U proljeće rano kad se priroda budi, zbog dana jednog sretni su ljudi. Na licu se vide znakovi sreće jer u poljoprivredne radove se intenzivno kreće…
🚜🌽🍉🍎🥕🍓🍒🍇🍀🥔🌻🐄🐖🐤🐑
Inflacija i poljoprivredna kriza
Trenutačno inflatorno ekonomsko okruženje ima mnogo paralela sa 1970-im i 1980-ima, kažu ekonomisti i analitičari. I to desetljeće završilo je za mnoge poljoprivrednike velikim dugovima i operativnim zatvaranjima. U to je vrijeme poljoprivreda u Europi još uvijek bila relativno zatvoren sustav koji je imao malo veze sa svjetskim tržištem. Jedna od paralela sa 1970-ima je poremećena trgovina s Rusijom , kaže za DNT tržišni analitičar Doug Johnson.
Jer: 1980. bio je i embargo na žito protiv tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Čak i sada, globalni lanci opskrbe ponovno se usklađuju kao odgovor na prekid izvoza iz Ukrajine i sankcioniranje trgovinskih veza s Rusijom . Još jedna paralela – veliki računi i vrtoglavi troškovi za poljoprivrednike, potrošače i tvrtke. Rezultat: 1980-ih godina mnogi zajmoprimci u SAD-u bili su visoko zaduženi, posebno u poljoprivredi.
Treća paralela sa 1970-ima je okruženje značajno rastuće kamatne stope. Primjerice, ključna kamatna stopa u SAD-u, takozvana “Fed Funds Rate”, na kojoj banke temelje svoje kamatne stope, bila je 20% od 1979. do 1980. godine. Razlog: visoke kamatne stope bile su namijenjene borbi protiv rastuće inflacije. Sada, nakon što je 15 godina držala kamatne stope blizu nule, američke Federalne rezerve spremne su povećati kamatne stope još šest puta ove godine, potencijalno za više od 0,25% odjednom, ako bude potrebno.
Iako je ECB dosad bio suzdržan, vjerojatno će brzo slijediti Fed. Velika razlika između 1970-ih i danas je u tome što poljoprivrednici imaju puno bolji omjer duga i kapitala , kaže analitičar Johnson. Poljoprivrednici posjeduju više svoje obrađene zemlje , a vrijednost te zemlje i dalje raste.
Eksplodirajući troškovi briše profit
Olaf Zinke Globalne cijene dušičnih gnojiva učetvorostručile su se od početka 2020. Cijene fosfata i dušika su se više nego utrostručile.
U pozadini rastućih troškova i otkupnih cijena na novim najvišim vrijednostima svih vremena, sve više analitičara i ekonomista očekuje značajno smanjenje dobiti za poljoprivrednike u 2022. Mnogi poljoprivrednici traže načine da se nose s neizmjerno rastućim troškovima – poput gnojiva , goriva i hrane – i akutni nositi se s nedostatkom resursa. Iako su cijene žitarica – a time i prihodi – također bile vrlo visoke 2021. i 2022. godine, rastući troškovi inputa sve više smanjuju dobit. Više cijene inputa utječu i na planiranje uzgoja i na tekuću gnojidbu i upravljanje rizikom na farmama.
Gospodarstva i poljoprivrednici diljem svijeta već se bore s iznimno visokom inflacijom , koja je uvelike uzrokovana rastućim cijenama energije , ali i rastom cijena roba i poljoprivrednih proizvoda. Najnoviji FAO indeks cijena hrane iz ožujka pokazuje da su globalne cijene hrane na vrhuncu svih vremena.
Dugotrajno razdoblje nestašice gnojiva i visoke cijene inputa mogli bi imati vrlo negativan utjecaj na poljoprivredne prinose i ponudu. Dok su većim dijelom rasprave dominirale rekordne cijene energije nakon ruske invazije, sada se očekuje da će šok opskrbe gnojivima, pšenicom i drugim žitaricama pogoršati rasprave o globalnoj krizi gladi.
Opskrbni šok s ozbiljnim posljedicama
U studiji Barclays banke, bankarski ekonomisti Fabrice Montagné i Christian Keller otkrili su da bi “veličina i intenzitet trenutnog šoka ponude mogli imati teže posljedice od prethodnih skokova cijena robe jer inflatorni pritisci rastu tako snažno”.
Zbog mehanizacije, industrijalizacije i transporta, proizvodnja hrane i gnojiva sada ima vrlo visoke energetske zahtjeve i također se natječe s drugim industrijama za sirovine: postoji bliska interakcija između proizvodnje biogoriva s energetskim sektorom i s proizvodnjom biljaka za proizvodnju poljoprivredne hrane. Istodobno, slične kemikalije potrebne su za proizvodnju primjerice litij-ionskih baterija koje se koriste u proizvodnji P-gnojiva“, kažu ekonomisti banke.
S obzirom na ionako vrlo skučeno tržište žitarica i uljarica te važnost i Rusije i Ukrajine na tim tržištima, inflacija cijena hrane sve je veći globalni rizik od značajne eskalacije krize”, rekli su ekonomisti banke.
Mekani zečići sa čokoladom
Ovog Uskrsa probajte nešto drugačije: Recept za mekane zečiće gotove za čas.
Uskrs je pred vratima pa skupljamo kreativne i ukusne recepte. Uz malo kreativnosti od sasvim običnih sastojaka nastaju prave gastro kreacije.
Ako skupljate recepte za uskrsne specijalitete, onda ste na pravom mjestu. Ovo je jedna od onih slatkih kombinacija koju ćete poželjeti raditi svakog Uskrsa. Tijesto za slatke uskrsne zečiće je gotovo za tren oka, a priprema se može pretvoriti u pravu blagdansku zabavu.
Sastojci:
600 g glatkog brašna
200 ml jogurta ili čvrstog kiselog mlijeka
200 ml mlijeka
100 ml ulja
1 mala žličica soli
1 mala žličica šećera
1 vrećica praška za pecivo
1 vrećica suhog kvasca
Punjenje po želji (čokolada, marmelada)
Žumanjak i sezam za premazivanje
Priprema zečića:
U mlako mlijeko stavite suhi kvasac i šećer pa pomiješajte s ostalim sastojcima za tijesto.Dobro umijesite tijesto.
Tijesto se ne mora dizati pa se odmah možete baciti na izradu zečića. Napravite tri kuglice, veću, srednju i malu. Najveću stavite prvu, ona će biti trbuščić. Od kuglice srednje veličine napravite glavu, a najmanju kuglicu prerežite do pola pa od nje napravite uši.
Napunite kuglice po želji, u ovom slučaju su punjene čokoladom.
Premažite žumanjkom i pospite sezamom.
Stavite na papir za pečenje i pecite 20 minuta na 180 stupnjeva.
Koliko žita treba svijetu?
Rat u Ukrajini ima ogromne posljedice na globalnu opskrbu žitom. Posebno su pogođene siromašnije zemlje. Oni ovise o uvozu. Gotovo da nema zamjene. A ako je tako, vrlo je skupo. Svjetska banka i FAO strahuju od značajnog porasta gladi.
Svjetska banka strahuje da se brojne zemlje u razvoju suočavaju s velikim problemima s opskrbom pšenicom zbog njihove velike ovisnosti o ukrajinskom i ruskom izvozu pšenice . U nedavnom izvješću, analitičari banke pretpostavljaju da će Gambija, Libanon, Moldavija, Džibuti, Libija, Tunis i Pakistan biti najteže pogođeni prekidom izvoza pšenice iz Ukrajine.
Dvije crnomorske zemlje, Rusija i Ukrajina, opskrbljuju više od 75 posto pšenice koju uvoze neke zemlje središnje Azije, Bliskog istoka i Afrike, kaže Indermit Gill, potpredsjednik za financije i institucije (EFI) Svjetske banke. Te su zemlje posebno osjetljive na poremećaje u proizvodnji ili transportu žitarica i sjemena iz Rusije i Ukrajine, kaže stručnjak Svjetske banke.
U zemljama s nižim dohotkom, poremećaji u opskrbi i više cijene također će vjerojatno dovesti do povećane gladi i nesigurnosti hrane, kaže se u analizi. Situacija je pogoršana nizom ekstremnih vremenskih prilika i neuspjeha uroda – kao što su u sjevernoj Africi, Somaliji i Afganistanu.
Opskrbu siromašnijih zemalja uvoznica žitom dodatno je pogoršalo uvođenje ograničenja izvoza pšenice i drugih vrsta žitarica u Rusiji.
Rastuće cijene hrane imaju mnogo veći utjecaj na ljude u zemljama s niskim dohotkom, jer oni troše daleko veći dio svog prihoda na hranu od ljudi u zemljama s višim dohotkom.
Rat u Ukrajini veliki je šok za globalna tržišta roba i odražava važnost obje zemlje za globalna tržišta žitarica. Cijene žitarica i hrane već su bile rekordno visoke, ali će ih rat vjerojatno gurnuti mnogo više, strahuju bankarski stručnjaci. Prema ovoj procjeni, robe koje će vjerojatno biti najviše pogođene su pšenica, kukuruz, jestiva ulja i gnojiva.
Nedavno istraživanje Svjetske banke u 83 zemlje pokazuje da bi značajan broj ljudi mogao ostati bez hrane ili bi trebao drastično smanjiti potrošnju. Između 720 i 811 milijuna ljudi u svijetu već je gladovalo 2020. godine, navodi se u izvješću UN-a o stanju sigurnosti hrane i prehrane u svijetu. Trenutno traženi podaci potvrđuju značajan porast broja ljudi koji će biti pogođeni akutnom nesigurnošću hrane.
Prema međunarodnim kriterijima, nesigurnost hrane postoji kada je čovjekov život ili egzistencija izravno ugrožen zbog nedostatka hrane. Čini se da je to sada slučaj u mnogim siromašnijim zemljama.
Svi putevi vode u Gudovac!
Nakon dvogodišnje stanke zbog pandemije, na sajamskom prostoru u Gudovcu otvoren je 23. Međunarodni proljetni sajam. Predstavlja se 400 izlagača iz Hrvatske i još 10 zemalja. Najveći dio ponude čine repro-materijal za proljetnu sjetvu, sadnice i poljoprivredna mehanizacija. Poljoprivrednicima se do nedjelje nudi i stočarska izložba, te brojna predavanja i stručni skupovi.
U sklopu Proljetnog sajma koji traje do nedjelje, 3. travnja, održava se i 17. Međunarodni pčelarski sajam te Sajam opreme za hortikulturu HOROP, Sajam građevinske i komunalne opreme GRO-KO. Usto, zahvaljujući kvalitetnoj suradnji s uzgajivačima, u sajamskim štalama bit će konji i goveda.
Najmoderniji primjerci traktora, kombajna i ostalih poljoprivrednih strojeva uvijek su na međunarodnom sajmu u Gudovcu. Ove godine potražnja je veća nego ikad. Razlog je rast cijena žitarica i povećavanje ratarske proizvodnje. Tako i ovaj najskuplji traktor, vrijedan dva i pol milijuna kuna, već ima kupca.
Pčelarski sajam ove se godine uklopio u Proljetni, pa je manji nego inače. No, ponuda je raznolika, trži se dobro, a cijene pčelarske opreme nisu se, kažu, znatno povećale. Do nedjelje je na sajmu i mnoštvo stručnih predavanja, najviše posvećenih pčelarstvu.
Zabrana izvoza pšenice iz Hrvatske DA ili NE?!
Zabrana izvoza pšenice se posljednjih dana sve više spominje jer je rat u Ukrajini doveo do velikog rasta njene cijene na svjetskom tržištu. Cijena pšenice se popela i poviše 400 dolara po toni, što čini rast od 65 posto tijekom ove godine.
Neke zemlje su već najavile zabranu izvoza pšenice. Osim Ukrajine, za koju je to razumljivo zbog ratne situacije, isto će napraviti Srbija i Mađarska, a vjerojatno i Bugarska.
Visoka cijena pšenice je ponukala mnoge u Hrvatskoj da zagovaraju istu politiku. Saborski zastupnik Domagoj Hajduković je jedan od prvih političara koji su se javno izjasnili za zabranu izvoza pšenice.
“Zbog činjenice da ne znamo koliko će potrajati rat u Ukrajini i već najavljenih poremećaja u opskrbnim lancima hranom, možda je trenutak ozbiljno razmisliti o zabrani izvoza žita kako bi osigurali dovoljne količine za vlastitu upotrebu (Hrvatskoj treba 450.000 tona godišnje) i također razmotriti i zabranu izvoza kukuruza koji je potreban za prehranu stoke”, izjasnio se Hajduković u statusu na Facebooku.
Glupo je zabraniti izvoz da bi se kasnije subvencioniralo
No za takve politike nema potrebe iz jednostavnog razloga što je Hrvatska više nego samodostatna u proizvodnji žitarica, posebno pšenice i kukuruza. Hrvatska je u 2021. proizvela 2.2 milijuna tona kukuruza i 936 tisuća tona pšenice, od čega je više od pola izvezeno. Cijene pšenice već godinama rastu.
Čemu zabranjivati izvoz u vremenu kada je cijena na svjetskom tržištu ekstremno visoka i time praktički zabranjivati poljoprivrednicima da zarade? Posebno je to apsurdno u situaciji kada će za sljedeću sezonu rast cijena goriva jako podići trošak sjetve i žetve, a rast cijene plina, koji je ključan u proizvodnji umjetnih gnojiva, dodatno će podignuti troškove proizvodnje.
Apsurdna je ideja da se, kada se može očekivati toliko velik rast troškova u ovoj godini, zabrani poljoprivrednicima zarada na svjetskom tržištu. Još je apsurdnije to što će ti poljoprivrednici moliti državu i lobirati za dodatne subvencije, iako je poljoprivreda najviše subvencionirana djelatnost u državi, zbog tih poskupljenja.
Ako im se zabrani izvoz, onda će imati i jak argument za traženje dodatnih subvencija. Država im je zabranila da dodatno zarade pa se treba odužiti tako da im pokrije troškove. Prelijevanje iz šupljeg u prazno – država im zabranjuje da zarade, ali im nadoknađuje troškove.
Pod “država” se misli na one koji plaćaju porez u državni proračun, točnije oni koji plate više poreza u proračun nego što iz proračuna dobiju. A u Hrvatskoj je takvih jako malo, toliko malo da ih se može nazvati neopjevanim herojima koji cijelu državu drže na svojim ramenima.
Ni Hrvatska ni EU ne ovise o pšenici iz Rusije i Ukrajine
Europska unija je najveći svjetski proizvođač pšenice i proizvede između 120 i 140 milijuna tona godišnje. Ali iako je veliki proizvođač, oko 90% uroda potroši sama. Također je četvrti svjetski proizvođač kukuruza, nakon SAD-a, Kine i Brazila.
Na Ukrajinu i Rusiju otpada više od četvrtina svjetskog izvoza pšenice, ali uglavnom se radi o pšenici loše kvalitete i ne izvozi se u Europsku uniju. Izvozi se u zemlje poput Egipta, Turske, Bangladeša, Nigerije, Indonezije i Filipina.
Europska unija stoga kao cjelina ne može ostati bez pšenice zbog Ukrajine i Rusije jer je odande nije ni uvozila. Stvarati paniku oko navodnog manjka pšenice i kukuruza u toj situaciji je u najmanju ruku neozbiljno i bez temelja.
Zanemaruje se i činjenica da Europa nije jedini kontinent na kojem se sije pšenica. Ljude čak iznenadi podatak da je drugi najveći izvoznik pšenice u svijetu Kanada, na koju baš i ne pomislimo kada se raspravlja o zlatnim poljima pšenice. No prošla godina je bila loša za urod kanadske pšenice.
Šesti najveći izvoznik je daleka Australija. Tu je žetva 2021. bila iznadprosječno dobra, a očekuje se i da će sljedeća žetva biti rekordna. Ono što je potencijalni problem je udaljenost same Australije, tj. prijevoz pšenice, posebno pošto su svjetski logistički lanci posljednje dvije godine u kaosu.
Sedmi najveći izvoznik u svijetu je Argentina, koja je isto imala rekordan urod. Argentina pak ima kvote na izvoz mnogo poljoprivrednih proizvoda, pa tako i pšenicu. Kako je urod rekordan, a cijena na svjetskom tržištu ekstremno visoka, onda je za pretpostaviti da će država dopustiti dodatan izvoz jer je kvota već ispunjena.
Kanada, Australija i Argentina su odgovorne za četvrtinu svjetskog izvoza pšenice i dodatnim količinama donekle mogu nadomjestiti gubitak ruske i ukrajinske pšenice za svjetsku ekonomiju. To za EU predstavlja problem zbog rasta cijena kruha i ostalih prehrambenih proizvoda, no u Africi bi moglo predstavljati pitanje života i smrti, tj. gladi.
Afrika je u poljoprivredi, kao u mnogočemu drugome, neiskorišteni potencijal. Prinosi po hektaru su još uvijek niski, a upotreba umjetnih gnojiva i drugih modernih metoda poljoprivredne proizvodnje jako ograničena.
Ne treba strahovati od gladi u Hrvatskoj
Jedan od razloga zbog kojih neki panično reagiraju po pitanju opskrbe hranom je dojam da u svijetu ima sve više ljudi, a sve manje hrane. To jednostavno nije točno.
Da, ljudi je sve više, ali je i sve više hrane. Broj gladnih, apsolutno i relativno, drastično pada desetljećima. Prosječan dnevni unos kalorija po osobi se povećao u cijelom svijetu, čak i u Africi. Početkom 21. stoljeća je u svijetu bilo pothranjeno 13.60 posto ljudi, a 2018. tek 8.8 posto. U Africi je postotak pothranjenih pao s 27.60 posto početkom stoljeća na 21.40 posto 2017. U svijetu je danas ukupno oko 170 milijuna ljudi manje pothranjeno nego prije dvadeset godina.
Prosječan stanovnik Afrike je 1990. unosio 2100 kalorija hrane, a 2018. 2332 kalorije. U Hrvatskoj je kalorijski unos 1992. iznosio 2312 kalorija, manje nego danas u Africi, a 2018. 3074 kalorije.
Urod svih poljoprivrednih proizvoda, pa tako i pšenice i kukuruza, strahovito se povećao posljednjih desetljeća. Primjerice, od 1961. se urod žitarica po hektaru u svijetu utrostručio, brže nego što je rastao broj stanovnika.
Urod žitarica (pšenica, kukuruz itd.) u Hrvatskoj je 1992. bio manji od 4 tone po hektaru, a do 2018. je narastao na gotovo 7 tona po hektaru. Gledajući samo pšenicu, urod po hektaru je 1992. iznosio 3.9 tona, a 2018. 5.4 tone. Urod kukuruza je pak narastao s 4.15 tona po hektaru 1992. na 9.12 tona 2018. Naravno, rast nije neprestan i postoje oscilacije, ali posljednjih godina Hrvatska bilježi rekordan urod pšenice.
Strahovi o nestanku pšenice u državi koja je dio najvećeg svjetskog tržišta pšenice (EU) su sasvim neutemeljeni. Hrvatska ne samo da ima dovoljno pšenice i kukuruza nego ih proizvodi dvostruko više nego što joj treba da bi prehranila vlastito stanovništvo.
Zabrana izvoza je praktički zabrana poljoprivrednicima da zarade na visokoj cijeni u svijetu, što će im biti velika pomoć zbog rastućih troškova proizvodnje uslijed rasta cijene goriva i umjetnog gnojiva. Ideja da se zabrani zarada kako bi je se jednog dana moralo subvencionirati zbog rasta troškova je budalaština.
Cjenovni mehanizam se ne može slomiti, a pokušaji njegovog zaustavljanja stvaraju ogromne probleme u budućnosti.
