Zbog čega su važne analize tla?

Objavio

Visinu priroda i njegovu kakvoću u vrlo složenom i promjenjivom sustavu tlo-biljka-atmosfera
određuju brojni biološki, klimatski i zemljišni činitelji, jednom rječju plodnost tla kao složeno i najvažnije
svojstvo. Plodnost tla nije moguće apsolutno ili za dulje vrijeme odrediti već se mora redovito procjenjivati
na temelju manje ili više promjenjivih pokazatelja (indikatora) plodnosti. Stoga se jasno razlikuje
potencijalna (ukupna) od efektivne (stvarne) plodnosti, a određivanje doze gnojiva, njegove vrste, vremena
primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima
hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog činitelja.
Dakle, gnojidbena preporuka mora imati za podlogu fizikalno-kemijske podatke analize tla, a izračun
potrebne doze mora uvažavati profitabilnost, planirani, odnosno realno mogući prinos, specifične poterebe
biljne vrste i razinu efektivne plodnosti tla. Svaka improvizacija, uključujući subjektivnu vizualnu procjenu,
najčešće rezultira smanjivanjem prinosa i kvalitete usjeva, odnosno zarade.

Veliku pomoć poljoprivrednicima u određivanju potrebe za gnojidbom, kada imaju rezultate analize tla, se može koristiti i naša ab+ aplikacija gdje ima i evidencija gnojidbe po ARKOD parcelama.

– Što sve obuhvaća analiza tla?
Pod analizom tla podrazumjevaju se:
1) uzimanje uzoraka tla,
2) laboratorijska analiza uzoraka i
3) interpretacija rezultata uz izdavanje gnojidbene preporuke.
U užem smislu, analiza tla je skup više različitih kemijskih postupaka kojima se utvrđuje kolika je
biljci raspoloživa razina hranjivih elemenata u uzorku tla, ali i njegova kemijsko-fizikalno-biološka svojstva
značajna za ishranu bilja, odnosno „zdravlje tla“.
– Koji je temeljni zadatak analize tla?
Suština analize tla temelji se na jednostavnom konceptu po kojem usjev reagira na gnojidbu
sukladno količini raspoloživih hraniva u tlu. Stoga dobru analizu tla čine tri komponente:
a) dobar, reprezentativni uzorak tla (~25 uboda sondom),
b) odgovarajuća laboratorijska metoda kojom se može utvrditi sadržaj raspoloživog hraniva (pri
čemu svaka metoda potpuno ili djelimično isključuje subjektivnost i proizvoljnost, te uvodi
određeni sustav u utvrđivanju potreba za gnojidbom) i
c) višegodišnji eksperimentalni rad na utvrđivanju korelacije između rezultata analize tla i potrebne
količine nekog hraniva za neki usjev pod određenim agroekološkim uvjetima.
Zadatak analize tla može se sažeti u nekoliko elemenata:
· odrediti razinu raspoloživosti hraniva ili potrebu njegovog unošenja (kod kemijskih metoda to je
uvijek iz ekstrakta tla),
· predvidjeti povećanje prinosa i profitabilnost gnojidbe (loša tla ne daju uvijek povećanje prinosa
gnojidbom zbog mogućih drugih limitirajućih faktora, premda je kod detaljne analize tla visoka
vjerovatnoća otkrivanje limitirajućih činitelja i pozitivna reakcija na gnojidbu),
· osigurati temelj za proračun potrebne gnojidbe pojedinog usjeva i
· procjeniti status (opskrbe) pojedinog hranjivog elementa te istovremeno utvrditi plan nadoknade
(management hraniva)
– Kako se procjenjuje plodnost tla?
Ključno je pitanje gnojidbe «Koliko hraniva treba unjeti u tlo da se osigura potrebana visina
prinosa”? Naime, usjev iskoristi samo dio od unešene količine i to ovisno o biljci, dužini vegetacije, vrsti i
obliku hraniva, agrotehnici, te zemljišnim i klimatskim uvjetima. Stoga na to pitanje nije moguće jednostavno
niti jednoznačno odgovoriti, te je analiza tla samo početna točka, utvrđena mjerenjem koncentracije,
odnosno bioraspoloživosti nekog hraniva.
Cilj analize tla može biti dvojak: dijagnoza stanja raspoloživosti hraniva ili procjena trenda
raspoloživosti u narednom periodu. U oba slučaja dobiveni rezultati služe za korekciju stanja hraniva i moraju
se ponavljati svake (vegetacijske) godine.
Treba znati da različite laboratorije koriste različite testove i koriste različite granične vrijednosti ili
druge metode za utvrđivanje, odnosno procjenu opskrbljenosti pojedinim hranivom. Stoga procjena
raspoložive količine hraniva varira ovisno o rezultatu analize tla, upotrebljenoj analitičkoj metodi, ali i
svojstvima tla, vremenskim prilikama i specifičnostima biljne vrste, odnosno kultivara (genetska specifičnost
mineralne ishrane) i etape razvoja, odnosno brzine rasta i potrebe biljaka za pojedinim elementima ishrane.
Također, količina hraniva značajno varira u vremenu zbog mineralizacije organske tvari tla (manjeg dijela
humusa, žetvenih ostataka, organskog gnoja, zelene gnojidbe ili sideracije), transformacije, usvajanja
(biljkama, korovima, mikroorganizmima), ispiranja i dr. Varira i zbog zbog nehomogenosti tla/parcele,
nesavršene tehnike raspodjele gnojiva i različite dubine soluma. Sadržaj hraniva mjenja se i ovisno o načinu
eksploatacije tla, ali postupno pa velike promjene u biorapoloživosti hraniva najčešće ukazuju na
nerprezentativne uzorke ili grešku u analizi tla.

Za procjenu plodnosti tla često se koriste referentni rangovi vrijednosti pojedinih indikatora
plodnosti, odnosno tablice graničnih vrijednosti. Drugi, suvremeniji put iskazivanja referentnih vrijednosti je
razvoj jednadžbi ili tkzv. skor funkcija koje se normaliziraju u skali od 0 = vrlo slaba kakvoća do 1 =
izvanredna kakvoća tla. Ovaj pristup nužno zahtjeva primjenu kompjutora.
– Što je to management hraniva?
Općenito, to je kontrola gnojidbe usjeva koja uvažava zaštitu okoliša, posebice podzemnih voda.
Management hranivima se može kratko definirati i kao upravljanje količinom, izvorima, mjestom primjene,
oblikom i vremenom aplikacije biljnih hraniva i promjenama u tlu.
Dobar management omogućava provođenje principa održivosti, te stoga mora rezultirati povećanjem
prinosa i smanjivanjem degradacije tla uz manji gubitak hraniva što se postiže tako:
1) da su usjevi bez simptoma deficita i suficita hranjivih elemenata,
2) povećana je efikasnost prirodnog ciklusa hraniva,
3) smanjen je gubitak hraniva ispiranjem,
4) nadomještaju se samo hraniva koja su odnešena žetvom, isprana ili izgubljena erozijom,
fiksacijom, denitrifikacijom ili volatizacijom.
Najkraće, management hranivima u biljnoj produkciji je:
1) znati što hoću,
2) znati što trebam i
3) postupaj mudro.
– Kako se suvremeno utvrđuje potreba za gnojidbom?
Suvremena i ujedno racionalna primarna biljna proizvodnja podrazumijeva primjenu gnojiva u
količinama koje odgovaraju potrebama i stanju usjeva, plodnosti tla, profitabilnosti rada i sredstava te
istovremeno vodi računa o vremenskim uvjetima, okolišu i mogućem prinosu.
Konvencionalno utvrđivanje potrebe u gnojidbi podrazumijeva poznavanje graničnih vrijednosti svakog
pojedinog hraniva, koeficijente efikasnosti gnojiva i planiranu visinu prinosa (biološki i ekonomski moguću).
Korištenjem matematičko-kompjutorskih modela obuhvaćaju se svi indikatora plodnosti tla kojima
raspolažemo, a njihovo djelovanje se procjenjuje kvantitativno matematičkim funkcijama uz uvažavanje svih
interakcija u proizvodnom sustavu. Integriranje proračuna s bazom podataka relevantnih biotskih i abiotskih
činitelja unutar agroekološke i ekonomsko-tehnološke sfere primarne organske produkcije omogućuje
racionaliziranje gnojidbe koje se mjeri povećanim financijskim učinkom uz smanjeno i kontrolirano ekološko
opterećenje okoliša, posebno podzemnih voda. Ovakav pristup u određivanju gnojidbe predstavlja kvalitativan
pomak prema inžinjerskoj razini analize tla i procjene potrebe u gnojidbi, uvodi standardni pristup gnojidbi,
izbjegavaju se proizvoljnosti, omogućuje management i bilanciranje hraniva u tlu za jedno ili više
gospodarstava, odnosno omogućuje dobivanje preporuka za niz različitih proizvodnih situacija i različita
gnojiva.

Kvaliteta pšenice nikad lošija

Objavio

Agroburza hr

“Proizvedeno je minimalno 950.000 tona, no samo deset posto od toga je prva i premium klasa pšenice, dvadeset posto je druga, dok na treću otpada 40 posto proizvodnje. Sve ostalo je četvrta klasa, odnosno pšenica koja se koristi za stočnu hranu. Stoga će pekari morati uvesti gotovo 100.000 tona pšenice, i to po znatno većim cijenama od onih koje se plaćaju za domaću.”

Uz sve moguće poticaje, institute, priručnike, traktore, opremu, ovo i ono – mi ne možemo posložiti proizvodnju kruha? Što može biti jednostavnije od toga? Koja proizvodnja uopće može biti danas jednostavnija od temeljne žitarice, a i tu ne možemo uspjeti?

Čemu uopće svi ti poticaji, poljoprivredne emisije, sve ostalo vezano za poljoprivredu kada nam u proizvodnji krušarica, toj elementarnoj poljoprivrednoj proizvodnji još od doba kada je Hamurabi donosio zakonik u Babilonu ili bliže našem vremenu Cezar očijukao s Kleopatrom, ide s kvalitetom otprilike kako je u Jugoslaviji išlo s kvalitetom Yuga 45? Ni 100.000 tona je prva i premium klasa, a da ne bi baš kao u Alan Fordu grickali stočnu hranu, treba uvesti otprilike toliko kvalitetne pšenice jer, koliko patetično zvučalo – nemamo ni za kruh?

Umjesto da na prvoj sjednici vlade, nakon što se i ministarska leđa osunčaju, premijer pozove stručnjake, udari šakom u stol i pita osnovno: Kako uz sve poljoprivredne politike, subvencije, savjetodavne službe, sve živo što plaćamo za poljoprivredu, imamo tako nekvalitetnu pšenicu da njome možemo samo hraniti stoku, a istovremeno moramo istu uvoziti, nitko neće napraviti ništa. Država će i dalje davati poticaje po površini, seljaci će se žaliti zbog otkupne cijene, televizijska ekipa će snimati već poznate žalopojke: Niska cijena, uvoz, domaće, kvaliteta, teško je…

Mogli bismo posložiti neki generator pojmova koji bi izbacivao fraze o, eto, neisplativoj poljoprivredi i opravdanjima zašto drugima ide, nama ne, zašto drugima otkupna cijena odgovara, nama ne, kako drugi “izvoze” u Hrvatsku, a ovdje se nikome ne isplati prodati unutar zajedničkog tržišta od francuske Gvajane do utoka Dunava u Crno more. Europska unija, u kojoj smo, ne zaboravimo, zajedničko je tržište, možete prodavati i kupovati gdje god želite.

Sve je isto kao lani i sve je isto kako će biti naredne godine

Znate što je u svemu tome najgore? Stvar se drži kao nešto zadano, što tako treba biti. Dok slušamo kako se na Međunarodnoj svemirskoj stanici uzgaja povrće, kako Izrael doslovno od pustinje radi plodna polja, a Nizozemska krade tlo moru kako bi imala što više za poljoprivredu, dok gledamo kako nekada sirotinjske azijske zemlje lansiraju satelite kako bi pomogle svojoj poljoprivredi – u nas će sve ostati isto.

Nitko se oko ovoga neće u politici pretjerano uzbuđivati. Vlada će nastaviti pričati o stabilnosti, predsjednik o našem stilu života, a seljaci će, uz poneku iznimku, ponovno zasijati pšenicu kako bi poticaji sjeli, a za godinu dana ekipa će se pojaviti opet pred otkupnim stanicama i televizijskim kamerama opravdavajući nisku kvalitetu i žaleći se na sukladno kvaliteti nisku otkupnu cijenu. Kao i zadnjih pola stoljeća, ili više. Što bismo uopće nešto mijenjali. Još nam i dobro ide kakvi smo.

Index.hr

Belje preuzima Meggleov biznis, zadržat će 70% radnika

Objavio

Agroburza hr

Obje strane službeno tu informaciju još ne žele potvrditi, no kako doznaje Poslovni dnevnik, dogovaraju se zadnje “finese”, detalji ugovora koji bi vrlo skoro trebao biti zaključen. Koliko je vrijedna transakcija preuzimanja Meggleove proizvodnje, naravno, poslovna je tajna, a prema dostupnim informacijama Belje je spremno nastaviti suradnju sa svim postojećim kooperantima Megglea, a riječ je o 282 mljekara, te namjerava zadržati najveći dio zaposlenih, odnosno 70 posto od postojećih 160.

Njima će prije odlaska Meggle isplatiti otpremnine i plaće za njihov rad do 31. prosinca. Sindikati su otpremninama koje plaća dosadašnji poslodavac zadovoljni jer su one 25 posto iznad zakonske obveze. Vlasnik je za otpremnine, prema dostupnim podacima, osigurao osam milijuna kuna.

Time bi, nakon četiri mjeseca od objave odluke da gasi proizvodnju u Hrvatskoj, farmeri od kojih Meggle otkupljuje sirovo mlijeko i zaposlenici konačno trebali odahnuti. Meggle će, kako je uprava u Hrvatskoj već komunicirala, na ovom području Europe proizvodnju razvijati u BiH i Srbiji, gdje već ima pogone, no u Hrvatskoj, kako se ispostavilo, proizvodnja za kompaniju, nikako nije bila ekonomski isplativa.

Premda je u nove pogone njemačka mliječna industrija posljednjih godina imala značajna ulaganja, primjerice u siranu su uložili više od pet milijuna kuna, predsjednik Uprave Meggle Hrvatska Marjan Vučak ljetos je obrazložio odluku o gašenju proizvodnje negativnim utjecajem koje su na poslovanje imali brojni događaji proteklih godina, poput krize aflatoksina i Agrokora, a kulminacija je došla s izbijanjem pandemije koronavirusa.

Prema procjenama u kompaniji s tom krizom za ovu godinu očekivan je daljnji pad prihoda, čak za 40 posto, pa su i pozitivni pomaci koji su za ovu industriju u Hrvatskoj u proteklom razdoblju poduzimani, kako je to pojasnio Vučak prije nekoliko mjeseci, u konačnici bili nedovoljni da vlasnici odluče još neko vrijeme čekati.

Za lokalnu i državnu vlast, koje su intenzivno pratile proces traženja vlasnika za Meggleovu tvornicu, najvažnije je da se očuva proizvodnju u Osijeku, te da nitko od farmera, koji uredno zadovoljavaju sve uvjete po kvaliteti kemijskih i higijenskih kriterija koje mora imati sirovo mlijeko, ne bude pritisnut na prekid poslovanja zbog odluke Megglea.

Meggleovo prepuštanje biznisa u Hrvatskoj Belju u stvarnosti neće izazvati neke dramatične promjene u odnosima među glavnim igračima u mliječnoj industriji. Dukat i Vindija, naime, najveći su prerađivači, koji zajedno otkupljuju dvije trećine mlijeka s hrvatskih farmi.

Prema službenim podacima za prošlu godinu, u Hrvatskoj je proizvedeno ukupno 435 milijuna litara sirovog mlijeka, od čega je 185 milijuna ili 42 posto, otkupio Dukat. Druga je po veličini Vindija s otkupljenih 127 milijuna litara ili 29 posto.

Belje, koje ima i vlastite farme, ukupno je lani otkupilo 48 milijuna litara, odnosno 11 posto, dok je Meggle četvrti po snazi, s 25 milijuna litara otkupa i udjelom od 6 posto. Belje, dakle, i dalje, nakon što preuzme osječku mljekaru, ostaje i s povećanim kapacitetom treći po snazi s učešćem od 16 posto, te neće “ugroziti” najveće otkupitelje.

Pozitivan predznak

Ovi odnosi među najvećim otkupljivačima, potvrđuju izvori iz resornog Ministarstva poljoprivrede, u pravilu se mogu preslikati i na ovu godinu, u kojoj se po prvi put od 2011. godine počinje bilježiti rast količine otkupljenog mlijeka od seljaka.

Poljoprivrednici sve više koriste online prodaju

Objavio

Agroburza hr

Poremećaji na tržištu hrane koji su uslijed krize oko Covida od početka godine proizvođačima hrane zadavali probleme u plasmanu njihovih proizvoda, nastavljeni su i ovog ljeta. Veliki viškovi mesa, voća, povrća, vina i žitarica koji se ne mogu prodati u EU zbog manje potrošnje u restoranima i turizmu sada se po dampinškim cijenama prodaju na našem tržištu i ruše cijenu domaćim proizvođačima.

Ona dobra okolnost da je kriza natjerala proizvođače da se okrenu online prodaji i vratila povjerenje kupaca u domaće proizvode sada je u drugom planu jer je tržište preplavljeno velikom količinom sezonskog voća i povrća.

– Naša Vlada bi trebala kao i u drugim državama koje štite svoje gospodarstvo, tretirati nas proizvođače kako i zaslužujemo, a sve subjekte koji se bave prodajom uključiti u prodaju domaćih roba. Vlada ima i mogućnosti i načine da zaštiti svoje proizvođače ako želi. Našu proizvodnju nije problem prodati jer je svakim danom sve manja. Najveći problem nas proizvođača je neorganiziranost zbog neudruživanja. Država nas može i prisiliti da se udružimo da bismo bili jači na tržištu. Ovako kao pojedinci, nemamo svijetlu budućnost. Mladi ovo ne žele raditi u ovim uvjetima – kaže Slišković.

– Nažalost, nisam preveliki optimist kad je u pitanju hrvatski agrar jer mislim da je dobrim djelom inficiran trgovačkim lobijem čija je ambicija ugušiti malog hrvatskog proizvođača, a time otvoriti vrata za ulazak strane robe sumnjivog porijekla. Mišljenja sam da treba okrupniti proizvodnju, omogućiti malom proizvođaču jeftina novčana sredstva kako bi mogao izgraditi adekvatnu infrastrukturu vezanu za opremu, strojeve i edukaciju – kaže nam Pešić.

No, on se nada da su posljednja događanja oko koronakrize pokazala dobar put proizvođačima i trgovcima kako trebaju surađivati. Potrebna je, kaže, samo mala pomoć države.

– Smatram da bi Vlada trebala više zaštititi, te poticati domaće proizvođače, što bi zasigurno velik dio proizvođača, a uključujući i nas potaknulo na povećanje proizvodnje. Također, trebalo bi što više promovirati domaće proizvođače poticanjem stanovništva da kupuju lokalne i domaće proizvode.

Isto tako očekujem da će u idućem programskom razdoblju dostupna financijska omotnica biti što više usmjerena na poljoprivrednike kako bi unaprijedili i modernizirali svoja poljoprivredna gospodarstva, razvili nove platforme za distribuciju proizvoda te eventualno pokrenuli neke nepoljoprivredne djelatnosti, što bi značilo ostanak i zadržavanje mladih na selu, čime bi se uvelike poboljšala budućnost naše poljoprivrede – zaključuje Zrilić.

Jutarnji

1...798081...90 Stranica 80 od 90