Naslovnica Blog Stranica 90

Nedostatak radne snage u poljoprivredi

ANALIZA – Hrvatski poljoprivrednici upozoravaju da je nedostatak radne snage sada ključni problem u poljoprivredi jer su se do sada drugim mjerama Vlade RH i Ministarstva poljoprivrede riješila značajna pitanja kao što je osiguranje sredstava za sjetvu, isplata poticaja, osigurane su propusnice za poljoprivrednike, dozvoljen rad neophodnih usluga i dr.

Uz to, svi sudionici u lancu opskrbe hranom okreću se prema poljoprivrednim proizvođačima i osiguravaju otkup poljoprivrednih proizvoda.

Stručnjaci Smartera napravili su analizu i prema dostupnim informacijama došli do podatka da je preko vaučera (Ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi) u 2019. godini radilo 14.190 sezonaca u poljoprivredi, za 1.530 poslodavca.

„S obzirom na to da se poljoprivredne površine u Hrvatskoj ne povećavaju niti se bitno mijenja struktura poljoprivredne proizvodnje, možemo zaključiti da će potrebe za sezonskom radnom snagom biti kao i prošle godine. Jedino možemo očekivati povećanje sadnje povrća, uglavnom zbog vlastitih potreba u domaćinstvima. Ponegdje će na otvorenom doći do zamjene nekih ratarskih kultura povrtnim, ali nikako se ne može govoriti o značajnim promjenama“, zaključak je naše analize.

Prema raspoloživim podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, tijekom 2019. iskorišteno je ukupno 306.625 vrijednosnih kupona za sezonski rad u poljoprivredi (vrijednosni kupon vrijedi za svaki dan rada sezonskog radnika). Vrijednosne kupone koristilo je 1.530 poslodavaca.

Ukupno je 14.190 radnika sklopilo ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi, što znači da je prosječno sezonski radnik radio 21,6 dana na povremenim poslovima u poljoprivredi. Tijekom prva tri mjeseca ove godine, iskorišteno je 74.386 vrijednosnih kupona, a koristilo ih je mjesečno prosječno 205 poslodavaca. U istom razdoblju ukupno je 4.015 radnika sklopilo ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi.
Početkom godine donijeta je Odluka o najnižem dnevnom iznosu plaće sezonskog radnika u poljoprivredi za 2020. kojom je propisan najniži dnevni iznos neto plaće. Za 2020., nakon obračuna i obustave poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ona iznosi 93,25 kuna. No, poslodavci isplaćuju sezonskim radnicima više iznose jer za navedeni „nitko neće raditi“.

Svakako moramo imati na umu da osim spomenutih sezonaca koji rade preko vaučera u RH imamo i dosta sezonaca koji su prijavljeni, ali i sezonce koji rade na crno, pa je broj sezonskih radnika i četiri do pet puta veći. Kada se uzmu u obzir sve spomenute kategorije sezonaca u poljoprivredi – od radnika koji rad s vaučerima, preko sezonaca na određeno i onih koji rade na crno (jer ne žele izgubiti prava), prema našoj procjeni u Hrvatskoj je sigurno preko 50.000 sezonskih radnika.

Stanje tržišta rada i bazena potencijalnih poljoprivrednih sezonaca

U Hrvatskoj je 153.839 nezaposlenih, uz 20.409 novo prijavljenih u ožujku. To znači da je broj nezaposlenih već narastao, samo u ožujku i polovici travnja, za 30.000 osoba. U obrazovnoj strukturi nezaposlenih najbrojnije su osobe sa završenom srednjom školom za zanimanja u trajanju od tri godine i školom za KV i VKV radnike (44.966 ili 31,3 %). U evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prijavljeno je 4.528 nezaposlenih osoba poljoprivredne struke (različitih zanimanja).

Svi navedeni pokazatelji upućuju na to da na Zavodu za zapošljavanje imamo sasvim dovoljan bazen nezaposlenih osoba koje mogu obavljati poslove u poljoprivredi.

Potražnja za zapošljavanjem radnika iz inozemstva u poljoprivredi iskazana je za kvotu od 2150 radnika, ali prošle godine iskorištena je kvota za samo 109 radnika u poljoprivredi.

Kako će povrće i voće te ratarske kulture svakim danom dolaziti u rod, potreba za radnicima bit će sve veća. Za sada se ne javlja još prevelika potreba za sezonskom radnom snagom. Kako se radnici koji su nezaposleni vrlo teško odlučuju za rad u poljoprivredi, morat će se pronaći način da ih se motivira da se odluče za rad u poljoprivredi.

„HZZ bi mogao pokrenuti platformu ponude i potražnje za radnom snagom u poljoprivredi preko koje bi se svi oni koji mogu i žele, mogli prijaviti i raditi u sezoni koja dolazi. Slično kako je to nedavno napravila Francuska. Takav rad ne bi smio utjecati na njihova ostala prava koja ostvaruju kroz razne vidove socijalne pomoći jer se nezaposlene osobe često ne žele uključiti u sezonski rad u poljoprivredi zbog straha da će izgubiti neka od svojih prava“, smatramo u SMARTER-u.

Naša analiza je pokazala kako zbog sadašnje situacije s ograničenim kretanjem na tržištu ima dosta onih koji već dugi niz godina idu na sezonski rad u poljoprivredu Njemačke, Austrije, Italije i drugih EU zemalja, koje daju bolju dnevnicu nego što to mogu ponuditi domaći OPG-ovi i poljoprivredne tvrtke.

Upravo bi iz tog razloga država mogla kao mjeru zadržati pravo naknade s burze (da se ona ne izgubi ako se radi u poljoprivredi), uz mogućnost da nezaposleni u sezoni rada u poljoprivredi dobiju pravednu zaradu.

Posljednjih godina procvjetali su i poslovi takozvanih javnih radova, gdje su nezaposlene angažirale JLS za rad u općinama i gradovima (čišćenje parkova, groblja i slično). Budući da će i proračuni općina i gradova sada biti drastično srezani, ostaje na raspolaganju i ova radna snaga.

Smatramo kako bi mudar potez države bio i angažiranje nezaposlenih poljoprivrednih stručnjaka s visokom i višom stručnom spremom da rade na poticanju i savjetovanju oko pokretanja ekstenzivne proizvodnje – kako bi svatko tko ima neku zemlju istu stavio u funkciju poljoprivredne proizvodnje, uz organizaciju otkupa (otkupni centri).

Rad u poljoprivredi je vrijedan – poslodavci trebaju cijeniti sezonce

Veliku odgovornost u privlačenju radnika za rad u poljoprivredi imaju i poslodavci koji radnicima moraju zajamčiti rad na temelju ugovora i poštivanje svih ugovorenih uvjeta. Osigurati im potrebnu zaštitnu opremu kao i za sve druge radnike koji rade u industriji ili u trgovini.
„Rad u poljoprivredi je vrijedan i koristan iako nije lak jer zahtijeva naporan angažman. Zato bi trebali bi izuzetno cijeniti svaki rad koji nam omogućuje kvalitetnu i svježu hranu na našim stolovima. Ova kriza prilika je za zaokret u poljoprivredi i promjenu poslovnog modela koji trebamo znati iskoristiti“, zaključak je stručnjaka SMARTER-a.

Seebiz

Proljev kod teladi

Dakako, prvo se nameće pitanje zbog čega nastaju proljevi u teladi? Nemaju samo jednog uzročnika već više njih, a dijele se u dvije skupine.
Prvu skupinu čine
ne infektivni uzročnici u koje se ubrajaju tegobe s otpornošću organizma teleta, greške u hranidbi i greške u držanju.
Drugu skupinu čine infektivni uzročnici u koje se ubrajaju neke bakterije, virusi i praživotinje. Valja imati na umu da proljev teladi nikada ne uzrokuje samo jedan uzročnik već obično više njih. Primjerice, tele koje nije pravilno hranjeno dobit će proljev zbog nepravilne hranidbe, a na takav proljev onda se nadoveže infekcija nekim virusom ili bakterijom pa znakovi bolesti postanu puno teži. Proljev može biti izazvan i dvama infektivnim uzročnicima, bilo da se jedan nadoveže na drugog ili proljev uzrokuju istodobno kao miješana infekcija.
Prvo ćemo opisati ne infektivne uzročnike, koji su vrlo značajni jer telad čine prijemčivom prema mnogim uzročnicima ne samo proljeva već i drugih bolesti.
NE INFEKTIVNI UZROČNICI
Tegobe s otpornošću (imunošću) teladi

Nakon poroda tele je bez ikakva imuniteta (otpornosti), podložno infekcijama zbog toga što se tvari odgovorne za imunitet (protu tijela) iz krave ne mogu prenijeti u tele kroz posteljicu tijekom bređosti, jer je posteljica krava tako građena da ne dopušta prolaz protu tijela do ploda.
Prvo mlijeko krave nakon teljenja (mljezivo, kolostrum, gruševina) sadržava tvari potrebne za otpornost teleta (protu tijela). Zbog toga je iznimno značajno da tele popije mljezivo unutar 3 do 4 sata nakon teljenja u količini od barem dvije litre. Krajnji rok za pijenje mljeziva je od 6 do 8 sati nakon teljenja. Poslije toga mijenja se sluznica crijeva teleta i ono iz popijenog kolostruma više ne može iskoristiti protu tijela pa ostaje neotporno prema infekcijama različitim bakterijama, virusima i praživotinjama. Ovakvo tele podložno je proljevima koje na ovakvo neotpornoj jedinki može uzrokovati bilo koji virus ili bakterija u okolišu. Neotporno tele gotovo će sigurno uginuti od proljeva jer nema nikakvih obrambenih mehanizama koji bi mu pomogli u borbi s infekcijom.
Greške u hranidbi
Hranidba mlijekom traje obično između 50 i 60 dana, a vrijeme prijelaza na mliječne zamjenice prvenstveno ovisi o cijeni mlijeka. Vlasnici prije prelaze na zamjenice ako je cijena mlijeka na tržištu povoljna. Napajanje s premalo ili previše mlijeka, iz prljavih posuda, napajanje suviše hladnim ili suviše toplim mlijekom uzrokuju proljev. Također, i mliječne zamjenice loše kakvoće s denaturiranim bjelančevinama, velike količine soje i nemliječnih ugljikohidrata u zamjenicama mogu uzrokovati proljev.
Greške u držanju
Pod greškama u držanju podrazumijevamo držanje teladi u objektima gdje je loša higijena, pr. vlažni podovi puni izmeta, potom objekti s propuhom, prenatrpani objekti i drugi čimbenici koji uzrokuju da je tele mokro, pothlađeno, izloženo stresu što sve zajedno dovodi do smanjenja otpornosti organizma teleta i izbijanja proljeva.
Dakle, neinfektivni uzročnici smanjuju otpornost teleta i uzrokuju pojavu proljeva, a na taj se neinfektivan proljev obično nadoveže jedan ili više infektivnih uzročnika te proljev učine vrlo teškim i teško izlječivim. Zbog toga je iznimno značajno paziti da tele pravodobno popije mljezivo, da je primjereno hranjeno i držano, jer ćemo time spriječiti izbijanje proljeva uzrokovanih neinfektivnim uzročnicima. Također, otporno i pravilno držano tele puno će rjeđe oboljeti od proljeva uzrokovanih infektivnim uzročnicima.
Gospodarski-list

Sjetva soje

Što su od hrane Hrvati najviše uvozili lani: Svinjsko meso, kruh…

Prema podacima HGK lani smo u Hrvatsku uvezli poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti 3,4 milijarde eura, odnosno za više od 25 milijardi kuna, što je za 2,7 milijardi kuna ili 366 milijuna eura više nego godinu ranije. I izvoz smo povećali na 2,17 milijardi eura, što je u odnosnu na 2018. za oko 140 milijuna eura više. To znači da nam je vanjskotrgovinski deficit po pitanju hrane rastao za 23% ili 200 milijuna eura – na vrtoglavih 1,23 milijarde eura u promatranom razdoblju, a pokrivenost uvoza izvozom lani je pala za 3 posto, sa 67 na 64%.  Na uvoznoj top listi proizvoda prvo je svinjsko meso, svježe ili rashlađeno, više od 83 milijuna kilograma za vrtoglavih 207 milijuna eura. Slijede kruh, peciva, kolači i ostali pekarski proizvodi (79 tisuća tona za 169,3 milijuna eura), pripravci za prehranu životinja (156,9 milijuna), čokolada i drugi proizvodi s kakaom (152,7 milijuna), sir i skuta, vode mineralne, gazirane, s dodatkom šećera,  goveda, cigare i cigarete, goveđe meso, svježe i rashlađeno, kava… Na izvoznoj ljestvici pak dominiraju čokolada i drugi proizvodi s kakaom vrijedni 171,6 milijuna eura, kukuruz, cigare i cigarete, ribe svježe i rashlađene, kruh, peciva, sladni ekstrakti, soja u zrnu… Iako su ovih dana iz inicijative ‘Zaorimo hrvatska polja’ upozorili kako je u Hrvatskoj još najmanje 400.000 hektara neiskorištene poljoprivredne zemlje koja bi se u razmjerno kratkom roku mogla početi obrađivati ili koristiti za proizvodnju hrane za potencijalno 11 milijuna ljudi, po statistikama i dalje oskudijevamo u svemu.

HUMANITARNA POMOĆ Viškovi poljoprivrednih proizvoda poslani u Zagreb kao pomoć stradalima u potresu Mesa i klaoničkih proizvoda lani smo uvezli za 416,2 milijuna eura, 36 milijuna eura više nego 2018. Nakon svježeg i rashlađenog svinjskog mesa teškog više od 207 milijuna eura, slijedi goveđe svježe i zamrznuto za 98,5 milijuna eura, potom meso peradi i jestivi otpadci za 54 milijuna eura… S ribom popravljamo vanjskotrgovinsku bilancu. Izvezli smo je za 173,4 milijuna eura, od čega najviše svježe i rashlađene – za 111 milijuna eura, dok smo ribe, ljuskara i mekušaca uvezli za 141,1 milijun eura. No zato padamo i na mlijeku i mliječnim proizvodima, cvijeću, voću, povrću, mastima i uljima…  Mlijeka i mliječnih proizvoda lani smo uvezli za 268,7 milijuna, a izvezli za 72,8 milijuna eura. Uvoz sira rastao je 13 posto u odnosu na prethodnu godinu, na 117,2 milijuna eura, mlijeka i koncentriranog vrhnja za više od 30%, na 95,9 milijuna eura. Uvoz prirodnog meda pao je za milijun eura, na 2,9 milijuna eura, a izvezli smo ga za 1,7 milijuna.   Povrća smo uvezli za 33 milijuna eura ili 24% više nego godinu ranije, ukupno u vrijednosti od 163,1 milijun eura, a kako očito ničega ne uspijemo proizvesti dovoljno, uvoz crvenog luka i češnjaka digli smo 40% (na 17,4  milijun eura), rajčice za 32 posto (na 17,3 milijuna), a i dalje dominira i uvoz krumpira težak 16,7 milijuna kuna, mrkve od 8,2, salate za 10,5, kupusa, cvjetače, korabe za 10 milijuna eura… Jadno, ali istinito, pokrivenost uvoza izvozom tek je 20%!  SABOR Epidemija nam je potvrdila pogrešnu politiku prema poljoprivredi Iako bismo trebali biti dostatni i s voćem, osim možda s bananama, te agrumima (gdje samo mandarina imamo dovoljno i za izvoz), i njega smo uvezli za 25 milijuna eura više nego u godini ranije – za čak 211,1 milijun eura. Banane od toga čine oko četvrtine vrijednosti, 56,5 milijuna eura, potom slijede agrumi za 37,7, orašasti plodovi, marelice, trešnje, grožđe, jabuke, kruške… Uvoz voća lani je bio veći 12%, a pokrivenost uvoza izvozom svega 19%.  Žitarica, od čega najviše pšenice i kukuruza, uvezli smo za 75,5 milijuna eura, a izvezli za 210 milijuna, od čega kukuruza za vrtoglavih 140 milijuna umjesto da njime hranimo vlastitu stoku. Zato smo proizvoda mlinske industrije uvezli za 40 milijuna eura, a izvezli za 20,7 milijuna. Srećom pa smo s mesnim i ribljim prerađevinama opet u plusu za oko 10 milijuna eura (ukupno smo ih izvezli za 113,6 milijuna eura), s pripravcima za umake, juhama, sladoledom… za oko 2 milijuna eura (223,2 milijuna eura) te s duhanom za oko 10 milijuna eura. Prerađenog i neprerađenog duhana i cigareta lani smo, naime, izvezli za 164,9 milijuna, a uvezli za 154,1 milijun eura. 
 www.vecernji.hr