Naslovnica Blog Stranica 85

Roba iz uvoza preplavila tržište

Otkupna cijena mlijeka u Poljskoj i Hrvatskoj gotovo je ista, od 2,2 do 2,25 kuna za litru, a prodaje se jeftinije od domaćega

Nelojalna konkurencija snažno pritišće sve segmente hrvatske poljoprivrede, a situacija na terenu pokazuje da je hrvatsko tržište preplavljeno robom iz uvoza, i to po dampinškim cijenama.
Zaključeno je to na sjednici Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore. Važno je stoga, smatraju u HPK-u, strože primijeniti sve odredbe Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, ali i Zakona o trgovini, kao i kažnjavati one za koje se utvrdi da nude robu ispod proizvođačkih cijena.

Urediti tržište

Važnim također drže i aktiviranje pravnih propisa o deklariranju i označavanju roba, kako bi potrošačima bilo jasno, vidljivo i istaknuto što je domaće, a što dolazi iz uvoza.

“Zahtijevamo od Ministarstva poljoprivrede da uputi oštar apel ostalim nadležnim institucijama i inspekcijama kako bi pojačale kontrole na tržištu te da se formira radna grupa koja će izraditi analizu cijena na tržištu s kojeg dolaze goleme količine roba, posebice mlijeka, mesa, voća, povrća i pekarskih proizvoda, kako bi se utvrdilo jesu li cijene po kojima se nude uvozne robe u hrvatskoj trgovini niže od proizvođačkih cijena, nego što su one u zemljama iz kojih se uvozi. Posebno je važno da se kreira i hitna intervencijska mjera kojom će se pomoći proizvođačima da održe svoju proizvodnju i uspiju koliko-toliko konkurirati prevelikom uvozu roba, odnosno tržišnih viškova koji su preplavili hrvatsko tržište”, kazao je predsjednik HPK Mladen Jakopović.

Ocijenjeno je da treba napraviti analize cijena te u proizvođačke cijene uvoznih roba uračunati transport, trgovačke marže i sve druge troškove, a potom utvrditi radi li se o dampingu te kako na njega reagirati na adekvatan način, kao što to rade druge države koje su uredile svoje tržište i vode brigu o svojoj proizvodnji.

“Nevjerojatno je da je otkupna cijena mlijeka u Poljskoj i Hrvatskoj gotovo ista od 2,2 do 2,25 kuna za litru, a da se uvozno mlijeko na policama trgovačkih lanaca prodaje po cijenama kojoj domaće mlijeko ne može konkurirati. Slično je i s voćem i povrćem, a posebice mesom i pekarskim proizvodima”, drže u HPK-u, i naglašavaju kako se otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj nije mijenjala zadnje dvije godine, a Hrvatska je izgubila kontinuitet u investiranju u farme i proizvodnju.

“Ako želimo podići proizvodnju na 600 milijuna litara, što je strateški cilj, potrebne su snažne investicije, ali i uređivanje tržišta. Državi je dovoljno da kroz dostupne EU sustave dođe do podataka i napravi analizu otkupnih cijena mlijeka u zemljama odakle nam mlijeko dolazi, a potom pregleda trgovačke kataloge i akcije po kojima se mlijeko iz uvoza prodaje našim potrošačima. Lako je utvrditi da se radi o dampinškim cijenama i nelojalnoj konkurenciji”, ističu iz Komore.

Glas Slavonije

 

Odbor za ratarstvo HPK ocijenio je ovogodišnju proizvodnju i prinose pšenice i ječma odličnim, upozoravajući pritom na probleme u otkupu.

Stanje robnih rezervi

“Kodeks za otkup žitarica koji je na snazi funkcionira tako da otkupljivači mijenjaju standarde onako kako im odgovara, i to radi rušenja otkupne cijene. Hrvatska ima najnižu otkupnu cijenu u regiji i EU-u, a otkupljivači tvrde kako nema interesa za izvozom tržišnih viškova domaće pšenice, što nije točno, jer smo svjedoci da kamioni ipak odlaze izvan Hrvatske”, upozoravaju iz Komore. Zahtijevaju da Vlada podnese izvješće o stanju robnih rezervi te propiše kako država mora imati robne zalihe za najmanje godinu dana da bi se osigurala prehrambena suverenost i stabilnost tržišta, posebice u slučaju da se koronakriza nastavi. Proizvođači pšenice, pak, traže da se više novca usmjeri na investicije u male domaće mlinsko-pekarske tvrtke koje će pokrenuti veću proizvodnju zamrznutih pekarskih proizvoda, a koji sada u Hrvatsku dolaze u golemim količinama.

Postrni usjevi

Sjetva postrnih kultura može imati za cilj da se na istoj parceli ostvare dvije berbe (žetve) godišnje, ili da se postrni usjev koristi za zelenu gnojidbu. Opremljenost gospodarstva pripadajućom opremom i mehanizacijom te grana proizvodnje kojom se poljoprivredno gospodarstvo bavi, uvjetovat će izbor vrste za  postrnu sjetvu. Stočarstvu orijentirana gospodarstva, najčešće se odlučuju za sjetvu kukuruza. Osim kukuruza, od ratarskih kultura možemo posijati: soju najranijih grupa dozrijevanja, krmni sirak, jari stočni grašak i druge vrste. Povrtne kulture koje se mogu sijati u postrnom roku su cikla i grah mahunar, a sadnja kasnih vrsta kupusnjača uobičajena je na oraničnim površinama nakon žetve strnih žitarica.

U našim proizvodnim uvjetima, ukoliko ne postoji mogućnost natapanja, postrna sjetva je riskantna. Najvažniji čimbenici za donošenje odluke o postrnoj sjetvi jesu vlaga i temperatura, a zatim svojstva tla. Manjak vlage i visoke temperature utječu na vrlo brzo isušivanje površinskog sjetvenog sloja i otežavaju klijanje i nicanje posijanih kultura. Prednost imaju tla s visokom razinom podzemne vode i parcele uz rijeke ili potoke.

Neke prednosti sjetve postrnih/pokrovnih usjeva jesu:

1. Izgradnja organske tvari tla

2. Opskrba usjeva koji slijede nakon postrnih/pokrovnih usjeva, dušikom i drugim hranjivima

3. Sprečavanje ispiranja lako topivih hranjiva iz tla

4. Pokrivenost tla (pridonosi poboljšanju strukture tla i smanjuje eroziju)

5. Mobilizacija hranjiva iz donjih u gornje profile tla.

Postrne/pokrovne usjeve možemo podijeliti u dvije osnovne skupine:

1. Mahunarke (leguminoze)

Mahunarke na korijenu formiraju kvržice koje fiksiraju dušik iz zraka i pretvaraju ga u biljkama iskoristiv oblik. Kasnije taj dušik ostaje na raspolaganju usjevima koji se uzgajaju nakon što su mahunarke zaorane u tlo.

2. Ostale vrste

Biljke koje ne pripadaju skupini mahunarki mogu se koristiti za iskorištavanje viška dušika iz prethodnog usjeva, kao i za dostupnost fosfora i kalija za sljedeći usjev. Te biljke ne fiksiraju dušik, ali pridonose izgradnji organske tvari u tlu i sprečavaju ispiranje hranjiva. Kao pokrovni/postrni usjev u ovoj skupini, najčešće se koriste: žitarice (raž, pšenoraž), krmne trave  (ljulj, vlasulja, vlasnjača), sudanska trava i krmni sirak, facelija, heljda, kupusnjače (uljana rotkva, gorušice, krmne repice).

Agrotehnika pri postrnoj sjetvi

Sve agrotehničke mjere moraju se obaviti u što kraćem vremenskom periodu radi iskorištenja i očuvanja zemljišne vlage. Odmah nakon žetve tlo treba izorati. Istog dana treba obaviti i dopunsku (predsjetvenu) obradu. Sjetvena norma u postrnom roku sjetve veća je za 10 do 30 % u odnosu na glavni rok sjetve jer se očekuju osjetno veći gubitci u razdoblju od sjetve do nicanja. Nakon sjetve (ovisno o stanju vlage u tlu) preporuča se tlo povaljati rebrastim valjkom radi boljeg kontakta sjemena s česticama tla, što je naročito važno radi nicanja vrsta sitnog sjemena. Radi nižih prinosa koje ostvaruju postrne kulture, gnojidba je skromna ili čak za neke postrne vrste nije potrebna (npr. pri uzgoju heljde). Najvažnija je gnojidba dušikom. Količina dušičnih gnojiva iznosi između 30 i 60 kg/ha ovisno o postrnoj vrsti i očekivanom prinosu. Ukoliko je pretkultura bila ozima žitarica čije smo žetvene ostatke unijeli u tlo, količinu dušika treba povećati za oko 20-30 kg/ha. Gospodarstva koja se bave stočarstvom mogu prije obrade pognojiti tlo gnojovkom i na taj način zamijeniti korištenje mineralnih gnojiva.

Vrlo je važno usjev namijenjen zelenoj gnojidbi pravodobno zaorati, a to je u vrijeme kad usjev razvije dovoljnu zelenu masu, ali ne kasnije od faze pune cvatnje. Starije biljke koje su već započele formiranje plodova i sjemena, ogrube i u tlu se sporije razgrađuju. Preporuča se bujan, visok usjev usitniti, pustiti da provene i nakon toga masu zaorati. Ovisno o raspoloživom vremenu, energiji i mehanizaciji na svakom pojedinom gospodarstvu, mogu se obaviti i dva oranja: prvi put plitko, a zatim nakon tjedan dana na punu dubinu. Time se postiže  bolji raspored i razgradnja biljne mase u tlu.  Zaoravanje zelene mase treba provesti 2-3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva. Zaoravanje pokrovnih usjeva ima povoljan utjecaj na teškim, ali i na pjeskovitim tlima, a posebno je preporučljivo onim poljoprivrednim proizvođačima koji svoje površine gnoje samo mineralnim gnojivima već dulji niz godina.

Vrste pogodne za postrni rok sjetve namijenjene zelenoj gnojidbi (sideraciji):

Krmna repica (Brassica campestris)

Krmna repica je križanac između ozime ogrštice i kineskog kupusa. Perko dobro podnosi zimu, a Petranovu  uništava mraz (smrzava na -8oC).

Krmna ogrštica (Brassica napus)

Odličan je predusjev jer ostavlja oranicu čistu i s velikom količinom organske tvari. Dobro razvijenim korijenovim sustavom osigurava dobru prozračnost i prorahljenost tla.

Bijela gorušica (Sinapis alba)

Bijela gorušica ima snažan korijenov sustav s brojnim korijenovim dlačicama koje doprinose otpornosti na sušu. Kod preuranjene sjetve, biljka brzo ulazi u fazu cvatnje. Namijenjena je prvenstveno za zelenu gnojidbu. Vrlo je otporna na niske temperature, pa se može uzgajati i u područjima više nadmorske visine. Smanjuje zaraženost tla nematodama, pa se preporuča  proizvođačima šećerne repe i krumpira.

Uljana rotkva (Raphanus sativus var. oleifera)

Uljana rotkva je vrsta koja brzo raste.  Nastala je križanjem uljane repice i rotkve. Dobro podnosi sušu i često se koristi u postrnoj sjetvi. Ne podnosi zimske mrazeve, pa se u proljeće ne javlja kao korov. Sprječava razvoj nematoda.

Heljda (Fagopyrum esculentum)

Heljda brzo niče (u povoljnim uvjetima za 4 – 6 dana) i ima jak početni porast pa brzo zasjeni površinu, a time i iznikle korove. Skromnih je zahtjeva u odnosu na plodnost tla. U postrnom roku treba je posijati najkasnije do 20. srpnja. Prinos zrna  jako ovisio o prisutnosti oprašivača (pčele).

Ukoliko je poljoprivredni proizvođač u Zahtjevu za potporu u poljoprivredi za 2018. godinu na ARKOD parceli postrnu sjetvu označio kao ekološki značajnu površinu, tada mora zadovoljiti određene uvjete propisane Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi  i IAKS mjera ruralnog razvoja (NN 19/2018) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu  (NN 42/2018).

Sukladno navedenom Pravilniku površine prijavljene kao postrni usjevi i zeleni pokrov definirane su kao površine zasijane mješavinama koje se sastoje od barem dvije kulture prihvatljive za ekološki značajne površine uz sljedeće uvjete:

  • postrni usjevi i zeleni pokrovni usjevi na ekološki značajnim površinama moraju biti prisutni najmanje u razdoblju od 20. kolovoza do 15. listopada 2018. godine i na njima se ne smiju primjenjivati sredstva za zaštitu bilja
  • postrni usjev ili zeleni pokrov treba se nalaziti na oranici minimalno osam tjedana
  • kulture koje se siju kao ozimi usjev za žetvu iduće godine ili napasivanje nisu prihvatljive kao postrni usjev ili zeleni pokrovni usjev

Mješavina se može sastojati i od nekoliko odabranih kultura prihvatljivih za ekološki značajne površine, u različitom omjeru. Dubinu sjetve treba prilagoditi stanju tla, prvenstveno vodeći računa o vlazi u tlu i mehaničkom sastavu tla. Norma i dubina sjetve ovisi i zahtjevima pojedine vrste i sorte, o sastavu smjese. Ovisno o sastavu mješavine, sjetvu nekad nije moguće obaviti u jednom prohodu. Krupnoća i oblik sjemena presudni su za takvu odluku.

Kako razlikovati kvalitetni od patvorenog meda?

Odgovor na ovo često postavljano pitanje je iznimno teško ili nikako što se temelji na prethodnim činjenicama o sastavu i analizi meda. Iako internetom i drugim putevima kruže različiti načini prepoznavanja izvornosti meda u staklenci. Većina ih se svodi na dokazivanje vode u medu koja se u njemu i prirodno nalazi. Količina vode u medu može se kretati od 14 do 23 %. Na tržištu je smije sadržavati do 20 % ili neki više. To “dokazujemo” okretanjem staklenke i praćenjem kugle zraka u obliku gljive. Što je vrh spljošteniji to je med gušći. Ovo govori samo o gustoći meda. Brzina kretanja zračne kugle ovisi i o temperaturi meda – što je toplije on je rjeđi i obrnuto. Prvo što pri kupnji moramo učiniti je pomno čitanje deklaracije na proizvodu. Ona bi na neki način trebala biti njegova putovnica. Mora sadržavati mnoge podatke kao što su sastav, podrijetlo, rok trajanja, način čuvanja i slično. Obavezan je i proizvođač sa svojim brojem i neto količina. Neke od ovih oznaka često izostaju, pogotovo na tržnicama, uz ceste, na kućnom pragu i sličnim mjestima.

Prije same kupnje možemo i sami obratiti pozornost na izgled meda i iskustveno prepoznati radi li se o patvorini. Nespecifična boja sortnog uniflornog meda može ukazivati na problem. Nadalje, kad otvorimo staklenku meda od aromatičnog bilja poput lavande, kadulje ili ružmarina jak miris po biljci govori o najvjerojatnijem dodavanje eteričnog ulja navedenih biljaka u nešto što može i ne mora biti prirodni med.

Kristalizacija je prirodna pojava u medu zato što je on prezasićena otopina šećera. Ovisi o mnogim sastavnicama poput omjera glukoze i fruktoze, količini “nečistoća” poput peludnih zrnaca, ostataka voska ili drugih prirodnih tvari iz košnice koje čine jezgre kristala. Nadalje ovisi i o temperaturi na kojoj se čuva i samoj vrsti meda. Medljikovac i med od uljane repice može kristalizirati i u samom saću. Tako kristaliziranost (ušećerenost) meda ne dokazuje patvorinu. Protrljavanjem meda između kažiprsta i palca dokazujemo samo je li više ili manje ljepljiv, odnosno koliko vode sadrži. Svaki med je koncentrirana otopina šećera i dijela vode, kao i sama otopina šećera i zato je uvijek više ili manje ljepljiv. Stavljanjem žlice meda na papir ili papirnati ubrus i njihovim bržim ili sporijim upijanjem opet dokazujemo količinu vode u suhoj tvari. Što se brže upije ima je više i obrnuto, a ne ovisi o podrijetlu šećera.

Zrak u medu normalna je pojava
Mravi vole sve šećere pa nisu dokaz da je med patvoren

Test s mravima ne ukazuje na patvorenje meda. Svaki med sadrži šećer i privlači mrave kao i šećerna otopina ili otopina invertnih šećera. Potapanje žlice meda u čašu vode i brzina njegovog otapanja govori kao i upijanje u papir o njegovoj gustoći. Rjeđi med će se u vodi brže otopiti od gušćeg. Slično dokazivanje je i upijanje u krišku kruha. Što je gušći kasnije će se upiti u kruh i obrnuto. To opet ne dokazuje patvorenje. Kušanjem meda može se javiti bockanje ili peckanje u ustima. To je uglavnom subjektivan osjećaj koji ovisi o individualnoj percepciji okusa i razvijenosti okusnih pupoljaka, kao i o prethodno konzumiranoj hrani ili piću. Kako je svaki med unikatan tako je i osjet okusa osoban. Nakon ljutih ili teških jela, ili pića kad su okusni pupoljci zasićeni sigurno će osjet biti drugačiji nego nakon blagih jela ili pića kad su okusni pupoljci “isprani”. Slično je i s drugim osjetima okusa. Pravi ili patvoreni med je uvijek sladak, ali uz njih dolaze i drugi okusi poput gorčine kod kestena ili kiselosti kod metvice. Zagrijavanjem u mikrovalnoj pećnici ili na drugom izvoru topline i njegovo pjenjenje također govori o sadržaju vode u medu ili patvorini. Što je više vode jače će se pjeniti. Sukladno tome i izlaganje toplini umakanjem šibice, brisanjem i njezinim paljenjem opet govori o sadržaju vode. Što je rjeđi brže će se upiti u vrh šibice i ona će se teže upaliti ili uopće neće. U suprotnom slučaju gušći s manje vode neće se stići upiti i šibica će se moći upaliti. Danas tehnološka i tehnička dostignuća često omogućavaju stvaranje umjetnih proizvoda koji su gotovo isti kao i prirodni. To znači da bi se mogao proizvesti i umjetni med poput prirodnog koji bi kao patvorinu teško ili nikako dokazali. Možda će se u skoroj budućnosti i med moći “isprintati” na 3D printeru. Za sada, prirodu ipak ne možemo u potpunosti oponašati i kopirati. Pravi pčelinji med sadrži mnogo kemijski nedokazanih tvari i procesa koji ga čine posebnom i vrijednom namirnicom. Želimo li biti sigurni u izvornost meda najbolje ga je nabaviti kod poznatog pčelara za kojeg smo sigurni da ima košnice s pčelama u dovoljnom broju da mu stvore višak za prodaju. Uz to mora biti i pogodna godina za medenje pojedinog bilja bilo na lokaciji pčelinjaka ili na mjestu na koji seli pčele. Također, vjerujmo i nacionalnoj staklenci za med!

Gospodarski List

Meggle gasi proizvodnju u Hrvatskoj

Meggle će sukladno odluci o gašenju proizvodnje raskinuti suradnje sa svojim kooperantima i dobavljačima sirovina

Meggle grupa restrukturira poslovanje u Hrvatskoj i do kraja godine gasi proizvodnju u Osijeku. Kako su naveli u priopćenju iz te tvrtke koja ima sjedište u Njemačkoj, provodi se proces optimizacije cjelokupnog poslovanja radi postavljanja dugoročno održivih modela poslovanja na svim tržištima.
“Sukladno tome donesena je odluka o restrukturiranju poslovanja u Hrvatskoj i gašenju proizvodnje u Osijeku do kraja godine. Meggle će od 1. siječnja 2021. na hrvatskom tržištu poslovati kroz novi model poslovanja. Odluka o restrukturiranju poslovanja u Hrvatskoj i gašenju proizvodnje u Osijeku donesena je zbog dugogodišnjih poslovnih izazova i niza kriza koje su imale negativan utjecaj na poslovanje, od krize aflatoksina, preko krize Agrokora, do najnovije koronakrize. U procesu restrukturiranja i zatvaranja proizvodnje bit će otkazano oko 160 ugovora o radu zaposlenicima čija se radna mjesta gase. Meggle će kao poslodavac u procesu restrukturiranja postupati odgovorno i socijalno osjetljivo te osigurati kvalitetne otpremnine i uvjete raskida ugovora o radu uz socijalni dijalog sa zaposlenicima i svim relevantnim tijelima. Odluka o gašenju proizvodnje odgađana je više puta posljednjih nekoliko godina s nadom da će se uvjeti poslovanja i okolnosti poboljšati te je konačno donesena tek kada su definitivno istražene sve druge opcije. U proizvodnju i poslovanje u Hrvatskoj Meggle grupa u posljednjih 15 godina uložila je više od 130 milijuna kuna. Meggle će sukladno odluci o gašenju proizvodnje raskinuti suradnje sa svojim kooperantima i dobavljačima sirovina. Sve svoje ugovorne obveze prema njima Meggle će, kao i do sada, pravovremeno i u cijelosti ispuniti. Na hrvatskom tržištu je potražnja za sirovim mlijekom kronično veća od ponude te će Meggle svojim pouzdanim dobavljačima, među kojima je i 200 malih seoskih domaćinstava, pomoći u brzom pronalaženju novih kupaca ili otkupljivača.