Hrvatska poljoprivreda i dalje je vjerna žitaricama, pod kojima je više od polovine ratarskih površina, no istovremeno se taj broj ne povećava, pa interes za njih stagnira. Međutim, za 100 posto je povećana proizvodnja suhih mahunarki, a za četvrtinu smanjene površine pod korjenastim i gomoljastim kulturama. U stočarstvu je trend smanjenje u svim proizvodnjama, izuzev govedarstva, koje ima status quo.

Najkraći je to rezime strukture poljoprivrednih gospodarstava u 2023. godini, odnosno strukture poljoprivrednih površina koje ona obrađuju, a čije je konačne rezultate objavio Državni zavod za statistiku, postavivši najvažnije ratarske proizvodnje u odnos prema površinama te broju stoke i peradi.

Podatci su uspoređeni s podatcima posljednjih istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, iz 2020. i 2016. godine. Prema DZS-u, poljoprivredna su gospodarstva u 2023. obrađivala 888.000 hektara oranica i vrtova, što je u odnosu prema 2020. povećanje za samo 0,1 posto. Najveći udio u površini imale su žitarice – 63,4 posto (563.000 hektara), industrijski usjevi 18,5 posto (164.000 ha) i krmno bilje 11,6 posto (103 000 ha). U usporedbi s 2020. godinom, površine zasijane žitaricama veće su 5,2, a površine pod suhim mahunarkama 100 posto, ali su površine pod korjenastim i gomoljastim usjevima manje 23,8 posto. Površine pod trajnim nasadima veće su 2,6 posto u odnosu prema 2020. Rastu površina pod mahunarkama uvelike je pridonio bob, a pad površina pod korjenastim nasadima asocira na kulture poput šećerne repe, za kojom je, zbog suše, izrazito teška 2024. godina.

Kada je riječ o stočarstvu, svinjogojstvu, kozarstvu, ovčarstvu i peradarstvu, smanjio se ukupan broj grla: broj svinja manji je 21,8 posto, broj koza 13,6, broj ovaca 11 i broj peradi 12,5 posto, a broj goveda ostao je na razini iz 2020.

“Francuzi vraćaju stare sorte; one imaju ‘zapis’ u sebi, otpornije su i bolje bi odgovorile na klimatske promjene. Trebaju daleko manje inputa, no mi takve stvari ne akceptiramo, naši gotovo ništa ne rade oko tog pitanja”, kaže Hadžić. Za stopostotni rast površina pod mahunarkama kaže da je rezultat potpora, da se ljudi ravnaju prema njima. U posljednje je vrijeme i u Slavoniji sve popularniji bob, upravo zbog potpora, kao i određenih bodova za zemljište. Uključen je u povrće za isplatu proizvodno vezanih potpora, a ostvaruje i potporu jer je leguminoza.

“Ljudi idu na to masovno, a ne znaju te kulture, nisu s njima dosad radili. Ista je priča i s konzervacijskom poljoprivredom, jer 98 posto ljudi nikada nije čulo za to, nema ni osnovnu opremu za rad u tome, izuzev velikih sustava, a riječ je o posebnim, vrlo skupim strojevima. No naš se čovjek odmah pomami za poticajima”, kaže Hadžić.

Pad površina pod korjenastim i gomoljastim kulturama gleda kroz problem tla. Ocjenjuje kako lanjska godina, katastrofalna za šećernu repu, nije bila samo posljedica velike suše nego i tla, koje je ostalo bez humusa, što je, ocjenjuje, također posljedica naših loših poljoprivrednih praksi

Bez stručne podrške

“Kod mahunarka i leguminoza išlo se na bob kao povrće da se dobije više novca na ime potpora, da se dobije više bodova u natjecanju za fondove, no bob nije naša budućnost što se tiče poljoprivrede. To je jedan izlet, kao i izleti s činčilama, borovnicama i sličnim. Mislim da ga Ministarstvo poljoprivrede neće smatrati povrćem, pogotovo zato što bob ide za proteine, ostat će samo mahunarka, leguminoza, a smanjit će se tako i poticaji za nj”, kaže Miladinović.

Hadžićeva opća poruka je kako našoj poljoprivredi nedostaje stručna podrška, educiranost, a da je Poljoprivredna savjetodavna služba potkapacitirana ljudstvom, da ju je resorno ministarstvo opteretilo administracijom, te da joj se zbog toga izgubio smisao. “Nemate stručnu podršku, stručnu poljoprivrednu službu, a ni Ministarstvo to ne razumije, ljudi u njemu pišu strateški plan, no pisanje iz kabineta nije pravo poznavanje terena i njegovih potreba. Nema sređenog tržišta, tu država nije učinila ništa, a stalno nam se govori ‘vi ste na tržištu’. U drugim zemljama ljudi svoje nezadovoljstvo iskažu izlaskom na ulice i prosvjeduju, no mi ne”, kaže konzultant u poljoprivredi Hadžić.

Dok statistika kaže da je broj goveda ostao na razini 2020., proizvođači, odnosno tovljači, sumnjičavo vrte glavom. Toni Raič, predsjednik Baby Beefa, čijih više od 300 članova drži 90 posto tova junadi u Hrvatskoj, kaže kako taj status quo nije realan.

“Ukupno govedarstvo išlo je dolje. Brojke je teško procijeniti, no osjećaj i praksa kažu da je tu posrijedi ozbiljan pad. Ne mogu se sjetiti ni pet farmi koje u međuvremenu nisu smanjile broj grla ili da funkcioniraju u punom kapacitetu”, kaže Raič.

U Baby Beefu procjenjuju da je 2020. godine bilo oko 145.000, a sada je 130-140 tisuća grla junadi, te ocjenjuju kako je to minimum minimuma. Istina, tu su i “plutajuća” grla koja nisu “izbačena”.

“Nas malo iznad vode drži izvoz, dakako, najviše u Italiju”, kaže Raič i dodaje kako su cijene mesa porasle nešto više nego lani jer inputi u proizvodnji, žitarice, cijena teladi stalno idu gore. Najavljuje kako će zbog svega poskupljenja biti kontinuitet.

“U odnosu prema drugima u stočarstvu, mi tovljači junadi još se nekako i držimo, a razlog tome je što sektor mlijeka stalno pada i dotiče dno. To je slobodni pad i da bi zadržali bilo kakva grla u svojim farmama, s mliječnih krava prelaze na tovnu junad, u proizvodnju mesa, no nismo sigurno rasli jer mljekari prelaze u tov, mi ne rastemo, pa to znači da je posrijedi pad. Ti koji su s mlijeka prešli u tov rade godinu-dvije, turnus-dva, i gase se”, kaže predsjednik Baby Beefa Toni Raič.