Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, poljoprivredna proizvodnja je u 2020. narasla za 4,7 posto u odnosu na prošlu godinu, odnosno sa 17,9 milijardi kuna na 18,8 milijardi kuna. Zabilježen je i porast neto dodane vrijednosti i produktivnosti od gotovo 10 posto. Podaci o rastu neto dodane vrijednosti i produktivnosti navode na zaključak da bi rast mogao biti trajniji, no ipak treba pričekati konačne procjene i dublju analizu što ga je pokrenulo.
„Naša je procjena da je na rast vrijednosti proizvodnje, uz rast cijena, u najvećem dijelu utjecala rekordna proizvodnja pšenice, kukuruza i drugih žitarica te uljarica. Ostvareni su pomaci i u ostalim proizvodnjama, primjerice ostvarena je rekordna proizvodnja krumpira, maslina, a pozitivni trendovi su vidljivi i u voćarstvu te proizvodnji povrća, kao što pomaka ima i u nekim sektorima stočarske proizvodnje. Ipak, da bismo mogli govoriti o dugoročnim trendovima, treba analizirati konačne rezultate. Slično je i s robnom razmjenom, jer veća proizvodnja i izvoz sirovina, a ne proizvoda dodane vrijednosti, sigurno je utjecao na bolju robnu razmjenu, no s tim ne smijemo biti zadovoljni. Potrebno je pronaći dugoročne modele poslovanja kako bi se sirovina u preradbenim kapacitetima pretvorila u proizvode dodane vrijednosti koji će donositi bolju zaradu u globalnoj trgovini, zaključak je analize.
DZS je pred kraj godine objavio i privremene podatke strukture poljoprivrednih gospodarstava u 2020. Riječ je o podacima iz popisa poljoprivrede, koji je proveden u lipnju i listopadu ove godine. Popisom poljoprivrede obuhvaćeno je 173.776 OPG-ova i oko 4.400 poslovnih subjekata, a uspoređeni su s podacima posljednjeg istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava iz 2016. Poljoprivredna gospodarstva su u 2020. koristila ukupno 863 tisuće hektara oranica i vrtova, što je za 2,2 posto manje u usporedbi s 2016., dok se u stočarstvu bilježi porast broja svinja, ovaca i peradi, a pad broja goveda. Smatramo negativnim korištenje 19 tisuća hektara manje nego je to bilo u 2016. godini. Statistika pokazuje da se žitarice siju na 60,7 posto, a industrijski usjevi na 20,5 posto.
U odnosu na 2016. žitarice su bile zasijane na 1,7 posto manje površina, dok su pod industrijskim usjevima rasle. Veći udio u ukupnim površinama ima još i krmno bilje, od 11,9 posto, ali kod krmnog se bilja bilježi i dvoznamenkasti pad površina. Još veći dvoznamenkasti pad površina bilježi se i kod svježeg povrća, dinja i jagoda, za 18,2 posto, na 11 tisuća hektara; korjenastih i gomoljastih usjeva za 19,2 posto, na 21 tisuću hektara. Posebno nas zabrinjava što su za 44,4 posto, na 26 tisuća hektara porasle površine na ugaru. Ugar je obradivo zemljište na kojem se ne proizvodi poljoprivredna kultura niti vrši ispaša, ali se ono održava u stanju pogodnom za ispašu ili obradu te se može kositi, pri čemu se na ove površine dobivaju potpore.
Pod trajnim je nasadima u ovoj godini bilo ukupno 78 tisuća hektara, što je u odnosu na 2016. za 5,4 posto veća površina voćnjaka, vinograda, maslinika, rasadnika… Podaci popisa poljoprivrede za stočarstvo pokazuju da je smanjen broj grla goveda, ali je on porastao u svinjogojstvu, ovčarstvu i peradarstvu.
Smanjivanje deficita
U prvih devet mjeseci pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dosegnula je 69 posto, što je 8,11 postotnih bodova više nego u istom razdoblju lani, što je rezultat rasta izvoza, uz pad uvoza. Ukupna vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u devet mjeseci ove godine iznosila je 1,7 milijardu eura, što je rast od 5 posto, a vrijednost uvoza bila je 2,5 milijardi eura, što je pad od 7,3 posto. Ostvaren je deficit od 758,8 milijuna eura ili 26,6 posto manje. U strukturi izvoza ništa se bitno nije promijenilo pa su i dalje najznačajniji proizvodi u izvozu žitarice kojih je izvezeno za 205,4 milijuna eura.
Pokazatelji trendova u vanjskotrgovinskoj razmjeni su dobri, s time da treba uzeti u obzir da je pad uvoza prije svega rezultat otežanog međunarodnog protoka roba u prvom dijelu godine te smanjenja domaće, posebice turističke potražnje zbog pandemije. Najviše uvozimo meso (10,8 posto ukupnog uvoza), proizvode na bazi žitarica i škroba (8,5 posto), mlijeko, jaja i med (7,9 posto), pića (7,8 posto) te različite proizvode visokog stupnja prerade (7,6 posto). U izvozu su najzastupljeniji: žitarice (12,3 posto), različiti prehrambeni proizvodi visokog stupnja prerade (10,1 posto), ribe (8,8 posto), proizvodi na bazi žitarica i škroba (8,2 posto) te duhan i njegove prerađevine (7,4 posto). Hrvatska i dalje ostvaruje suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni žitarica, riba, uljarica, duhanu i cigaretama te mesnim i ribljim prerađevinama, ali u svim ostalim kategorijama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit. Najveći deficit prisutan je u razmjeni mesa, voća, mlijeka i jaja, hrani za životinje i povrću.
„Struktura vanjskotrgovinske razmjene jasno govori o tome u kojim proizvodnjama nismo samodostatni, a čiji su proizvodi iznimno značajni u strukturi domaće i turističke potrošnje. Radi se o mesu, mlijeku, voću i povrću. Uz problem nedostatne proizvodnje, upravo se ovi sektori nose s velikim konkurentskim pritiskom. Trend rasta izvoza žitarica na preko 60 milijuna eura i značajan izvoz uljarica govori o strukturnom problemu s obzirom da istovremeno imamo visok uvoz mesa, proizvoda na bazi žitarica i škroba te hrane za životinje. Statistika industrijske proizvodnje govori o padu proizvodnje u prehrambeno-prerađivačkoj djelatnosti, posebice u proizvodnji pića. Podaci za prvih deset mjeseci 2020. upućuju na smanjenje volumena proizvodnje od 2,2 posto u proizvodnji prehrambenih proizvoda i čak od 19,3 posto u proizvodnji pića“, pokazala je analiza.
Ovogodišnju robnu razmjenu također treba promatrati u kontekstu pandemije koja je utjecala na manji uvoz kako zbog pada potrošnje (veliki pad potrošnje u HoRECA kanalu, a i maloprodaja je padala kroz cijelu godinu), tako i prekida u lancu opskrbe. Svaka pozitivna vijest je dobra, ali ne smijemo stvarati zablude da je došlo to korijenskog zaokreta, a pogotovo da je došlo do značajnijeg jačanja konkurentnosti našeg poljoprivredno prehrambenog sektora. No, svakako možemo donijeti zaključke da su se potrošači, uvoznici i trgovci ove godine značajnije usmjerili na domaću prodaju, odnosno da je došlo do trenda smanjenja pritiska uvoznih roba.
„Većina trgovačkih lanaca okrenula se domaćim proizvođačima te ih pozivala da im se priključe u opskrbi. No treba naglasiti ono što je ključno, trgovci upućuju male proizvođače da se otkup i prodaja poljoprivrednih proizvoda odvija preko njihovih većih partnera, otkupljivača odnosno snažne distribucije koji objedinjuju ponudu na način kako to trgovina traži – tako da mogu pružiti uslugu pakiranja, skladištenja i distribucije. Kriza nam je ove godine otvorila i priliku da razmislimo o načinu na koji proizvodimo i konzumiramo hranu te da se značajnije okrenemo domaćoj proizvodnji. Takav cilj trebao bi biti i sastavni dio Strateške vizije za poljoprivredu i jedan od strateških ciljeva u narednom desetogodišnjem razdoblju“, zaključak je stručnjaka Smartera.
