Poljoprivredni proizvođači imaju obvezu ispitivanja plodnosti poljoprivrednog zemljišta kao redovitu mjeru koja služi u svrhu zaštite tla od degradacije, periodično najmanje svake četvrte godine. Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kroz ispitivanje plodnosti tla definirano je kroz Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18. i 115/18.) i Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 47/19.). Zahtjev za ispitivanje plodnosti tla korisnici (posjednici) poljoprivrednog zemljišta podnose za ARKOD parcele poljoprivrednog zemljišta koje su jednake ili veće od 1,00 ha, a koriste se kao oranice, livade, pašnjaci, krški pašnjaci, vinogradi, voćnjaci, maslinici, kulture kratke ophodnje te mješoviti višegodišnji nasadi. Osnovni cilj ispitivanja plodnosti tla je praćenje razine hraniva u tlu. Tlo je glavni izvor hraniva potrebnih za rast i razvoj poljoprivrednih kultura. No, tlo nije nepresušan resurs i ne osigurava dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno vratiti iznesenu količinu hraniva prinosom. Gnojidba napamet vrlo često je ekonomski neisplativa i ekološki neprihvatljiva. Naime, nepoznavanjem sadržaja hraniva u tlu, kao i njegove kemijske reakcije, gnojidbom napamet često se dodaju hraniva kojih u tlu ima dovoljno, a ne ona koja nedostaju. Hraniva mogu biti biljci nedostupna na tlima nepovoljne kemijske reakcije, iako ih u tlu ima dovoljno. Poznavanjem sadržaja hraniva u tlu gnojidba se može provesti sukladno stanju tla i potrebama poljoprivredne vrste koja se planira uzgajati te očekivanom urodu.
Hrvatska ovisi o uvozu hrane
Živimo u turbulentnom vremenu velikih promjena, svijet se ubrzano mijenja, a tako i problemi s kojima se suočavaju poljoprivrednici i društvo u cjelini. U vrijeme kad je cijeli svijet u strahu od koronavirusa, ranjivo hrvatsko gospodarstvo suočeno je s još jednim izazovom koji je već uzdrmao svjetske burze. U ovakvim delikatnim situacijama pitanje samodostatnosti i sve veće ovisnosti domaće potrošnje hrane o uvozu dolazi do izražaja.
Poljoprivreda predstavlja jednu od temeljnih grana gospodarstva neke zemlje. U idealnim uvjetima poljoprivredna proizvodnja trebala bi biti dostatna da zadovolji domaću potrošnju, turističku potrošnju i izvoz. Dok, u nekim izvanrednim uvjetima, razina domaće proizvodnje trebala bi biti dostatna da podmiri potrebe stanovništva za strateškim proizvodima (brašno, ulje, šećer, mlijeko u prahu itd).
Upravo je stupanj samodostatnosti jedan od važnijih pokazatelja stabilnosti i razvijenosti poljoprivrednog tržišta neke zemlje. On pokazuje u kojoj mjeri domaća proizvodnja pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju). Ako je iznos ispod 100, to znači da proizvodnja ne pokriva domaću potrošnju. Ako je vrijednost iznad 100, to označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze.
Pa kakvo je onda stanje u hrvatskoj poljoprivredi pitaju se mnogi ? S kojim smo to proizvodima samodostatni, a s kojima nismo? Hrvatska ne proizvodi dovoljno većinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ni za potrebe vlastitog stanovništva. Nedostatna nam je proizvodnja kod svih kategorija mesa, mliječnih proizvoda, voća, povrća, biljnih ulja, jaja, meda, vina. U promatranom razdoblju smanjena je samodostatnost gotovo u svim kategorijama proizvoda, pa tako i kod vina (84%), jaja (89%) i peradskog mesa (88%), gdje smo u prijašnjim razdobljima bilježili višak proizvodnje u odnosu na domaću potrošnju.
Najmanju pokrivenost potrošnje domaćom proizvodnjom bilježimo kod povrća (63%) i voća (59%).
U promatranom razdoblju samodostatni smo s pšenicom, ječmom, kukuruzom, zrnom uljane repice, suncokreta i soje, šećerom, mandarinama.
Samodostatnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje 2010. – 2018.
Analiza samodostatnosti po sektorima
Žitarice imaju vrlo važnu ulogu u prehrani stanovnika, ali i u hranidbi stoke. Sigurnost u proizvodnji žitarica ne utječe samo na nacionalnu i političku, nego i na ekonomsku sigurnost i socijalnu stabilnost. Hrvatska je samodostatna žitom, pri tome najveću samodostatnost bilježimo kod obične pšenice (130%), kukuruza (104%) i ječma (113%). Prosječna samodostatnost žita u analiziranom razdoblju iznosi 120%.
Domaće tržište voća i povrća obilježava negativna vanjsko-trgovinska bilanca i ovisnost o uvozu. Hrvatska je manjkava u svim voćnim vrstama, osim u proizvodnji trešnji, višnji i mandarina. Najmanja samodostatnost bilježi se kod agruma (limuna i naranče) i orašastog voća čije potrebe podmirujemo iz uvoza.
Prosječna samodostatnost povrća u analiziranom razdoblju iznosi 63%. Prema strukturi ukupne proizvodnje naše najznačajnije povrtne kulture su krumpir, rajčica, mrkva, luk i češnjak koje čine 66% ukupne domaće proizvodnje povrća.
U mljekarskom sektoru situacija je izrazito zabrinjavajuća. Sektor koji je od vitalnog značaja za hrvatsko gospodarstvo bilježi kontinuirani pad samodostatnosti u zadnjih 20 godina, te u 2018. godini iznosi svega 62%. Ovaj opadajući trend je posljedica smanjenja broja proizvođača mlijeka, pada proizvodnje mlijeka, niske proizvodnosti, te istovremenog rasta uvoza mlijeka i mliječnih prerađevina. U kategoriji mliječnih prerađevina najveća samodostatnost se ostvaruje u proizvodnji maslaca i mliječnih namaza (92%), vrhnja (96%), svježih mliječnih proizvoda (85%) i sira (73%), a najmanja je kod proizvodnje koncentriranog mlijeka i mlijeka u prahu.
U proizvodnji mesa Republika Hrvatska nije samodostatna od 2006. godine. Unazad nekoliko godina mnogo se govori o prevelikom uvozu, te o uvozu mesa upitne kvalitete i starosti. U promatranom razdoblju domaća proizvodnja podmiruje 71% domaće potrošnje mesa. Najvišu samodostatnost bilježimo kod mesa peradi (80%), a najmanju kod svinjskog mesa (64%).
doc. dr. sc. Željka Mesić, Gospodarski list
Pala proizvodnja trešanja, jabuka, šljiva,…
PRIVREMENI podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da je u 2019. u odnosu na godinu ranije pala proizvodnja jabuka, šljiva, krušaka, trešanja, dok je istodobno porasla proizvodnja mandarina, marelica, jagoda, bresaka i nektarina. Proizvodnja jabuka prošle je godine smanjena u odnosu na godinu ranije za 31,5 posto, na 64.002 tone, pokazuju privremeni podaci DZS-a. Smanjena je i proizvodnja šljiva, za 35,1 posto, na 9403 tone, višanja i trešanja za 26,6 posto, na 7091 tonu, krušaka za 29,7 posto, na 2580 tona te oraha za 57,2 posto, na 266 tona. Rast proizvodnje je zabilježen kod mandarina, za 9,3 posto, na 52.106 tona, bresaka i nektarina, za 22,5 posto, na 4343 tone, marelica, za 465 posto, na 746 tona, jagoda, za 13,1 posto, na 3023 tone, lješnjaka, za 12,1 posto, na 1965 tona, smokava, za 3,7 posto, na 1264 tone. Ukupna proizvodnja grožđa u prošloj je godini iznosila 108.691 tonu, što je pad od 25,7 posto prema godini ranije. Prirod po trsu iznosio je 1,4 kilograma. Među povrćem pad proizvodnje je zabilježen kod lubenica, za 26,4 posto, na 20.619 tona, kupusa, bijeloga i crvenoga, za 14 posto, na 34.035 tona, paprike, za 27 posto, na 13.215 tona, krastavca i kornišona, za 23,4 posto, na 4936 tona, luka i češnjaka, za 4,4 posto, na 25.907 tona, rajčice, za 2,1 posto, na 30.289 tona, salate, za 3,9 posto, na 6632 tone itd. Istodobno je povećana proizvodnja mrkve, za 15,3 posto, na 13.363 tone, cikle, za 34,2 posto, na 4.522 tone, dinje za 11 posto itd. Masline su u 2019., u usporedbi s 2018., ostvarile povećanu proizvodnju, i to za 15,8 posto, na 32.909 tona.
Bijela mušica – sve veći štetnik u povrću i cvijeću
Temperaturni uvjeti tijekom zime u kontinentalnom području djelomice umanjuju brojnost biljnih nametnika, ali topli i vlažni uvjeti u manjim staklenicima i grijanim plastenicima u proizvodnji rasada pogoduju ranijoj pojavi biljnih bolesti i štetnim životinjskim organizmima (najčešće kukcima, grinjama, nematodama itd.). U provedbi mjera biljne higijene, redovitom zdravstvenom kontrolom treba procijeniti rastuću ili kritičnu populaciju nametnika i na vrijeme poduzeti kemijske ili biološke mjere suzbijanja. Većina proizvođača zaštitne mjere počinje provoditi prekasno, a naknadno se grješke teško ispravljaju.
Bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 2 mm. Tijelo i krila su pokrivena finim voštanim praškom, što mu daje bijelu boju (po veličini i boji štetnik je dobio ime “bijela mušica”). Odrasli oblici živahno lete. Ličinka je pokretna nekoliko sati a zatim se pričvrsti na stalno mjesto (plosnata je tijela pa time sliči štitastim ušima). Zadnji je stadij ličinke predkukuljica, također je bijele boje pa je zovemo “bijela pupa”. Česta je meta korisne parazitske osice Encarsia formosa, koja se uzgaja u laboratorijima i koristi za biološko suzbijanje bijele mušice! Paraziti rane predkukuljice ovog štetnika ili tzv. crne pupe mogu se kupiti na zapadnoeuropskom i hrvatskom tržištu (pr. “ENSTRIP” proizvođača Koppert). “Crne pupe” su zalijepljene na kartončiće, čuvaju se u posebnim spremnicima a donošenjem u objekt (plastenik ili staklenik) i pričvršćivanjem za biljke započinje razvoj korisne osice. Osica traži ličinke bijele mušice u koje odlaže svoja jaja. Jedna ženka osice odloži 60 – 100 jaja u tzv. predkukuljicu štitastog moljca. Temperatura zraka mora biti viša od 15 °C. Ličinka osice razvija se u ličinki štitastog moljca ili bijele mušice pa ona pocrni. Uspjeh ovog načina suzbijanja bijele mušice ponajviše ovisi o povoljnom omjeru broja osica prema broju štetnika u objektu, pa biološko suzbijanje treba započeti u početnim zarazama štitastim moljcima. Primjena korisne osice Encarsiae formosae osobito se uspješno koristi u proizvodnji rajčice i paprike, a manje na krastavcima jer njihovo dlakavo lišće ometa aktivnost osice. Mogu se koristiti još parazitske osice Eretmocerus eremicus (“ERCAL”) i Eretmocerus mundus(“BEMIPAR”). Proizvođači zainteresirani za biološki način suzbijanja bijele mušice u povrćarstvu i cvjećarstvu mogu se obratiti tvrtkama “Zeleni hit” iz Zagreba (Čulinečka cesta 148) ili “Colić-Trade” u Biogradu n/m (Radovanova 12). Jednom kad se unesu korisne osice u objekt vrlo je ograničena primjena kemijskih sredstava za suzbijanje ostalih štetnika (pr. lisnih uši, stakleničke grinje, gusjenica sovica itd.) i biljnih bolesti, jer većina kemijskih pripravaka negativno djeluje na brojnost i aktivnost korisnih osica (slična problematika kao pri korištenju bumbara za oprašivanje).
Gospodarski-list