Nakon što je krajem siječnja ugašena proizvodnja u virovitičkoj šećerani, ovih dana stigla je vijest i o gašenju šećerane u Osijeku, a vidjet ćemo hoće li slična sudbina zadesiti i treću, zadnju hrvatsku šećeranu, u Županji.
Šećeranama je u velikoj mjeri presudilo ukidanje proizvodnih kvota 2017. godine, nakon čega je u Hrvatskoj došlo do snažnog pada proizvodnje šećerne repe i šećera. Od 1968. na razini Europske unije definirala se godišnja kvota proizvodnje šećera, čime se proizvođačima davala određena sigurnost, ali im se i limitirao tržišni potencijal.
Očekivanja su bila da će ukidanjem kvota proizvodnja rasti. Šećerane su posljednjih nekoliko godina imale velike gubitke u poslovanju, što ih je na kraju i dovelo do bankrota.
Brojni problemi u industriji
Stručnjaci konzultantske tvrtke Smarter, koja je specijalizirana za poljoprivredni i prehrambeni sektor kažu da je proizvodnja šećera posljednjih godina suočena s brojnim problemima, pogotovo proizvođači u Europskoj uniji.
“Promjene na tržištu ratarskih proizvoda i nafte, klimatske promjene, te oscilacije cijena šećera, kao i ukidanje proizvodnih kvota u EU glavni su čimbenici koji općenito utječu na poslovanje industrije šećera, a turbulentne promjene događaju se i u Hrvatskoj”, kažu iz Smartera.
“Iako Hrvatska ima veliku tradiciju u proizvodnji šećerne repe, te su šećerane posljednjih godina ulagale napore u edukaciju proizvođača, organizaciju proizvodnje i osuvremenjivanje proizvodnih pogona, ukidanje šećernih kvota na razni EU imalo je velike posljedice i na proizvodnju šećerne repe i šećera u Hrvatskoj”.
Veliki pad proizvodnje
Podaci pokazuju da od ukidanja proizvodnih kvota na šećer 2017. godine – kada je proizvodnja u EU bila najveća – dolazi do značajnog smanjenja proizvodnje, a površine pod šećernom repom su se smanjile. U proizvodnoj godini 2020., u odnosu na 2017. su smanjene za gotovo 200.000 hektara.
Procjene pokazuju da će proizvodnja šećera u EU u proizvodnoj godini 2020./2021. u odnosu na godinu ranije biti manja za gotovo 10 posto. Procjena je da će ukupna proizvodnja biti 14,75 milijuna tona, dok je 2017./2018. bila 21,35 milijuna tona.
Problem i kasniji ulazak u EU
Što se tiče konkurenata hrvatskih šećerana, u Smarteru kažu da se prvenstveno radi o velikim šećeranama koje dolaze iz zemalja najvećih proizvođača šećera. “To su Südzucker group iz Njemačke, Cristalco iz Francuske te Agrana iz Austrije, koja je preuzela i Magyar Cukor Zrt.”, kažu.
Za hrvatske šećerane problem je i kasniji ulazak u Europsku uniju. Znatno ranije, prije ukidanja kvota EU, sektor šećera temeljito je restrukturiran uz potporu od 5,4 milijarde eura, što je omogućilo sektoru da se pripremi za ukidanje kvote. Hrvatska industrija šećera nije tada bila uključena u ovo restrukturiranje jer tada još nismo bili članica EU. Niske cijene šećera, dugoročno negativno utječu na sve proizvođače.
Prevelika konkurencija
“Na razini EU čak je 147 šećerana zatvoreno nakon 2000. godine, a još 80 šećerana nakon 2006. godine. Danas se šećer u EU proizvodi u 19 država članica i 107 tvornica šećera. Unatoč tome što je sektor konsolidiran i što se postižu vrhunski rezultati u produktivnosti i kvaliteti šećera, te je značajno povećana konkurentnost, niske cijene dugoročno mogu negativno utjecati na cijeli sektor.
Jako veliki broj malih šećerana nije na visokoj razini prinosa, te vlada velika zabrinutost kako će se dalje razvijati tržišna situacija, zbog čega se raspravlja o mjerama koje EU može poduzeti za osnaživanje proizvođača. Cilj ukidanja kvota bio je da EU od neto uvoznika postane neto izvoznik šećera, no sve okolnosti na ovom turbulentnom tržištu dovele su do velike nesigurnosti kod manjih proizvođača, među kojima je i Hrvatska”, kažu u Smarteru.
Rast proizvodnje šećera u Indiji i Brazilu
Naime, došlo je do rasta proizvodnja kod najvećih svjetskih proizvođača – Brazila i Indije koje proizvode šećer od trske, te svojom proizvodnjom utječu na formiranje cijena. Čak 80% svjetskog šećera proizvodi se iz šećerne trske u tropskim i suptropskim klimama.
Podaci pokazuju da je u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama EU znatno pao i broj proizvođača šećerne repe. Tako je u 2019. godini bilo samo 517 poljoprivrednih gospodarstva koja su tražila potporu za proizvodnju šećerne repe.
“Proizvodnjom se prije ulaska u EU bavilo preko 1200 proizvođača, a danas je taj broj znatno pao. Proizvodno vezanu potporu za šećernu repu je 2018. godine primilo tek 653 proizvođača, a godinu ranije nešto više od 800”, kažu analitičari Smartera. Inače, u toj konzultantskoj kući smatraju da je zadržavanje proizvodnje šećera izuzetno značajno i zbog radnih mjesta u šećeranama, ali i zbog velikog broja radnih mjesta koje one vežu uz sebe.
Budućnost ovisi o daljnjim politikama EU
“Na jedno zaposleno mjesto u šećerani veže se više od 10 zaposlenika u drugim sektorima. Industrija šećera, posebice u ruralnim dijelovima u Slavoniji, od nemjerljive je koristi, a ekonomski održivo poslovanje ove industrije jamac je očuvanja i nastavka strateški važne proizvodnje šećerne repe koja ima nezamjenjivo mjesto u plodoredu biljnih kultura”, smatraju u Smarteru.
Što se tiče budućnosti ove proizvodnje u Hrvatskoj, kažu da će puno toga ovisiti i o daljnjim politikama EU vezano uz proizvodnju, ali i trgovini šećerom.
“Kakvi će biti trgovinski sporazumi sa zemljama iz kojih dolazi šećerna trska u EU. Kakvi će biti zahtjevi prema dobavljačima iz Brazila ili Indije, obzirom na povećane okolišne zahtjeve prema proizvođačima u EU. Hoće li se međunarodna trgovina odvijati pod ograničenjima koji su danas ipak djelomično prisutni uslijed pandemije COVID-19. Sve su to okolnosti koje će utjecati na ovu, za Hrvatsku značajnu proizvodnju.”
