Hrvatska proizvodnja u vrhu EU po prinosima

Objavio

-

O hrvatskoj poljoprivredi uglavnom se posljednjih godina govori u kontekstu nesamodostatnosti proizvodnje i niske konkurentnosti koja je izazvana niskom proizvodnosti u sektoru.Ono o čemu se nedovoljno govori su rezultati u ratarstvu, grani u kojoj smo samodostatni, štoviše, ratarska proizvodnja daje jedan od vodećih izvoznih proizvoda Hrvatske, a to su žitarice i soja.
– Hrvatsko ratarstvo već danas ima, zbog svoje konkurentnosti, potencijal za podizanje dodane vrijednosti te bi to moralo biti temelj za izradu strateških akcijskih planova u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Preduvjet za to bila bi i izgradnja preradbenih kapaciteta, kako se ne bi sveli na izvoznika jeftine sirovine, a uvoznika skupih finalnih proizvoda. Rezultati najboljih proizvođača u ratarskoj proizvodnji pokazuju da ni ovdje svi potencijali nisu iskorišteni – zaključak je Smarterove analize ratarske proizvodnje.

Neiskorišten potencijal
“Naša analiza pokazuje da i u ovoj proizvodnji postoje neiskorišteni potencijali te prostor za povećanje proizvodnosti, a što potvrđuju rezultati najboljih proizvođača. No kada bi još, kroz korištenje tako proizvedene sirovine (bilo uljarica, bilo žitarica), uspjeli u vertikalnom lancu vrijednosti, primarno kroz stočarstvo, povećati ukupno proizvedenu vrijednost, vrijednost ukupne hrvatske poljoprivrede vrlo brzo bi se multiplicirala“, naglašavaju stručnjaci Smartera.

Najvažniji izvozni proizvod ratarstva je kukuruz. Hrvatski su ga poljoprivrednici ove godine zasijali na 258.000 hektara, a očekivani prosječni prinos je 8,8 t/ha, čime će Hrvatska raspolagati s više od 2.270.000 tona.

– Kako se zbog devastacije stočarstva potražnja za kukuruzom smanjila, zasijane površine pod kukuruzom su pale, za 18 posto, no zbog povećanja prosječnog prinosa, došlo je do pada (oko 10 posto) proizvedenih količina. Kod ove kulture Hrvatska je mnogo bolja od prosjeka EU 27. Trendovi u proizvodnji i izvozu nameću zaključak da hrvatska poljoprivreda u ovoj proizvodnji ima, uz prirodne potencijale, znanje i tehnologiju kojom je u stanju proizvesti konkurentan proizvod – navode iz Smartera te naglašavaju da je posljednje tri godine Hrvatska po rezultatima proizvodnje uspjela dostići poslovično dobre Francuze, ali i da smo još daleko od stabilne proizvodnje po hektaru u Španjolskoj ili Grčkoj, odnosno u Austriji.

“Očito je znanje, tradicija i primjena odgovarajućih tehnologija i stabilniji vremenski uvjeti njihove proizvodnje učinila stabilnijima i dovela ih do prosjeka od čak 12 t/ha, odnosno gotovo da nema godine u kojoj te zemlje ne ostvare 9 t/ha. Kada ovome dodamo da sve one oplode ovaj proizvod kroz stočarstvo, ukupna vrijednost njihove poljoprivredne proizvodnje je mnogo veća. Da postoji prostor za napredak pokazuju i podaci iz naše ankete koji govore da je u ovoj godini bilo proizvođača s prinosom od 16 t/ha, a veliki proizvođači, koji raspolažu znanjem i optimalnom tehnologijom, u posljednje četiri godine imaju prosjek prinosa između 11 i 13 t/ha”, ističu u Smarteru.

Slične rezultate Smarter je dobio i analizom proizvodnih prinosa pšenice, gdje najbolji proizvođači već nekoliko godina bilježe prosječne prinose od 10 t/ha.

“U našim anketama i najveći proizvođači pšenice su potvrdili da na određenim parcelama, odnosno u nepovoljnim godinama imaju velike razlike u prinosima pšenice, no razina tih prinosa još je daleko iznad onih koje imaju najslabiji proizvođači u Hrvatskoj. Ovdje mislimo na prinose od 4 do 5 t/ha, koji ne bi smjeli u razvijenoj poljoprivredi biti nešto čime se poljoprivrednik zadovoljava“, kažu u Smarteru.
Kultura budućnosti

“Očekujemo da bi ovi najbolji proizvođači, kroz kooperaciju s malima, mogli pozitivno utjecati na ostale proizvođače, a posljedično i zasijane hektare. No, i u ovoj grani nužno bi bilo uložiti u modernizaciju i kapaciteta prerade, jer količina proizvedenog suncokreta od 111.000 tona, koliko ga je Hrvatska proizvela ove godine, nije dovoljna za iskorištavanje kapaciteta prerade, ističu stručnjaci Smartera. Soja je, kao kultura u razdoblju od 2012., kada smo proizveli 97.000 tona soje, zahvaljujući projektu DUNAV-SOJA i potporama za sjetvu NON-GMO soje, doživjela renesansu, što posljednje tri godine potvrđuje rekordno proizvedena količina od 240.000 tona. Uz prosječni prinos, koji je u EU prosjeku, mi tvrdimo da je proizvodnja NON-GMO soje kultura budućnosti za naše ratarstvo”, navode iz Smartera.

Glas Slavonije

Digitalni Traktor

Objavio

ab hr

-

“Izumili smo sustav za obradu zemlje koji ore, u principu, bez traktora. Zasad, kako je krenulo i što ćemo napraviti, za traktorom najvjerojatnije neće biti niti potrebe, jer je riječ o tri jedinice koje sinkronizirano obrađuju polje bez ikakvog traktora”, kazao je Palić.

Objasnio je potom da izraz “printanje” dolazi od principa kojim se printalo prije nego što su u upotrebu došli laserski printeri:

“Postoje jedinice sa strane koje navode središnju jedinicu koja kod printera printa tekst. Ovdje ta središnja jedinica obrađuje polje, s time da ih navode bočne jedinice. Bočne jedinice se usidravaju na bokove polja, svaka u prijestupni red.”

“Središnja jedinica obrađuje s nastavkom koji joj damo na obradu, pogonjena, vučena sajlama bočnih jedinica i elektromotorima, što je najvažnije, da se ne zagađuje zemlja, na energetski puno učinkovitiji način”, kazao je.

“Do ovoga sam došao slučajno, kad sam gledao jednu emisiju gdje traktor prelazi preko polja. Ti traktori kod nas su stari, puno dime, ne možemo reći da je to ekološka proizvodnja kad traktor toliko dimi”, primijetio je.

“Ovdje nema nikakvog zagađenja. To su baterije, elektromotori”, dodao je.

Isprva bi se, rekao je, upravljalo daljinskim upravljačem, svojevrsnim “joystickom”, dok bi se poslije, smatra, razvilo upravljanje mobitelom, poput aplikacija za parkiranje.

“Stajali biste sa strane u odijelu i upravljali obrađivanjem polja”, opisao je.

Objasnio je i u kojoj je fazi njegov izum:

“Trebalo mi je godinu dana dok sam se počeo informirati koliko je to tehnički ostvarivo… Pričao sam s puno inženjera, s ljudima iz struke koji se bave poljoprivrfedom, da kažu koliko je to izvedivo. S vremenom sam se povezao i s Poljoprivrednim fakultetom i s njihovim stručnjacima koji su rekli da takvo što stvarno treba napraviti. Paralelno sam se išaoi informirati postoji li takvo što u svijetu, koliko bi se to moglo patentirati.”

Rekao je da su patent već dobili na razini Hrvatske i da su sada u procesu zaštite i na međunarodnoj razini. Objasnio je potom koliki je to sustav i koje su mu još prednosti.

“Pokušajmo ga usporedtii s vozilom manjim od smarta, jer unutra ne treba biti putnika. Može se staviti na svaku prikolicu, u kombi ili u malim kontejnerima dostaviti u neko selo”, kazao je.

Rekao je da se s takvom prikolicom može ići i na autoput, dok je za traktor, kako je rekao, potrebno puno veće vozilo za transport, a nakon upotrebe, sustav bi se punio električnom energijom “na utičnicu”.

Vađenje šećerne repe

Objavio

ab hr

-

Vadi se u tehnološkoj zriobi. Vrijeme početka vađenja određuju stručnjaci šećerane na temelju provjere zrelosti šećerne repe. Može se vaditi ručno vilama, plugom, linijama za vađenje (sjekač glava, vadilica, utovarivač) i kombajnima. Strojeve treba dobro podesiti da pravilno režu glave i ne oštećuju korijen.

Šećerna repa vadi se u tehnološkoj zriobi u periodu od sredine rujna do sredine studenoga. Prilikom vađenja treba obratiti pažnju na sljedeće elemente:

– kombajn za vađenje ne smije ostavljati puno ne izvađenog korijena šećerne repe,
– na korijenu ne smije biti puno zemlje,
– kombajn treba pravilno obrezivati lišće i glave šećerne repe.

Preporuka je da se rokovi vađenja šećerne repe pomaknu što je više moguće kasnije i tako produži vegetacija repe te da se u ranim rokovima vadi repa oštećenoga lišća, kao i da se za kasnije rokove vrši dodatno tretiranje fungicidima..
Jesenski porast zavisi o očuvanosti lista. Bez zaštite od uzročnika bolesti Cercospora beticola, produženje vegetacije ne dovodi do povećanja sadržaja šećera, niti iskorištenja šećera, već, naprotiv, dolazi do pad digestije i iskorištenja šećera.

Korijen repe treba odmah pokupiti s njive i odvesti u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje dovodi do gubitka. Ako se izvađena repa ne može odmah otpremiti treba ju slagati na depoe u prizme da bi se gubici što više smanjili.Vađenjem iz tla korijen prekida svoj rast i razvoj čime prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave korijena korijen i dalje diše, a odvija se i procese sagorijevanja saharoze prisutnošću kisika iz zraka. Sam intenzitet ovih pojava ovisi ponajprije o temperaturi. Pri 0 °C je dnevni gubitak šećera mali svega 0,006 % a pri 12 °C gubitak je 0,019%. Daljnjim porastom temperature i povećavanjem broja dana prije prerade povećava se gubitak.
Prvih 5 – 6 dana korijen intenzivno diše jer proživljava „fiziološki šok“ prilikom odsijecanja glave, stvarajući zaštitnu epidermu na novo stvorenoj površini korijena. Ako je korijen vađen ranije ovi su procesi još intenzivniji. Dolazi i do naglog isparavanja vode iz korijena te nakon nekog vremena korijen uvene. Već gubitkom vode od 25% (repa ima 75% vode) dođe do uvenuća korijena. Zbog navedenog bitno je odabrati pravi trenutak za vađenje.
Kad se korijen ne može izravno voziti u tvornicu tada se čuva u polju ali samo na kraće vrijeme. Slaže se u veće ili manje hrpe s bazom 2-2,5 m u visinu 1,5 m a dužina proizvoljna. Mjesto se može posipati vapnenim prahom (20 kg/100 m2)

Ako očekujemo jako hladno vrijeme može se bočne strane pokriti slojem zemlje 15-20 cm a za zaštitu od mraza može se gornji sloj pokriti kukuruzovinom.
Važno je da mjesto na kojem se locira odlagalište repe bude u blizini tvrdih putova i na povišenom mjestu radi otjecanja oborina. Temperatura unutar hrpe ne bi smjela biti viša od 5°C, niti niža od 0°C. Ako korijen stoji duže odvođenje suviše topline može se odraditi takozvanim ventilatorima koji se smještaju u sredinu hrpe građenih od dasaka ili metalnih cijevi s perforacijama.
Čuvanje korijena u šećerni je različito, jer se slažu bitno veće prizme i do 10 m visine a poželjno je da imaju i ugrađene ventilatore koji su zaduženi za prozračivanje. Ipak neminovan je gubitak na težini korijena. Osim gubitaka od povišene temperature dolazi i do gubitaka uslijed djelovanja mikroorganizama koji mogu biti u vidu mokre truleži, suhe truleži i razvoj pljesni. Treba poduzimati adekvatne mjere u svrhu suzbijanja ovih bolesti.
Repa se može čuvati i tijekom čitave zime u trapovima ali to je zanimljivo uglavnom kod uzgoja sjemenske repe kada se korijen repe čuva tijekom zime da bi se mogao ponovo posaditi u proljeće i tako dobiti sjeme u idućoj godini.

Robni deficit sve veći

Objavio

ab hr

-

Ukupan izvoz Republike Hrvatske od siječnja do srpnja 2020., prema privremenim podacima, iznosio je 62,0 milijardi kuna. Istodobno je uvoz iznosio 98,8 milijardi kuna. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je 36,8 milijardi kuna.

Pokrivenost uvoza izvozom od siječnja do srpnja 2020. bila je 62,7%.

Ukupan izvoz Republike Hrvatske od siječnja do kolovoza 2020., prema Prvim rezultatima, iznosio je 69,5 milijardi kuna, dok je uvoz iznosio 111,1 milijardu kuna. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je 41,6 milijardi kuna.

Pokrivenost uvoza izvozom, prema Prvim rezultatima, od siječnja do kolovoza 2020. bila je 62,5%.

Hrvatska ima robnih zaliha za samo 30 dana

Objavio

ab hr

-

UKUPNA vrijednost strateških robnih zaliha u Republici Hrvatskoj iznosi oko 537 milijuna kuna i dostatna je za opskrbu cjelokupnog stanovništva za 30 dana, a ako bi se u Hrvatskoj proglasila karantena, aktivirao bi se sav potreban asortiman robnih zaliha, priopćeno je iz Ministarstva gospodarstva.

Strateške robne zalihe strukturirane su tako da osiguravaju najosnovnije potrebe u i nakon prvobitnog udara s obzirom na tip elementarne ili druge vrste nepogode, a sastoje se od prehrambenih i neprehrambenih proizvoda.

Više spremišta diljem zemlje

Prehrambene proizvode čine žitarice (pšenica, kukuruz, riža), tjestenina, meso, mesne i riblje konzerve, voda za piće u bocama, cjelodnevni suhi obroci, sol, šećer, ulje, sir, mlijeko u prahu, dječja hrana i ostalo (jaja u prahu, džem, smrznuto i konzervirano povrće).

Među neprehrambene proizvode te opremu za smještaj i zbrinjavanje stanovništva ulaze naftni derivati (benzin, dizel gorivo), kontejneri za stanovanje, autocisterne za prijevoz vode, plovila za spašavanje, pumpe za vodu, hidraulični alat za spašavanje iz ruševina itd.

Spremišta robnih zaliha smještena su na više lokacija diljem zemlje. Kontrola strateških robnih zaliha provodi se nekoliko puta godišnje. Redovitom godišnjom kontrolom utvrđeno je da svi skladištari ispunjavaju sve ugovorne obveze kako u količinama roba, tako i u roku valjanosti, uvjetima skladištenja (za pojedine robe režimsko skladištenje), pakirnoj ambalaži i slično.

Isporučuju zaštitna odijela i maske

Za potrebe Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, robne zalihe su početkom veljače započele s isporukom zaštitnih antivirusnih odijela i maski za potrebe priprema za izvjesno moguću, a naknadno i pojavu koronavirusa, kao i isporukom kontejnera za potrebe sanitarnih službi na graničnim prijelazima prema zahtjevu Nacionalnog stožera civilne zaštite.

U Ministarstvu gospodarstva ističu kako se u svakom od tih slučajeva iz strateških robnih zaliha interveniralo odmah u roku od nekoliko sati, te da će se isto tako i ubuduće ispoštovati svaki zahtjev Nacionalnog stožera civilne zaštite ili drugog mjerodavnog tijela.

“Situacija je pod kontrolom, te savjetujemo svim našim građanima da nastave pratiti preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite, koji svakodnevno komunicira aktualno stanje, kao i sve potrebne mjere zaštite i opreza”, kaže se u priopćenju.

Index.hr

Staklenička proizvodnja u Hrvatskoj

Objavio

ab hr

-

Prema podacima ARKOD-a o vrsti uporabe poljoprivrednog zemljišta, Hrvatska je na kraju 2019. godine imala 7221 parcelu s ukupnom površinom od nešto više od 658 hektara staklenika na oranici. Na kraju 2018. godine ukupne su hrvatske površine pod staklenicima iznosile 631 hektar, a godinu prije 598 hektara.Kako ističe Igor Mikulić, viši stručni suradnik Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Osijek, u svih pet slavonskih županija staklenici su na kraju 2019. godine obuhvaćali površinu od 246 hektara oranica, a godinu prije 224 hektara, dok je 2017. godine u Slavoniji zabilježeno nešto više od 208 hektara pod staklenicima.