Kineska carina zabranila je izravan i neizravan uvoz preživača i srodnih proizvoda iz Poljske i Hrvatske zbog izbijanja bolesti plavog jezika, objavila je u srijedu Opća carinska uprava na svojoj web stranici.
Kako piše Reuters do tog poteza je došlo nakon što su Poljska i Hrvatska Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja prijavile slučajeve koji su pronađeni u jednoj poljskoj pokrajini i dvjema hrvatskim županijama, objavila je carina u priopćenju od 9. prosinca. Bolest plavog jezika je virusna bolest od koje obolijevaju ovce, goveda, koze i drugi preživači, a širi se ugrizom zaraženih komaraca. Bolest nije opasna za ljude.
Kako je Hina ranije pisala bolest plavog jezika pojavila se u listopadu prošle godine u Nizozemskoj, a proširila se u međuvremenu i na Belgiju, Njemačku i Češku, koja je početkom rujna ove godine izvijestila da je zaraženi ovan pokazivao tipične simptome bolesti, uključujući groznicu, iscjedak iz nosa, teškoće s disanjem i gubitak apetita.
Osnovni resurs za proizvodnju hrane je tlo, a njega treba čuvati. Obrada tla se uglavnom povezuje s oranjem, koje je zastarjela tehnika, tehnologija, koja se i kod nas sve više izostavlja. Takvom obradom tla, pogotovo danju se uništava jedan cijeli ekosustav mikroorganizama koji je tokom godine se izgradio u površinskom sloju tla. Razlog tome je to da je obrada tla plugom izuzetno degradirajući proces. Njime se iznimno jako uništava tlo, energično i često puta, kroz duže razdoblje, nepovratno. Ukratko, oranjem se uništava fizikalno, kemijski, biološki kompleks tla. Stoga je sastavni dio Zelenog plana EU i sustav kvalitete tla, odnosno načini poljoprivredne proizvodnje pa tako i obrade tla koje treba podržavati, a to su konzervacijski sustavi.
Prema istraživanju o utjecaju dnevne svjetlosti na obradu tla u saveznim državama Minnesota i Iowa, SAD, došlo se do nekoliko interesantnih činjenica o provođenju obrade tla bez prisustva sunca. Isto istraživanje provodi se već nekoliko godina na poljoprivrednom institutu u sklopu Sveučilišta Angers, Francuska. Stručnjaci se slažu da obrada noću ima nekoliko prednosti o odnosu na obradu zemljišta tijekom dana.
Očuvanje bioraznolikosti u tlu Aktivni život u tlu je vrlo važan za očuvanje zdravlja tla. Makro i mikro fauna tla održava balans između mineralnog i organskog dijela tla. Jedan o najvažnijih zadataka aktivnog života u tlu je razlaganje organskih ostataka u biljkama dostupne nutrijente. Ako se obrada provodi danju biološki dio tla trpi velike štete.
Vrlo lako se mogu vidjeti razne ptice koje prate traktore prilikom oranja, tanjuranja, podrivanja i sl. Prema podacima iz prije navedenih proučavanja, može se zaključiti kako tijekom dana mnoge gliste, crvi, kukci i ostali korisni organizmi budu ubijeni od predatora ili isprženi pod sunčevom svjetlošću prilikom prevrtanja tla. Noću, predatori poput ptica nisu aktivni. Iz tog razloga smanjuju se gubici aktivnih organizama u tlu. Također, osjetljivi organizmi na sunčevu svjetlost nisu direktno izloženi te imaju vremena se sakriti nazad u tlo.
koncept upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom utemeljen na uporabi geoinformacijskih tehnologija, ponajprije globalnih navigacijskih satelitskih sustava (GNSS) i daljinskih istraživanja (engl. Remote Sensing). Cilj je precizne poljoprivrede postizanje učinkovitije proizvodnje, održive profitabilnosti, ostvarivanje kvalitetnijih proizvoda i smanjenje onečišćenja okoliša reduciranom primjenom gnojiva i pesticida.
Konvencionalni pristup biljnoj proizvodnji utemeljen je na pretpostavci da je cijela poljoprivredna površina homogena u pogledu fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava. Pritom se ne uzimaju u obzir neizbježne varijabilnosti unutar poljoprivrednih čestica, pa jednaka primjena sredstava dovodi do viška ili manjka hranjiva na različitim dijelovima tla. Da do toga ne bi došlo, uvodi se precizna poljoprivreda koja uvažava heterogenost usjeva i svojstava tla na svim dijelovima poljoprivredne površine. Takav pristup omogućava prilagodbu pri izvođenju agrotehničkih operacija kako bi se na cijeloj površini stvorili ujednačeni i optimalni uvjeti za rast i razvoj usjeva. Takvo upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom omogućuje kvalitetniji proizvod i financijsku uštedu (pri agrotehničkim operacijama, melioracijskim zahvatima, sjetvi, gnojidbi, zaštiti usjeva od bolesti, štetnika i korova te žetvi).
Istraživanja vezana uz preciznu poljoprivredu u Hrvatskoj započela su 1998. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku (danas → Fakultet agrobiotehničkih znanosti), gdje se istraživački tim AgroGIT – tehnički i tehnološki sustavi biljne proizvodnje, GIS i zaštita okoliša, predvođen Mladenom Jurišićem i Tomislavom Henglom, bavio implementacijom geoinformacijskih tehnologija u poljoprivrednoj praksi. Početkom 2000. istraživanja u preciznoj poljoprivredi započela su i na → Agronomskom fakultetu u Zagrebu, pod vodstvom Stjepana Husnjaka i Matka Bogunovića. Školovanje mladih inženjera iz područja precizne poljoprivrede danas se odvija isključivo na tim dvama fakultetima.
Teorijske prednosti precizne poljoprivrede poznate su u Hrvatskoj, no njihov potencijal u poljoprivrednoj praksi još uvijek nije dovoljno iskorišten. Prvu implementaciju precizne poljoprivrede na većem području ostvarilo je → Belje (20 000 ha) 2005., a danas je uspješno primjenjuju i → Žito (22 000 ha), → Vupik plus (7200 ha), → PP Orahovica (5500 ha), → Osatina grupa (5000 ha), → PIK Vinkovci plus (4400 ha) i dr. U tim poduzećima provodi se automatska navigacija poljoprivredne mehanizacije, precizna sjetva, gnojidba i žetva te automatizirano niveliranje poljoprivrednoga zemljišta za natapanje. Smanjenje cijena mehanizacije za preciznu poljoprivredu (posebice navigacije na traktorima i kombajnima) omogućilo je primjenu precizne poljoprivrede i najmanjim proizvođačima, kojima je to inače otežano i zbog usitnjenosti njihovih poljoprivrednih površina.
Nekad su se masline brale mnogo kasnije nego danas, pa su berbe počinjale već početkom studenog, nakon blagdana Svih svetih (Dušni dan, skale van) i protezale se sve do sv. Stjepana. Masline se stoga nisu brale ni zelene, ni poluzrele, već potpuno zrele, pa čak već i gotovo trule.
Od njenih plodova dobivalo se ulje koje se koristilo za pripremanje, začinjavanje i konzerviranje hrane, ali i za svjetlo u lojanicama. Ono se kao posebno vrijedna namirnica i darivalo te se zajedno sa šećerom, jajima i peradi nosilo na svadbe, krštenja, karmine i druge važne životne događaje. Maslinovo ulje se, posebno ako je bilo prisno, verđino ili djevičansko (dobivalo se prešanjem bez dolijevanja vruće vode) naveliko koristilo i za liječenje kako ljudi tako i životinja. Njime su se liječile probavne tegobe, čir na želucu i žučni kamenci, bolni udovi, opekotine i glavobolja te poticao oporavak nakon bolesti ili poroda.
U ulje su se dodavale i ljekovite trave poput kantariona ili gospine trave te češnjak, ali i male životinjice poput guštera zelembaća. Po uvriježenom mišljenju ono je bilo još učinkovitije ako je bilo posvećeno, pa zajedno s jelom, ali primjerice i listovima koji su štitili od uroka, nosilo na Uskrs u crkvu. U vremenu koje je iza nas masline su se baš kao i vinova loza uzgajale za potrebe domaćinstva, a mnogo rjeđe za prodaju. U maslinicima su rasle stare, autohtone sorte koje su svoja imena dobile po svojoj veličini, obliku, namjeni ili pak području na kojem su uspijevale, primjerice oblica ili orgula, piculja ili lastovka, sitnica ili drobnica, bjelica ili paštrica, mezanica ili grozdača te uljarica ili brsečka. Umijeće uzgoja maslina prenosilo se generacijama s koljena na koljeno, s oca na sina te je uglavnom bilo vrlo oskudno i manjkavo. Maslinici su, što je loše za urod i kvalitetu plodova, ujedno bili vinogradi ili pašnjaci, a nerijetko su se njima sadile i žitarice, najčešće ječam i raž. S ciljem da se iskorijene brojne predrasude i loši postupci u uzgoju maslina, već krajem 19. i početkom 20. stoljeća stručnjaci šumari održavali su tečajeve na obali i otocima koji su trajali i po tjedan dana.
U prošlim vremenima i berbe su izgledale drugačije. Odvijale su se polako, bez žurbe, uz pjesmu, zabavu, hranu i piće. Uz obitelj, u berbi su sudjelovali i susjedi koji su jedni drugima pomagali iz poštivanja i u zajam, bez naplate (plaćalo se samo ako se radilo više od tjedan dana). Masline su se brale puno kasnije nego danas, berbe su počinjale već početkom studenog, nakon blagdana Svih svetih (Dušni dan, skale van) i protezale se sve do sv. Stjepana. Masline se stoga nisu brale ni zelene, ni poluzrele, već potpuno zrele, pa čak već i skoro trule. Štoviše, one se stoljećima najčešće nisu ni brale, već jednostavno pobirale s tla.
Plodovi se nisu kao danas morali isti dan odnijeti na prešanje, već kad ih se nakupi dovoljno za preradu, čuvali su se u morskoj ili pitkoj vodi. Nakon berbe plodovi su se najprije gnječili, odnosno mljeli u posebnim kamenim mlinovima koji su se sastojali od kamenog korita i mlinskog kamena koji se nazivao toć. U tijeku mljevenja ili točanja žene su masline stavljale u korito, a muškarci su ih mljeli kamenom koji su uz pomoć konopca ili drvene grede povlačili naprijed, natrag. Nakon točanja slijedilo je raščinjanje. U tu se svrhu odstajala kaša zgnječenih maslina stavljala u jutene vreće ili športe, koje su se zatim zalijevale vrućom vodom i satima gazile bosim nogama. Nakon ovog postupka ulje se puštalo da se razdvoji od vode i ispliva na površinu, a potom se vadilo i pretakalo u kamene posude za čuvanje ulja, kamenice. Iako se one danas zbog manjkave čistoće i prisutnosti zraka smatraju pogubnima za kvalitetu ulja, kamenice su vjekovima služile svojoj svrsi. Bile su male i velike, okrugle i četvrtaste, a nakon izrade klesarima su se plaćale toliko koliko bi koštalo ulje koje u njih stane. Veće su obavezno imale i poklopce s lokotom, koji nisu štitili ulje od djelovanja zraka, već od neracionalne potrošnje.
