Naslovnica Blog Stranica 31

Treba li zabraniti biogoriva?


Greenpeace kaže da bi proizvodnju biogoriva trebalo zabraniti jer prijetnja od gladi u dijelovima svijeta raste. Obradivo zemljište treba koristiti samo za uzgoj hrane, a ne energetskih usjeva. Ali je li Greenpeace u pravu?

Prag za neizravnu promjenu korištenja zemljišta
Prema pravilima EU -a usvojenim 2019., svim sirovinama za biogoriva koje prelaze određeni prag emisija zabranjeno je doprinositi ciljevima obnovljive energije u državama članicama EU-a.

Kako bi se osigurala de facto zabrana soje, industrijski odbor glasovao je za snižavanje praga na kojem se smatra da je usjev pod velikim rizikom da doprinese krčenju šuma u inozemstvu – ili neizravnoj promjeni korištenja zemljišta (ILUC).

Zastupnici su taj prag s 10 posto spustili na 7,9 posto. Prema procjeni Komisije, soja je trenutačno izložena riziku od 8% širenja u zemlje s visokim zalihama ugljika, poput šuma, močvara i tresetišta.

Procjenjuje se da palmino ulje, koje je prethodno bilo na crnoj listi kao sirovina za biogorivo od strane zakonodavaca, ima 45% rizika od visokog ILUC-a. Nasuprot tome, uljane repice i suncokretovo ulje – alternativne sirovine koje se koriste u proizvodnji biodizela – imaju ocjenu od 1%.

Taj je potez pobjeda aktivista za zaštitu okoliša, koji su nakon uspješne borbe protiv palminog ulja namjerili zabraniti sojino ulje.

Međutim, druga ograničenja za biogoriva prve generacije ostala su netaknuta, uključujući gornju granicu od 7% na količinu korištenih biogoriva temeljenih na usjevima koja se mogu koristiti u prometnom sektoru.

Zastupnici Europskog parlamenta također su zadržali pravilo koje propisuje da zemlje članice ne mogu prijeći povećanje od 1% u upotrebi biogoriva u usporedbi s nacionalnim udjelom ovih goriva u željezničkom i cestovnom prometu 2020. godine.

Sudionici kampanje pozdravili su de facto zabranu soje kao sirovine za biogoriva, iako su bili razočarani što zastupnici Europskog parlamenta nisu otišli dalje u ograničavanju upotrebe svih biogoriva temeljenih na usjevima.

“Odbor ITRE poduzeo je korak naprijed u ispravljanju ovoga tako što je odmah postupno ukinuo podršku za sojino i palmino ulje,” rekla je Laura Buffet, direktorica energetike u T&E.

“Budući da je palmino ulje već bilo na izlasku, postojao je veliki rizik da će ga jednostavno zamijeniti sojino ulje. Međutim, postupno ukidanje soje, najbrže rastuće površine usjeva u Brazilu, pomoći će u smanjenju pritiska na Amazonu, koja je na rubu propasti,” dodala je.

No, skupine industrije biogoriva bile su pozitivnije i činilo se da prihvaćaju zabranu sojinog biodizela kao neizbježnu, izražavajući zadovoljstvo što su ostali aspekti EU-ove politike biogoriva podržani.

Europski odbor za biodizel (EBB) bio je uglavnom pozitivan prema stajalištu odbora, označivši ga “korakom u pravom smjeru”, iako je strukovno udruženje odbilo komentirati klasifikaciju soje kao pokretača krčenja šuma.

Glasovanje u parlamentu “potvrdilo je ulogu biodizela iz svih održivih sirovina za postizanje klimatskih ciljeva EU-a”, rekao je EBB u izjavi.

„Drago nam je vidjeti da smo u vrlo polariziranoj političkoj raspravi uspjeli uvjeriti zastupnike u Europskom parlamentu da održivi biodizel iz usjeva, kao i otpada i ostataka, pridonosi sigurnosti hrane, energetskoj sigurnosti, cirkularnosti i društvenoj uključenosti,” rekao je Xavier Noyon, glavni tajnik EBB-a.

ePURE, trgovačko udruženje koje zastupa proizvođače etanola, slično je odobravalo, tvrdeći da bi stav protiv biogoriva iz usjeva koji zagovara Odbor za okoliš povećao emisije.

Svojim su glasovanjem parlamentarni zastupnici “signalizirali da održivo proizvedena biogoriva temeljena na usjevima, poput obnovljivog etanola u EU-u, igraju važnu ulogu u dekarbonizaciji prometa – danas i sutra”, rekao je David Carpintero, glavni direktor ePURE.

Prema Carpinteru, glasovanje parlamentarnog odbora za industriju “sigurno će više pridonijeti dekarbonizaciji prometa u EU nego stajalište koje je zauzeo odbor za okoliš, što bi stvorilo prazninu u transportnoj energetskoj mješavini koja bi se morala popuniti uvezenim fosilnim gorivom”.

Odbor za okoliš nastojao je više nego prepoloviti udio biogoriva temeljenih na usjevima u EU – stajalište koje zastupnici Europskog odbora za industriju nisu prihvatili.

Ovogodišnji urod znatno manji nego lani

Ovogodišnji domaći urod jabuka procjenjuje na oko 57 tisuća tona, što je 12 posto manje u odnosu na prošlu godinu, a posljedica je smanjenih površina pod jabukama i elementarnih nepogoda, ponajprije suše, kazao je za Hinu predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Branimir Markota.

“U Hrvatskoj, što se tiče proizvodnje jabuka, imamo generalno zabrinjavajuću situaciju”, smatra Markota, navodeći da su površine pod jabukama unazad nekoliko godina gotovo prepolovljene tako da je sada pod jabukama koje se proizvode za komercijalne potrebe svega oko 3.000 hektara.

Svjedoci smo, kaže, gotovo nezaobilaznih elementarnih nepogoda kao što su mraz, tuča, suša te nužnih ulaganja u infrastrukturu voćnjaka kako bi se koliko-toliko zaštitilo proizvodnju.

No, Markota napominje i da zbog visokih troškova potrebne infrastrukture samo manji broj proizvođača ima mogućnost investiranja, što dovodi do situacije da se voćnjaci jabuka zapuštaju ili krče jer troškovi proizvodnje nisu u korelaciji s postignutim prodajnim cijenama.

Razloga tome je puno, pri čemu navodi neujedinjeni nastupu na tržištu, nelojalnu konkurenciju od strane trgovaca koji unesenu ili uvezenu jabuku s “jeftinijih” tržišta deklariraju hrvatskom, nezainteresiranost mladih za tom proizvodnjom, itd.

Voćarstvo, kao i ostali oblici poljoprivredne proizvodnje, trpi i veliko povećanje cijena inputa u proizvodnji i procesima skladištenja, pakiranja i konfekcije svježeg voća, istaknuo je Markota, potkrepljujući to podacima o rastu cijena goriva za 40 posto, gnojiva za prosječnih 70 posto, kemijske zaštite oko 35 posto, a radne snage oko 25 posto.

Voćare posebno zabrinjava porast troškova koji se odnose na skladištenja i konfekcioniranje. Primjerice, dosad su troškovi struje porasli do 300 posto, ambalažni troškovi oko 50 posto, a transportni oko 25 posto. Ostali repromaterijali i potrebni inputi vezani za proizvodnju, skladištenje i logistiku povećani su od 20 pa sve do 60 posto, ovisno o artiklu i uvjetima nabave.

Sve to upućuje na zaključak da će cijena proizvedene jabuke biti minimalno oko 30-35 posto viša nego proteklih godina, a skladištenja i pakiranja čak i veća od toga (40-50 posto).

“S obzirom na sve navedene okolnosti, HVZ je u razgovorima s vodećim hrvatskim otkupljivačima jabuka načelno dogovorio da se u otkup prve klase jabuka krene s najmanje četiri kune, jer to je minimalna cijena koja pokriva troškove proizvodnje i koliko-toliko omogućava nastavak proizvodnje”, rekao je Markota.

Takva otkupna cijena, kako navodi, znači da bi cijena jabuka na policama u nadolazećoj prodajnoj sezoni bila u rasponu od 8 do 12 kuna za kilogram, što je povećanje od oko 25 posto, odnosno za otprilike 1,5 kune, što je manje nego u ostatku Europe.

Markota je kazao i da će vodeći hrvatski proizvođači jabuka do kraja ove sezone izaći na svim prodajnim mjestima trgovačkih lanaca s certifikatom “dokazana kvaliteta”, koji jamči dokazljivu sljedivost proizvodnje u Hrvatskoj, kao i praćenu kvalitetu s ciljem da se promovira i sačuva preostala voćarska proizvodnja kao strateška vrijednost hrvatske prehrambene industrije u ovim teškim i nepredvidivim vremenima.

Inače, na nedavno održanoj konferenciji Svjetske organizacije proizvođača jabuka i krušaka (WAPA) “Prognosefruit” u Beogradu, na kojoj su bili i predstavnici HVZ-a, izneseni su podaci da se u svijetu svake godine se proizvede oko 80 milijuna tona jabuka, od čega najviše u Kini, oko 40 milijuna tona, SAD-u (4,6 milijuna tona), Turskoj (4,3 milijuna tona) te Poljskoj, kao najvećem europskom proizvođaču, više od 4 milijuna tona.

WAPA ove godine urod jabuka u Europi procjenjuje na oko 12 milijuna tona, a krušaka na dva milijuna tona.

Cjenovni aspekt proizvodnje jabuka, pogotovu ove sezone, u cijeloj Europi uvjetovan je velikim porastom troškova energenata, zaštitnih sredstava, transportnih i logističkih troškova. Stručnjaci i analitičari WAPE konstatirali su kako je prosječna cijena koštanja proizvodnje, skladištenja i logistike sve do prodajnog mjesta oko 90 eurocenti za kilogram jabuka i smatraju da bi prodajne cijene, kojima bi se promovirala potrošnja jabuka, trebala biti prosječno oko dva eura za kilogram jabuka, prenosi Markota.

N1

Suša nemilosrdno pogađa europsku poljoprivredu


Europska unija dodatno je snizila svoje prognoze žetve za gotovo sve usjeve, budući da zemlje zapadne i srednje Europe nastavljaju bilježiti iznadprosječne temperature i malo ili nimalo padalina. Zemlje poput Belgije, Austrije i juga Njemačke već se pojavljuju u EU registracijama suše.
Zbog nestašice vode sada je u velikim dijelovima Belgije uvedena zabrana ispumpavanja podzemnih voda. Belgija je doživjela najsušniji svibanj od 19. stoljeća, s uvjetima koji su utjecali na usjeve i smanjili prinose u poljoprivrednoj pokrajini Zapadna Flandrija. “Inače s jednog hektara dobijem 50 do 60 tona kukuruza. Ali sada se moramo zadovoljiti s polovicom – pod uvjetom da ponovno počne padati kiša”, rekao je Joel Van Coppenolle, farmer iz Kaaskerkea za flamanske medije.

I u Poljskoj bi treću godinu zaredom gubici usjeva u poljoprivredi i vrtlarstvu mogli biti veći zbog dugotrajne suše. Zbog toga bi se mnoge poljske farme mogle naći u teškoj situaciji, rekao je poljoprivredni analitičar Mariusz Dziwulski u intervjuu za poljsku novinsku agenciju PAP.

Suha polja u Poljskoj usporediva su sa situacijom u Ukrajini i Rumunjskoj, ali su znatno lošija nego u Austriji i Švicarskoj. Rumunjska nije doživjela tako jaku sušu 50 ili 60 godina, rekao je ministar poljoprivrede Adrian Oros. Unatoč tome što je Rumunjska jedna od poljoprivrednih sila EU-a, njihova poljoprivredna proizvodnja uvelike ovisi o vremenskim uvjetima jer Rumunjska ima malo navodnjavanja.

Zbog toga Europska komisija poziva države članice EU-a da ponovno koriste vodu iz gradskih postrojenja za pročišćavanje vode za uzgoj usjeva.

“Resursi slatke vode su rijetki i pod sve većim pritiskom”, rekao je povjerenik EU za okoliš Virginijus Sinkevičius u izjavi . “U vremenima neviđenih temperaturnih skokova, moramo prestati rasipati vodu i koristiti ovaj resurs učinkovitije kako bismo se prilagodili klimatskim promjenama”, dodao je.

Francuski farmeri imaju problema s ishranom stoke
U Francuskoj, gdje je intenzivna suša pogodila poljoprivrednike i dovela do širokih ograničenja korištenja svježe vode, prošlog je mjeseca palo samo 9,7 milimetara kiše, prema Meteo France . To je bilo 84 posto manje od normalnog prosjeka, što ga čini najsušnijim mjesecom od 1961.

Poljoprivrednici diljem zemlje prijavljuju probleme s ishranom stoke zbog isušenih travnjaka, dok je navodnjavanje zabranjeno u većem dijelu zemlje zbog nestašice pitke vode.

Francuska je veliki izvoznik pšenice i među pet je najvećih izvoznika kukuruza u svijetu. Loš urod zbog suše dodatno će pritisnuti zalihe žitarica nakon što je ruska invazija Ukrajine izazvala globalni šok.

I španjolski poljoprivredni sektor također pati od visokih temperatura i nestašice vode. Vrućina pogoršava nestašicu vode koja muči španjolsku poljoprivredu od prošle zime, s lokalnim ograničenjima korištenja vode u najteže pogođenim regijama.

Ta zemlja proizvodi oko polovicu svjetskog maslinovog ulja, ali sada je ozbiljno ugrožena trenutnom sušom.

Službena nestašica vode u Nizozemskoj
Nizozemska vlada službeno je u srijedu najavila nestašicu vode i razmatra nove mjere ako se suša nastavi. “Tražim od svih da dobro razmisle prije nego operu automobil ili potpuno napune dječji bazen”, rekao je nizozemski ministar infrastrukture Mark Harbers.

U međuvremenu, razina vode u Rajni približava se povijesno najnižoj razini, što uzrokuje probleme za brodarstvo i navodnjavanje usjeva. I vremenska prognoza trenutno nije dobra: “Sljedeća dva tjedna gotovo da se ne očekuju oborine. Najviše 40 do 50 milimetara, ali to je daleko premalo, jer je isparavanje puno veće”, rekao je za NOS Marco Nolet iz nizozemskog KNMI-ja .

Kako spriječiti toplinski stres kod krava

 

Krave s visokim učinkom imaju visoku stopu metabolizma i stvaraju puno topline – u prvoj trećini laktacije, na primjer, oko 1500 W. To bi moglo zagrijati prostoriju od 30 m², ali krave više vole hladovinu, ugodna temperatura je između –5 i +15 °C.

Zbog visoke vlažnosti u našem klimatskom pojasu, krave moraju početi regulirati svoju tjelesnu temperaturu od temperature od oko 17 °C. Da bi to učinio, organizam životinja pribjegava različitim mehanizmima: S jedne strane, one mogu zračiti višak tjelesne topline kroz kožu. S druge strane, životinje se hlade strujanjem zraka ili kontaktom s hladnijim površinama.

Visoka vlažnost zraka ljeti opterećuje krave

Ako vanjske temperature nastave rasti, mliječne krave smanjuju unos hrane. To osigurava da vaše tijelo proizvodi manje topline. Uz dahtanje ili pojačano disanje mogu osloboditi višak vlažne topline. Ali kada je vlažnost visoka, kravama je teško odavati tjelesnu toplinu disanjem ili kožom. Sve više pate od toplinskog stresa .

Indeks temperature i vlažnosti (THI) može se koristiti za grubu procjenu koliki je teret toplinskog stresa za životinje. Otprilike od vrijednosti od 70 toplinski stres počinje utjecati na krave. THI od 80 i više smatra se teškim toplinskim stresom.

Toplinski stres negativno utječe na rad imunološkog sustava i tako potiče razvoj bolesti. Osim toga, količina i kvaliteta mlijeka, zdravlje buraga i plodnost odmah se smanjuju kada je krava izložena previsokoj temperaturi okoline. Zbog smanjenog unosa hrane najprije se smanjuje aktivnost preživača.

Kao rezultat, proizvodi se manje sline i manje bikarbonata dospijeva u burag kao pufer. Problem pogoršava činjenica da kada je vruće, krave češće jedu koncentrirane obroke, ali preziru strukturno bogate obroke krme. pH vrijednost u buragu može naglo pasti i izazvati acidozu buraga.

Smanjeni unos hrane također dovodi do negativne energetske bilance i gubitka tjelesne težine – bez obzira na stupanj laktacije. Ovaj nedostatak energije dovodi do promijenjenih komponenti mlijeka i povećanog rizika od ketoze. Posljedica toga su problemi s plodnošću. Nedostatak energije znači da je dostupno manje rezervi za proizvodnju spolnih hormona. Kao rezultat toga, jajnici su nedovoljno ili uopće nisu stimulirani za sazrijevanje jajne stanice.

Toplinski stres kod krava smanjuje toplinu

Ovi čimbenici znače da je toplina slabo razvijena za vrućeg vremena ili se, u slučaju nekih životinja, uopće ne pojavljuje. Također mogu dovesti do stvaranja cista na jajnicima. U slučaju toplinskog stresa krave također češće okreću stoku .

Kako bi se plodnost održala visokom u ljetnim mjesecima, potrebno je prije svega poduzeti mjere protiv toplinskog stresa. Istodobno, detekciju topline treba prilagoditi posebnim uvjetima ljeti. Pri visokim temperaturama životinjama se tijekom dana mora nuditi visokokvalitetna krma kako bi se osigurao visok unos hrane.

Mliječna krava s dnevnom proizvodnjom od 36 kg ima 22 posto veće potrebe za energijom pri vanjskoj temperaturi od 32 °C nego pri temperaturi okoline od 16 °C. Mliječne krave stoga imaju smanjenu energetsku učinkovitost tijekom toplinskog stresa zbog povećanih potreba za održavanjem.

Sirova vlakna u obroku povećavaju proizvodnju topline. Stoga je osobito važno u toplim ljetnim mjesecima osigurati da krma bude dobro probavljiva. Podržava krave u metaboliziranju hrane uz manji utrošak energije. Opskrbu hranom također treba prebaciti u hladnije doba dana kako bi se osigurao visok unos hrane u to vrijeme. Češće povećanje obroka također može osigurati visok unos hrane.

Rezna površina na silosu mora biti izvedena tako da je dovoljno hrane i da se silaža što manje zagrijava. S jedne strane topla silaža uzrokuje gubitke energije, as druge strane stoka je teže hrani. Stabilna silaža i dobra higijena hrane također mogu spriječiti zagrijavanje obroka hrane. Osim toga, posebni dodaci hrani na bazi kiselina mogu pomoći da silaža na stolu za hranjenje ostane stabilna.