, pa time i prevrata u interesu europskih ratara, kojih se u 2024. i u hrvatskom slučaju konačno odlučilo osjetno više za sijanje šećerne repe, i brojčano i u ugovorenim površinama.
Aktivni sastojak flufenacet, koji je važan za kontrolu korova, mogao bi biti zabranjen od strane EU u ožujku 2025. – pišu Njemački mediji.
U prosincu 2024. Europska komisija predstavila je nacrt uredbe prema kojoj se odobrenje važne herbicidne djelatne tvari flufenaceta ne bi smjelo obnoviti. Nacrt sažima sve znanstvene spoznaje. Kao rezultat toga, Savezni ured za zaštitu potrošača i sigurnost hrane (BVL), koji je nadležan u Njemačkoj, pokrenuo je istragu o opozivu svih njemačkih odobrenja za proizvode za zaštitu bilja koji sadrže flufenacet . Sada se čini da su odluke neizbježne.
Prema BVL-u, zajednička odluka EU komisije i država članica EU o ukidanju odobrenja flufenaceta je na pomolu. Stoga više nema potrebe unaprijed intervenirati u nacionalna odobrenja sredstava za zaštitu bilja, poručuju iz Ureda. Ali vlasti ne žele preuranjenu poslušnost.
To pruža pravnu sigurnost za trgovce na malo i poljoprivrednike da koriste flufenacet ovog proljeća.
Usvajanje provedbene uredbe EU očekuje se u ožujku 2025. godine . Time se u potpunosti uzima u obzir usklađeni pristup autorizaciji sredstava za zaštitu bilja sadržan u europskom pravu o zaštiti bilja.
Nakon što je relevantna provedbena uredba dogovorena i objavljena, BVL će u tehničkom izvješću pružiti informacije o zahvaćenim autorizacijama u Njemačkoj. Ovo se također odnosi na propisane rokove prodaje i roka upotrebe . Na temelju toga, odgovarajuća odobrenja za stavljanje u promet za flufenacet tada bi bila opozvana .
