Naslovnica Blog Stranica 60

Berba grožđa

  1. Rok berbe grožđa utvrđuje se kontrolom sladora i kiseline zavisno o sorti,
  2. Podrum, bačve i ostalo sude te pribor moraju biti besprijekorno čisti,
  3. Kultura selekcionirano vinskog kvasca treba biti na vrijeme nabavIjena,
  4. Matični kvasac pripremiti zajedno s početkom taloženja,
  5. Nabaviti na vrijeme sumporastu kiselinu ili kalijev metabisulfit.,
  6. Nabrano bijelo grožđe mora isti dan biti prerađeno u mošt,
  7. Dodati sumporastu kiselinu ili kalijev metabisulfit grožđu, ako ima dosta trulog grožđa,
  8. Sumporastu kiselinu ili kalijev metabisulfit dodavati grožđu, masulju i moštu, ali nikad kad je vrenje mošta započelo,
  9. Prije vrenja dodati matični kvasac,
  10. Ako je dozvoljeno doslađivanje nabaviti potrebnu količinu šećera. Za 0,60 % alkohola potrebno je 1 kg,
  11. U podrumu uvijek imati na zalihi sumporastu kiselinu ili kalijev metabisulfit, sumporne trake, loj i parafin.,
  12. Kontrolirati temperaturu mošta za vrijeme vrenja.,
  13. Kad se mošt počne čisti izvršiti dolijevanje bačava,
  14. Prije dolijevanja bačava nakon vrenja kontrolirati mlado vino na posmeđivanje,
  15. Vino pretakati kad je u bačvi čisto do dna.,
  16. Vino će ostati zdravo samo ako bačve budu do vrha pune i
  17. Prazne bačve treba redovno sumporiti svaka 4-5 tjedana.

Pripreme podruma

Smatramo da će biti od koristi da vinogradare na vrijeme podsjetimo na to da je potrebno obaviti pripreme za predstojeću berbu grožđa. Svakom vinogradaru stalo je da proizvede što kvalitetnije i zdravo vino. Da bi postigao i osigurao plasman vina na tržištu, uz zadovoljavajuću cijenu, nije dovoljno samo u nasadu uzgajati kvalitetne sorte, potrebno je voditi brigu i o zdravstvenom stanju bačava, stanju podrumskih prostorija, a to su samo neki od uvjeta za kvalitetnu preradu grožđa i njegu vina.

Dezinfekcija podruma
        Nažalost malo naših vinogradara može se pohvaliti da posjeduju podrum koji bi barem donekle odgovarao zahtjevima suvremene vinifikacije. U pravilu to je jedna prostorija gdje se grožđe prerađuje, mošt vrije i vino dozrijeva. Podrum, odnosno najčešće klijet, tako su građeni da se u njima ne može održati odgovarajuća temperatura, koja je neophodna za pravilno vrenje mošta i njegu vina. A o čistoći nekih podruma posebno da i ne govorimo. Podrum u kojem se grožđe prerađuje, mošt vrije (vrionica) i prostorija za njegu vina, mora se držati u besprijekornoj čistoći. Potrebno ga je neposredno prije berbe temeljito očistiti, zidove okrečiti vapnenim mlijekom.

        Recept za to vrlo je jednostavan: U 10 l vode stavimo kilogram živog vapna i 20 dag sumpora u prahu. Kad se zidovi osuše preporučuje se prskanje otopinom modre galice. I ovdje je recept jednostavan. Pripremi se petpostotna otopina galice, a time se sprečava razvoj plijesni. Dan prije prerade grožđa potrebno je podrum dezinficirati. To se obavlja sumpornim dioksidom. Na metar kubični prostora zapalimo 1 do 2 sumporne trake. Možemo zapaliti i elementarni sumpor u prahu (na svaki kubični metar prostora potrebno je 30 grama sumpora). Palimo ga u zemljanim posudama, postavljenim na viša mjesta, jer plinoviti sumpor, kao teži, pada prema podu. Nakon 5 – 6 sati prostorije dobro prozračimo. Sumporenjem prostorije eliminirali smo vinske mušice, koje prenose octikave bakterije i time smanjili mogućnost zaraze masulja i mošta.

        Prilikom dezinfekcije podruma potrebno je zaštititi i željezne dijelove preše i željezne obruče na bačvama od korozije: treba pokriti novinskim papirom ili plastičnom folijom. Značajnu pažnju treba dati stanju u kojem se nalaze zidovi. Tako je primjerice (za one imućnije) preporučljivo popločavanje keramičkim pločicama. U podrumskim prostorijama ne smijemo držati krumpir, repu, zelje, ocat, naftu, sredstva za zaštitu bilja, jer vino vrlo lako upija strane mirise. Radi lakšeg održavanja čistoće u podrumu pod bi trebao biti od betona ili pločica koje su otporne na kiselinu.

Važnost temperature
        U podrumu je vrlo važna toplinska izolacija kako bi se održavala što jednoličnija temperatura i zimi i ljeti. Za bijela vina, primjerice, preporučena je temperatura od 8-10 °C, a za crna od 10-12 °C. Preporučljivo je osigurati takve uvjete da kolebanja u dnevnim temperaturama ne odstupaju više od dva posto i silazno i uzlazno. Vlaga zraka treba biti između 70 i 80 %. Prevelika vlaga u podrumu smanjuje vijek trajanja bačava zbog povećanog razmnožavanja raznih vrsta gljivica i plijesni, a premalena vlaga i viša temperatura dovodi do bržeg hlapljenja vina iz drvenih bačava te treba češće kontrolirati da li su bačve pune. Zbog toga podrum treba imati dobru ventilaciju, kao i dobru kanalizaciju za odvod vode iz podruma. O besprijekornoj čistoći podruma i posuda ne možemo govoriti ako nemamo dovoljno tekuće vode. Ukoliko podrum nije priključen na vodovod, treba imati ugrađen hidrofor. I na kraju kažimo da je potrebno imati i mogućnost zagrijavanja podrumskih prostorija, odnosno vrionice.

Održavanje bačava

Svaki vinogradar znade da mošt, odnosno vino mora doći u posve zdravu bačvu. Naši podrumari imaju najviše baš problema s bačvama, jer ne polažu dovoljno pažnje za njihovo održavanje (u ovom dijelu nećemo obrađivati postupak s bolesnim bačvama). Najbolje i najzdravije vino, ukoliko dođe u octikavu ili pljesnivu bačvu, postat će također octikavo, odnosno poprimit će okus i miris po plijesni. Da do toga ne bi došlo potrebno je poduzeti niz mjera. Čim se isprazni bačva treba prvo obaviti pranje čistom, hladnom vodom, a po mogućnosti zatim sa vrelom i kipućom vodom. Nakon što se bačva valjanjem ohladi, ispustimo vodu i zatim ponovno dobro isperemo hladnom vodom. Kod posljednjeg ispiranja dobro je staviti, na svakih 30 litara vode po 50 grama vinske kiseline. Zatim ćemo bačvu ocijediti, osušiti i suhu sumporiti, jer sumporni dioksid u doticaju s vodom prelazi u sumpornu kiselinu koja u vinu nije poželjna. Na volumen bačve od 300 litara, dovoljna je jedna sumporna traka. Ukoliko bačvu nećemo koristiti za držanje vina, tada ćemo postupak sumporenja ponoviti svakih pet do šest tjedana. To je takozvani suhi postupak sumporenja bačve. Ako bačve držimo u suviše suhim prostorijama, u kojima se bačve rasuše, preporučuje se takozvano mokro konzerviranje bačava.

Ovinjavanje bačava
        U nove bačve ili bačve na kojima smo mijenjali pokoju dužicu zbog dotrajalosti ili nekog drugog razloga, ne smijemo stavljati mošt ili vino sve dok je nismo ovinili. Što to znači?

        Ovinjavanjem se iz bačve odstranjuje tanin ili smolaste supstance, koje se djelovanjem alkohola otapaju. To se nepovoljno odražava na organoleptička svojstva vina: okus, miris, boja vina, odnosno posmeđivanje vina. Izluživanje taninskih i smolastih materija iz duge, nove bačve, najbolje se sprovodi zaparivanjem vodenom parom iz specijalnih kotlova zaparivača pod pritiskom. Za istu svrhu mogu poslužiti obični rakijski kotlovi, tako da se pomoću cijevi uvodi pregrijana vodena para u bačvu. U tom slučaju bačva treba biti vranjem (otvorom za čep) okrenuta prema zemlji. Bačvu možemo oviniti i kemijskim putem. Najprije je napunimo hladnom vodom uz dodatak sumporne kiseline.

Recept ovinjavanja:
        Na svakih 100 litara vode dodajemo 100 grama sumporne kiseline. Tu mješavinu ostavimo u bačvi 6 do 8 dana (najmanje 3 dana), a zatim izlijemo i bačvu dobro isperemo hladnom vodom, pa je ponovno napunimo hladnom vodom uz dodatak kristalne sode. Na svakih 100 litara vode otopimo 3 do 4 kg sode. Otopinu sode ostavimo u bačvi 6 do 8 dana. Nakon toga otopinu istočimo, a bačvu dobro isperemo, najprije vrućom, a potom hladnom vodom, sve dok neće iz bačve izlaziti čista voda bez okusa i mirisa.

        Ovinjavanje bačava obavlja se i hladnom vodom. Nove se bačve napune uzastopce 4 do 5 puta hladnom vodom uz dodatak kuhinjske soli, 5 kilograma na svakih 100 litara vode. Svaki puta ostavljamo bačvu tako napunjenu hladnom vodom i kuhinjskom soli 2 do 3 dana. U primorskim krajevima vinogradari umakaju bačve u more (morska voda je slana), a nakon ovakvog tretmana dobro je bačvu još i ovinjavati vrućom otopinom sode (na 100 litara vruće vode otopiti 5 kilograma sode).

NAPOMENA: Netom zaparenu, vruću bačvu ne smijemo začepiti sve dok se dobro ne ohladi, jer to može dovesti do deformacija dužica. Dok se ne ohladi ne smijemo je pomicati s mjesta.

Održavanje podrumskog pribora

U podrumski pribor ubrajamo one predmete koji nam pomažu pri manipulaciji vinom, a to su gumene cijevi, filtri, crpke i drugo. Nove gumene cijevi prije upotrebe treba ovinuti. Prvo ih dobro isprati hladnom vodom, a zatim napuniti vinom (zdravim vinom) koje u cijevima držimo 24 sata a zatim ih ponovno dobro isperemo hladnom vodom i to nekoliko puta. Tada ih ocijedimo i posušimo. Sa vanjske strane premazujemo ih vazelinom, a ukoliko su zapuštene i mirišu na ocat, napunimo ih vodom u kojoj je dvopostotna otopina vinobrana. Ta otopina treba biti mlaka, a zatim se obavi ispiranje hladnom vodom. Isto postupamo i s crpkama, peremo ih s 4 do 5-% otopinom sode, i ispiremo hladnom vodom.

Berba i prerada grožđa

S berbom grožđa – u vinogradu ili na tržnici – tek smo na pola, odnosno na početku puta koji vodi do dobrog i kvalitetnog vina. Sa sigurnošću možemo tvrditi da ako smo dobri vinogradari nismo toliko dobri podrumari, jer se često preradi grožđa i vinfikaciji ne pridaje tolika pažnja kao uzgoju vinove loze. Oni koji grožđe kupuju manje su s njim u vezi, no pri njegovoj preradi ne bi smjeli zaostati za vinogradarima.


        Prerada grožđa u mošt odnosno vino, počinje od same berbe i presudna je za zdravstveno stanje i ostala svojstva vina. Naime, bolesti i mane vina vuku svoje uzroke od početka prerade grožđa i uglavnom su posljedica nepravilnosti i grešaka učinjenih u startu, a odnose se na nekvalitetno grožđe, neadekvatno mjesto prerade (podrum, klijet, drvarnica, garaža i sl.), nečistoću posuđa, nepravilno vrenje itd

        Da bismo osigurali osnovne uvjete za dobivanje dobrog i zdravog vina, treba pripremiti:

  • tehnološki zrelo i zdravo grožđe (Faktor zriobe grožđa),
  • odgovarajuću prostoriju,
  • čisto posuđe i pribor i
  • pravilno vrenje mošta.


        Berba grožđa
        Od tehnološki zrelog i zdravog grožđa možemo očekivati i pravo vino, no grožđe nije uvijek ni tehnološki zrelo niti potpuno zdravo. U takovim slučajevima mošt se nadoslađuje, a bolesno, odnosno neupotrebljivo grožđe odbacuje. Najbolje je brati po suhu i toplu vremenu jer se time dobiva kvalitetniji mošt, pospješuje početak vrenja a i sama je berba lakša i ugodnija Bobe, dijelove grožđa ili cijele grozdove zaražene sivom plijesni odbacujemo, posebno u južnim krajevima, jer su često zaražene octikavošću koja bi se mogla prenijeti u mošt ili masulj. Do mjesta prerade (podrum, klijet) grožđe prevozimo najčešće u drvenim (bačve, badnjevi) ili plastičnim posudama (kace i vreće). No, najvažnije je da se grožđe u vinogradu ne gnječi i da do preše stigne neoštećeno. Loš je običaj da se grožđe gnječi u plastičnim vrećama ili bačvama i ostavlja na suncu dok berba ne završi. Vina od takovog grožđa često posmeđe i sklona su bolestima. Ako baš moramo grožđe gnječiti u vinogradu, onda ga sumporimo otopljenim kalijevim metabisulfitom (vinobran) i to 10 g / 100 kg grožđa ili sumporastom kiselinom prema uputi proizvođača, no za tu istu količinu smanjit ćemo sumporenje u podrumu. Grožđe se do prerade drži na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu.

        Prerada u mošt
        Muljanje-runjenje je početna faza prerade koja se danas obavlja motornim ili ručnim muljačama dok se nekad grožđe gazilo nogama. Muljanjem se grožđe gnječi, a preporuča se muljača koja odvaja peteljku, zbog toga što peteljka sadrži tanine koji vinu daju trpak i gorak okus (osobito ako peteljkovina prevrije zajedno s masuljem). Treba paziti da valjci na muljači-ruljači nisu preblizu i da gnječe samo bobice, a ne i sjemenke i peteljkovinu, jer njihovi sokovi kvare okus vina Valjci se izrađuju od drva, plastike, željeza, ili aluminija. Željezni nisu najpovoljniji, jer ih otapaju kiseline mošta pa željezo preko mošta dolazi u vino i izaziva mane. Najkvalitetnije su one muljače koje najprije odstranjuju peteljku, tako da bobice padaju na valjke koji ih gnječe.

        Tiještenje – prešanje dolazi nakon muljanja-runjenja. Čovjek je, otkad je počeo prerađivati grožđe, koristio različite načine istiskivanja soka i različite uređaje. Danas se uglavnom upotrebljavaju preše koje su u odnosu na nekadašnje mnogo manje, a pogone ručno ili strojno (hidraulične preše). Kod tiještenja je bitno da se pritisak na masulj u košu tijeska postiže polagano, s prekidima, jer pri naglom prešanju brzo se sabija kom pa je otežano otjecanje mošta. Kad se kom više ne može sabiti, prešanje se prekida, kom se vadi iz koša, prorahljuje i opet preša.

        Danas se koriste prilikom berbe enzimi koji imaju zadatak omekšati grožđe kako bi se lakše prešalo. Koliko je iskorištenje grožđa, teško je precizno odgovoriti jer to ovisi o sorti grožđa i preši koju koristimo, no pretpostavlja se da se od 100 kg grožđa dobije 75-80 litara mošta. Od toga na samotok (sok koji se dobije iz grožđa prije prešanja) otpada 60 %, prvu preševinu 26 %, drugu 10 %, a treću 4 %. Uz to se dobije 15-20 kg komovine (tropa) od koje se može kuhati rakija. Od 100 kg koma može se proizvesti 8 -15 litara rakije komovice sa 40 vol. % alkohola.
Tako dobivenom moštu izmjerimo sadržaj šećera.

Sumporenje mošta
U mošt koji smo dobili prešanjem (i ocjeđivanjem) dodamo odmah kalijev metabisulfit (vinobran) ili sumporastu kiselinu prema uputama proizvođača.

  Preporučljive doze kalijeva metabisulfita (uz taloženje ledom):

  • relativno zdravo grožđe, prohladno vrijeme 5 g/ 100 l mošta,
  • zdravo grožđe toplo vrijeme 10 g/ 100 1 mošta,
  • grožđe oštećeno sivom plijesni do 20% 15 g/ 100 1 mošta,
  • grožđe jako oštećeno sivom plijesni i zaraženo octikavošću (Dalmacija) 20-30 g/ 100 l mošta te
  • grožđe oštećeno sivom plijesni više od 50% 40 g/ 100 l mošta.


Preporučljive doze 5 %-tne sumporaste kiseline (uz taloženje ledom):

  • relativno zdravo grožđe, prohladno vrijeme 0,5 dl/ 100 l mošta,
  • zdravo grožđe toplo vrijeme 1,0 dl/ 100 1 mošta,
  • grožđe oštećeno sivom plijesni do 20% 1,5 dl/ 100 1 mošta,
  • grožđe jako oštećeno sivom plijesni i zaraženo octikavošću (Dalmacija) 2,0-3,0 dl/ 100 l mošta te
  • grožđe oštećeno sivom plijesni više od 50% 4,0 dl/ 100 l mošta.


        Kalijev metabisulfit ili sumporasta kiselina rastopi se u 10-20 l hladnog mošta i ulije u bačvu ili kacu.

Taloženje (rasluzivanje) mošta
        Kod postupka taloženja mošta preporuča se u mošt dodati led koji smo prethodno pripremili na slijedeći način. Plastične boce od 1,5 ili 2 l napunimo vodom i zamrznemo u zamrzivaču (škrinji). Led će pospješiti brže taloženje mošta (12-24 sata) i time možemo upotrijebit manje količine sumporaste kiseline ili kalijeva metabisulfita. Ledom također smanjujemo temperaturu mošta (preporučljivo od 5 do 10°C), a to nam pogoduje da ne dođe do burnog vrenja. Kalijev metabisulfit ili sumporastu kiselinu dodajemo da neutraliziramo divlje vinske kvasce i onemogućimo djelovanje oksidativnih enzima. Mošt taložimo, kako bi se uklonile mehaničke nečistoće: zemlja, sumpor i ostaci sredstava kojima smo tretirali lozu. Nakon što se mošt istaloži, otačemo ga s taloga u bačve i po potrebi dosladimo. Doslađivanje mošta i masulja treba obaviti u nekoliko navrata (obroka). Dodajemo (po potrebi) dozvoljenu količinu šećera. U Hrvatskoj to iznosi najviše 3,4 kg na 100 l mošta.

        Budući da smo sumporenjem neutralizirali nepoželjne, divlje kvasce i bakterije, a plemenite kvasce umrtvili (ošamutili), to moramo svakako u bistri slatki mošt dodati selekcionirani vinski kvasac.

        Na vranj (gornji otvor) bačve obavezno se stavljamo vreljnjača s vodom koja omogućuje plinovima (CO2) izlaze iz bačve, a sprečava ulaženje zraka i nečistoća.

Vrenje
        Upozorenje – Pri alkoholnom, vrenju u velikim se količinama razvija ugljični dioksid (CO2), koji je opasan po život. Utvrđeno je da se iz 1 kg šećera, razvije oko 2,5 hl ugljičnog dioksida, što znači da se iz 100 l mošta koji sadrži 18 posto šećera može razviti 45 hl ovog plina. Zato prostoriju treba dobro provjetravati, a pri ulazu držite upaljenu svijeću pa, ako se ugasi, znat ćete da ima ugljičnog dioksida.

        U tijeku vrenja treba voditi računa o temperaturi podruma ili prostorije u kojoj vrije mošt. Potrebna temperatura je od 18 – 22°C. Temperature ispod i iznad ovih vrijednosti nisu povoljne za kvasce, pa veća odstupanja mogu uzrokovati i prestanak vrenja.

        Pri vrenju razlikujemo tri glavne faze: početno, glavno (burno) i završno (tiho), a vrenjem se mijenja i temperatura mošta. Krajnja je granica 30°C, jer pri visokim temperaturama vrenje teče jako burno pa ugljični dioksid naglo izlazi i za sobom povlači dio finih mirisavih tvari i alkohol, što može loše utjecati na kvalitetu budućeg vina. Ako temperatura mošta naraste preko 40°C vrenje se naglo prekida, a može se javiti i zavrelica (manito vrenje).

        U kontinentalnim krajevima u listopadu često zahladi, što također može prekinuti vrenje (ako padne temperatura mošta ispod 11°C). Vrenje ponovno pokrećemo tako da 1/10 dio mošta zagrijemo u emajliranoj posudi (a ne bakrenoj ili željeznoj!) i ulijemo u bačvu, odnosno da temperaturu cijeloga mošta povećamo na više od 15°C. Uz to je poželjno da podignemo temperaturu prostorije i održavamo je za vrijeme vrenja.

        Vrenjem mošta na optimalnim temperaturama dobivamo vino s većom količinom alkohola, izraženijeg bukea i s manjim sadržajem octene kiseline. U tijeku vrenja potrebno je mošt prozračiti.

        Kad završi burno vrenje (5 – 8 dana), smanji se ugljični dioksid, koji je čuvao mošt od štetnog utjecaja zraka, pa bačve treba nadolijevati. U početku se nadolijevaju dva-tri puta tjedno, a poslije jednom ili rjeđe, ovisno o gubitku mošta iz bačve.

 

Dobivanje crnih i ružičastih vina

Prerada crnog grožđa u vino razlikuje se od prerade bijelog, jer kod crnog grožđa masulj vrije (fermentira) u otvorenim posudama kako bi se izvukla boja iz pokožice. Naime, malo je onih sorti grožđa evropske loze koje imaju obojen sok; boja se “krije”u pokožici i treba je “izvući”, što se postiže vrenjem masulja crnog grožđa. Pri tom vrenju najvažnija je povišena temperatura i prisutnost alkohola. Zato se i prerada crnog grožđa razlikuje od prerade bijelog.

        Prerada crnog grožđa
        Grožđe se izmulja i odstrani peteljkovina, jer bi njenim vrenjem (fermentacijom) u masulju došlo do izlučivanja velikih količina tanina, što bi budućem vinu dalo vrlo opor okus.

        Vrenje masulja crnog grožđa
        Izmuljano grožđe – masulj – u kojem se sok pomiješan s kožicama i sjemenkama, sumpori se dodavanjem kalijeva metabisulfita 8 – 10 g/hl ili sumporaste kiseline 0,8 – 1,0 dl/hl. Sumporenje je neophodno jer je i boja crnih vina podložna oksidaciji, jače se izlučuje boja i uništavaju se octne bakterije. Nekoliko sati nakon sumporenja masulju se dodaje vinski kvasac. Vrenje masulja provodi se na nekoliko načina, odnosno, dva su osnovna postupka: hladni postupak i toplinski (termički). Toplinski se radi u većim vinarijama, dok se hladni provodi u vinarijama malih proizvođača. Taj postupak, odnosno vrenje, može se provoditi otvoreno – sa ili bez rešetke i zatvoreno – s rešetkom ili bez nje.

        Bolji način otvorenog vrenja je kaca s rešetkom koja sprečava da se klobuk koji nastaje od pokožica, u toku vrenja diže na površinu mošta i dolazi u doticaj sa zrakom. Najmanje jednom dnevno treba ukloniti rešetku i dobro promiješati pokožice s moštom. Ovakvo vrenje (a provodimo ga zbog izlučivanja boje) traje 4-7 dana. Nakon toga klobuk i ostatak masulja tiještimo i preševinu pomiješamo s ostalim moštom. Vrenje se nastavlja u bačvi i daljnji postupak je isti kao pri preradi bijelog grožđa.

        Pogrešno je ostavljati masulj na vrenju duže vrijeme od navedenog, kako bi se dobila jača boja, jer se ona – gubi! Naime, boja se vrlo lako veže na tvari koje imaju veliku površinu – masulj, stijenke kace, stanice kvasca – a i mijenja se djelovanjem kisika iz zraka. Osim toga, pri predugom vrenju masulja otope se i znatne količine tanina, koje vinu daju preopor okus i pretrpak miris.

Ružičasta vina

        Ružičasta vina (ružice, rose vina ili opoli u Dalmaciji) oduvijek su bila obljubljena kod dobrih poznavalaca. Takva su vina po boji bliže crnima a po okusu bijelim vinima.

        Boja ružičastih vina kreće se od vrlo svijetle do tamnije ružičaste, što ovisi od sorte grožđa i načina proizvodnje. Najsvjetlije ružice dobivaju se preradom crnog grožđa na način uobičajen za bijelo vino. Grožđe se mulja, cijedi, tiješti i zatim mošt provrije odvojen od komine. Intenzivnija boja ružičastih vina postiže se sljedećim načinom: grožđe se mulja uz obavezno odvajanje peteljkovine, sumpori sa 10-20 g/hl kalijevog metabisulfita ili 1,0-2,0 dl/hl sumporaste kiseline, masulj dobro izmiješa i prebacuje u kacu ili badanj. Što je boja grožđa intenzivnija, vrijeme držanja na komini bit će kraće. U Dalmaciji se najbolji opoli proizvode od sorata Plavac mali tako da na komini stoje svega 24 sata.

        Ružičasta se vina proizvode i miješanjem crnih i bijelih sorata grožđa još u vinogradu, tako se mošt ostavlja na komini 3 i više dana. Takva su vina po okusu bliža crnim vinima.

Vinogradarstvo

Tajna uspjeha Nizozemske poljoprivrede

National Geographic tvrdi da je ključ nizozemskog fenomena visoka tehnologija. Srce nizozemskog poljoprivrednog čuda nalazi se na sveučilištu Wageningen University and Researsch (WUR) koje se, prema National Geographicu, smatra vodećom svjetskom institucijom u podučju poljoprivrednih istraživanja. WUR, smješten osamdesetak kilometara od Amsterdama, središnje je mjesto nizozemske Food Valley koja je ime dobila po uzoru na kalifornijsku silicijsku dolinu. I Food Valley želi i uspijeva kombinirati znanje, inovativnost i poduzetništvo.

U iduća četiri desetljeća morat će se proizvesti više hrane nego što su je svi farmeri svijeta proizveli u zadnjih 8000 godina. Naime, 2050. godine zemlja bi trebala imati deset milijardi stanovnika, za razliku od sadašnjih 7,5 milijardi. Ako se ne postigne dramatičan porast prinosa, glad će ponovo postati glavna opasnost za cijelo čovječanstvo.

Na temelju te ideje, u Food Valley već godinama nude rješenja koja nizozemski poljoprivrednici uspješno primjenjuju. Prvo,u Nizozemskoj se skoro sva hrana proizvodi u staklenicima, i to vrlo velikim staklenicima, od kojih neki zauzimaju i po osamdesetak hektara prostora.

Drugo, hrana se proizvodi posve modernim metodama, uključujući i neprekidno, 24-satno osvjetljenje staklenika LED rasvjetom. Treće, vlasnici staklenika koriste digitalnu tehnologiju kako bi u svakom trenutku mogli raspolagati relevantnim podacima o svakoj pojedinoj biilci u stakleniku, od kemijskih reakcija u tlu, preko sadržaja vode i hranjivih tvari, do stalnog mjerenja rasta svakog pojedinog krumpira ili rajčice. Dronovi i traktori bez vozača postaju standardni dio opreme nizozemskih poljoprovrednika.

Osobito je važno da su od 2000. godine uspjeli postići drastično smanjenje potrošnje vode i uporabe pesticida, dok se od 2009. do danas potrošnja antibiotika u uzgoju mesa smanjila za 60 posto. Naime, cilj nizozemske poljoprivredne politike nisu samo visoki prinosi, nego i trajno održiv model proizvodnje hrane.

A evo rezultata.

Nizozemska je po prinosima vodeći svjetski proizvođač rajčica sa 144 tisuće tona po kvadratnoj milji,(jedna kvadratna milja je oko 259 hektara). Sve se to postiže na relativno malom prostoru. U Nizoznemskoj staklenici zauzimaju ukupno 9300 hektara. Za usporedbu, ukupna površina Manhattana iznosi 6000 hektara.

Po kriteriju prinosa, Nizozemska je također najuspješniji svjetski proizvođač paprika, čilija i krastavaca, drži drugo mjesto među proizvođačima krušaka, te peto među proizvođačima mrkve, luka i krumpira. Pojedini napredniji nizozemski proizvođači krumpira dobivaju četrdesetak tona po hektaru,što je više nego dvostruko od svjetskog prosjeka. Prema dostupnim podacima, projsečni prinos krumpira u Hrvatskoj je 15 tona po hektaru. Osim što izvoze goleme količine hrane, Nizozemci izvoze i znanje. WUR-ovi programi za proizvodnju hrane primjenjuju se u nizu velikih svjetskih zemalja, na čelu s onima kojima je masovna proizvodnja hrane najpotrebnija, poput Kine i Etiopije.

E sada, pokušajmo usporediti nizozemske Hi-tech staklenike kojima se upravlja smartphoneom i koji su opremljeni dronovima i robotima, s prizorima iz naše Poljoprivredne emisije. Vječno pitanje o tome zašto uvozimo hranu, u svjetlu te usporedbe postaje nažalost bespredmetno. S druge, pak, strane, naši mali prinosi proizvedeni starinskim modelima uzgoja, često daju neusporedivo ukusnije voće i povrće od nizozemskog, u što se također možemo svakodnevno uvjeriti.

Almeria u staklenicima proizvede više od cijele hrvatske poljoprivrede

Na 30-ak tisuća ha proizvedu 3,5 milijuna tona povrća godišnje, oko 12.500 tamošnjih farmera zapošljava više od 50.000 ljudi.

Poljoprivredna proizvodnja uvelike ovisi o vremenskim uvjetima. Zato je suvremena poljoprivreda nezamisliva bez kontrolirane proizvodnje, dijelom putem navodnjavanja i odvodnje, a u potpunosti putem plastenika i staklenika. Dok Europa ulaže milijarde eura u takve sustave, u našoj zemlji svake godine zbrajamo gubitke i propuštenu dobit.

Pod stakleničkom proizvodnjom Hrvatska ima samo 50-ak hektara. Europski rekorder u poljoprivrednoj proizvodnji je Španjolska, koja pod plastenicima i staklenicima ima 52.170 hektara. Slijede Turska s 33.515 ha, Italija s 26.500, Nizozemska s 10.370 i Francuska s 9620. Značajne površine imaju i Poljska, Grčka, Njemačka, Rumunjska i Portugal.  Središte španjolske povrtlarske proizvodnje je regija Almeria, na jugu zemlje u provinciji Andaluziji, koja je prošloga tjedna predstavljena novinarima iz srednje i istočne Europe u organizaciji Europske udruge za zaštitu bilja (ECPA), njihove hrvatske podružnice CROCPA. 

Kruh za više od 100.000 ljudi 
Almeria je površinom tek nešto veća od Ličko-senjske županije, no više podsjeća na Šibensko-kninsku: krš gotovo bez pedlja plodne zemlje. No, zato su u Almeriji primijenili suvremenu tehnologiju. Od 52 tisuće hektara španjolskih plastenika u toj se regiji nalazi više od 30 tisuća hektara u kojima se proizvede oko 3,5 milijuna tona povrća godišnje. Kako je pojasnio Jese Aliaga, ministar poljoprivrede regije Almeria, proizvodnja, uglavnom rajčice, paprike i krastavaca, odvija se preko 12.500 većih ili manjih farmera koji zapošljavaju više od 50 tisuća ljudi.

No, ekonomski efekt proizvodnje je puno veći te veže gotovo 100 tisuća ljudi. Staklenike, naime, netko mora izgraditi, ali i renovirati. Tu je i cijela industrija koja prati takvu proizvodnju: od proizvodnje PVC folija, sustava za navodnjavanje, konstrukcija, zaštite do transporta. Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Almeriji prelazi 2,4 milijarde eura godišnje. Za usporedbu, ukupna hrvatska poljoprivredna proizvodnja, na oko 1,1 milijun hektara, procjenjuje se na 17,4 milijarde kuna ili 2,3 milijarde eura. 

U izvoz 65 posto
Jedna od značajnijih poljoprivrednih tvrtki u južnoj Španjolskoj je Alhondiga La Union, koja je osnovana 1993., a godišnji prihod joj prelazi 175 milijuna eura i drži 12 posto tamošnjeg tržišta. Taj se holding bavi otkupom i otpremom povrća, a do sirovina dolazi preko otkupa od oko 3000 ugovornih farmera na vlastitoj veletržnici i burzi povrća. Roba se sortira i pakira u njihovim pogonima te u roku tri dana prijeđe put do stola potrošača. Kako objašnjava Jesus Barranco, glavni menadžer, Alhondiga godišnje preko aukcija otkupi više od 300.000 tona povrća, od čega 65 posto završi u izvozu, uglavnom u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Holding ima 11 pogona te 750 radnika u regijama Almeriji i Granadi.  Na dan preko njihove burze prijeđe 500-800 tona povrća, a dosadašnji rekord je 1500. Da bi povrće uopće moglo uspijevati u plastenicima, potreban je rasadnik u kojem farmeri mogu nabaviti odgovarajući repromaterijal. U Almeriji je to tvrtka Tecnobioplant, čiji menadžer Fernando de la Torre kaže da se sadnice uzgajaju na površini od tri hektara, naravno, staklenika. Sjemenu je u idealnim uvjetima potrebno 20-ak dana da dostigne tržišnu veličinu sadnice. 

Prehrane po krvnim grupama

Krvna grupa 0 je najstarija krvna grupa. Ljudi s tom krvnom grupom bi trebali jesti prvenstveno meso i ribu. Također bi trebali izbjegavati razne oblike žitarica, zato što su oni proizvodi agrikulture, koja nije postojala u doba nastanka krvne grupe 0.

Krvna grupa A je nastala nakon začetka poljoprivrede pa su oni najbolje adaptirani na biljnu prehranu. Trebali bi jesti puno povrća i žitarica, a izbjegavati životinjske proizvode.

Krvna grupa B se pojavila u vrijeme kada su ljudi selili u hladnije krajeve. Ti ljudi su bili stočari pa su adaptirani na mlijeko. Stoga bi ljudi te krvne grupe trebali svakako u prehranu uključiti mliječne proizvode.

Krvna grupa AB je najmlađa krvna krupa, nastala miješanjem krvnih grupa A i B. Ljudi te krvne grupe bi stoga trebali imati prehranu negdje između krvnih grupa A i B.

Krvna grupa 0

Najstarija i danas najrasprostranjenija u svijetu, praćen je instinktom da preživi, da osvaja pozicije, da slabije ostavlja iza sebe. Ljudi ovog tipa su skloni biti vođe, ekstrovertni, fokusirani su i puni energije. Ali, pošto su izuzetno podložni stresu, te osobine se izvrću. Predodređeni su da budu snažni i izdržljivi, ali zbog nepravilnog načina života i prehrane vrlo često, uslijed posljedično loših metaboličkih procesa, trpe posljedice koje se uglavnom ogledaju u poremećenom radu štitne žlijezde, edemu, debljanju.

Predisponirani su protiv većine kancerogenih oboljenja, ali često pate od upala, artritisa i alergija (naročito respiratornih). Tendencija ka stresu i visok nivo adrenalina povlače za sobom prekomjerno emotivnu reakciju (obično ljutnju, pa i agresiju), vrlo česte promjene ponašanja. Kada nije u harmoniji sa prirodnim karakteristikama svoje krvne grupe, tip O je sklon depresiji (raste s godinama), srčanim oboljenjima, čiru ili gastritisu (na što dodatno utječe i izuzetno povišena želučana kiselina tipična za O, kao i visok nivo enzimnih crijevnih alkalnih fosfata). Metabolički, tip O ima nizak nivo zgrušavanja krvi (duže krvari) što obično štiti od dijabetesa, i dizajniran je za dobru preradu kalorija. Za psiho-fizički balans, tipu O se preporučuje izbjegavanje impulzivnosti (boljom organizacijom na kraće i duže staze), postepene promjene, uredni i obroci za stolom, redovne fizičke vježbe (više nego i za jednu drugu grupu), od aerobika, dizanja utega, trčanja, vožnje bicikla, sportova full-kontakta, i to najmanje 3-4 puta tjedno. S obzirom da je tip O sklon stimulansima – kavi, alkoholu, cigaretama, narkoticima i slatkišima – a svi su štetni za ovaj tip, vježbe se preporučuju kao najbolja obrana od tih slabosti.

Prehrana je zasnovana na visokoj količini proteina, i biljnog i životinjskog porijekla. Meso pripremati srednje ili polusirovo, uključiti redovne porcije uljem bogate ribe iz hladnih voda. Konzumirati vrlo rijetko mliječne proizvode, teški su za probavu za ovu krvnu grupu. Djeca tipa O bi trebala kao dodatak unositi B-12 vitamin, jesti više mesa, gljiva, jetrice, graha.

Prehrana za krvnu grupu O
Meso i riba (4 do 6 puta tjedno za muškarce, 2-5 puta za žene i djecu)
Izuzetno korisno: govedina, teletina, janjetina, ovčetina, srnetina, jetrica, pastrva, bakalar, oslić, skuša, sardine, smuđ, losos, štuka, list, grgeč, sabljarka.

Izbjegavati: svinjetinu, slaninu, šunku, guščetinu, kavijar, dimljeni losos, haringu, barakudu.

Mlijeko, mliječni proizvodi i jaja
Ništa nije posebno korisno, ali su feta, putar, mladi bijeli sirevi, kozji sir i sojini supstituti neutralni i preporučuje se ne više od jednog jajeta tjedno, kao i vrlo male količine sira.

Izbjegavati: jogurt, teške žute sireve, ementaler, gaudu, krem-sireve, parmezan, punomasno mlijeko, sladoled.

Povrće (3 do 5 puta tjedno sirovo i isto toliko kuhano)
Izuzetno korisno: artičoke, cikla, poriluk, kelj, špinat, crvena paprika, crveni luk, zelena salata (i ostalo zeleno lišće), brokula, hren, bijeli luk, peršin, bundeva, bijeli krumpir.

Izbjegavati: leću, avokado, kupus, karfiol, kukuruz, plavi patlidžan, gljive, masline, crveni krumpir.

Voće (3 do 4 puta tjedno)
Izuzetno korisno: svježe i suhe smokve i šljive, i (naročito sok) ananas i crvene trešnje.

Izbjegavati: kupine, dinje (kantalupe), narandže, jagode, kokos.

Brašno, žitarice, sjemenke
Nisu od naročite nutricionističke vrijednosti za ovu grupu, osim oraha i sjemenki od bundeve.

Izbjegavati: kukuruzne pahuljice i kaše, griz, kruh od cijelog zrna, kikiriki, pistacio, mak.

Začini
Izuzetno korisno: peršin, kari, rogač.

Izbjegavati: cimet, mljeveni papar, ekstrakte vanilije, sve vrste octa, kečap, majonezu.

Čajevi i pića
Izuzetno blagotvorno: čajevi od nevena, nane, lipe, peršina.

Izbjegavati: kavu i gazirana pića, crne čajeve.

Recepti za krvnu grupu 0
Grah salata – salatu možete jesti i kao glavni obrok

Kuhana piletina s divljom rižom – ukusan i pomalo neobičan ručak

Špinat s limunom i češnjakom – odlično ide uz ribu i piletinu

Super juha – zdrava i zasitna juha

Slatki krumpir sa začinima – s mnogo začina i odličnog okusa

Krvna grupa A

Ljudi koji imaju krvnu grupu A genetski nisu najbolje opremljeni za 21., stresno stoljeće. Po prirodi, riječ je o čovjeku kome odgovara dobro strukturiran, ritmičan, harmoničan život u pozitivnom okruženju. Otud ovaj tip mnogo teže podnosi stres od prethodnog, što se uz ostale fiziološke karakteristike – a prije svega hormonsku senzibilnost, prirodno povećani nivo kortizola (koji se dodatno lako uvećava u uvjetima stresa), nizak nivo želučane kiseline i nedostatak crijevnih alkalnih fosfataza – ogleda u poremećajima sna (sve više s godinama, zbog čega se preporučuje uzimanje dodatnog vitamina B-12), povećanoj anksioznosti, slabljenju imunološkog sustava, porastu kolesterola, gubljenju mišićne mase i gomilanju masnoća u tijelu.

Čulo mirisa slabi poslije 60. godine, nekad dramatično, što je povezano i sa čulom okusa, a oba dovode do smanjene potrebe za jelom naročito u poznijem životnom dobu što je za ovaj tip prilično opasno. Evoluiranje u doba kada je prvobitni čovjek, uslijed nedostatka primarne hrane – mesa, krenuo iz Afrike ka Europi i Aziji i privikavao se na nove klimatske uvjete i novu raspoloživu hranu, krvna grupa A je obilježena probavnim sustavom koji ima teškoća s probavljanjem životinjskih proteina i masnoća, ali izuzetno dobrom “upotrebom” svih sastojaka iz ugljikohidrata.

Saznajte što krvna grupa govori o vama!

To tip A štiti od čira, na primjer, ali povećava rizike od žučnog kamenca, raka želuca, srčanih oboljenja, osteoporoze. Više nego i za jedan drugi, za tip A je bitno da uspostavi određeni dnevni ritam, da ranije liježe i spava najmanje osam sati dnevno, da po buđenju ne ostaje u krevetu, da ne preskače obroke, da mu glavni obrok bude doručak i da tada unese većinu dnevno potrebnih proteina, da dobro žvače hranu i da ne jede kada je ili zato što je nervozan. Preporučuje se ograničeno unošenje šećera, kofeina i alkohola, jer povećavaju stres (zato se, iako kava ima blagotvoran efekt, ne preporučuje više od jedne šalice na svakih šest sati) i usporavaju metabolizam. Tip A bi, također, morao posebno voditi računa o kombiniranju hrane, točnije da ne unosi u istom obroku proteine i škrob. Psihološki, tip A ne funkcionira najbolje u većim grupama (izaziva stres), sklon je internalizaciji emocija, tako da bi još od djetinjstva trebalo prakticirati komunikaciju. Boravak u prirodi, relaksirajuća muzika i aromaterapije su odlični stimulansi za tip A. Što se tiče fizičkih aktivnosti, mada je često sklon pretjerivanju, tip A bi trebalo smanjiti njihov intenzitet, naročito ako se bavi sportovima ili vježbama koje zahtijevaju veliki napor. Najčešći znaci pretjerane fizičke aktivnosti su: hladni dlanovi, izrazit umor sat ili dva poslije napora, ili laka vrtoglavica. Hatha-joga se smatra najblagotvornijom aktivnošću za ovaj tip.

Prehrana za krvnu grupu A
Meso i riba (jednom tjedno)
Izuzetno korisno: šaran, smuđ, bakalar, skuša, štuka (ništa od mesa).

Izbjegavati: svo meso i prerađevine osim neutralnih piletine i puretine, kao i ribu i morske plodove osim onih koji su blagotvorni ili neutralni poput tunjevine ili štuke.

Mlijeko, mliječni proizvodi, jaja (ne više od jednom tjedno)
Ništa nije posebno blagotvorno, kao i kod tipa O, dok su mladi bijeli sirevi, feta, kefir i voćni jogurt neutralni.

Izbjegavati: masne, žute, stare i prevrele sireve, krem sireve, punomasno mlijeko, putar, sladoled.

Povrće (2 do 5 puta, sirovo i lešo)
Izuzetno korisno: mrkva, špinat, bijeli i crni luk, poriluk, zelena salata i lisnato povrće, leća, brokula, cikla, hren, kelj, maslačak, peršin, repa.

Izbjegavati: kupus, paradajz, zrnasto povrće, plavi patlidžan, gljive, masline, ljute papričice, crvenu i žutu papriku, crveni i bijeli krumpir.

Voće (3 do 4 puta tjedno)
Izuzetno korisno: kajsije, kupine, borovnice, trešnje, ribizle, limun, grej, ananas, sveže i suhe šljive, smokve.

Izbjegavati: banane, dinje, narandže, mango, kokos (izuzetno preporučljivi sokovi od kajsija, mrkve, celera, trešanja, grejpa, ananasa, i limunada).

Brašno, žitarice, sjemenke
Izuzetno korisno: kikiriki, sjemenke od bundeve, zobene pahuljice, kruh od soje, kukuruzna peciva.

Izbjegavati: bijelo brašno, pistacio, obogaćen kruh, umake.

Začini
Izuzetno korisno: bijeli luk, meso, soja sos, senf.

Izbjegavati: papar i mljevenu papriku, kapar, sve vrste octa, ulje od suncokreta…

Čajevi i pića
Izuzetno blagotvorno: kamilica, kava, zeleni čaj, crveno vino.

Izbjegavati: pivo i gazirana pića, crne čajeve.

Recepti za krvnu grupu A
Voćni napitak – ukusni energetski napitak kao stvoren za početak dana

Miso juha – zdrava i okrepljujuća juha

Salata od mahuna – zdrava salata od mahuna

Šparoge – brze i jednostavne šparoge

Krvna grupa B

Ovaj tip krvne grupe nosi potencijal za izuzetnu prilagodljivost i sposobnost da se kreće u svim pravcima i razvija se s promjenama. Kreativnost i rješavanje kompliciranih problema su osnovne mentalno-emotivne karakteristike ovog tipa. Antropološki gledano, lako je uočljivo kako i koliko je ta prilagodljivost “izrodila” krvnu grupu B čiji je osnovni zadatak bio da uspostavi ravnotežu između dva prethodna, potpuno suprotstavljena tipa.

Osnovni zdravstveni izazovi za ovaj tip su tendencija da proizvodi viši od normalnog nivoa kortizola u stresnim situacijama (što u poznijim godinama nosi povećani rizik od Alzheimerove bolesti ili senilnosti, a kod djece od autizma), izrazitu osjetljivost na B-lektine u određenoj hrani (naročito piletina, kukuruz i kikiriki) što rezultira upalama, izvjesnoj sklonosti da “zakači” sporo napredujuće viruse poput onih koji izazivaju multiplu sklerozu ili lupus, i podložnosti autoimunim oboljenjima. U slučaju tipa B, etničke i rasne razlike u izvjesnom stupnju mogu imati određenog utjecaja. Generalno, po nalazima D’Adama, zdrava osoba krvne grupe B koja živi u skladu sa svojim potrebama, fizički i mentalno je najuravnoteženija u odnosu na sve ostale krvne grupe. Osim sklonosti ka povećanom kortizolu (posljedice kao i kod tipa A) i posljedične opasnosti od smanjenog imuniteta, tip B ako je izbačen iz kolosijeka nekada pretjerano emotivno reagira na stres, što se ogleda u letargiji i nedostatku motivacije, a nosi povećan rizik od kroničnih virusnih infekcija, kroničnih simptoma umora i ekstremno visokog ili niskog krvnog tlaka.

Zahvaljujući relativno dobrim enzimima trbušnih alkalnih fosfataza, tip B lako “razbija” masnoće, što ga, ako su i metabolički procesi uravnoteženi, dodatno štiti od srčanih oboljenja i dijabetesa i jača njegovu koštanu građu. Metabolička ravnoteža tipa B je, međutim, pod velikim utjecajem lektina, što, ukoliko nije pod kontrolom, povećava rizike od hipoglikemije i gojaznosti, a s godinama utječe i na smanjenje libida. Imuni sistem je posebna briga, jer mnoge bakterije imaju antigene tipa B, tako da su jaki gripovi, gastroenteritisi , sinusne i infekcije urinarnog trakta česte prilikom pada imuniteta.

Uravnoteženi i zdrav tip B znači izbjegavanje lektin-štetne hrane, smanjenje ugljikohidrata u prehrani, ne preskakanje obroka, vježbe istezanja, meditacija i vizualizacija kao glavne i nevjerojatno produktivne tehnike smanjenja stresa za ovaj tip. Plivanje, planinarenje, vožnja bicikla i tai-chi vježbe se smatraju najpogodnijim za grupu B, jer zahtijevaju ili potpunu relaksaciju ili koncentraciju. Umor se kod tipa B liječi unošenjem proteina. Vitamini C i B (naročito B-1 i B-6) i cink su preporučljivi dodaci ishrani.

Meso i riba
Izuzetno korisno: janjetina, ovčetina, zečetina, srnetina, pastrva, iverak, oslić, skuša, smuđ, štuka, sardine, bakalar, kavijar.

Izbjegavati: piletinu, pačetinu, guščetinu, svinjetinu, šunku, slaninu, rakove, dimljenog lososa, kamenice, jastoga, škampe, puževe.

Mlijeko, mliječni proizvodi i jaja (3 do 5 puta tjedno)
Izuzetno korisno: mladi bijeli sirevi, feta, kozji sirevi, jogurt (običan i voćni), blagi žuti sirevi, obrano mlijeko, kozje mlijeko, jaja.

Izbjegavati: sladoled i tvornički žuti masni sir.

Povrće (3 do 5 tjedno, sirovo i na lešo)
Izuzetno korisno: kupus, kelj, mrkva, bijela zelen, karfiol, paprika, peršin, krumpir, gljive, cikla, brokula, plavi patlidžan.

Izbjegavati: paradajz, kukuruz, masline, leću, artičoke, bundevu.

Voće (3 do 4 puta tjedno)
Izuzetno korisno: banane, ribizl, grožđe, ananas, šljive, papaja (svi sokovi od ovog voća).

Izbjegavati: nar, kruške, kokos.

Brašno, žitarice, sjemenke
Izuzetno korisno: zobene pahuljice, proso, kukuruzna peciva.

Izbjegavati: praktično svo sjemenje osim oraha, sezam, suncokret, bundevu, kikiriki i pistacio, raženo brašno, pšenično brašno (cijelo zrno, griz, kukuruzne pahuljice i kaše, Wasa-keks).

Začini
Izuzetno korisno: peršin, kari, maslinovo ulje.

Izbjegavati: kečap, biber, ekstrakte od badema, cimet, želatin.

Čajevi i pića
Izuzetno blagotvorno: nana, žalfija, zeleni čaj, peršin, sladić, ginseng.

Izbjegavati: lipu, senu, hmelj, alou i gazirana pića.

Recepti za krvnu grupu B
Zdravi doručak – potpuno drugačiji početak dana

Kruh s grožđicama – korejski recept za slatki kruh

Juha od meda i mrkve – kada želite nešto drugačije odlučite se za ovu juhu

Tjestenina sa sabljarkom – brz i ukusan ručak

Krvna grupa AB

Ova, najmlađa krvna grupa postoji, kako se vjeruje, svega oko tisuću godina i zastupljena je u dva do pet posto svjetske populacije. Smatra se “prijelaznom”, i više rezultatom “križanja” dvije prethodne krvne grupe (i stilova života), a ne direktnim odgovorom na novonastale klimatske ili ostale uvjete. Tip AB ima kvalitete kameleona – u zavisnosti od situacije može usvojiti karakteristike A ili B tipa. Od dominacije jednog ili drugog zavisi i pojedinačna slika vlasnika ove krvne grupe.

Zanimljivo je da hormonski profil ovog tipa najviše ima sličnosti sa tipom O, probavni sustav je nalik tipu A, što znači manjak želučane kiseline, mada je potreba za proteinima životinjskog porijekla sličnija tipu B. Ukratko, tip AB bi trebao izbjegavati sve što vrijedi za tip A ili tip B. Izmješanost utjecaja prethodnih krvnih grupa u tipu AB rezultira i izvjesnom dozom “zbunjenosti” ili ekstremnih ponašanja. U najboljem izdanju, intuitivan i spiritualan, ovaj tip ima problem istovremene potrebe da bude izuzetno i socijalan i usamljen, tako da se i preporučuje dnevno “prakticiranje” i trenutaka samoće i relaksacije i aktivnog učešća u grupama, po mogućnosti onima koje “imaju smisla i značaja” za osobe AB tipa, i koje nisu po prirodi kompetitivne.

Saznajte kakvi su ljudi koji imaju krvnu grupu AB!

Takva podijeljenost nosi opasnosti od bipolarnih manifestacija, depresije, srčanih oboljenja, Parkinsonove bolesti i povišenog krvnog tlaka. Isto tako, ovaj tip ima potrebu i za vrlo intenzivnim i za opuštajućim vježbama, tako da je najbolje da ih kombinira. Bitno je, koliko za djecu toliko i za starije, da osobe s ovom krvnom grupom ne budu izložene restriktivnom okruženju ili strogim pravilima. Djeci, recimo, treba omogućiti da sama biraju svoju odjeću, bez obzira da li se iskusnijem oku ne dopadaju kombinacije koje dijete napravi.

Zbog niskog nivoa želučane kiseline, ima problem sa probavom proteina, blokiranjem digestivnih enzima, sklonost ka razvoju bakterija u trbuhu, što povećava rizik od žučnih problema, raka želuca, žutice i trovanja (hranom). Teže razlaže masnoće pa se savjetuje oprez zbog koronarnih bolesti, cerebralne tromboze, povišenog tlaka. Zbog nesposobnosti da proizvodi anti-A i anti-B tijela, podložniji je kancerogenim oboljenjima nego ijedna druga krvna grupa, mnogim infekcijama (naročito respiratornim i ušnim). Doručak sa povećanom dozom proteina je kralj obroka za ovaj tip, pogotovo ako žele izgubiti na težini. Glavni izvori proteina za AB su riba i morski proizvodi, a nikako crveno meso. Manji i češći obroci nisu preporučljivi ovom tipu zbog neadekvatne količine želučane kiseline i peptičnih enzima (što se dodatno smanjuje s godinama), ali su redovna tri obroka neophodna za opću metaboličku, digestivnu i ravnotežu imunološkog sustava.