Prema UNESCO-u, Hrvatska je u Europi treća po izvorima pitke vode, bogatiji su samo Norveška i Island
Hrvatska je među 30 vodom najbogatijih država na svijetu, a navodnjava manje od tri posto poljoprivrednih površina. Ima idealne uvjete za poljoprivredu, a najmanje 400.000 hektara je neobrađeno. Dok raste potražnja za ekološki proizvedenom hranom, zbog nekontrolirane upotrebe pesticida masovno ugibaju pčele. Bogati smo šumama, a namještaj uvozimo… Neki su to od hrvatskih apsurda (ima ih još) koji desetljećima izazivaju čuđenje a da se ništa značajnije ne mijenja.
Stoke sve manje Institut za primijenjenu ekologiju Oikon procijenio je da u Hrvatskoj oko 400.000 hektara poljoprivrednog zemljišta stoji neobrađeno. Član uprave dr. sc. Vladimir Kušan smatra da bi se u razmjerno kratkom roku moglo početi obrađivati ili koristiti za proizvodnje hrane, a doc. dr. sc. Hrvoje Kutnjak s Agronomskog fakulteta u Zagrebu vjeruje da bi se uzgojem hrane na toj površini potencijalno moglo prehraniti oko 11 milijuna ljudi, ako se zna da jedan hektar može prehraniti 27 ljudi godišnje. Lika i Dalmacija imaju najviše neobrađenog zemljišta, a najmanje sjeverozapadne županije i Osječko-baranjska županija. Prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj po hektaru iznosi 3325 eura za oranice, 1832 eura za livade i 1791 eura za pašnjake. Najviše su u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, a najniže u Ličkoj, Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Uz more, najviše su cijene poljoprivredna zemljišta u zadarskom zaleđu i neretvanskoj dolini. Još se ne zna što će biti kad iduće godine istekne moratorij na kupnju poljoprivrednog zemljišta stranim pravnim i fizičkim osobama.
Hoće li nam strane kompanije i pojedinci pokazati kako se gospodari oranicama i voćnjacima? Drugi je problem rascjepkanost zemljišta. Od ukupno 1,5 milijuna hektara zemljišta, čak 76 posto poljoprivrednika koristi površine manje od pet hektara. Tržišno orijentirani poljoprivrednici u prosjeku koriste 15,9 hektara poljoprivrednog zemljišta i drže 8,3 stočnih jedinica, čime ostvaruju prosječnu ekonomsku veličinu od 24.100 eura. To je u prosjeku manje od polovice prosječne neto dodane vrijednosti prosječnog tržišno orijentiranog poljoprivrednika Europske unije, čime se Hrvatska našla u društvu s Ciprom, Litvom, Maltom, Poljskom, Grčkom, Rumunjskom i Slovenijom. Unatoč milijardama ulupanima u razne mjere i poticaje koji su se nemilice trošili, pa i na muljanje, stoke je na farmama sve manje. Hrvatska je prije deset godina imala 65.000 poljoprivrednih gospodarstava registriranih za proizvodnju mlijeka, danas ih je oko 3800, sedamnaest puta manje. Velika su očekivanja od najavljene komasacije jer su parcele prosječne veličine 0,8 hektara, što uvelike povećava troškove proizvodnje hrane. Nositelji poljoprivrednih gospodarstva uglavnom su osobe starije životne dobi, pa čak 40 posto gospodarstava nose stariji od 65 godina. Samo 7,5 posto ih ima visokoškolsko obrazovanje.
Pod ekološkom proizvodnjom je svega 7,2 posto zemljišta. Ne isplati se plaćati U Međimurju, gdje godinama pokušavaju razviti biološko-dinamičku poljoprivredu po učenju dr. Rudolfa Steinera, koji je tamo rođen, dvije godine bilježe katastrofalan pomor oko 80 milijuna pčela jer neodgovorni ratari prskaju polja pesticidima koji ili su zabranjeni ili ih se koristi u vrijeme kad su pčele u letu. Što rade inspekcije? Hrvatska je samodostatna u proizvodnji žitarica i uljarica. Najvažniji poljoprivredno-prehrambeni izvozni proizvodi u 2020. godini bili su kukuruz, soja, cigarete i pšenica, a u uvozu svinjsko meso, hrana za životinje, pekarski proizvodi i živa goveda za tov. I dok je Izrael pustinju pretvorio u plodna polja i ima 46 posto površina pod navodnjavanjem, u Hrvatskoj je to tek oko 2,5 posto. Štete od suše mjere se milijardama kuna. Ako se gdjegdje i sagrade sustavi za navodnjavanje, odaziv poljoprivrednika je malen jer kažu da im se ne isplati plaćati vodu pa se snalaze s cisternama. Nevjerojatan je, usput, i podatak da je gubitak vode u vodoopskrbi oko 50 posto. Prema UNESCO-ovom izvješću o vodnim zalihama, Hrvatska je u Europi treća po izvorima pitke vode, bogatiji su samo Norveška i Island. Raspolažemo s 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku. Osim vode, imamo i šume. Čak 49,3 posto površine Hrvatske je pod šumama, 2,759.039 hektara, s oko 300 milijuna tona drvne mase. Nešto više od 37 posto šuma čini bukva, 11,6 posto hrast lužnjak, a 9,4 kitnjak. Hrvatska umjesto da od drvne mase prozvodi finalne proizvode poput namještaja i parketa, izvozi sirovinu niske vrijednosti, a namještaj uvozi, na što je upozoreno lani na drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji.
