NA plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propalo je više od pedeset tona trešanja jer ih nije imao tko pobrati. Kako piše Slobodna Dalmacija, vlasnik je više puta oglašavao potrebe za radnom snagom po zavodima za zapošljavanje i internetskim portalima, ali nitko se nije javljao.
I oni koji su se javili radili su jako loše i od njih nije bilo velike koristi. Uzalud je nudio plaću od pet do devet tisuća kuna mjesečno (ovisno o količini koja se nabere) za osam sati rada dnevno uz sat vremena odmora i plaćen prijevoz do plantaže u Majkovcu kod Svetog Ivana Zeline.
Vlada i ministarstvo ne reagiraju, kaže Kljaković Gašpić
Hrvatska poljoprivredna komora, HGK i Hrvatska voćarska zajednica šute. Ne poduzimaju ništa. Vlada i Ministarstvo poljoprivrede ne reagiraju ili možda i nemaju pojma što se događa na terenu. Mi, hrvatski voćari, cvjećari, vinogradari i vinari, smo nemoćni. MUP nije kriv, nego zakonodavac koji je propisao dugu, kompliciranu proceduru i oni birokratski mozgovi koji su takav zakon osmislili i tako oštetili državni proračun i onemogućili ostvarenje prihoda nama poljoprivrednicima”, dodao je Kljaković Gašpić.
Na popisu županijskih zavoda za zapošljavanje među strukama radnika koji se mogu uvesti iz inozemstva nije navedena poljoprivreda ni išta u vezi s poljoprivredom.
Što rade institucije, što rade komore, što rade udruge? Zna se za probleme s radnom snagom u turizmu i građevinarstvu. Poljoprivredu nitko ne spominje”, zaključio je Kljaković Gašpić.
Kljaković Gašpić: Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati
Stoga je Kljaković Gašpić pokušao pronaći uvoznu radnu snagu. Javili su mu se potencijalni radnici iz Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Filipina, ali problem nije mogao riješiti zbog birokratske zavrzlame. Naime, on je potrebu za radnicima oglasio u travnju, a papirologija, odnosno njihove radne dozvole mogle bi se riješiti tek u kolovozu i rujnu. Dakle. nakon četiri mjeseca.
“I, eto, vidite. Našao sam deset Nepalaca preko jedne agencije koji su spremni brati trešnje, ali početi bi mogli tek u kolovozu jer im nije riješena radna dozvola i viza. A u kolovozu meni treba samo jedan radnik da pokosi po voćnjaku. Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati”, istaknuo je Kljaković Gašpić, naglasivši da su za sve krive spora administracija i velika birokracija.
“Doživljavamo poslovnu katastrofu. Nezaposleni neće raditi. I bolje, ništa ne valjaju”
“U Hrvatskoj ima posla za radnike, a nema za neradnike. Svi koji hoće, mogu raditi, ali, eto, ti nezaposleni vole biti na zavodu za zapošljavanje i tako žive, nekada nešto odrade na crno i s tim se zadovolje”, rezolutan je Kljaković Gašpić, koji kaže da se treba ukinuti postojeća procedura izdavanja radnih dozvola te da postupak treba prebaciti na poslodavca, koji u konačnici i plaća te radnike, a ne tražiti suglasnosti zavoda za zapošljavanje.
“Stotine, možda i tisuće OPG-ova u Hrvatskoj nemaju potrebne radnike u poljoprivredi. Nemaju berače! Urodi jagoda, trešanja, borovnica, malina, kupina, breskvi, marelica, jabuka, krušaka su ugroženi. Nema tko brati voće koje dozrijeva i dospijeva”, tim se dramatičnim apelom hrvatskoj javnosti obratio Kljaković Gašpić, predsjednik udruge “ZG trešnja”.
“Doživljavamo poslovnu katastrofu. Domaćih radnika je nedovoljno. Nezaposleni sa zavoda za zapošljavanje neće raditi. Dobro im je. I bolje, jer ništa ne valjaju. Neradnici i žmukljeri” oštar je Kljaković Gašpić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Primjena agrosolarnih elektrana je kod nas nepoznata i o toj je temi malo dostupnih informacija, no u mnogim zemljama ovaj se koncept uspješno provodi i daje odlične rezultate. Potaknut tim primjerima dobre prakse, NEOEN, jedan od deset najvećih neovisnih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora u svijetu, organizirao je u suradnji s interdisciplinarnim timom stručnjaka IRES ekologije edukacijsku konferenciju.
Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Ministarstva poljoprivrede (MPS), Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR), Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) te 20 županijskih zavoda za prostorno uređenje. Konferencija je edukativno stručnog karaktera.
Ivo Milatić, državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u svom je govoru rekao da mu je izuzetno drago da se otvorila tema agrosolara te istaknuo:“ Proteklih nekoliko godina Vlada i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ulažu napore da se pitanje energetike posloži bolje, jednostavnije i transparentnije. Glavna tema u svijetu su hrana i energija, zato smatram da su agrosolari savršena prilika za Hrvatsku. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja će podržati ideje struke i zaključke s ove konferencije.“
Ideju primjene agrosolarnih elektrana pozdravio je i Robert Črep, načelnik Sektora u savjetodavnoj službi Ministarstva poljoprivrede te dodao da u izravnom radu s poljoprivrednicima svjedoči brojnim upitima i interesu za instaliranje solarnih panela na objektima.
Bojan Linardić, ravnatelj Zavoda za prostorni razvoj Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine naglasio je da je tranzicija prema OIE preduvjet za održivi rast te dodao da je sinergija korištenja poljoprivrede i solara na tragu optimalnog korištenja prostora. „Trebamo sagledati potrebe i trendove koji su nezaobilazni u globalnom i europskom kontekstu kroz analizu potreba i karakteristika prostora na lokalnoj razini. Za kvalitetu života i razvoj gospodarstva važan je integralni pristup, odnosno sagledavanje socioloških, demografskih, okolišnih i energetskih komponenti i tom smislu agrosolari imaju veliki potencijal“, zaključio je.
Karlovačka županija mogla bi biti među prvima koje će koristiti model agrosolara. Županica Martina Furdek Hajdin rekla je da bilježe sve veći interes građana i gospodarstvenika za solarne elektrane te istaknula: „Karlovačka županija raspolaže velikim poljoprivrednim površinama, visokovrijednim šumama, imamo izuzetan potencijal za korištenje energije iz obnovljivih izvora. Otvoreni smo za nove tehnologije koje pritom štite okoliš. To je naša odgovornost prema našoj djeci i unucima.“
Agrosolarstvo je primjer novog i inovativnog gospodarskog i energetskog modela koji je zanimljiv za građane, gospodarsku i akademsku zajednicu. Govoreći o solarnom potencijalu, Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), primijetila je da ga druge zemlje puno mudrije iskorištavaju i u njega znatnije ulažu dok Hrvatska, unatoč velikom potencijalu solarne energije, još uvijek zaostaje za Europom.
„Novi modeli se često na početku negativno percipiraju, ali potencijali agrosolara su zaista veliki. Sinergija solara i poljoprivrede ima potencijal učiniti Hrvatsku samodostatnom, a za njezin uspjeh ključna će biti suradnja i razumijevanje među svim dionicima. Stoga je uključenost lokalne zajednice, kao i prostornog planiranja, od izuzetne važnosti“, zaključila je.
Na konferenciji su održane prezentacije. Govoreći o tehnologijama u agrosolarstvu Ivan Strunje iz NEOEN-a pojasnio je koje su osnovne vrste agrosolarnih elektrana te dobrobiti pojedinih izvedbi. Naglasio je kako je važno je podijeliti znanje o agrosolarnim elektranama kako jedan tako uključiv i etičan koncept.
Poljoprivreda u agrosolarstvu naziv je prezentacije u kojoj je prof.dr.sc. Milan Mesić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu prikazao poljoprivredne kulture koje je moguće uzgajati u agrosolarnim elektranama te kao primjere dobrobiti istaknuo manja oštećenja listova i plodova kao posljedica prejakog sunca, prosječno veću vlažnost tla, što je posebice pogodno u sušnim razdobljima, kao i određenu zaštita biljaka prilikom vremenskih nepogoda. kao dobrobiti istaknuo
O agrosolarstvu i zaštita okoliša te socioekonomskim značajkama agrosolarstva govorio je u svojoj prezentciji Mario Mesarić iz IRES ekologije. Naglasio je da socioekonomski gledano ovakvi projekti mogu biti prevaga za opstojnost pojedinih ruralnih područja i značajno doprinijeti razvoju lokalnih zajednica. Osim što značajno povećavaju proračune općina i gradova, ovakvi projekti integriraju lokalnu zajednicu, okupljaju poljoprivrednu zajednicu te donose nove prilike za razvoj.
Nakon prezentacija stručnjaka svi su se sudionici konferencije uključili u zajednički rad i kroz razgovor na okruglim stolovima tražili najbolje ideje i rješenja kako integrirati ovakve projekte u prostorne planove. Ocijenili su konferenciju vrlo korisnom za svoj rad uz zaključak da im je donijela mnogo novih informacija i tehnoloških detalja. Agrosolari su, složili su se svi, inovativan model koji ima svoje mjesto u Hrvatskoj i čije dobrobiti je važno prepoznati i koristiti.
GLAVNA medijska tema po pitanju poljoprivrede posljednjih je nekoliko dana motika. Poljoprivrednici optužuju državu da ju je praktički zabranila, država se pravda da je nije zabranila, ali ne daje poticaje za nju, a motika je bila i tema prilikom gostovanja ministrice poljoprivrede Marije Vučković u N1 studiju.
Tako je uz teme kao što su pesticidi i klimatske promjene morala odgovarati i na pitanja o motici.
Da se podsjetimo, iz Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača (HSEP) su optužili Ministarstvo poljoprivrede da su zabranili korištenje motike, u vezi s mjerom “Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada”, koja je dio strateškog plana Republike Hrvatske u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) Europske unije.
Apsurd hrvatske birokracije: poljoprivrednicima zabranili motiku
Bizarno, smiješno ili otužno, zavisno o tome kako želite gledati na problem, ali u 21. stoljeću, stoljeću digitalizacije poljoprivredne proizvodnje, rekordnih uroda u povijesti i inovativnih načina proizvodnje, u Hrvatskoj se raspravlja o motici.
Revolt ekoloških poljoprivrednika je proizašao iz činjenice da ne mogu dobiti subvenciju od 373.33 eura po hektaru (oko 2700 kuna) na korištenje motike u poljoprivrednoj proizvodnji, nego moraju kupiti traktorske priključke ili plaćati nekome da im traktorom ore zemlju.
Ideja mjere “Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada” je da se smanji upotreba pesticida, što je strateški cilj Europske unije, a korov se odstranjuje mehanički, raznim tipovima traktorskih priključaka. Mjera nije namijenjena ekološkim poljoprivrednicima, mogu je koristiti svi.
Svijet je napravio ogroman napredak po pitanju poljoprivrede, sada birokrati to uništavaju
Korištenje pesticida je inače jako važno za podizanje produktivnosti u poljoprivredi, a većinom se radi o herbicidima za suzbijanje rasta korova. Gubitak uroda zbog korova je zapravo jako velik i ovisno o istraživanju penje se do 40 posto.
Jasno je da upotreba herbicida i ostalih pesticida znači puno za poljoprivredu i ukupnu proizvodnju hrane. Da nema herbicida koji sprječavaju velike gubitke u proizvodnji hrane, za prehraniti svjetsko stanovništvo bi trebalo puno više od trenutnih 4.86 milijardi hektara. Toliko je poljoprivreda postala produktivna da se posljednjih godina bilježi smanjivanje ukupnih površina koje se koriste za poljoprivredu, unatoč nastavku rasta stanovništva.
Svijet je zaista ostvario fantastičan napredak u poljoprivrednoj proizvodnji i prehranjivanju svjetskog stanovništva. 1960. su na Zemlji živjele tri milijarde ljudi, a za njihovu prehranu su se koristile 4.4 milijarde hektara, a danas na Zemlji živi osam milijardi ljudi, dok se za prehranu koristi 4.9 milijardi hektara.
Rast je to stanovništva od 166 posto, a površina koje se koriste za poljoprivredu 12 posto. Fantastična je to revolucija o kojoj se malo govori, možda najvažnija u povijesti čovječanstva. Ne samo da se pet milijardi ljudi prehranjuje relativno neznatnim rastom poljoprivrednih površina nego je kalorijski unos po osobi narastao u svakoj državi na svijetu, osim nekolicine propalih država u Africi.
Između ostalog, za takav razvoj događaja svijet zahvaljuje i pesticidima. Da nije bilo pesticida, Afrika bi posljednjih desetljeća gladovala više nego što jest, Kina bi još uvijek imala periodična izbivanja masovne gladi, a petina radnika bi još radila u poljoprivredi, umjesto nekoliko postotaka.
Unatoč svemu tome, znanstvenim spoznajama o tome koliko bi urod bio manji bez pesticida, činjenici da se upotrebom pesticida uspijeva prehraniti puno više ljudi nego što je živjelo prije 60 godina i što su svi zbog toga bolje uhranjeni, Europska unija je u svojoj mudrosti odlučila smanjiti upotrebu pesticida.
Kontradiktornosti politike koja istodobno nadoknađuje pad produktivnosti i zabranjuje motiku
Cilj Europske unije je da se do 2030. korištenje pesticida smanji za 50 posto, prema planu Green Deal, tzv. zelenim politikama. Da bi se to ostvarilo, voljna je potrošiti milijarde eura da bi se poljoprivrednike poticalo da ne koriste pesticide.
Time se doslovno subvencionira neproduktivnost jer pesticidi sprječavaju veliki gubitak uroda, a puno je skuplje i sporije mehanički odstranjivati korov traktorskim priključcima. Prema mjeri o kojoj raspravljamo sada u Hrvatskoj, Europska unija je spremna davati više od 300 eura godišnje po hektaru svima koji prestanu koristiti pesticide.
Činjenica je da se na velikom dijelu poljoprivrednih površina u Hrvatskoj ne može koristiti isključivo velika mehanizacija, bilo zbog prirode tla, konfiguracije terena ili nečeg trećeg. Teško je ugurati cijeli traktorski priključak u stogodišnje maslinike diljem obale a da se time ne napravi velika šteta. Motika je nekad nužnost.
Ali sve to sa strane, objašnjenje Ministarstva poljoprivrede zašto nije dopušteno subvencioniranje motika, ma koliko ideja bila smiješna, a dopušteno je subvencioniranje traktorskih priključaka, zaista je kontradiktorno.
Ministarstvo: Nismo zabranili motiku, ali oni koji je koriste neće dobiti potpore
Ministarstvo poljoprivrede samo priznaje da se mjerom doslovno subvencionira neproduktivnost jer se upotrebom mehanizacije umjesto pesticida “može iskazati stvarni trošak i kompenzaciju za isto”, a već u sljedećem paragrafu tvrde da se “pruža potpora da mehanički uništavaju korove, da pritom ne koriste herbicide, a kako bi povećali svoju produktivnost”, te kako “nije izgledno da će se korištenjem motike povećati produktivnost”.
Čudna je to mjera, cilj koje je istodobno da kompenzira troškove zbog gubitka produktivnosti (troškovi po jedinici ulaze u izračun produktivnosti), a istodobno se njom pokušava povećati produktivnost. Konfuzija se povećava tvrdnjom da motika ne povećava produktivnost pa nije dio mjere, iako namjera mjere i nije povećanje produktivnosti, nego upravo suprotno.
Birokratske besmislice su opasne
Birokratska zavrzlama, kafkijanska noćna mora, kontradiktornost unutar kontradiktornosti. U konačnici je to samo još jedan dokaz kako pretjerana birokratiziranost, formalizam i centralno upravljanje ekonomijom dovode do gubitka produktivnosti, glupih pravila, bizarnih zahtjeva i općenito tragikomičnih situacija.
Ali te tragikomične situacije s vremenom postanu opasne ako se nakupe. Pravilnik se dodaje na pravilnik, gubitak se povećava, ukupni trošak raste, a u konačnici propada poljoprivreda, propada ekonomija, a i cijena skromne motike raste u nebo.
Nema nikakvih problema s tim da netko želi kupiti “eko” hranu, iako je i kod ekološke proizvodnje hrane dopuštena upotreba kemikalija kao što su pesticidi. Ali takva hrana u pravilu ima manje prinose i samim time je skuplja. Cjenovni mehanizam radi svoje i ako se veličina uroda žrtvuje radi tog “eko”, to se vidi na cijeni.
Onaj tko može i želi, neka plati. Srećom, danas su ljudi u SAD-u, Europskoj uniji i drugim najrazvijenijim dijelovima svijeta dovoljno bogati da mogu dodatno plaćati za proizvode dobivene na neproduktivan način, s oznakom “eko”, “green”, “natural” ili što im je već drago. Ljudi imaju pravo na luksuz ako ga mogu platiti, naravno.
Ali aktivno subvencionirati takvu proizvodnju na razini cijele poljoprivrede, od novaca poreznih obveznika pokrivati neefikasnost onih poljoprivrednika koji proizvode za najbogatije u društvu, kojima je hrana postala više statusni simbol, način moraliziranja i signaliziranje vrlina, štetno je, glupo i u konačnici opasno.
Skromna motika je postala simbol štetne birokratizacije, odvojenosti političara i funkcionera od stvarnosti te dekadencije najbogatijih društava 21. stoljeća.
Probiotici bakterije iz rodova Bifidobacterium, Lactobacillus, Sacharromyces (kvasci), te prebiotici u skupini dijetalnih vlakana, inulin i oligosaharidi dobiveni od fruktoze, škrob kao prirodni faktori koriste se u profilaksi i terapiji nekoliko uobičajenih bolesti (gastroenterologija-pankreatitis, ekcemi, reumatoidni artritis i dr.) i u proizvodnji tzv. “funkcionalne hrane”.
Probiotici i prebiotici mogu se koristiti odvojeno ili zajedno (sinbiotici i eubiotici). Raspravlja se o njhovim mehanizmima, kao i o ulozi žitarica u probiozi, o proširenju upotrebe izvornog kineskog probiotika chaw tofu. Kao temelj živih lijekova uspostavlja se probiotički, prebiotički i sinbiotički koncept, uz prevladavanje nedostataka učinkovitih antibiotika (antiinfektivnih) lijekova kao i sprečavanje rasta antibiotičke rezistencije, smanjenje rizika oboljenja gastointestinalnog sustava. Narušena ravnoteža crijevne mikroflore kao temelj ovih koncepata, daljnja izolacija Lactobacillus acidophilus iz humanog intestinalnog trakta, sve do pojave na znanstvenom dijelu antibiotika (penicilin 1944., streptomicin 1947., tetraciklini). Kada ponovno raste zanimanje za ulogu crijevne mikroflore zbog spoznaje da antibiotici potiču rast životinja, te su mnoga daljnja istraživanja definirala načine njihovog djelovanja, kao i sastav crijevne mikroflore. Znanstvena istraživanja su pokazala da zbog narušene ravnoteže crijevne mikroflore dolazi do raznih poremećaja (debljina, dijabetes, bolest masne jetre). Primjenom probiotika kao pripravaka živih korisnih bakterija (mliječne kiseline), te prebiotika (neprobavljivi UH), koje saharolitičke bakterije metaboliziraju do kratkolančanih masnih kiselina.
Fenomen probioze; (Metchnikoff; ˵The prolongation of life˶ 1907., 1908., godina). U posljednje vrijeme zbog nuspojava terapije antibioticima, te sa razvojem na njih otpornih bakterija, postoji sve veći interes za probiozu. Odbor za prehranu Američke akademije za pedijatriju 1992. godine utvrdio je da se za nutritivne potrebe djece 1-3 godine preporučuje modificirano mlijeko. Osim bakterija mliječne kiseline Saccharomyces boulardii vrsta kvasca koristi se i kao probiotik (izolirana iz ličija u Indoneziji, McFarland i sur. 1993.). Njegova otpornost na sve osim mikocidnih antibiotika, u odnosu na bakterijske probiotike (Boddy i sur. 1991.). Probiotici koji sadrže bifidobakterije kod djece sa rotavirusom djelovali su na bržu serokonverziju unutar IgA i IgM antitijela (Isolauri i sur., 1991., Saavedra i sur., 1994, 1998.). Enzimatska hidroliza uz sudjelovanje bakterija povćava biodostupnost lipida i proteina i smanjuje alergenost namirnica (Friend i Shahani 1984; Sutas i sur., 1996.). Djelovanje probiotika nije ograničeno samo na gastrointestinalni trakt. S obzirom da probiotici mogu probaviti laktozu, te se simptomi netolerancije smanjuju.
Sa GRAS statusom (Generally Regarded as Safe) bakterije mliječne kiseline definirane su kao probiotici, gram pozitivni, nespoorogeni organizmi su; (Lactococcus, Enterococccus, Weisella, Actinomyces i Bifidobacterium). Probiotički sojevi definirani su u laboratoriju (Lactobacillus acidophilus M92, Lactobacillus rhamnosus GG i Leuconostoc mesenteroides LMG 7954).
Kao neprobavljivi sastojci hrane ističu se prebiotici sa korisnim djelovanjem selektivnom stimulacijom rasta i /ili aktivnosti jedne bakterijske vrste ili ograničenog broja bakterijskih vrsta u debelom crijevu, poboljšavajući zdravlje ljudi (Šušković, 1996.). Prebiotski supstrati; polioli (šećerni alkoholi), ksilitol, sorbitol, manitol, disaharidi (laktuloza i laktitol), oligosaharidi (rafinoza), oligofruktoza, galaktozil-laktoza, inulin i modificirani škrob (otporan na glikolitičke enzime). Inulin sa niskim stupnjem polimerizacije, oligofruktozani, rezistentni škrob, čine skupinu prebiotika, iako se daljnjim istraživanjima ovoj skupini mogu dodati i neki drugi poli-i oligo-saharidi.
Prebiotici svojim mehanizmom djelovanja poboljšavaju apsorpciju mineranih tvari, fermentacijom prebiotičkih supstrata potiče se bakterijski metabolizam; hidroliza fitata (bakterijskom fitazom), sa povećanjem apsorpcije metalnih kationa. Kratkolančane masne kiseline (SCFA); snižavaju ph vrijednost u lumenu crijeva, povećava se topljivost kalcija i magnezija, sa apsorpcijskim kapacitetom. Apsorpcija kalcijevih iona sa SCFA, povećana ekspresija gena za proteine (Na+/Ca+ transport), te se preko proteina kalbindina veže kalcij. Sa koncentracijom SCFA vezana je i apsorpcija željeza. Neprobavljivi ugljikohidrati povećavaju količinu vode u lumenu crijeva, što povoljno djeluje na topljivost mineralnih tvari. Prema FOSHU (Food for Specified Helath Use); fiziološki učinci prebiotika su djelovanje na gastrointestinalni trakt (odobrio FOSHU 1993. godine), apsorpcija mineralnih tvari (odobrio FOSHU 2000. godine).
Prema znanstvenoj definiciji uobičajene namirnice su definirane kao nutraceutici (hrana ili njezine komponente sa medicinskim ili zdravstvenim učinkom). Koristeći metaboličko inženjerstvo uz BMK (bakterije mliječne kiseline), B vitamini (riboflavin B2, folat B11, kobalamin B12, polioli, L-alanin, antioksidansi).
I u stočarstvu kao i kod peradi probiotici poboljšavaju učinak rasta, konverziju hrane i imunološke reakcije (Balevi i sur., 2001; Brashears i sur., 2003.). Djelovanjem kompetitivne ekskluzije ili proizvodnjom antibakterijskih supstanci, koje su štetne za patogene mikrobe. Općenito živi patogeni bakterijski sojevi rodova; (Lactobacillus, Streptococcus, Enterococcus), koriste se u stočarstvu i kod peradi. Antibiotici u stočnoj hrani bili su sporno pitanje, kao i njihova prisutnost u ostacima i proizvodima životinjskog podrijetla i proizvodima od peradi, bila je nepoželjna, a njihova nelegitimna upotreba dovela je do evolucije mikroba otpornih na lijekove. Proizvodnjom baktericidnih tvari probiotički organizmi kao što je (Lactobacillus) inhibiraju rast patogena; Salmonella sp., Staphylococcus sp, Escherichia colli.
Antibakterijske tvari su bakteriocini-lakticin (soj producent Lactobacillus acidophillus), proizvode BMK- laktocidin, acidolin, acidofilin, reuterin, bulgaricin, organske kiseline (mliječna, octena), lizozim, laktoferin, vodikov peroksid, laktoperoksidaza (Jin i sur., 1997.). Dodavanjem probiotika u hrani kao što je Lactobacillus casei smanjuje se aktivnost ureaze (tanko crijevo pilića), a naknadno se smanjuje ne proteinski dušik, mokraćna kiselina, amonijak i urea (Anandakumar i Laksmimarayan, 1997; Fuller, 2001.). Osim toga probiotici Streptococcus faecium i Bacillus subtillis smanjuju koncentraciju amonijaka. Često korišteni sojevi su; Streptococcus faecium, Lactobacillus sporogenes, Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus bulgaricus, Lactobacillus casei, Lactobacillus plantarum, Enterococcus faecium i Saccharomyces cerevisiae (Ehrmann i sur., 2002).
U sustavima proizvodnje životinja suplementacija probioticima je signifikantna gdje su često korišteni za poboljšanje zdravstvenog stanja te u proizvodnim performansama posebno kod (goveda, svinja i peradi). Probiotici sa sposobnošću kontrole zaraznih bolesti, poboljšavanjem produktivnih performansi i povećavanjem suhe tvari u probavljivosti goveda (Cole i sur., 1992; Gupta i Gupta 2007.; Yasuda i sur:, 2007. Soj Lactobacillus acidophillus kod svinja je tolerantan na kiselinu i žuč a utvđeno je da inhibira rast E. coli, Salmonella typhimurium, Staphylococcus aureus, Bacillus cereus (Tsai i sur., 2005.). Korištenjem oligosaharida (prebiotici) koji mogu selektivno stimulirati jedan ili ograničeni broj komenzalnih bakterija je još jedna metoda kojom se manipulira crijevni ekosustav (de Vaux i sur., 2002.). Istraživanja u posljednjem desetljeću također su pokazala da BMK mogu povećati otpornost na bolesti, obogatiti intestinalni trakt specifičnim ugljikohidratima. Također je utvrđeno da neprobavljivi oligosaharidi stimuliraju apsorpciju nekoliko minerala za poboljšanje mineralizacije kostiju. Prebiotici povećavaju dostupnost kalcija, magnezija, cinka i željeza domaćinu (Scholz-Ahrens i sur., 2001.).
Trenutno se koriste za diferencijaciju i identifikaciju soja probiotika u hrani za životinje, reakacije lanca polimeraze (PCR); prema mnogim međunarodnim organizacijama (Leuschner i sur., 2004.). RAPD-PCR tipizacija kao metoda za identifikaciju i razlikovanje probiotika od drugih fekalnih mikroba (De Angelis i sur., 2007.). PCR test u stvarnom vremenu nedavno se koristi za razlikovanje Enterococcus sp., E. faecium, E. faecalis, iz probiotičkog soja (Vahjen i sur., 2007.). Intenzivnim sustavom u vrlo konkurentnim svijetu sa stalnim povećanjem proizvodnih zahtjeva uzgoja stoke ili peradi i promoviranjem rasta mladih jedinki bez dovoljnog imuniteta, čime je omogućena invazija raznih infektivnih patogena. U kombinaciji probiotika i prebiotika koji učinkovito funkcioniraju u održavanju rasta i proizvodnje kod životinja kao i kod zaštite stada od infektivnih agenasa. Manipulacija crijevne mikrobiote (probiotici, prebiotici), također je pokazala povećanje humoralnog i staničnog imunološkog odgovora, što stimulira razvoj prirodnih antitijela. Probiotici, prebiotici, kao i rast promotori donijeli su novu eru u životinjskoj produkciji. Osim toga znanstveni i tehnološki napredak omogućuje genetsku manipulaciju probiotičkim mikrobima za poboljšanje njegovog potencijala i evoluciju nove generacije korisnih mikroba.
