Hrvatska agronomska komora (HAK) je na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS) prvi put organizirala polaganje stručnih ispita za osobe koje se žele baviti poljoprivrednim savjetovanjem, odnosno otvoriti privatnu savjetodavnu službu. Romeo Jukić, v. d. predsjednika HAK-a, ističe da polaznici moraju imati visoku stručnu spremu i više godina iskustva u struci.
Prijavilo se 110 kandidata, a ispitu je pristupilo njih 90 iz osam hrvatskih županija. Polaže se prvi, opći dio, a riječ je o poznavanju zakonodavne regulative Europske unije i Republike Hrvatske koja se odnosi na poljoprivredu. To su opće stvari koje agronomi moraju znati ako se žele baviti ovim poslom. Pitanja nisu lagana, ali su kandidati dobili literaturu kako bi se bolje pripremili za ispit – objašnjava Jukić. Slijedi dio ispita koji se odnosi na ratarstvo, stočarstvo te voćarstvo, vinogradarstvo i povrćarstvo. Nakon toga Odbor za upis, koji je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede, pregledat će prijave i ispite. Odbor, odnosno ispitnu komisiju, čine stručni ljudi iz HAK-a, sa zavoda i fakulteta te predstavnici Ministarstva poljoprivrede koji pokrivaju različita područja (ratarstvo, stočarstvo, zaštita bilja, sjemenarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo). Ukupno je 12 članova komisije. Ispit je koncipiran tako da postoji samo pismeni dio, no postoji mogućnost organiziranja i usmenog dijela ispita. Slijede nova testiranja u Zagrebu, Varaždinu, Istri i Dalmaciji.
U Hrvatskoj će u 2022. godini biti proizvedeno 1,5 milijuna tona kukuruza, što je 32,6 posto manje nego u 2021. godini, pokazuju prve procjene najvažnijih kasnih usjeva sa stanjem od 1. rujna, koje je objavio Državni zavod za statistiku (DZS). Prema podacima DZS-a, ostvarena prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru iznosi 5,4 tone, što je manji prinos nego u godini ranije, kada je iznosio 7,8 tona po hektaru. Manji prinos i proizvodnja kukuruza posljedica su visokih temperatura i suša tijekom ljeta. Pad proizvodnje procjenjuje se i kod šećerne repe, i to za 30,7 posto, na 490 tisuća tona. Prirod po hektaru iznosi 55,1 tonu, dok je u 2021. prinos bio 70,2 tone po hektaru. Procjenjuje se i da će proizvodnja soje biti 23,7 posto manja te da će iznositi 174 tisuće tona. Prirod po hektaru iznosi dvije tone, za razliku od 2021. godine kada je bio 2,6 tona. Podaci DZS-a pokazuju da će ove godine biti proizvedeno 120 tisuća tona suncokreta, što je pad od 3,2 posto u odnosu na godinu ranije. Prirod po hektaru bit će 2,4 tone, za razliku od godine prije kada je bio tri tone.
U posljednjih nekoliko godina PV tehnologije dramatično su se razvile. Mnogi društveni akteri – poduzeća, kućanstva, gradovi – prepoznali su nužnost zaštite okoliša i profitirali od toga te su to odlučili implementirati na svoj način. Dogodilo se to i u poljoprivredi. Poznata ideja o solarnim farmama izazvala je kontroverzu.
Kako sunce mijenja tradicionalnu poljoprivredu Solarna farma je polje ispunjeno stotinama ili možda tisućama solarnih panela usmjerenih prema suncu. Umjesto krumpira, graha ili rajčice posađenih u tlo, tu zemlju pokrivaju solarni paneli, a pritom se proizvodi energija.
Očito je da je tradicionalna poljoprivreda relativno rizičan posao jer čovjek jako ovisi o vremenskim uvjetima. Ako ima prave količine sunca, kiše i ako nema ekstremnih oluja, jakih vjetrova i sl. Dakle, ne brinuti o svim tim čimbenicima okoliša i još uvijek ostvarivati prihod je stvarno poticajno i pomalo predobro da bi bilo istinito. Stoga su uz proizvodnju električne energije solarne farme pronašle još jednu nišu – agrivoltaiku (ili drugim riječima APV ). To je nevjerojatna ideja za ekološki osviješten svijet, kako za agrobiznis tako i za društvo.
No, to se možda ne bi dogodilo da tradicionalna poljoprivreda ne propada.
Od 2010. godine , kada su troškovi instaliranja solarnih sustava pali više od polovice, solarna poljoprivreda počela je cvjetati. Karlee Weinmann, istraživačica na Institutu za lokalno samopouzdanje (ILSR), objašnjava za Digital Journal situaciju američkih poljoprivrednika zašto su odlučili zamijeniti usjeve solarnim panelima: „Prevladavajući razlozi zbog kojih se poljoprivrednici odlučuju zamijeniti usjeve solarnim sustavima su zato što farmeri su sve stariji ili zato što je lakše i unosnije.”
Što je agrivoltaika? Kako solarna energija i poljoprivreda mogu raditi zajedno? Sada vidimo njegove posljedice: što je više solarne poljoprivrede, to se manje hrane uzgaja. I to zabrinjava sociologe i ekonomiste. S jedne strane imamo proizvedenu obnovljivu energiju, s druge strane – ako se polje posveti PV tehnologiji, to u osnovi znači da se uzgaja manje hrane što može imati važan utjecaj na društvo i prirodne ekosustave. Dakle, ima li izlaza? Ili je bolje potpuno zaustaviti solarni uzgoj i povećati propise za ovo područje?
Nijedna od ovih opcija ne zvuči tako dobro kao ideja da solarna tehnologija i tradicionalna poljoprivreda mogu raditi ruku pod ruku.
Agrivoltaika – budućnost poljoprivrede?
Istraživači Instituta Fraunhofera solarne energetske sustave proveli su studiju o istoj temi . Njihov je cilj bio otkriti kako se sunčevo zračenje i prehrambeni usjevi mogu iskoristiti te su došli do sinergijskog rješenja.
Ispitivanje je održano u blizini Bodenskog jezera koje graniči sa Švicarskom, Njemačkom i Austrijom. Tijekom jedne godine pilot projekt koristio je 720 dvoslojnih solarnih modula koji su pokrivali oko 1/3 hektara. Istraživači su odlučili postaviti panele dovoljno visoko, tako da usjevi dobivaju gotovo istu količinu sunčeve svjetlosti kao da rastu prirodno. Ovo također pomaže jer se može koristiti odgovarajuća tehnika uzgoja.
Rezultati govore sami za sebe Kada su svi proračuni obavljeni, pojavili su se obećavajući rezultati. Istraživači su otkrili da se produktivnost zemlje može povećati za 60 posto . „Rezultati projekta iz prve godine su pun pogodak: agrofotonaponski sustav pokazao se prikladnim za praksu i košta koliko i mali solarni krovni sustav. Proizvodnja usjeva je dovoljno visoka i može se isplativo prodati na tržištu,” objašnjava Stephan Schindele, voditelj projekta agrofotona na Fraunhofer ISE za Digital Journal .
Ispitivanje je pokazalo da poljoprivreda i PV mogu biti kompatibilni. Smanjuje konkurenciju za zemlju i također djeluje učinkovito, dok poljoprivrednicima pruža dodatni prihod.
Posljednju točku vrijedi dodatno naglasiti. Kao što je gore navedeno, jedan od glavnih razloga zašto poljoprivrednici prelaze na solarni uzgoj je zajamčena financijska dobit i način života bez stresa. Istraživanja Instituta Fraunhofer otkrila su da PV instalacije mogu funkcionirati uz tradicionalnu poljoprivredu i donijeti prihod čak i ako su prirodni uvjeti nekompatibilni s potrebama uzgojene kulture.
Ovogodišnji urod krumpira zbog posljedica suše bit će upola manji nego lani, upozorava predsjednik Udruge međimurskih proizvođača krumpira Damir Mesarić.
Imali smo jako sušnu zimu, a uvjete za rast je dodatno pogoršalo hladno proljeće, kaže Mesarić za Hinu. Napominje kako je vađenje krumpira do nedavnih kiša bilo otežano, a sada je opet suša. “To kiše što je palo je minimalno, nama bi trebalo bar u dva, tri navrata po 25 litara po četvornom metru, odnosno nekih 75 litara kiše da bismo počeli vaditi krumpir”, kaže.
“Imali smo 50 tona po hektaru, sad 18”
Urod se po njegovim riječima kreće od 15 do 18 tona po hektaru od novog sjemena, a od sjemena proizvođača, tzv. farmerskog sjemena, još je manji. U Lici je još teže – prinos se kreće od 10 do 11 tona po hektaru.
Ni natapane parcele ne daju više od 25 tona po hektaru jer biljka jednostavno ne trpi velike stresove, kaže Mesarić, napominjući kako je primjerice 2020. prinos po hektaru bio od 45 do 50 tona.
Upozorava i kako su, za razliku od prošle godine koja je isto bila sušna, uvjeti proizvodnje ove godine bili znatno teži i izazovniji s obzirom na veliko povećanje troškova repromaterijala, kojima treba pridodati i povećani trošak hlađenja skladišta.
“Lani smo razgovarali samo o suši, a sada smo u duplo težoj situaciji – umjetna gnojiva, nafta – sve je otišlo gore”, kaže i dodaje kako je primjerice trošak skladištenja poskupio pet-šest puta.
Poljoprivrednici će dobiti pomoć
Podsjeća kako su na posljedice suše upozorili resornu ministricu poljoprivrede Mariju Vučković na nedavno održanom sastanku u Ministarstvu te da je proizvođačima tada predstavljen hrvatski prijedlog izvanrednog instrumenta pomoći u okviru EAFRD-a, a objava natječaja Mjere 22 je planirana početkom listopada. Prijedlogom se omogućava jednokratna pomoć poljoprivrednicima u iznosu od 15 tisuća do 100 tisuća eura, dok je ukupna vrijednost mjere približno 200 milijuna kuna.
Mesarić drži kako je nužno pravedno raspodijeliti ta sredstva te kako neke kulture ne bi trebale biti obuhvaćene, primjerice pšenica, koja nije toliko stradala od suše. Stradala je možda nekih 10 do 15 posto.
Ne očekuje se značajnije poskupljenje krumpira
Kaže kako je svjestan da vlada nema toliko novca da “samo daje” te kako će se morati nešto sustavno mijenjati, a ne samo tražiti pomoć. Morat će se pokrenuti investicije u navodnjavanje, smatra.
Kaže da unatoč manjem urodu i povećanju troškova proizvođači ne najavljuju značajno povećanje cijene.
Prema podacima konzultantske tvrtke Smarter, proizvodnja krumpira u Hrvatskoj odvija se na približno 10.000 hektara, a proizvedene količine osciliraju, što je povezano uglavnom s vremenskim prilikama. Zadnjih godina bilježi se odlična 2016., kada je proizvedeno gotovo 200.000 tona krumpira.
U 2020. krumpir je bio zasijan na 9325 hektara, s kojih je izvađeno 174.279 tona krumpira.
Hrvatska proizvede 90% krumpira za svoje potrebe
Prema podacima Smartera, više od 60 posto proizvodnje osiguravaju Međimurska i Varaždinska županija, a samodostatnost je u posljednje tri godine oko 90 posto.
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović pojašnjava kako niski prinosi po hektaru naših proizvođača proizlaze iz niza čimbenika – malih proizvodnih površina, niskih ulaganja u suvremene tehnologije te izostanka primjene novih znanja i tehnologija.
Većina proizvodnje konzumnog (stolnog) i industrijskog krumpira odvija se na OPG-ovima koji su više ili manje specijalizirani za proizvodnju krumpira, kaže Kuskunović, navodeći kako većina gospodarstava koja se bave proizvodnjom ima malu ukupnu površinu koja je u pravilu rascjepkana na više manjih parcela, što dodatno poskupljuje proizvodnju i smanjuje ekonomičnost.
Hrvatskoj nedostaju i skladišni i preradbeni kapaciteti
Kuskunović navodi kako na tržištu dominiraju novi trendovi te potrošači sve više traže prerađeni krumpir, a to je oguljen, narezan i zapakiran krumpir spreman za upotrebu u kućanstvu ili restoranima.
Iznosi i da je Hrvatska s prosječne proizvodnje, koja je do 70-ih godina bila veća od 976.000 tona, postupno padala po površinama i urodu i došla do 227.818 tona, koliki je bio prosjek u razdoblju od 2004. do 2013., da bi zadnjih godina došla do razine od oko 170.000 tona.
