Naslovnica Blog Stranica 89

Sjetva soje

Što su od hrane Hrvati najviše uvozili lani: Svinjsko meso, kruh…

Prema podacima HGK lani smo u Hrvatsku uvezli poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti 3,4 milijarde eura, odnosno za više od 25 milijardi kuna, što je za 2,7 milijardi kuna ili 366 milijuna eura više nego godinu ranije. I izvoz smo povećali na 2,17 milijardi eura, što je u odnosnu na 2018. za oko 140 milijuna eura više. To znači da nam je vanjskotrgovinski deficit po pitanju hrane rastao za 23% ili 200 milijuna eura – na vrtoglavih 1,23 milijarde eura u promatranom razdoblju, a pokrivenost uvoza izvozom lani je pala za 3 posto, sa 67 na 64%.  Na uvoznoj top listi proizvoda prvo je svinjsko meso, svježe ili rashlađeno, više od 83 milijuna kilograma za vrtoglavih 207 milijuna eura. Slijede kruh, peciva, kolači i ostali pekarski proizvodi (79 tisuća tona za 169,3 milijuna eura), pripravci za prehranu životinja (156,9 milijuna), čokolada i drugi proizvodi s kakaom (152,7 milijuna), sir i skuta, vode mineralne, gazirane, s dodatkom šećera,  goveda, cigare i cigarete, goveđe meso, svježe i rashlađeno, kava… Na izvoznoj ljestvici pak dominiraju čokolada i drugi proizvodi s kakaom vrijedni 171,6 milijuna eura, kukuruz, cigare i cigarete, ribe svježe i rashlađene, kruh, peciva, sladni ekstrakti, soja u zrnu… Iako su ovih dana iz inicijative ‘Zaorimo hrvatska polja’ upozorili kako je u Hrvatskoj još najmanje 400.000 hektara neiskorištene poljoprivredne zemlje koja bi se u razmjerno kratkom roku mogla početi obrađivati ili koristiti za proizvodnju hrane za potencijalno 11 milijuna ljudi, po statistikama i dalje oskudijevamo u svemu.

HUMANITARNA POMOĆ Viškovi poljoprivrednih proizvoda poslani u Zagreb kao pomoć stradalima u potresu Mesa i klaoničkih proizvoda lani smo uvezli za 416,2 milijuna eura, 36 milijuna eura više nego 2018. Nakon svježeg i rashlađenog svinjskog mesa teškog više od 207 milijuna eura, slijedi goveđe svježe i zamrznuto za 98,5 milijuna eura, potom meso peradi i jestivi otpadci za 54 milijuna eura… S ribom popravljamo vanjskotrgovinsku bilancu. Izvezli smo je za 173,4 milijuna eura, od čega najviše svježe i rashlađene – za 111 milijuna eura, dok smo ribe, ljuskara i mekušaca uvezli za 141,1 milijun eura. No zato padamo i na mlijeku i mliječnim proizvodima, cvijeću, voću, povrću, mastima i uljima…  Mlijeka i mliječnih proizvoda lani smo uvezli za 268,7 milijuna, a izvezli za 72,8 milijuna eura. Uvoz sira rastao je 13 posto u odnosu na prethodnu godinu, na 117,2 milijuna eura, mlijeka i koncentriranog vrhnja za više od 30%, na 95,9 milijuna eura. Uvoz prirodnog meda pao je za milijun eura, na 2,9 milijuna eura, a izvezli smo ga za 1,7 milijuna.   Povrća smo uvezli za 33 milijuna eura ili 24% više nego godinu ranije, ukupno u vrijednosti od 163,1 milijun eura, a kako očito ničega ne uspijemo proizvesti dovoljno, uvoz crvenog luka i češnjaka digli smo 40% (na 17,4  milijun eura), rajčice za 32 posto (na 17,3 milijuna), a i dalje dominira i uvoz krumpira težak 16,7 milijuna kuna, mrkve od 8,2, salate za 10,5, kupusa, cvjetače, korabe za 10 milijuna eura… Jadno, ali istinito, pokrivenost uvoza izvozom tek je 20%!  SABOR Epidemija nam je potvrdila pogrešnu politiku prema poljoprivredi Iako bismo trebali biti dostatni i s voćem, osim možda s bananama, te agrumima (gdje samo mandarina imamo dovoljno i za izvoz), i njega smo uvezli za 25 milijuna eura više nego u godini ranije – za čak 211,1 milijun eura. Banane od toga čine oko četvrtine vrijednosti, 56,5 milijuna eura, potom slijede agrumi za 37,7, orašasti plodovi, marelice, trešnje, grožđe, jabuke, kruške… Uvoz voća lani je bio veći 12%, a pokrivenost uvoza izvozom svega 19%.  Žitarica, od čega najviše pšenice i kukuruza, uvezli smo za 75,5 milijuna eura, a izvezli za 210 milijuna, od čega kukuruza za vrtoglavih 140 milijuna umjesto da njime hranimo vlastitu stoku. Zato smo proizvoda mlinske industrije uvezli za 40 milijuna eura, a izvezli za 20,7 milijuna. Srećom pa smo s mesnim i ribljim prerađevinama opet u plusu za oko 10 milijuna eura (ukupno smo ih izvezli za 113,6 milijuna eura), s pripravcima za umake, juhama, sladoledom… za oko 2 milijuna eura (223,2 milijuna eura) te s duhanom za oko 10 milijuna eura. Prerađenog i neprerađenog duhana i cigareta lani smo, naime, izvezli za 164,9 milijuna, a uvezli za 154,1 milijun eura. 
 www.vecernji.hr

Analize tla su obavezne

Poljoprivredni proizvođači imaju obvezu ispitivanja plodnosti poljoprivrednog zemljišta kao redovitu mjeru koja služi u svrhu zaštite tla od degradacije, periodično najmanje svake četvrte godine. Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kroz ispitivanje plodnosti tla definirano je kroz Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18. i 115/18.) i Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 47/19.). Zahtjev za ispitivanje plodnosti tla korisnici (posjednici) poljoprivrednog zemljišta podnose za ARKOD parcele poljoprivrednog zemljišta koje su jednake ili veće od 1,00 ha, a koriste se kao oranice, livade, pašnjaci, krški pašnjaci, vinogradi, voćnjaci, maslinici, kulture kratke ophodnje te mješoviti višegodišnji nasadi. Osnovni cilj ispitivanja plodnosti tla je praćenje razine hraniva u tlu. Tlo je glavni izvor hraniva potrebnih za rast i razvoj poljoprivrednih kultura. No, tlo nije nepresušan resurs i ne osigurava dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno vratiti iznesenu količinu hraniva prinosom. Gnojidba napamet vrlo često je ekonomski neisplativa i ekološki neprihvatljiva. Naime, nepoznavanjem sadržaja hraniva u tlu, kao i njegove kemijske reakcije, gnojidbom napamet često se dodaju hraniva kojih u tlu ima dovoljno, a ne ona koja nedostaju. Hraniva mogu biti biljci nedostupna na tlima nepovoljne kemijske reakcije, iako ih u tlu ima dovoljno. Poznavanjem sadržaja hraniva u tlu gnojidba se može provesti sukladno stanju tla i potrebama poljoprivredne vrste koja se planira uzgajati te očekivanom urodu.

Hrvatska ovisi o uvozu hrane

Živimo u turbulentnom vremenu velikih promjena, svijet se ubrzano mijenja, a tako i problemi s kojima se suočavaju poljoprivrednici i društvo u cjelini. U vrijeme kad je cijeli svijet u strahu od koronavirusa, ranjivo hrvatsko gospodarstvo suočeno je s još jednim izazovom koji je već uzdrmao svjetske burze. U ovakvim delikatnim situacijama pitanje samodostatnosti i sve veće ovisnosti domaće potrošnje hrane o uvozu dolazi do izražaja.

Poljoprivreda predstavlja jednu od temeljnih grana gospodarstva neke zemlje. U idealnim uvjetima poljoprivredna proizvodnja trebala bi biti dostatna da zadovolji domaću potrošnju, turističku potrošnju i izvoz. Dok, u nekim izvanrednim uvjetima, razina domaće proizvodnje trebala bi biti dostatna da podmiri potrebe stanovništva za strateškim proizvodima (brašno, ulje, šećer, mlijeko u prahu itd).

Upravo je stupanj samodostatnosti jedan od važnijih pokazatelja stabilnosti i razvijenosti poljoprivrednog tržišta neke zemlje. On pokazuje u kojoj mjeri domaća proizvodnja pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju). Ako je iznos ispod 100, to znači da proizvodnja ne pokriva domaću potrošnju. Ako je vrijednost iznad 100, to označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze.

Pa kakvo je onda stanje u hrvatskoj poljoprivredi pitaju se mnogi ? S kojim smo to proizvodima samodostatni, a s kojima nismo? Hrvatska ne proizvodi dovoljno većinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ni za potrebe vlastitog stanovništva. Nedostatna nam je proizvodnja kod svih kategorija mesa, mliječnih proizvoda, voća, povrća, biljnih ulja, jaja, meda, vina. U promatranom razdoblju smanjena je samodostatnost gotovo u svim kategorijama proizvoda, pa tako i kod vina (84%), jaja (89%) i peradskog mesa (88%), gdje smo u prijašnjim razdobljima bilježili višak proizvodnje u odnosu na domaću potrošnju.

Najmanju pokrivenost potrošnje domaćom proizvodnjom bilježimo kod povrća (63%) i voća (59%).

U promatranom razdoblju samodostatni smo s pšenicom, ječmom, kukuruzom, zrnom uljane repice, suncokreta i soje, šećerom, mandarinama.

Samodostatnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje 2010. – 2018.

Izvor: Proizvodno-potrošne bilance 2010-18.

Analiza samodostatnosti po sektorima

Žitarice imaju vrlo važnu ulogu u prehrani stanovnika, ali i u hranidbi stoke. Sigurnost u proizvodnji žitarica ne utječe samo na nacionalnu i političku, nego i na ekonomsku sigurnost i socijalnu stabilnost. Hrvatska je samodostatna žitom, pri tome najveću samodostatnost bilježimo kod obične pšenice (130%), kukuruza (104%) i ječma (113%). Prosječna samodostatnost žita u analiziranom razdoblju iznosi 120%.

Domaće tržište voća i povrća obilježava negativna vanjsko-trgovinska bilanca i ovisnost o uvozu. Hrvatska je manjkava u svim voćnim vrstama, osim u proizvodnji trešnji, višnji i mandarina. Najmanja samodostatnost bilježi se kod agruma (limuna i naranče) i orašastog voća čije potrebe podmirujemo iz uvoza.

Prosječna samodostatnost povrća u analiziranom razdoblju iznosi 63%. Prema strukturi ukupne proizvodnje naše najznačajnije povrtne kulture su krumpir, rajčica, mrkva, luk i češnjak koje čine 66% ukupne domaće proizvodnje povrća.

U mljekarskom sektoru situacija je izrazito zabrinjavajuća. Sektor koji je od vitalnog značaja za hrvatsko gospodarstvo bilježi kontinuirani pad samodostatnosti u zadnjih 20 godina, te u 2018. godini iznosi svega 62%. Ovaj opadajući trend je posljedica smanjenja broja proizvođača mlijeka, pada proizvodnje mlijeka, niske proizvodnosti, te istovremenog rasta uvoza mlijeka i mliječnih prerađevina. U kategoriji mliječnih prerađevina najveća samodostatnost se ostvaruje u proizvodnji maslaca i mliječnih namaza (92%), vrhnja (96%), svježih mliječnih proizvoda (85%) i sira (73%), a najmanja je kod proizvodnje koncentriranog mlijeka i mlijeka u prahu.

U proizvodnji mesa Republika Hrvatska nije samodostatna od 2006. godine. Unazad nekoliko godina mnogo se govori o prevelikom uvozu, te o uvozu mesa upitne kvalitete i starosti. U promatranom razdoblju domaća proizvodnja podmiruje 71% domaće potrošnje mesa. Najvišu samodostatnost bilježimo kod mesa peradi (80%), a najmanju kod svinjskog mesa (64%).

doc. dr. sc. Željka Mesić, Gospodarski list