Poticanje poljoprivrede bez proizvodnje

Hrvatska proizvodnja oraha u prošloj je godini iznosila tek 448 tona, iako je pod orahom zasijano preko 8.000 hektara. Površine su proteklih godina drastično povećavane, čak i do 30% godišnje, dok je proizvodnja gotovo zanemariva, pa se stručna javnost i građani s pravom pitaju o kakvim se ulaganjima u ovu proizvodnju radi i jesu li opravdane sumnje kako se orah sadio stihijski, bez upliva struke i samo zbog izdašnih potpora, koje je ova proizvodnja imala, posebice kroz ekološki uzgoj, kad su potpore iznosile i preko 1.000 eura po hektaru. Proizvodnja oraha je postala hit u svijetu posljednjih godina, posebice radi sve veće potražnje za orašastim plodovima zbog njihovih nutritivnih vrijednosti. Uslijed velike potražnje došlo je i do ogromnog rasta cijena na svjetskom tržištu. Prema službenim podacima, 2008. godine proizvedeno čak 6.828 tona oraha, a ogroman rast površina nakon ulaska u Europsku Uniju nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutne zasađene površine, Republika Hrvatska čini preko 10% svih površina u Europskoj uniji, jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u Europskoj uniji iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja Europske unije nešto veća od 128.000 tona. Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje, u odnosu na proizvodnju Europske unije, ispada da činimo zanemarivih 0,35% uroda oraha. Ovi podaci su zabrinjavajući i potvrđuju da je sadnja oraha u Republici Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem ogromnih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju. Brine nas što je u međuvremenu došlo do pada proizvodnje drugog voća, pa smo u tradicionalno dobroj proizvodnji jabuka pali ispod 5.000 hektara nasada jabuka. Zabrinjavajuće je to što Republika Hrvatska nema mehanizme kontrole koliko se čega proizvodi, a odobravanja potpora za barem minimalne prinose po hektaru su unesena u naš sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nismo imali i dalje nemamo poljoprivrednu politiku koja bi bila usmjerena na regionalizaciju proizvodnje. Tako danas nasada oraha najviše ima u Osječko-baranjskoj županiji i području oko Zagreba, koji su idealni za proizvodnju drugih dohodovnijih vrsta voća. Ipak, statističke podatke treba držati s rezervom, jer se vjerojatno velike količine oraha na tržište plasiraju bez ikakve evidencije, plaćanja poreza kod prodaje na kućnom pragu, tržnicama, sajmovima i sličnim kanalima prodaje te u proizvodnji likera, ulja i drugih proizvoda, koji su u ekspanziji, a koriste se za osobnu potrošnju i prodaju koja nigdje nije zabilježena.“, ističe se u analizi SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriji.

Orah proizvodi 4.619 proizvođača

Podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pokazuju da je, prema veličini površine koju zauzima, orah druga najviše uzgajana voćna kultura u Republici Hrvatskoj, nakon maslina, a prije lijeske i jabuke. Prošle, 2020. godine orah je u sustavu potpora uzgajalo 4.619 poljoprivrednih gospodarstava na 7.945 hektara. Usporedbe radi, 2015. godine proizvodilo ga je 2.619 poljoprivrednih gospodarstava, na upola manjoj površini, odnosno 3.716 hektara. Svake iduće godine rastao je i broj proizvođača i broj površina pod ovom voćnom kulturom. U 2019. godini proizvedeno je 260 tona oraha, od čega je 196 tona bilo namijenjeno tržištu, a u 2020. godini je proizvedeno 448 tona (354 tone za tržište). Prvih deset proizvođača u Republici Hrvatskoj u 2020. godini uzgajalo je orah na gotovo tisuću hektara.

Orah je biljka koja nakon sadnje ne donosi prvi urod barem tri do četiri godine. Stoga na svaku investiciju u podizanje nasada valja čekati i računati na duže razdoblje povrata. Veliki broj proizvođača oraha za ovu se proizvodnju odlučio jer se plod može dugo čuvati, što nije slučaj s drugim voćem. Suhi orah može čekati kupce i dobru cijenu i duže od godinu dana. Održavanje nasada je skupo i treba izdržati financijski, dok ne donese pun urod, a kad do toga dođe nije teško skupljati plodove, jer postoje strojevi koji tresu stabla, pa berba nije komplicirana i skupa. Republika Hrvatska je danas veliki uvoznik orašastog voća, a najveće količine oraha dolaze iz Rumunjske, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Bugarske i drugih zemalja.

Orasi u ljusci i oljušteni uglavnom se kupuju zimi za pripremu kolača, ali ih za svježu potrošnju sve više potrošača kupuje tijekom cijele godine, prvenstveno zbog njihove nutritivne prednosti. Očekuje se da će nastavak ovih trendova zdravih grickalica potaknuti potrošnju u Europskoj uniji u predviđenom razdoblju. Objavljivanje znanstvenih studija i istraživanja s isticanjem kardiovaskularnih prednosti učinilo je orahe vrlo popularnim među potrošačima koji su svjesni važnosti zdravlja.

Dok se u državama s jednom od najvećih svjetskih proizvodnji oraha, SAD-u, proizvodi prosječno 4,77 tona po hektaru obradive površine, u Republici Hrvatskoj je prinos znatno niži. Prema pojedinim stručnim publikacija, susjedna Republika Slovenija je u svjetskom vrhu po prinosima u proizvodnji oraha. Orah je najraširenija voćna vrsta orašastih plodova u Republici Sloveniji, a tradicionalno raste u svim regijama izuzev planinskih prostora. Površina intenzivnih nasada povećava se u Republici Sloveniji od 1983. godine, a najnoviji podaci govore o tome da zauzimaju nešto manje od 11% ukupne površine intenzivnih voćnjaka. S 475 hektara, orah je na drugom mjestu, odmah iza jabuke, a uz to, Republika Slovenija ima još 506 hektara ekstenzivnih nasada, koji obuhvaćaju od 50 do 100 stabala po hektaru. U voćnjacima i na tzv. seljačkim orasima, koji rastu po cijeloj Republici Sloveniji, susjedna država proizvodi odličnih 5.000 tona oraha u ljusci, što je ipak nedovoljno za njihove domaće potrebe. Preračunato, to je oko pet tona po hektaru. Izuzetno dobre rezultate u proizvodnji ima i susjedna Republika Srbija, koja s upola manjim površinama od Republike Hrvatske, prema njihovim službenim podacima, proizvodi preko 30.000 tona oraha i među većim je proizvođačima u Europi.

U Europskoj uniji je veliki jaz između proizvodnje oraha i uvoza, što pruža izvrsne mogućnosti za izvoznike oraha. U sezoni 2018./19. godine Europska unija je uvezla orah u vrijednosti od 720 milijuna dolara, od čega 50% potječe iz SAD-a. Uvoz iz svijeta nešto je usporio tijekom korona krize, ali se očekuje da će povratiti vrijednost u narednim godinama. Europska unija uvozi razne vrste orašastih plodova za izravnu potrošnju, kao i za daljnju preradu i ponovni izvoz unutar regije u različitim oblicima, kao što su slani, pečeni, prženi i miješani orašasti plodovi.

Svjetska proizvodnja oraha u sezoni 2019./2020. godine iznosila je preko 965.402 tona (na bazi jezgre), što je povećanje za 9% u odnosu na godinu ranije i dosegnula je najveću razinu u prethodnom desetljeću. Primjerice, u sezoni 2009./2010. godine proizvodnja oraha bila je na nešto više od 552.000 tona. Uz rast uroda od 26%, Kina je bila najveći proizvođač te je činila 46% svjetskog udjela, a nakon Kine slijedile su Sjedinjene Američke Države, s 27% svjetskog udjela. U Europskoj uniji najveći proizvođači oraha su Rumunjska, s preko 47.000 tona, te Francuska, s 36.000 tona u prošloj godini.

„Uzgoj oraha isplativ je i ima ogromne potencijale na svjetskom tržištu gdje je orah deficitarna roba za kojom postoji, a po svemu sudeći će i dugo postojati, ogromna potražnja. Tako običan orah u ljusci postiže cijenu na svjetskom tržištu od 1,5 eura po kilogramu, a neke vrhunske kvalitetne vrste i do 4,2 eura po kilogramu. Cijena jezgre oraha u Republici Hrvatskoj na veliko u ekološkoj proizvodnji je preko 60 kuna po kilogramu. Posljednjih dana cijene kilograma očišćenog oraha, primjerice, u pojedinim hrvatskim trgovačkim lancima dosežu i do 80 kuna za kilogram. Cijene u maloprodaji rastu kako dolaze zimski dani, kad se više spremaju kolači, počevši već sad, od blagdana Svih svetih, a posebice u vrijeme božićnih blagdana.“, objašnjavaju u SMARTER-u.

Stručnjaci SMARTER-a smatraju kako bi se intenzivnim uzgojem oraha mogao, primjerice, poboljšati standard i kvaliteta života preostalog stanovništva na Baniji i drugim dijelovima Republike Hrvatske u kojima postoje klimatski uvjeti za ovu proizvodnju. U pojedenim krajevima Republike Hrvatske postoje svi bitni preduvjeti za uzgoj oraha, od kvalitete zemljišta, nadmorske visine i klimatskih uvjeta, do odsutnosti zagađenja, što je prilika za stanovništvo da ostvari bolje prihode. Postoji i više načina organizirane proizvodnje oraha, a jedan od savjeta stručnjaka je regionalizacija proizvodnje uz poštivanje mišljenja i znanja agronoma. Primjerice, u pojedinim županijama moguće je napraviti poljoprivredne zone po uzoru na gospodarske zone te da se one vlasnički i infrastrukturno urede za određene vrste poljoprivredne djelatnosti. Takav projekt bi trebao biti dio strategije na državnom nivou, uz uključenje općina i gradova, visokih učilišta, znanstvenih instituta i organizacija. Drugi način bio bi da potencijalni investitori osiguraju 100 do 150 hektara površine za sadnju oraha i dogovore sa stranim otkupljivačima ekološku proizvodnju oraha, a treći da više manjih OPG-ova formiraju zadrugu, okrupne svoju proizvodnju, uz pomoć fondova Europske unije zatvore financijsku konstrukciju cjelokupne investicije te zajedno rade na proizvodnji proizvoda dodane vrijednosti koji postižu veću cijenu. Realizacijom projekta investitori i dalje mogu dobivati poticaje za razvoj poljoprivrede iz fondova Europske unije kroz razne mjere ruralnog razvoja, kao i poticaje jedinica lokalne samouprave, a ova proizvodnja može biti razvijena i kao dodatna djelatnost dijela ruralnog stanovništva koje ima posao, a poljoprivredom se bavi hobistički.