Nije baš tako jednostavno kao što se čini. Na primjer, kako biste vi definirali najveću vinariju na svijetu. Je li to ona vinarija koja ima najveći vinograd ili ona koja ima najveći podrum? Ili bi najveća vinarija bila ona koja proizvodi najveću količinu vina ili pak ona koja proizvodi najviše različitih etiketa vina?
Vinarija Milestii Mici u Moldaviji – najveći vinski podrum na svijetu
Radi se o podrumu pod zemljom u kojem se vina čuvaju i do nekoliko desetljeća prije nego što se prodaju. U trenu kada su ušli u Guinnessovu knjigu rekorda u podrumu su imali 1,500,000 boca. Ovo je podrum koji se proteže na čak 200 kilometara!
pixsabay.com
Vinarija E. i J. Gallo u Kaliforniji – najveći vinograd na svijetu
Pomislili biste da vinarija s najvećim podrumom na svijetu ima i najveći vinograd, ali ispada da to nije točno. Vinarija koju je posjetila ekipa s Dnevne doze vina, proteže se na nevjerojatnih 20.000 hektara vinograda. Radi se o vinariji koja je nastala 1933. godine i to okladom dva brata, a danas proizvode više od 80 različitih etiketa. Imaju svoju vlastitu proizvodnju stakla, a godišnja im se proizvodnja mjeri u milijardama boca.
Sve je ovo prilično nevjerojatno, a to je tek mali dio svega što se može pronaći u vinskom svijetu. Ne možete ni zamisliti koja je to razina proizvodnje niti koje su to površine vinograda. Ne mogu ni ja, i zato sam odlučila da ću barem jednom u životu posjetiti obje vinarije. Možda prvo krenem s nekima od najvećih vinarija u Europi, ali o tome u nekim sljedećim tekstovima.
Poljoprivredni strojevi vodećih proizvođača po odličnim cijenama uz mogućnost poljoprivrednih kredita. Uz kupnju strojeva osigurana je obuka, servis i dijelovi prema potrebi. Pronađite novi ili rabljeni stroj te dodatne poljoprivredne priključke po svojoj mjeri.
MOGUĆNOSTI FINANCIRANJA
Želite realizirati projekt no niste sigurni kako? Pomoći ćemo vam izraditi potrebnu dokumentaciju kako bismo vam osigurali novčana sredstva u vidu poljoprivrednog kredita uz najniže kamatne stope ili ćemo vam osigurati plaćanje poljoprivrednih strojeva na rate.
TRANSPORT & SERVIS
Poljoprivredni novi i rabljeni strojevi i drugi alati koje kupite u Agro strojevima imaju mogućnost transporta na željeno odredište kako bismo vam olakšali. Za svaki stroj koji nudimo osiguravamo mogućnost servisa i dodatnih orginalnih ili zamjenskih dijelova prema vašim potrebama.
NIJE tajna da je gospodarstvo Hrvatske relativno neuspješno, s obzirom na makroekonomsko okruženje. Teško je shvatiti zašto Hrvatska gospodarski napreduje sporije od usporedivih država, pa čak i država u gorem makroekonomskom okruženju.
A to makroekonomsko okruženje, s obzirom na lokaciju i startnu poziciju, dosta je obećavalo. Blizina razvijenih država EU, poput Njemačke, Austrije i Italije, relativno obrazovano stanovništvo koje dobro zna strane jezike, geografska raznolikost i komparativne prednosti za razvoj određenih gospodarskih grana itd., no Hrvatska je loše iskorištavala svoje potencijale.
Rezultati poljoprivrede su katastrofalni
Lako je to opravdati ratom, koji zaista je uništio dobar dio gospodarstva i, što je još gore, ukrao Hrvatskoj dragocjeno vrijeme kada se kapital počeo kretati sa zapada Europe na istok, ali Hrvatska ozbiljnije počinje zaostajati daleko nakon rata, od 2008.
Od svih gospodarskih grana u kojima je Hrvatska podbacila, što je, nažalost, većina, najgori rezultati ostvareni su u poljoprivredi. Nije da se poljoprivredu zanemarivalo, daleko od toga. Malo koja grana gospodarstva je bila pod toliko velikom “brigom” države i politike kao poljoprivreda, a rezultati su katastrofalni.
Iako je u Hrvatskoj popularno tvrditi da Slavonija može hraniti pola Europe, stvarnost je sasvim drugačija. Hrvatskih 2.55 milijardi eura vrijednosti poljoprivredne industrije čini tek 0.62% ukupne ostvarene godišnje vrijednosti u poljoprivrednoj industriji cjelokupne EU. Za usporedbu, Irska ostvaruje 8.76 milijardi eura godišnje u poljoprivredi ( 3.44 puta više od Hrvatske), Češka 5.49 milijardi eura, a Bugarska 3.96 milijardi eura. Hrvatska je u rangu Slovačke, većinski planinske države, koja se sasvim orijentirala na automobilsku industriju i poljoprivreda joj nije baš pretjerano bitna, a da i je, teško se može objasniti kako jedna planinska država ostvaruje usporedivu vrijednost poljoprivredne proizvodnje kao država koja ima regiju poput Slavonije.
U Slovačkoj u poljoprivredi radi manje od 3% radnika, a u Hrvatskoj oko 6%. Da Slovačka nije nikada bila država u kojoj poljoprivreda ima važnost kao u Hrvatskoj, pokazuje podatak da je 1991. u Slovačkoj tek 11% radnika radilo u poljoprivrednoj industriji, a u Hrvatskoj 22%.
Poljoprivreda je najviše subvencionirana djelatnost u Hrvatskoj
Nelogičnosti poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj je mnogo, od državne poljoprivredne politike do same strukture proizvodnje. Tako je poljoprivreda najviše subvencionirana djelatnost u Hrvatskoj, a istodobno propada.
No treba priznati da to nije samo problem Hrvatske nego cijele EU. Zbog obilnih državnih subvencija, koje čine 30-50% prihoda poljoprivrednika, zavisno o državi.
Opsjednutost poljoprivredom i njeno obilato subvencioniranje je tako ušlo i u samu ekonomsku stečevinu EU, pa je poljoprivredni sektor, tj. njegovo subvencioniranje glavni trošak EU, iako čini tek 1.3% BDP-a.
Ono što izdvaja Hrvatsku je to što je jedna od nekolicine zemalja u kojima se istodobno s rastom subvencija smanjivala produktivnost poljoprivrede, mjereno bruto dodanom vrijednosti po jedinici rada. Dapače, Hrvatska je od 2010. do 2017. imala najveći pad bruto dodane vrijednosti po jedinici rada u poljoprivredi od svih država EU. Samo četiri druge države su ostvarile pad dodane vrijednosti po jedinici rada u poljoprivredi, ali manji pad od Hrvatske. Sve ostale države ostvarile su prosječni godišnji rast dodane vrijednosti po jedinici rada, dok je u Hrvatskoj od 2010. do 2017. produktivnost po jedinici rada padala prosječno 4% godišnje.
Naravno, Hrvatska je istodobno i predzadnja država (zadnja je Rumunjska) prema ostvarenoj dodanoj vrijednosti u poljoprivredi po jedinici rada. Paradoksalno je da su nakon ulaska Hrvatske u EU naglo narasle subvencije, jer ih se moglo financirati iz EU proračuna i fondova, a ukupna proizvodnja i produktivnost po uloženoj jedinici rada je padala.
A što to u poljoprivredi Hrvatska najviše proizvodi? Paradoksalno, kulture koje ovise o ekonomiji obujma, tj. o tome da se proizvodnja odvija na sve većem okrupnjenom zemljištu da bi se smanjili troškovi po jedinici proizvoda, iako je Hrvatska zemlja jako malih poljoprivrednih posjeda. Premalih i u odnosu na ostatak EU, a kamoli u odnosu na neke svjetske proizvođače poput SAD-a i Turske. To znači da Hrvatska najviše proizvodi pšenicu, kukuruz, ječam i industrijske kulture, poput uljarica i šećerne repe.
Dapače, u tim kulturama Hrvatska ostvaruje debeli trgovinski suficit, tj. puno ih više izvozi nego uvozi. U svim ostalim kulturama poljoprivredne proizvodnje (meso, jaja, mlijeko, voće i povrće…) ostvaruje se duboki trgovinski deficit. Upravo su glavni izvozni aduti Hrvatske poljoprivrede (žitarice, uljarice) one za koje bi bilo logično da ih proizvode države s velikim prosječnim površinama zemljišta. No vjerojatno se radi o statističkoj iluziji, tj. nije da Hrvatska proizvodi jako puno pšenice i kukuruza, nego jednostavno proizvodi premalo svega ostaloga.
Očigledno ni većina poljoprivrednika u Hrvatskoj nije spremna na način proizvodnje 21.st., koji odlikuju nove tehnologije, digitalizacija, nova znanja i tehnologije, novi načini proizvodnje i prezervacije proizvoda. Još uvijek se razgovara o mehanizaciji, a ostatak EU je davno prešao tu razvojnu fazu i prešao na digitalizaciju, ekološku proizvodnju i nove tehnologije.
Ma koliko subvencija ulupali u poljoprivredu kakva postoji u Hrvatskoj, ona će uvijek biti nekonkurentna i niske produktivnosti. A načini proizvodnje, kulture, tehnike proizvodnje i tehnologije jako se sporo mijenjaju u Hrvatskoj.
Toksični produkti kao što su: Aflatoksini, Sterigmatocistini, Okratoksini, Rubratoksini uzročnici su raznih mikotoksikoza. Većina konzumirane hrane sadrži potencijalno štetne tvari, koje su u njezinom sastavu ili kao dodatak ili kao posljedica kontaminacije hrane vanjskim uzročnikom. Prisutnost štetnih tvari ne znači i da je hrana štetna za zdravlje (ovisno o navedenim vrijednostima cfu/g uzorka); ukoliko takva hrana ne uzrokuje štetne učinke na zdravlje i ako je pripremljena u skladu sa njezinom namjenom. Prema određenim mikrobiološkim zahtjevima koji su u skladu sa referentnim vrijednostima i predstavljaju potencijalni rizik u prisutnosti toksina, ovisno o ispitivanom toksinu/metabolitu (hrana može biti zdravstveno neispravna).
Bili su izolirani prije četiri desetljeća iz kontaminiranih uzoraka bilja. Prije toga se o njima nije ništa znalo, niti su bili predmet znanstvenih istraživanja. Sve do 1960. godine kada su otkriveni uzročnici za X-bolest-Aflatoksini, koji su do danas najviše istraženi. Na peradarskoj farmi u Engleskoj je tada uginulo 100.000 purana i fazana od nepoznate X-bolesti (Goldblatt, 1969.). Bolest ergotizam u srednjem vijeku sa uzročnicima ergot alkaloidima koji su uzrokovali smrt tisuća ljudi u Europi. U dvadesetom stoljeću opisana je pojava nekih mikotoksikoza u SAD-u, SSSR-u. Mikotoksikoze povezivane sa facijalnim ekcemom ovaca u Novom Zelandu pojavile su se 30-tih, 80-tih godina. U Japanu pojava alimentarne toksične aleukije (ATA), kao i sindrom nefrotoksičnosti kod svinja u Danskoj zbog hranidbe pljesnivim ječmom. Prenošenje Alflatoksina M1 iz kontaminiranog mlijeka u prehrambeni lanac čovjeka izazvalo je veliku zabrinutost u mliječnoj industriji (Anou, 1989; Betina, 1989.).
Mikotoksine gljive sintetiziraju in vitro, a uz to je moguća patogenička uloga fungalnih metabolita sintetiziranih u domaćinu. Kao primjer je naveden makromolekulski kanadotoksin, izoliran iz kvasca Candida albicans (Iwata i sur, 1969.).
Žitarice kao izrazito pogodan materijal za rast plijesni tijekom rasta u polju, te kod skladištenja i prerade predstavljaju izvore za kontaminaciju mikotoksinima.
Rasprostranjenost pojavljivanja varira ovisno o klimatskim uvjetima prije svega tijekom žetve, transporta kao i tijekom skladištenja. Sadržaj vode u zrnu u vrijeme žetve ističe se kao važan parametar za naknadni porast pljesni. Prema podacima iz drugih zemalja najveći unositelj mikotoksina u krmu je nakon kikirikijevog brašna kukuruz. Primjena mnogih postupaka prerade radi smjenjenja razine mnogih mikotoksina u krmi, kao potencijalnom ili stvarnom problemu. Budući da omogućava prenošenje toksičnih ostataka u životinjske produkte, odnosno u prehrambeni lanac. Sa velikim rasponom između koncentracije toksina u krmi i ostacima u životinjskim proizvodima gdje je u odnosu krma:meso 14.000:1, a kod životinja koje se hrane krmom koja sadržava Aflatoksin M, taj je odnos sada približno 300:1. Takvo mlijeko postaje potencijalna opasnost, za konzumiranje, a sa postupcima prerade (sušenje, pasterizacija i sterilizacija); konačna razina Aflatoskina M u finalnim mlječnim proizvodima je znatno smanjena.
Mikotoksini postaju javnozdravstveni problem kada izravnom ili neizravnom kontaminacijom dolaze u prehrambeni lanac. Izravna kontaminacija ima prehrambeni materijal kao supstrat za rast toksikogenih pljesni, koji čine gotovo sve namirnice. Mikotoksini su bili prisutni u raznim žitaricama, uljaricama, začinima te orašastim plodovima. Izloženost Aflatoksinima predstavlja ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje (Umoh i sur, 2011.). Bolesti uzrokovane namirnicama (Foodborne Disease) nastaju nakon konzumiranja hrane a prisutnost mikotoksina u odnosu na druge tvari je gotovo pravilna i kao pojava više mikotoksina zajedno koji imaju aditivno, sinergističko i otrovno djelovanje. Postoji neravnomjerna raspoređenost u hrani kao i različita osjetljivost domaćih životinja na isti mikotoksin.
Opasnost predstavlja Aflatoksin B1 koji se može taložiti u jetri goveda i izlučivati u mlijeko kao Aflatoksin M1. Iz hrane za životinje u proizvode životinjskog porijekla koji služe za prehranu ljudi mogu prijeći mikotoksni: Aflatoksin B1 prelazi kao Aflatoksin u jaja, Okratoksin u meso te Deoksinavenol kao DON 1 u meso. Alimentarne toksoinfekcije kao posljedica konzumacije mikrobiološki kontaminirane hrane su u konstantnom porastu te u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama predstavljaju jedan od najvećih javnozdravstvenih problema. Razlog takve epidemiološke situacije su socijalne promjene u stilu života, tehnološke promjene u načinu proizvodnje hrane, produženje lanca opskrbe hranom, zagađenje okoliša kao i povećana osjetljivost populacije. Prema podacima za ovakve pojave u Hrvatskoj najčešće je bio uključen ljudski faktor u interakciji u lancu opskrbe hranom.
