Revolucija u stočarstvu: Kako robot Lely Exos mijenja način ishrane i košnje

Objavio

-

U svijetu poljoprivrede tehnologija nevjerojatnim tempom mijenja tradicijske metode. Jedan od najnovijih primjera je Lely Exos – revolucionarni robot za košnju i hranjenje stoke koji osvaja njemačke farme. Na jednom gospodarstvu u okrugu Leer, vinovatelj mliječnih goveda Vinzenz Dickebohm postao je prvi njemački poljoprivrednik koji testira ovaj pametni sustav. Kako Exos radi i zašto bi mogao postati nezaobilazna oprema moderne farme?

Automatizirana košnja: Svježa trava u samo nekoliko koraka
Lely Exos kombinira dvije ključne funkcije: samostalno košenje do 50 hektara travnjaka i distribuciju svježe trave direktno do hranilica. Zahvaljujući GPS navigaciji, robot precizno prati unaprijed postavljene granice polja, a zatim obrađenu travu transportira do staje. Proces se može ponoviti i do šest puta dnevno, osiguravajući stoci stalni pristup nutritivnoj hrani.

„Jedna vožnja robota donosi 1 do 1,5 tona trave, što dnevno rezultira 6 do 8 tona svježe ishrane raspoređene u više obroka“, objašnjava Dickebohm. Ova metoda ima brojne prednosti u odnosu na klasičnu silažu: svježe bilje sadrži više energije, kvalitetnih proteina i lakše se probavlja, uz minimalne gubitke hranjivih sastojaka tijekom transporta.

Sigurnost i pametno upravljanje: Tehnologija koja prilagođava okolinu
Robot je opremljen senzorima koji detektiraju prisutnost ljudi ili životinja, čime se smanjuje rizik od nesreća. Upravljanje je jednostavno – putem mobilne aplikacije farmer može pratiti rad stroja, podešavati rute ili planirati vrijeme košnje. U budućnosti bi Exos mogao imati i dodatnu funkciju: automatsko raspršivanje tekućeg gnojiva nakon košnje, što bi dodatno povećalo efikasnost rada.

Integracija s postojećim sustavima: Robot kao timski igrač
Dickebohmovo gospodarstvo već koristi dva Lelyjeva robota za automatiziranu ishranu, koji prate količinu hrane u hranilicama i na temelju tih podataka dopunjuju obroke. Exos je sada dio tog sustava – kada senzori otkriju potrebu za svježom travom, robot je automatski aktivira i opskrbljuje stoku bez ljudske intervencije.

„Ova sinergija između uređaja omogućuje savršenu ravnotežu između silaže i svježeg bilja. Stoka je zdravija, a mi uštedimo vrijeme koje bismo inče potrošili na ručnu košnju“, dodaje farmer.

Isplativost: Je li budućnost u robotima?
Iako je Dickebohm zadovoljan rezultatima testiranja, naglašava da će konačna odluka o kupnji Exosa ovisiti o cijeni. „Već imamo idealne uvjete: automatizirane hranilice i kompaktne travnjake. Međutim, investicija mora biti ekonomično opravdana“, ističe. Trenutno su cijene robota tajna proizvođača, no procjenjuje se da bi osnovni model mogao koštati više desetaka tisuća eura.

Unatoč tome, prednosti su evidentne. Svakodnevni poslovi poput košnje i hranjenja smanjeni su za više sati, a kvaliteta mlijeka i zdravlje goveda poboljšavaju se zahvaljujući svježoj ishrani. Lely također planira proširiti mrežu testnih farmi diljem Europe kako bi prikupio dodatne podatke o dugoročnoj učinkovitosti sustava.

Zaključak: Korak prema pametnim farmama
Primjena Exosa na Dickebohmovoj farmi pokazuje kako automatizacija može riješiti neke od najvećih izazova moderne stočarske proizvodnje – manjak radne snage, potrebu za većom produktivnošću i zahtjeve za održivošću. Iako su početni troškovi visoki, dugoročne uštede i bolji učinak mogu biti ključni argumenti za sve veći broj poljoprivrednika.

Za one koji žele pratiti ovaj tehnološki napredak, preporučuje se pretplata na stručne newslettere ili praćenje agrarne scene putem društvenih mreža. Budućnost farmi, čini se, ide u smjeru gdje roboti i ljudi rade ruku pod ruku – doslovce.

Nevidljiva Prijetnja: Grinje na Soji i kako se boriti protiv njih?!

Objavio

Agroburza hr

-

Uzgoj soje predstavlja izazov koji se svake godine pogoršava zbog sve agresivnijih napada štetnika. Među najopasnijim neprijateljima ove kulture ističu se grinje, sitni ali destruktivni organizmi koji u uvjetima visokih temperatura i suše mogu dovesti do znatnog gubitka prinosa. Kako su klimatske promjene pogodovale povećanom broju sušnih perioda, ove prijetnje postaju sve učestalije, zahtijevajući od poljoprivrednika pažljiv nadzor i brzu reakciju.

Grinje: Nevidljivi Razarači Listova
Grinje su sitni člankonošci koji pripadaju grupi paukova, a na soji se najčešće javljaju dvije vrste: obični crveni pauk (Tetranychus urticae) i atlantski crveni pauk (Tetranychus atlanticus). Ove žućkaste grinje, veličine manje od 1 mm, gotovo je nemoguće uočiti golim okom. Njihova glavna meta su lisne plohe, posebno donja strana lista, gdje sisaju biljni sok. Prvi znak napada su sitne sivkaste mrlje koje postupno preuzimaju površinu lista. Kako invazija napreduje, lišće gubi klorofil, mijenja boju u žutu ili crvenkastu, te se u konačnici suši i opada. U težim slučajevima, na zahvaćenim područjima može se primijetiti karakteristična “paučina” – tanki svilasti sloj koji grinje koriste za zaštitu.

Uvjeti koji Pogoduju Epidemijama
Grinje cvjetaju u toplim i suhim uvjetima, s optimalnim temperaturama između 25°C i 30°C. U takvim okolnostima, razvoj cijelog životnog ciklusa (od jaja do odrasle jedinke) traje svega 7–10 dana, što omogućuje iznimno brzo stvaranje novih generacija. Tijekom jednog ljeta, mogu se razviti i više od 10 generacija, što rezultira eksplozivnim porastom populacije. Suša dodatno pogoršava situaciju jer biljke postaju osjetljivije na oštećenja, a nedostatak vlage smanjuje prisutnost prirodnih predatora grinja, poput zlatookaca.

Ključni Koraci u Ranoj Detekciji
Prepoznavanje prvih znakova napada presudno je za sprječavanje širenja. Poljoprivrednici bi trebali redovito pregledivati rubove polja, gdje se štetnici često prvo pojavljuju, ali i unutrašnjost parcela, posebno u zonama s slabom cirkulacijom zraka. Korištenje povećala može pomoći u identificiranju prisutnosti grinja ili njihovih jaja. Nadzor treba započeti čim temperature prijeđu 20°C, a posebna pažnja posvetiti se u razdobljima bez oborina.

Strategije Suzbijanja: Od Prevencije do Intervencije
Ako se grinje otkriju na vrijeme, lokalizirana tretmana obično su dovoljna da se spriječi masovna infestacija. U tim slučajevima, primjena akaricida može biti usmjerena samo na zahvaćena područja, smanjujući troškove i utjecaj na okoliš. Međutim, kod većih napada nužna je široka primjena sredstava za zaštitu bilja. Pri tome je važno rotirati aktivne sastojke kako bi se spriječilo stvaranje rezistentnih populacija.

Alternativni pristupi uključuju povećanje bioraznolikosti na poljoprivrednim površinama – sadnja cvijeća koje privlači korisne kukce ili upotreba biopesticida temeljenih na gljivama ili bakterijama. Održavanje optimalne vlažnosti tla kroz navodnjavanje također može usporiti razvoj grinja, iako su ove metode manje učinkovite u ekstremno vrućim periodima.

Dugoročni Izazovi i Savjeti za Poljoprivrednike
Osim redovitog nadzora, ključ prema uspjehu leži u edukaciji. Poljoprivrednici trebaju biti upoznati s biološkim karakteristikama štetnika, kako bi mogli anticipirati njihovo ponašanje. Primjerice, grinje češće napadaju usjeve pod stresom (zbog nedostatka hranjivih tvari ili vode), stoga pravilna njega kulture može poslužiti kao preventivna mjera.

Zadnje, ali ne i najmanje važno, suradnja s agronomima i stručnjacima za fitomedicinu može pomoći u izradi personaliziranih planova zaštite, prilagođenih specifičnim uvjetima svakog poljoprivrednog gospodarstva. U eri nepredictibilnih klimatskih promjena, takav holistički pristup postaje neizostavan.

Zaključak
Grinje su neumoljivi neprijatelji soje, ali uz pažljivo planiranje i brzu reakciju, njihov utjecaj može biti minimiziran. Ključne riječi su prevencija, redoviti monitoring i održivo upravljanje resursima. Kako bi se izbjegle ekonomske katastrofe, poljoprivrednici moraju ostati korak ispred ovih nevidljivih štetnika – jer u borbi protiv prirode, znanje je najmoćnije oružje.

Kako spasiti voćnjake od nevidljivog neprijatelja: Rat protiv bakterijske paleži jabuka

Objavio

Agroburza hr

-

Bakterijska palež jabuka, uzrokovana patogenom Erwinia amylovora, predstavlja jednu od najopasnijih prijetnji voćarskoj industriji diljem Europe. Ova bolest ne štedi samo jabuke i kruške već i preko 160 biljnih vrsta, uključujući dunju, glog, oskorušu i neke ukrasne vrste. Njezina sposobnost brzog širenja i razorni učinak na plodove čine je strahom i trepetom voćara, posebno u Hrvatskoj, gdje je prvi put zabilježena 1995. godine u Nuštru kod Osijeka. Unatoč desetljećima borbe, bolest i dalje napreduje, prisiljavajući poljoprivrednike na stroge protumjere.

Globalni neprijatelj s američkim korijenima
Iako danas predstavlja europski problem, bakterijska palež potječe iz Sjeverne Amerike. U Europu je stigla 1957. godine, a Hrvatsku je pogodila nakon što je prodrla kroz istočnu Slavoniju. Prema podacima Hrvatskog zavoda za poljoprivredu i prehranu (HZPSS), zaraza je danas prisutna u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj i šest drugih županija, s trendom širenja prema zapadu. Iako su inicijalno krčenja i spaljivanja zaraženih stabala bila standardni protokol, patogen je pokazao iznimnu otpornost, što zahtijeva kontinuiranu budnost.

Prepoznavanje neprijatelja: Simptomi i znakovi
Ključ za uspješnu borbu leži u ranom otkrivanju. Bolesna stabla često zadržavaju suho lišće tijekom zime, dok se na granama i deblu pojavljuju tamnosmeđe mrlje i karakteristični jantarnožuti iscjedak (eksudat). Plodovi postaju crvenkasto-smeđi, deformiraju se i mumificiraju. Voćari moraju redovito pregledavati voćnjake, posebno ako je zaraza zabilježena u prethodnim godinama. Svaka sumnjiva grana treba biti odmah uklonjena, a alat za rezanje dezinficiran alkoholom ili formaldehidom kako bi se spriječio prijenos.

Strategije borbe: Od sanitarnih mjera do kemijskih intervencija
Agronomi naglašavaju da je kombinacija preventivnih i reakcijskih mjera ključna. U jesen i proljeće preporučuje se primjena bakrenih fungicida, koji djeluju i protiv krastavosti jabuka. Tijekom cvatnje, učinkovit je fosetil, dok je sanitarni rez vitalan za kontrolu zaraze: zaražene grane režu se 30 cm ispod oštećenog tkiva, a svi otpadci spaljuju u zatvorenim vrećama. Ako je infekcija prešla na deblo, jedino rješenje je uklanjanje cijelog stabla.

Genetska fronta: Otpornije sorte kao dugoročno rješenje
Istraživanja pokazuju da su neke sorte i podloge manje osjetljive na bakterijsku palež. Dok su Braeburn, Fuji i Gala izrazito ranjive, sorte poput Liberty i Red Delicious pokazuju određenu otpornost. Podloge M9 i M26 također su osjetljive, što nameće voćarima potrebu za pažljivim odabirom sadnog materijala. Osim toga, stručnjaci savjetuju rotaciju kultura i izbjegavanje pregustih nasada kako bi se smanjila vlaga – idealna okolina za širenje bakterija.

Zajednička odgovornost: Zašto su svi koraci bitni?
Hrvatska je, kao dio EU, dužna pridržavati se strojih karantenskih protokola. No, uspjeh ovisi i o pojedinačnim akcijama voćara. Svaka zanemarena zarazna grana može postati epicentar nove epidemije. Stoga je edukacija ključna: seminari, vodiči HZPSS-a i suradnja s agronomima mogu smanjiti rizik od gubitaka.

Bakterijska palež jabuka ostaje izazov koji zahtijeva strpljivost, disciplinu i investicije. No, s pravilnom strategijom, čak i najuporniji patogen može biti držan pod kontrolom – a hrvatski voćnjaci zaslužuju tu borbu.

Geopolitičke tenzije i klimatske promjene: Hoće li cijene žitarica doživjeti skok?

Objavio

Agroburza hr

-

Uzburkano stanje na globalnom tržištu žitarica i sirovina i dalje je pod dominantnim utjecajem geopolitičkih faktora. Unatoč privremenom oporavku američkog dolara, njegova ponovna deprecijacija u ponedjeljak dodatno je pogoršala konkurentnost europskog žita na svjetskoj sceni. Tečaj eura prema dolaru dosegao je čak 1,167 USD, što je izazvalo pritisak na domaće cijene žitarica. No, stručnjaci upozoravaju: trenutna korekcija ne smije zavarati – rizici od naglog skupa cijena ostaju iznimno visoki.

Geopolitika i nafta: Kako Bliski istok utječe na žito?
Napetosti između Izraela i Irana, koje su eskalirale tijekom vikenda, postale su katalizator nestabilnosti. Strah od blokade Hormuzkog tjesnaca, ključnog prolaza za globalnu trgovinu naftom, potaknuo je skok cijene sirove nafte za 14% u samo nekoliko sati. Ovaj šok odrazio se i na tržište žitarica, posebno pšenice i uljanih kultura, čije su cijene u petak zabilježile značajan rast. Iako su se cijene privremeno smirile u ponedjeljak zahvaljujući početku žetve na sjevernoj hemisferi, strah od daljnjih sukoba i poremećaja u opskrbi energentima ostaje prisutan.

Europsko žito gubi konkurentnost, ali nada dolazi s polja
Jačanje eura dodatno pogoršava poziciju europskih izvoznika žitarica, posebno u usporedbi s konkurentima iz Crnomorske regije i SAD-a. Prema podacima Europske komisije, izvoz meke pšenice iz EU u sezoni 2024./2025. iznosio je 19,5 milijuna tona – znatno manje u odnosu na 29,2 milijuna tona prošle godine. No, optimizam donose i novije prognoze: agencija Strategie Grains podigla je procjenu uroda pšenice u EU na 130,7 milijuna tona, zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama u Rumunjskoj, Bugarskoj i Španjolskoj.

S druge strane Atlantika, USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) iznenadio je tržište smanjenjem globalnih zaliha kukuruza za 2025./2026., unatoč očekivanjima povećanja. Kod soje i pšenice, podaci su bili u skladu s projekcijama, no pozitivni učinak na cijene umanjile su dobre vijesti o zimskoj pšenici u SAD-u i obećavajućim prinosima.

Raps i biljna ulja: Najveći dobítnici energetske krize
Tržište uljane repice reagiralo je najosjetljivije na turbulencije u energetskom sektoru. U petak su cijene skočile za 12,50 eura po toni, dosegnuvši najvišu razinu od ožujka. Iako su u ponedjeljak zbog pada cijene nafte blago oslabile (493,50 EUR/t), trend rasta i dalje je intenzivan. Na dinamičnost utječe i skok sojinog ulja u Chicagu, potaknut planovima američke EPA za povećanje udjela obnovljivih izvora u gorivima. Slično, malažijska burza bilježi rast cijena palminog ulja zbog povećane potražnje iz Indije.

Što slijedi? Tri ključna faktora za pratiti
1. Geopolitički rizik – Svaka nova eskalacija sukoba na Bliskom istoku može prekinuti trgovinske putove i potaknuti panično skladištenje žitarica.
2. Valutne fluktuacije – Stabilnost eura i dolara bit će presudna za izvoznu konkurentnost Europskih proizvođača.
3. Vremenske prilike – Unatoć pozitivnim prognozama, ekstremne klimatske pojave (poput nedavnih oluja u Francuskoj) mogu poremetiti ravnotežu.

Zaključak: Tržište na rubu nestabilnosti
Iako prve žetve donose privremeno smirenje, kombinacija geopolitičkih tenzija, energetske krize i klimatskih izazova ostavlja tržište žitarica u stanje visoke osjetljivosti. Proizvođači, trgovci i potrošači moraju biti spremni na brze promjene – eksplozija cijena još uvijek je realan scenarij. Kako ističe dr. Olaf Zinke, stručnjak s portala agrarheute, “sve ovisi o tome hoće li se sukobi preliti na energetske resurse i ključne transportne koridore.” U takvom kontekstu, nadolazećih tjedana svaka vijest s Bliskog istoka ili iz wheat beltova SAD-a može postati iskra za novi val nestabilnosti.

Konzervacijska proizvodnja

Objavio

Ivanka Pavlović

-

U intervenciji 31.06. Konzervacijska poljoprivreda za 2025. godinu prvi je puta kriterij permanentne pokrivenosti tla oranične površine propisan na način da tlo mora biti pokriveno zelenim pokrovom minimalno 80 % proizvodne godine, a ostatak perioda, prilikom pripreme za uspostavu glavne odnosno sekundarne kulture, tlo mora biti pokriveno zelenim ili suhim ostacima biljke nakon žetve/berbe prethodne kulture (odredba iz članka 45. stavka 1. podstavka 3. te stavka 2. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2025. godinu (»Narodne novine«, br. 31/2025; u daljnjem tekstu: Pravilnik)).

Proizvodna godina u biljnoj proizvodnji u 2025. godini započela je 15. kolovoza 2024. godine i završava 1. listopada 2025. godine, a Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2025. godinu stupio je na snagu 4. ožujka 2025. Kako poljoprivrednici na početku proizvodne godine nisu znali za obvezu o pokrivenosti zelenim pokrovom od minimalno 80 % proizvodne godine istu nisu niti provodili na način kako propisuje Pravilnik koji je stupio na snagu početkom ožujka 2025. Stoga će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kontrolu kriterija pokrivenosti oranične površine zelenim pokrovom minimalno 80 % proizvodne godine u 2025. godini provjeravati od dana stupanja na snagu Pravilnika, odnosno od 4. ožujka 2025. godine.

Naglašavamo da su poljoprivrednici u intervenciji 31.06. tijekom cijele proizvodne godine dužni osigurati permanentnu pokrivenost tla oranične površine biljnim ostacima i/ili zelenim pokrovom, što je jedan od osnovnih principa konzervacijske poljoprivrede koji je propisan za ovu intervenciju od 2023. godine.

Revolucionarni korak u bioinženjeringu: Sintetski putovi potiču rast biljaka

Objavio

Agroburza hr

-

U svijetu znanstvenih dostignuća koja obećavaju revoluciju u poljoprivredi, izraelska biotehnološka tvrtka Evogene postigla je značajan napredak u razvoju sintetskih metaboličkih putova u biljkama. Kroz niz eksperimenata na modelnim biljnim vrstama Arabidopsis thaliana i Brachypodium distachyon, znanstvenici su uspjeli uvesti dva nova sintetska puta – Pathway01 i Pathway02 – koji bi mogli preobraziti način na koji promatramo biljnu produktivnost i prilagodbu na klimatske izazove.

Put Pathway01: Obnova u uzgoju Arabidopsis

Prvi fokus istraživanja bio je Pathway01, kompleksni sustav koji uključuje ekspresiju pet različitih proteina. Nakon uspješne transformacije, tri nezavisne linije Arabidopsis thaliana pokazale su potpunu ekspresiju svih pet komponenti ovog puta. Ovi rezultati, dobiveni kroz rigorozne molekularne analize, otvorili su vrata daljnjim testovima u kontroliranim stakleničkim uvjetima.

No, preliminarni podaci otkrili su neočekivane posljedice: biljke s potpunom ekspresijom Pathway01 pokazale su promjene u proizvodnji biomase i fotosintetskoj aktivnosti. Dok su neke linije pokazale blagi porast u razvoju korijena, druge su imale smanjenu sposobnost pretvorbe svjetlosne energije. Ova varijabilnost naglašava složenost sintetske biologije, gdje ravnoteža između genetskih modifikacija i fizioloških procesa ostaje ključni izazov.

„Ovi rezultati upućuju na to da Pathway01 zahtijeva dodatnu optimizaciju prije komercijalne primjene,“ izjavio je anonimni istraživač s projekta. „Koncentracija na jedan od proteina, umjesto na cijeli put, mogla bi smanjiti negativne učinke dok se održavaju prednosti.“

Pathway02 i perspektive za Brachypodium distachyon

Usporedno s radom na Arabidopsisu, Evogene je paralelno razvijala Pathway02, koji je testiran i na Brachypodium distachyon – vrsti trave koja služi kao model za žitarice poput pšenice. Za oba puta (Pathway01 i Pathway02) u Brachypodiju, tim je završio ključne faze kloniranja, transformacije i molekularne evaluacije. Trenutno se očekuje da će fenotipizacija i detaljna analiza ekspresije biti završene do kraja 2020. godine, što će omogućiti usporedbu s rezultatima u Arabidopsisu.

Brachypodium, kao predstavnik trajnica, nudi jedinstvene mogućnosti za istraživanje dugotrajnih učinaka sintetskih putova na biljnu izdržljivost. „Ažurirane metode genomskog inženjeringa omogućile su nam precizniju integraciju gena, što je posebno važno za kompleksne metaboličke putove,“ dodaje član istraživačkog tima.

Što ovo znači za budućnost poljoprivrede?

Iako su ovi eksperimenti provedeni na modelnim vrstama, njihovi rezultati imaju dalekosežne implikacije. Pathway01 i Pathway02 dizajnirani su kako bi povećali efikasnost biljaka u korištenju resursa, smanjili ovisnost o gnojivima ili povećali otpornost na sušu. Primjena ovih tehnologija na žitarice ili povrće mogla bi revolucionirati globalnu poljoprivrednu proizvodnju, posebno u uvjetima klimatskih promjena.

Međutim, put od laboratorija do polja dug je i zahtijeva strpljenje. Optimizacija metaboličkih putova, evaluacija sigurnosti te regulativni postupci samo su dio izazova. Evogene surađuje s agronomskim institucijama kako bi testirala svoje linije u različitim okolinama, istovremeno radeći na smanjenju troškova proizvodnje.

Zaključak: Prvi koraci prema zelenijoj revoluciji

Napredak Evogenea u sintetskoj biologiji predstavlja važan korak u nastojanjima da se biljke pretvore u „pametnije“ organizme, sposobne nositi se s izazovima 21. stoljeća. Iako su prvi rezultati mješoviti, oni pružaju dragocjene uvide u to kako genetski inženjering može utjecati na kompleksne fiziološke procese.

Kako istraživači nastavljaju analizirati podatke iz stakleničkih pokusa, svjetska znanstvena zajednica s nestrpljenjem očekuje rezultate koji će biti objavljeni tijekom 2020. godine. Ako se potvrdi funkcionalnost Pathway02 ili optimizirane verzije Pathway01, možemo biti svjedoci početka nove ere u bioinženjeringu – ere u kojoj će biljke ne samo preživljavati, nego i napredovati u uvjetima koje čovječanstvo još uvijek pokušava savladati.

Ova istraživanja također postavljaju temelje za buduća partnerstva između biotehnoloških tvrtki i poljoprivrednih proizvođača, s ciljem stvaranja održivih i produktivnih agroekosustava. U vrijeme kada se globalna potražnja za hranom udvostručuje, inovacije poput ovih nisu samo znanstvena znatiželja – one su nužnost.