Pepeo, uz stajnjak, kompost i zelenu gnojidbu, koristi se radi poboljšanja plodnosti tla unazad najmanje 3.000 godina. Pepeo drveta je potencijalno vrlo koristan industrijski, šumarski ili kućni ostatak, a s aspekta poljoprivrede može se svrstati u gnojiva. Sadrži dva glavna hranjiva elementa fosfor i kalij, druge makroelemente: kalcij i magnezij te neke mikroelemente: bakar i cink.
Zbog niza razloga nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hraniva jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Pepeo se osim u gnojiva može svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla. Uporabu pepela u uzgoju bilja treba analizirati s tri osnovna aspekta: promjene pH reakcije, fertilizacijskog (gnojidbenog) učinka i ekološkog učinka. Pepeo drveta koji se u domaćinstvima često baca kao otpad, uputno je koristiti kao vrijedno gnojivo i poboljšivač tla, ali isključivo na kiselim tlima. Alkalne je reakcije i njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Neutralizira se dio kiselosti tla. U slučajevima kad se pH vrijednost alkalnog tla primjenom pepela poveća na 6 – 7 tlo postaje pogodno za uzgoj većine povrćarskih kultura. Uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hraniva, prije svega fosfora, a potom i mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu. S druge strane upotreba pepela može neutralizirati zakiseljavanje tla, što je čest proces u šumskim i oraničnim tlima u područjima s dosta oborina, iznad 600 mm godišnje. Za neutralizaciju kiselosti tla pepeo se koristi u manjoj mjeri jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. Pepeo u odnosu na vapnenac djeluje brže i neutralizira otprilike upola manje kiselosti tla nego vapnenac.
