U HRVATSKOJ je u 2021. godini porasla proizvodnja goveda, svinja i peradi te kokošjih jaja i vune, ali je nastavljen pad proizvodnje mlijeka, pri čemu kravljeg za 11.7 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Privremeni podaci DZS-a o stočnoj proizvodnji u 2021. pokazuju da je proizvodnja kravljeg mlijeka lani iznosila 511.3 milijuna litara, odnosno da je u usporedbi s konačnim podacima za 2020. smanjena za 11.7 posto.
Proizvodnja ovčjeg mlijeka je smanjena za 18.6 posto, na 5.2 milijuna litara, a kozjeg za 23 posto, na 6.9 milijuna litara.
Više svinja i peradi, manje ovaca i koza Podaci DZS-a pokazuju i da je prirast goveda lani povećan za 2.3 posto, na 82.145 tona. Povećan je i prirast svinja, za 12.8 posto, na 177.574 tona, a peradi za 10.6 posto, na 127.815 tona.
Istodobno je prirast ovaca smanjen za 7.2 posto, na 10.516 tona, a prirast koza za 27.3 posto, na 1123 tone.
Statistika bilježi i rast proizvodnje kokošjih jaja za 9.4 posto, na 731.87 milijuna komada. Proizvodnja vune povećana je za 13.3 posto, na 1113 tona, podaci su DZS-a.
Otkupna cijena prve klase kamilice je 18 kuna po kilogramu, kaže Ivanec Već oko tri tjedna na području Virovitičko-podravske županije traje berba kamilice. Proizvođači se tijekom ovogodišnje berbe suočavaju s više problema, a jedan od većih je nedostatak radne snage s kojim se zapravo suočavaju i svi poljoprivredni proizvođači u Hrvatskoj.
Kako i sami proizvođači kamilice ističu, problem su i globalna poskupljenja energenata, plina, loživog ulja i električne energije, zbog čega je cijena kamilice morala ići gore.
Suradnja
Voditelj proizvodnje tvrtke Spider grupe iz Pitomače Josip Ivanec o problemima i poskupljenjima kaže: – Problem sa sezonskom radnom snagom prisutan je u cijeloj Hrvatskoj i s tim se moramo pomiriti iako nam nije svejedno. Stalo nam je do naših kooperanata i činimo sve kako bismo nastavili našu dobru suradnju, a u isto vrijeme suočavamo se i s drugim problemima. Najveći od njih zasigurno je drastično poskupljenje energenata, plina, loživog ulja, el. energije, a to nam je, kada govorimo o kamilici, najvažnije. Zbog tog razloga odlučili smo i povisiti otkupnu cijenu za oko 20 posto, što znači da će iznositi između 17 i 18 kuna po kilogramu prve klase kamilice, a druga ili treća klasa uzimat će se po nižoj otkupnoj cijeni, naglašava Ivanec te ističe kako je berba ove ljekovite biljke ušla u završnu fazu.
– U proteklih dvadesetak dana obavili smo oko 80 posto posla oko berbe sorte srednja ili bona kamilica. Osim nje postoje još rane i kasne sorte. Ušli smo u samo finale, ali još je rano govoriti o krajnjim rezultatima, no ono što smo dosad vidjeli veseli nas. Kamilice ima dovoljno i odlične je kvalitete, samo da nas još tih nekoliko dana do završetka berbe posluže vremenske prilike kao i dosad i bit će sve u redu – kaže Ivanec napomenuvši da su za dobre rezultate ponajprije zaslužni vrijedni kooperanti.
– Trenutačno imamo oko 50 kooperanata koji većinom dolaze iz naše županije, ali imamo kooperanata i iz nekoliko drugih županija, od Samobora do Županje, neovisno o tome radi li se o tvrtkama ili OPG-ovima koji su u našem slučaju u većini. Kamilica se bere na oko 1500 hektara površine u kooperaciji i na oko 120 hektara vlastitog zemljišta u okviru naše tvrtke Biofarma d.o.o. Ponavljam, još je rano govoriti o krajnjim rezultatima što se količine kamilice tiče, ali vjerujemo da će ona biti na razini prošlogodišnje ili nešto malo viša, dakle oko 1100 ili 1200 tona ove biljke – rekao nam je Josip Ivanec napominjući da imaju dovoljno preradbenih i smještajnih kapaciteta, no sezonske radne snage nikad dovoljno.
Otkup
– Ovdje u Đolti nas ima osam stalno zaposlenih i imamo još 18 sezonskih radnika. Osim samog otkupa i skladištenja obavljamo i uslužnu djelatnost sušenja kamilice, odnosno dajemo sušare na raspolaganje svojim kooperantima koji dolaze sa svojim sezoncima i ovdje pune i prazne sušare. Inače, kamilica jako dobro uspijeva upravo na području naše županije koja je, sa svojih oko 70 posto ukupne proizvodnje kamilice u Hrvatskoj, vodeća. Važno je znati da kamilicu valja sijati na lakšim tlima jer na plodnim tlima može doći do polijeganja zbog lošeg vremena. Važno je voditi brigu i o plodoredu te obradi tla. Najčešće se za predusjeve kamilici koriste strne žitarice, pa je tako slučaj i kod naših kooperanata koji se uglavnom osim uzgoja kamilice bave i uzgojem drugih poljoprivrednih kultura – kaže Ivanec te izdvaja kako je veliki broj kooperanata koji je sadio duhan, prešao upravo na uzgoj kamilice.
– Razlog tome je slično tlo koje koristi uzgoju duhana i kamilice, ali i sušare za duhan koje se mogu preurediti u sušare za kamilicu. Važno je taj posao dobro izvesti jer kamilica ne smije imati miris ili aromu po nikotinu. Naši kooperanti koji su odlučili preurediti sušare ozbiljno su to shvatili i nemamo većih problema oko toga, a veliki dio njih izgradio je i nove sušare za kamilicu – rekao je voditelj Ivanec.
Vladimir Grgurić Rade čajeve za poznate trgovačke lance Ivanec je napomenuo da se kamilica koristi u farmaceutsoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji. – Oko 40 posto naše kamilice, odnosno između 400 i 500 tona te biljke odlazi u našu Spider tvornicu čajeva u filtar vrećicama. Naša kamilica koristi se također u nekim poznatim i renomiranim europskim tvornicama čajeva u Njemačkoj, Engleskoj i nekim dugim zemljama. Osim toga radimo čajeve i za poznate trgovačke lance. Općenito, naša kamilica je sveprisutna u nas i u Europi, s tim da nam na izvoz otpada oko 80 posto ukupne proizvodnje kamilice – zaključio je voditelj proizvodnje Josip Ivanec.
na Sveučilištu u Zadru započela prva konferencija o mediteranskoj poljoprivredi Dalmatinka. Konferenciju je otvorio državni tajnik Zdravko Tušek koji je imao i uvodno izlaganje na temu digitalne poljoprivrede, a u uvodnom govoru obratila se u ime domaćina i rektorica zadarskog Sveučilišta profesorica Dijana Vican, kao i dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji pruža programsku potporu, profesor Ivica Kisić. Predsjednik organizacijskog odbora Danijel Koletić iz agencije Apriori World istaknuo je: „Mediteranska poljoprivreda stoljećima inspirira i hrani ljude. Danas smo ovdje kako bismo zajedno promicali u doba novih tehnologija i novih mogućnosti mediteransku poljoprivredu, definirali potencijale, a isto tako razmijenili mišljenja o stvaranju boljeg brend identiteta mediteranske poljoprivrede.“ Član organizacijskog odbora profesor Zoran Šikić, ispred Sveučilišta u Zadru, izjavio je: „Konferencija Dalmatinka s motom inspiriramo poljoprivredu je odličan koncept za ukazati na današnje izazove poljoprivrede i u zelenom i plavom dijelu, u značajno izmjenjenim okolišnim prilikama posebno Mediterana. Obveza akademske zajednice je podizati obrazovnu strukturu, ukazivati na nužnost transformacije poljoprivrednog sektora, uvođenje novih tehnologija i digitalizacije s čime se na Sveučilištu u Zadru i vodimo.“ Prvu konferenciju obilježilo je izlaganje i ravnatelja Uprave za ribarstvo, Ante Mišure, kao i Zdravka Baraća, ravnatelja Uprave za stočarstvo Ministarstva poljoprivrede. Iako je područje mediteranske poljoprivrede veliko, program konferencije osvrnuo se na teme o pršutu, vinu, mandarinama, maslinarstvu te ribarstvu. Potencijali mediteranske poljoprivrede na područlu stočarstva su velike, kao i za sve mlade poljoprivrednike imajući u vidu da novo programsko razdoblje predviđa i povećanje financijskih sredstava za razvoj poljoprivrede. Posebnu pozornost konferencija je dala mladim poljoprivrednicima programski kroz panel koji moderira profesorica Martina Skendrović Babojelić sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu na temu „Iskustva maldih poljoprivrednika i vizija razvoja mediteranske poljoprivrede“. Konferencija je obuhvatila i temu o ribarstvu, ali gledajući u budućnost. Panel pod nazivom „Perspektive hrvatskog ribarstva 2030“ kojeg moderira profesor Lav Bavčević s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, ima za cilj govoriti o perspektivama hrvatskog ribarstva.
Prema UNESCO-u, Hrvatska je u Europi treća po izvorima pitke vode, bogatiji su samo Norveška i Island
Hrvatska je među 30 vodom najbogatijih država na svijetu, a navodnjava manje od tri posto poljoprivrednih površina. Ima idealne uvjete za poljoprivredu, a najmanje 400.000 hektara je neobrađeno. Dok raste potražnja za ekološki proizvedenom hranom, zbog nekontrolirane upotrebe pesticida masovno ugibaju pčele. Bogati smo šumama, a namještaj uvozimo… Neki su to od hrvatskih apsurda (ima ih još) koji desetljećima izazivaju čuđenje a da se ništa značajnije ne mijenja.
Stoke sve manje Institut za primijenjenu ekologiju Oikon procijenio je da u Hrvatskoj oko 400.000 hektara poljoprivrednog zemljišta stoji neobrađeno. Član uprave dr. sc. Vladimir Kušan smatra da bi se u razmjerno kratkom roku moglo početi obrađivati ili koristiti za proizvodnje hrane, a doc. dr. sc. Hrvoje Kutnjak s Agronomskog fakulteta u Zagrebu vjeruje da bi se uzgojem hrane na toj površini potencijalno moglo prehraniti oko 11 milijuna ljudi, ako se zna da jedan hektar može prehraniti 27 ljudi godišnje. Lika i Dalmacija imaju najviše neobrađenog zemljišta, a najmanje sjeverozapadne županije i Osječko-baranjska županija. Prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj po hektaru iznosi 3325 eura za oranice, 1832 eura za livade i 1791 eura za pašnjake. Najviše su u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, a najniže u Ličkoj, Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Uz more, najviše su cijene poljoprivredna zemljišta u zadarskom zaleđu i neretvanskoj dolini. Još se ne zna što će biti kad iduće godine istekne moratorij na kupnju poljoprivrednog zemljišta stranim pravnim i fizičkim osobama.
Hoće li nam strane kompanije i pojedinci pokazati kako se gospodari oranicama i voćnjacima? Drugi je problem rascjepkanost zemljišta. Od ukupno 1,5 milijuna hektara zemljišta, čak 76 posto poljoprivrednika koristi površine manje od pet hektara. Tržišno orijentirani poljoprivrednici u prosjeku koriste 15,9 hektara poljoprivrednog zemljišta i drže 8,3 stočnih jedinica, čime ostvaruju prosječnu ekonomsku veličinu od 24.100 eura. To je u prosjeku manje od polovice prosječne neto dodane vrijednosti prosječnog tržišno orijentiranog poljoprivrednika Europske unije, čime se Hrvatska našla u društvu s Ciprom, Litvom, Maltom, Poljskom, Grčkom, Rumunjskom i Slovenijom. Unatoč milijardama ulupanima u razne mjere i poticaje koji su se nemilice trošili, pa i na muljanje, stoke je na farmama sve manje. Hrvatska je prije deset godina imala 65.000 poljoprivrednih gospodarstava registriranih za proizvodnju mlijeka, danas ih je oko 3800, sedamnaest puta manje. Velika su očekivanja od najavljene komasacije jer su parcele prosječne veličine 0,8 hektara, što uvelike povećava troškove proizvodnje hrane. Nositelji poljoprivrednih gospodarstva uglavnom su osobe starije životne dobi, pa čak 40 posto gospodarstava nose stariji od 65 godina. Samo 7,5 posto ih ima visokoškolsko obrazovanje.
Pod ekološkom proizvodnjom je svega 7,2 posto zemljišta. Ne isplati se plaćati U Međimurju, gdje godinama pokušavaju razviti biološko-dinamičku poljoprivredu po učenju dr. Rudolfa Steinera, koji je tamo rođen, dvije godine bilježe katastrofalan pomor oko 80 milijuna pčela jer neodgovorni ratari prskaju polja pesticidima koji ili su zabranjeni ili ih se koristi u vrijeme kad su pčele u letu. Što rade inspekcije? Hrvatska je samodostatna u proizvodnji žitarica i uljarica. Najvažniji poljoprivredno-prehrambeni izvozni proizvodi u 2020. godini bili su kukuruz, soja, cigarete i pšenica, a u uvozu svinjsko meso, hrana za životinje, pekarski proizvodi i živa goveda za tov. I dok je Izrael pustinju pretvorio u plodna polja i ima 46 posto površina pod navodnjavanjem, u Hrvatskoj je to tek oko 2,5 posto. Štete od suše mjere se milijardama kuna. Ako se gdjegdje i sagrade sustavi za navodnjavanje, odaziv poljoprivrednika je malen jer kažu da im se ne isplati plaćati vodu pa se snalaze s cisternama. Nevjerojatan je, usput, i podatak da je gubitak vode u vodoopskrbi oko 50 posto. Prema UNESCO-ovom izvješću o vodnim zalihama, Hrvatska je u Europi treća po izvorima pitke vode, bogatiji su samo Norveška i Island. Raspolažemo s 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku. Osim vode, imamo i šume. Čak 49,3 posto površine Hrvatske je pod šumama, 2,759.039 hektara, s oko 300 milijuna tona drvne mase. Nešto više od 37 posto šuma čini bukva, 11,6 posto hrast lužnjak, a 9,4 kitnjak. Hrvatska umjesto da od drvne mase prozvodi finalne proizvode poput namještaja i parketa, izvozi sirovinu niske vrijednosti, a namještaj uvozi, na što je upozoreno lani na drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji.
