Najbolja hrana za prasad je mlijeko krmače. U prva dva tjedna prasad može podmiriti svoje potrebe za hranjivim tvarima (osim željeza).
Kada se odbiju treba ih hraniti još 7-10 dana sa predstarterom da bi se ublažilo djelovanjke stresora (promjena sredine). Sadržaj sirovih vlakana u smjesi ne bi trebao biti veći od 6% da bi se osiguralo od proljeva. Nakon 7 dana upotrebljava se starter smjesa koja sadrži sirove proteine ( 20%),sirova vlakna ( 6%),i 1% lizina.
Od težine 15-30 kg upotrebljava se tzv. grover smjesa. Naime, poznato je da se prasad rađa s velikim kapacitetom za brzi rast, ali s probavnim sustavom toliko dozrelim da je u prvih nekoliko dana života sposobna najbolje iskorištavati krmačino mlijeko koje sporo prolazi kroz probavni trakt i dulje je izloženo djelovanju probavnog procesa. No, mlijeko krmače podmiruje potrebe prasadi za hranjivim tvarima (osim željeza) samo u prva dva tjedna života.
Već od početka trećeg tjedna sposobnost razvoja prasadi veća je od rasta što ga mogu postići dobivenom količinom mlijeka. Zbog toga nije teško zaključiti da prasad treba vrlo rano početi prihranjivati dopunskom hranom, što ovisi o vremenu kada je želimo odbiti. Kako je najčešća praksa odbijanja prasadi u dobi sa tri tjedna, praktična iskustva govore da s prihranjivanjem prasadi treba započeti najkasnije nakon navršenoga prvog tjedna života. Pritom prihranjivanje započinje krmnom smjesom visoke koncentracije probavljivih hranjivih tvari – predstarterom.
To je krmna smjesa sa 22 posto bjelančevina, a proizvodi se (kao uostalom sve kompletne krmne smjese za hranidbu prasadi) u tvornicama stočne hrane. Zadaća ovakvog načina hranidbe je da se prasad privikne na uzimanje suhe hrane, podmiri povećana potreba prasadi za hranjivim tvarima i ubrza razvoj odgovarajućih enzima u probavnom sustavu, životinjama potrebnima za kasniji prijelaz iz mlijeka na krutu biljnu hranu. Predstarter se najčešće daje u peletiranu obliku, jer se na taj način omogućuje bolje uzimanje hrane. Osim toga, manji je rasap hrane od smjese koja se daje u brašnatom obliku.
Razvojem prasadi potrošnja predstartera se po jedinki postupno povećava, pri čemu svakako veliku ulogu igra smanjivanje mliječnosti krmače. Primjerice, prasad dnevno u drugom tjednu pojede oko 20 g predstartera, a u trećem oko 100 grama iste krmne smjese. Predstarter se u hranidbi prasadi koristi još 7 – 10 dana nakon odbića. Na taj način se izbjegava tzv. hranidbeni stres, koji uz neizbježan stres zbog odbića može za prasad biti vrlo štetan.
Stoga se predstarter u tom razdoblju postupno zamjenjuje krmnom smjesom – starterom. Potonja je smjesa nešto jednostavnijeg sastava i sadrži oko 20 posto sirovih bjelančevina. Njome se prasad odbijena s tri tjedna hrani do otprilike 42. dana života, odnosno dok ne postigne tjelesnu težinu od 15 kg. Poslije 42. dana života prasad se hrani smjesom za životinje u porastu, odnosno grover smjesom. Tu se krmnu smjesu upotrebljava sve do stavljanja prasadi u tov, tj. dok ne dostigne tjelesnu težinu od 25 kg ili do izdvajanja za rasplod.
Dvije teške, uzastopne godine pogodile su slavonske poljoprivrednike. Olujno nevrijeme prošle je godine napravilo štetu mjerenu u stotinama milijuna eura, što na objektima što na poljoprivrednim i šumskim površinama, a ovogodišnja suša i tuča poljoprivredne su prinose opet svele daleko ispod razine rentabilnosti.
– Prošle godine imali smo 28 hektara pod povrćem, što lubenice i graška na otvorenom što paprike i rajčice u 13 plastenika. Papriku smo tek bili započeli brati taj dan i onda je naišlo nevrijeme koje je sve uništilo, priča jedan od najveći proizvođača povrća u Vukovarsko-srijemskoj županiji Mirko Bošković iz Cerne.
– Svih 13 plastenika je u potpunosti uništeno, kao i 95 posto uroda koji je tek trebalo ubrati tada. Zna se koliko ide po kvadratu; ako je paprika riječ je o 10 kilograma, dok je kod rajčice 30 kilograma prinosa po kvadratu. Nažalost, ništa od toga nije nam bilo priznato unatoč mojim pokušajima i razgovorima s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede. Zbog krivih koraka birokracije do danas nije bilo odštete, osim nekakvih 1.300 eura, dok je ukupna šteta s robom, hladnjačom i plastenicima oko 420 tisuća eura! Tek sada, s provedbom Mjere 5.2.1. nadam se kako će se dio ovog problema koji traje 15 mjeseci napokon riješiti, govori Bošković kojeg smo s radnicima i mehanizacijom našli na poljoprivrednoj parceli gdje je upravo započeo s instalacijom novog plastenika. Ovaj put – snažnijeg i stabilnijeg!
Ovdje se postavljaju temelji gdje će na 0,5ha biti postavljeni novi plastenici u kojima ćemo uzgajati papriku i rajčicu, dok će u međuvremenu biti posađena salata. Jednostavno, nema stajanja. Mora se raditi i otvorena i zatvorena proizvodnja. Imamo ozbiljan klimatski problem i negativan utjecaj trebamo svesti na minimum. Pa tako, poučeni prošlogodišnjim iskustvom, radimo temelje za plastenike čija bi statika, prema izvedbenom prijedlogu projektanta trebala izdržati udare vjetra od 200 kilometara na sat. Ako to uspješno odradimo, onda bi ovaj naš plastenik mogao poslužiti kao model koji mogu i ostali povrtlari provesti kako bi se zaštitili od olujnih nepogoda, uvjeren je Bošković.
I dok je štete od prošlogodišnjeg nevremena bilo gotovo nemoguće izbjeći s dotadašnjom tehnikom instalacije plastenika, ovogodišnje štete od suše svakako su mogle biti eliminirane, pogotovo tamo gdje postoje sustavi navodnjava. Upravo time se vodio i Bošković čija čitava obitelj živi od povrtlarstva pa već dva desetljeća ulaže u navodnjavanje svojih površina.
– Unatoč suši, ova godina je zahvaljujući tome što koristim navodnjavanje ipak bila produktivna. Nisam čovjek koji se lako predaje, pa je dobro da se ovakva šteta nije dogodila nekome tko se tek krenuo baviti ovim poslom već meni koji sam dugo u tome pa nađem način kako se održati. Jer, ako godinu i pol dana ne radite, a plaćate kredit za nešto što vam je preko noći nestalo, onda je to veliki problem. Tako sam iz ostalih kultura uspio stvoriti prihode za servisiranje svojih obveza, a ove je godine upravo rajčica kroz navodnjavanje dala izvrstan prinos, pojašnjava Bošković razlog svog opstanka unatoč već drugoj zaredom teškoj godini za hrvatsku poljoprivredu.
Proteklih je godina Vukovarsko-srijemska županija, koristeći sredstva iz EU fondova uložila u navodnjavanje oko 550 hektara poljoprivrednih površina na lokalitetu Blato u Cerni. Upravo na tom području se nalaze i Boškovićeve parcele. No, Mirko smatra kako je sustav nedovoljno iskorišten.
– U principu, na ovaj sustav navodnjavanja zapravo je naslonjeno oko 1000 hektara zemlje, a ovdje jedino ja radim taj posao vezan uz povrtlarstvo na svega četrdesetak hektara. Smatram kako je potrebno više povrtlara kako bi se državi isplatila takva ulaganja. Zbog čega oni nisu uvjetovali korisnike poljoprivredne zemlje da se bave visoko dohodovnim kulturama, samo oni znaju, govori Bošković sliježući ramenima pa nastavlja
Bošković je atipičan poljoprivrednik. Nova mehanizacija ga ne zanima sve dok postojeća odgovara njegovim potrebama pa makar su mu traktori ušli i u peto desetljeće rada na njivama!
– Moja mehanizacija je stara po 30, 40 godina, a jednako je tako i u Njemačkoj. Ja jednostavno ne robujem mehanizaciji i tome da moram imati najbolji i najveći traktor u selu. Nama koji se bavimo ovim kulturama su potrebni strojevi, sortirnice, hladnjače, dobri objekti za skladištenje, doradu i preradu kako bi proizvodnja bila učinkovitija. Za 40 hektara povrća meni ne trebaju nikakvi novi traktori ili čak više njih. Ja imam traktor iz 1980. godine, sad ga da upalim radit će idealno, a za deset dana s njim poorem čitavu tablu od 35 hektara bez ikakvih GPS-ova. Ne trebamo mi gledati da moramo kupovati nove stvari, već se mora paziti da ne budemo prezaduženi. Upravo je to ključ optimalne poljoprivredne proizvodnje u dobrim, ali i u lošim godinama.
Povrtlarstvo je visoko intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja nosi svoje rizike, a jedan od njih je i diktiranje cijena od strane trgovačkih lanaca. Bošković je uvjeren kako bi s većim brojem proizvođača povrća, dodatno porasla profitabilnost ovog sektora poljoprivrede.
– Problem plasmana predstavlja mala proizvodnja. Sve je manje proizvođača pa je nemoguće doći do kvalitetnijih ugovora s trgovačkim lancima. Upravo zbog toga sam bio veliki pobornik Agrotehnološkog centra u Cerni koji je trebao proizvođače staviti u povoljniji položaj. Naime, sada se povrće doslovce prodaje s polja, dok bi s takvim jednim objektom dobili skladišne kapacitete s kontroliranim uvjetima čime bi mi proizvođači onda prodavali povrće kad nam odgovara, pa i izvan sezone kada je cijena puno veća. Sad smo prepušteni sami sebi pa umjesto da se udružimo, jedni na druge gledamo kao neprijatelje. Ovi problemi u povrtlarstvu jednaki su i u voćarstvu.
Zahvaljujući svojim količinama, Boškovića je primijetila i Podravka, pa tako, svaki put kad budete jeli Podravkin ajvar, kečap ili umak velike se šanse kako su upravo spravljeni od rajčice uzgojene u Cerni.
– Kad sam prije desetak i više godina govorio kako moramo raditi i za industrijsku proizvodnju, da je potrebno da budemo kooperanti Podravci, ljudi su me čudno gledali jer su svi bili fokusirani na konzumno povrće. Raditi za industriju znači manje stresa jer se roba ne baca. Mi moramo finalizirati svoje proizvode i ne smijemo biti u stresu da nas ucjenjuju trgovački lanci i trgovine. Mi sada dobijemo cijenu oko 1 do 1,05 eura za papriku po kilogramu od trgovačkih lanaca, dok je ona u trgovini 2,39 eura. Na kraju imamo kivnog kupca na nas proizvođače, a nikoga ne zanima kako je nama; ni trgovca, ni kupca ni Vladu!
Projekt AgroCroatica 2024, organiziran od strane udruge IAAS Hrvatska, okupio je studente agronomije i srodnih znanosti iz Hrvatske, Grčke, Mađarske, Kine i Laosa u šestodnevnoj avanturi istraživanja poljoprivrednog potencijala Gorskog kotara i otoka Krka. Cilj projekta bio je promovirati ruralna područja te potaknuti mlade stručnjake na razmišljanje o važnosti održivog razvoja i očuvanja tradicije kroz suvremene inovacije.
Prvog dana, u Lokvama smo se upoznali s djelovanjem Lokalnih akcijskih grupa (LAGova), koje igraju ključnu ulogu u poticanju lokalnog razvoja, a bili smo smješteni u nastavno-pokusnom objektu Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zalesini, gdje smo druženje nastavili tijekom Trade Fair-a, uživajući u domaćim specijalitetima, među kojima je posebnu pažnju privukao gulaš od divljači.
Drugi dan posjetili smo Staru Sušicu, gdje smo obišli Centar za preradu voća, saznali kako se proizvode sokovi, ocat i alkoholna pića te kako Centar pomaže lokalnim poljoprivrednicima. Zatim smo u Centru velikih zvijeri doznali zanimljivosti o risu, vuku i medvjedu, što je izazvalo veliko zanimanje među studentima. Popodne smo posjetili obrt Borovnica pokraj Fužina, gdje smoiz prve ruke vidjeli uzgoj bobičastog voća i razmijenili iskustva s lokalnim poljoprivrednicima.
Treći dan donio je posjet Rijeci, gdje smo obišli craft pivovaru Morčić, poznatu po svojim APA, IPA i stout pivima. Vlasnik, Elvio Kalčić, inspirirao nas je pričom o svojoj karijeri i transformaciji hobija u uspješan posao. Nakon degustacije piva, nastavili smo dalje na predavanje o aromama i senzorskim analizama vina, piva i meda koje je održao profesor Tomislav Pavlešić. Iako je vrijeme bilo kišovito, put nas je dalje vodio prema otoku Krku, gdje smo se smjestili u Baškoj.
Četvrti dan bio je posvećen vinogradima i lokalnim proizvodima Vrbnika. Obišli smo vinarije Katunar i Gospoja, gdje smo degustirali vrhunska vina poput žlahtine i plavca malog, te lokalni pršut. Nažalost, zbog lošeg vremena nismo imali priliku posjetiti plantažu KuSshh, ali je vlasnica, Monika Kovač, bivša košarkašica, predstavila svoje likere, maslinovo ulje i prirodnu kozmetiku u vinariji, čime nas je oduševila svojom poduzetničkom pričom i kvalitetnim proizvodima.
Peti dan bio je obilježen posjetom OPG-u Magriž u Krku, gdjese proizvode sir, vino i maslinovo ulje. Imali smo priliku kušati tradicionalno proizvedene sireve i naučiti o autohtonim sortama i proizvodnim tehnikama. Nakon toga obišli smo uljaru u kampu Bor, gdje smo saznali više o proizvodnji maslinovog ulja te kušali nekoliko različitih sorti. Slobodno vrijeme proveli smo istražujući grad Krk, uživajući u njegovim povijesnim znamenitostima.
Zadnji dan projekta bio je rezerviran za posjet destileriji Lynx u Gorskom kotaru. Vlasnici, bivša IAAS-ovka Maja i naš profesor Marin Mihaljević Žulj, pričali su o proizvodnji gina i drugih autohtonih pića. Degustirali smo različite vrste gina i biljne likere te prvi isprobali njihov novi proizvod – teranino. Ovaj posljednji dan bio je savršen zaključak projekta, u kojem su studenti imali priliku razmijeniti iskustva i steći nova znanja.
Zima je već pokucala na vrata, a poslovi sa našom mehanizacijom i opremom ili su pri kraju ili su završeni. Nastavno na okolnosti naša mehanizacije također zaslužuje odmor i stoga ju sukladno mogućnostima treba uredno spremiti ili u natkriveni i zaštićeni prostor ili jednostavno prekriti nekim od pogodnih pokrova. No prije toga, a kako bi i mi i naša neophodna oprema i mehanizacija bezbrižno dočekali novu sezonu, svakako sugeriram sljedeće:
Izvršiti čišćenje i pranje strojeva. Molim, voditi računa o odabiru mjesto gdje se neće kontaminirati okoliš sredstvima za pranje i odmašćivanje (idealna mjesta su registrirane samposlužne praonice).
Strojeve i opremu osušiti i zaštititi od korozije u kontekstu čega može poslužiti: motorno ulje, litijeva mast, ili posebni i specijalni zaštitni premazi.
Nakon pranja i sušenja izvršiti podmazivanje na zato predviđenim mjestima kako bi nova mast istisnula kapljice vode iz ležajeva, utora i sličnih područja u kojima mast ima svoju aktivnu ulogu tijekom procesa rada.
Spremnike goriva naših traktori, kombajna i drugih samohodnih strojeva napuniti do vrha kako bi se smanjila pojava korozije samih spremnika i sustava vezanog za distribuciju i tok goriva
Svakako provjeriti, ispitati i po potrebi izvršiti izmjene ili ispuštanje u svim sustavima sa rashladnim tekućinama na adekvatne vrijednosti točki smrzavanja
Provjeriti i prilagoditi tlakove u gumama uobičajenim radnim tlakovima za vrijeme eksploatacije istih.
Ovaj period mrtve sezone tijekom mirovanja naše opreme i mehanizacije iskoristiti za sve eventualne popravke i potrebna podešavanja strojeva.
Velika većina poljoprivredne populacije posjeduje prskalice i atomizere, a osim svega ispred navedenog kod ovih strojeva prije zimskog mirovanja treba učiniti i dodatne korake – stručnim riječima izvršiti konzervaciju istih:
Kompletno pranje izvana i iznutra, svih filtere i svih mlaznica
U spremnik uliti sredstvo protiv smrzavanja bilo antifriz bilo zimsko sredstvo za pranje stakla. Dovoljno bi bilo otprilike 1-2 % volumena prskalice s minimalnom jačinom točke smrzavanja -20 0C
Uliveno sredstvo promiješati kroz zatvoren sustav stroja a nakon toga isto na par sekundi propustiti kroz same mlaznice
S prskalice demontirati manometar i pohraniti na sigurno
U proljeće kada nam prskalica bude ponovo potrebna obrnutim redoslijedom izvršiti dekonzervaciju:
Na prskalicu montirati manometar
Sredstvo protiv smrzavanja ispustiti na jednoj od krajnjih mlaznica
Prskalicu isprati čistom vodom
Ispušteni antifriz ili zimsko sredstvo za pranje stakla pohraniti u odgovarajući spremnik i spremiti za slijedeću zimsku sezonu konzerviranja
Ovakvim postupanjem definitivno ćemo našoj opremi produžiti vijek trajanja i u novu sezonu poslova krenuti spremni i pouzdaniji.
