Naslovnica Blog Stranica 71

Ponovno otkrivanje drevnih sorti usjeva

Stare i raznolike sorte usjeva prepune su hranjivih sastojaka i prilagođene lokalnim uvjetima okoliša. No, od 1900-ih izgubljeno je oko 75% biljne genetske raznolikosti što je imalo velike implikacije na sigurnost hrane.

Rajčice svih veličina i boja

Crvena, žuta, crna i zelena – rajčica ima razne boje i veličine. I dok se moderne pasmine ne kvare tako brzo i robusne su, često imaju blag okus. Studija iz 2017. objavljena u časopisu “Science” otkrila je da sorte nasljedstva sadrže više svojstava koja poboljšavaju okus od novijih. Naizgled izgubljen okus u potrazi za većim i trajnijim rajčicama.

Bamberški krumpir je duguljast, Crvena Emmalie je, dobro, crvena, a suton Maya ima išaranu kožu. No, suvremeni uzgoj krumpira oslanja se na mali broj sorti sličnog izgleda koje obećavaju velike prinose i mogu se lako uzgajati u industrijskim razmjerima. Većina njemačkih 200 odobrenih pasmina krumpira relativno je nova. Međutim, u Francuskoj je i dalje popularna sorta “La Ratte” stara 130 godina.

 

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je kukuruz.jpg

Nasljedni kukuruz pun je hranjivih sastojaka

Otprilike polovica dnevnog unosa kalorija na svijetu dolazi iz samo tri usjeva: kukuruza, pšenice i riže. Poljoprivrednici se za visoke prinose oslanjaju na komercijalno sjeme. Ali povećanje količine ne znači povećanje kvalitete. Studije pokazuju niže koncentracije minerala u usjevima s visokim performansama. Na primjer, starije sorte kukuruza sadrže više magnezija, kalija i luteina koji su važni za vid.

 

Pšenica s dodatnom stranom glutena

Veće koncentracije određenih elemenata mogu imati nepredviđene posljedice. Uzmimo na primjer gluten. Kruhu daje elastičnost. Iako stare sorte pšenice imaju veću razinu tvari, snaga glutena u modernim sortama sedam je puta veća, pokazalo je istraživanje sa Sveučilišta u Bologni. To znači da bi nam moglo biti teže probaviti modernu pšenicu.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je stare-sorte-1.jpg

Drevne žitarice: emmer, einkorn i kamut

Prethodnici suvremene pšenice sadrže i ljepljivi proteinski gluten, pa oboljeli od celijakije također moraju izbjegavati drevne žitarice poput emmera, orada i kamuta. Ali oni s osjetljivošću na gluten često mogu bolje tolerirati ove sorte. Einkorn je prepun vitamina A, a kamut ima puno magnezija. Sve drevne žitarice imaju veći udio proteina od moderne pšenice, ali prinosi su niži.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je zitarice-1.jpg

Lokalno sjeme spas u katastrofama

Fond za podjelu koristi (BSF) Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) pomogao je obnoviti lokalne banke sjemena u zemljama pogođenim olujama Idai i Kenneth. To je značilo da su se u Malaviju još jednom mogle uzgajati sorte bisera i prosa od prstiju koje su nekada bile izgubljene i dobro su odgovarale lokalnim uvjetima.

 

Otpornost na klimatske promjene

BSF također promovira regionalno sjeme u drugim zemljama. Banka sjemena zajednice Hoima u Ugandi čuva sjeme više od 50 usjeva koji su prilagođeni prevladavajućim lokalnim klimatskim i okolišnim uvjetima. Raznolikost na terenu također je važna u vrijeme klimatskih promjena. Ako berbe jedne sorte propadnu, druge sorte pružit će rezervu.

Ledeni sef za sjeme
Svalbardski globalni trezor sjemena u Spitsbergenu u Norveškoj dom je najveće svjetske kolekcije sjemena. 
Tamo se drži oko 5000 biljnih vrsta, uključujući prehrambene usjeve i samoniklo bilje. 
Sve su duplikati sjemena iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih genskih banaka i pohranjeni su oko 100 metara (328 stopa) unutar planine na temperaturama od minus 18 Celzijevih stupnjeva.

Vino: Stare i voljene sorte

Stare sorte vinove loze nešto su od uspjeha u usporedbi s drugim kulturama. Na primjer, rizling se prvi put spominje 1435. godine u Njemačkoj. Tada je administrator imanja Rüsselsheim blizu grada Frankfurta primijetio koliko se troši na reznice vinove loze rizling. Sorta grožđa muškat još je starija, a navodno su uživali Rimljani, Grci i Feničani.

DW

Kako se otpad hrane može smanjiti?


U krizi smo s otpadom hrane gdje se 1/3 sve hrane gubi ili troši. Smanjivanje količine hrane koju trošimo nikada nije bilo važnije. *

Otpad hrane javlja se u cijelom opskrbnom lancu.
Gubitak i otpad hrane odnosi se na hranu namijenjenu prehrani ljudi koja se na kraju izgubi ili odbaci duž lanca opskrbe hranom. Točnije, gubitak hrane događa se tijekom proizvodnje hrane , na primjer tijekom berbe i proizvodnje, dok se otpad od hrane događa na malo i na razini potrošnje . Važno je napraviti ovu razliku jer pomaže u razumijevanju osnovnog uzroka problema.

Posljedice rasipanja hrane
Otpad hrane ima posljedice za naše gospodarstvo i okoliš. Gubitak hrane i otpad rezultiraju globalnim ekonomskim gubicima u iznosu od oko 870 milijardi eura godišnje. To u prosjeku iznosi 1200 eura po kućanstvu. Postoji sprega između sigurnosti hrane i rasipanja hrane, gdje se na nekim područjima proizvodi previše hrane, no 800 milijuna ljudi širom svijeta pothranjeno je . Procjenjuje se da bi hrana koja se trenutno troši u Europi mogla nahraniti 200 milijuna ljudi.

Na globalnoj razini, otpad od hrane odgovoran je za 6% emisija stakleničkih plinova , što se uspoređuje s milijardama tona metana, ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova koji se svake godine ispuštaju u atmosferu. Kao odgovor na to, Ujedinjeni narodi postavili su za cilj prepoloviti globalni otpad po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini i smanjiti gubitke hrane tijekom proizvodnje hrane.

EIT Food bavi se krizom zbog rasipanja hrane
Jedno od fokusnih područja u EIT Foodu su kružni prehrambeni sustavi i u okviru toga smo predani smanjenju gubitka hrane i otpada u lancu opskrbe hranom. Slavimo mnoge inovacije koje je stvorila i podržala naša nevjerojatna zajednica. Primjeri uključuju:

Inovativno označavanje hrane i dinamične cijene: Mimica Lab razvila je odgovarajuću naljepnicu koja potrošačima omogućava da shvate pravi rok trajanja proizvoda od hrane i pića. Wasteless je stvorio rješenje za optimizaciju smanjenja cijena hrane na temelju datuma isteka.
3D tisak hrane: Natural Machines stvorio je prvi svjetski 3D printer za hranu “Foodini”, koji može napraviti ukusnu hranu koristeći svježe sastojke, za ponovnu upotrebu ostataka.
Ušteda viška hrane tijekom COVID-19: COVID-19 katastrofalno je doveo do otpada hrane, jer su mnogi proizvođači hrane izgubili kupce, jer su kafići, restorani i hoteli bili prisiljeni zatvoriti. EIT Food surađivao je s poljoprivrednicima koji su imali viška povrća kako bi stvorio juhu pod nazivom ‘ Robin Food’ u socijalnom poduzeću enVie. Juha se potom dijelila ranjivim obiteljima putem banaka hrane i socijalnih namirnica.
Savjeti za smanjenje rasipanja hrane u kući
Iako postoje mnoge tvrtke koje rade na rješenjima za otpad od hrane, potrošači također mogu smanjiti otpad.

Planirajte obroke prije vremena – da biste kupili samo ono što vam treba.
Kupite ‘nesavršeno’ voće i povrće – i dalje će imati jednako dobar okus!
Koristite spremište hrane – iskoristite hladnjak i zamrzivač kako bi hrana duže trajala.
Budite inventivni s ostacima – prenamijenite hranu, a ne je odložite.
Koristite aplikacije za dijeljenje hrane – one vam mogu pomoći da odate neželjenu hranu i pronađete svježe i ukusne alternative.
Donirajte bankama hrane i skloništima – socijalna poduzeća i dobrotvorne organizacije uvijek trebaju hranu za darivanje. Uljepšajte nekome dan darujući hranu onima kojima je potrebna.

Eitfood

Rezervirajte svoj komad hrvatskih vanzemaljskih teritorija

To znači da će Hrvatska dobiti 0,005% površine planete budućih zemaljskih kolonija. Točna površina će naravno varirati ovisno o veličini planeta koji se naseljava, ali riječ je o ogromnim površinama.
Prvi planet koji se planira kolonizirati je Mars. Postupcima teraforminga planet će se pripremiti za uvjete u kojima je čovjek sposoban preživjeti.
Iako se kolonizacija planira tek za 10-ak godina, upis za dodjelu zemlje počinje već iduće godine. Prednost pri dodjeli zemlje imati će seljaci koji raspolažu dovoljnim stručnim i tehničim znanjima da bi mogli radititi i živjeti izvan Zemlje . Na natječaj se mogu javiti svi seljaci, građani republike Hrvatske koji su u sustavu PDV-a i obrađuju najmanje 10 ha zemlje. Iz neslužbenih izvora saznajemo da će vanzemaljska zemlja koštati 500€ po hektaru, a najmanje će se moći kupiti 100 ha zemlje.

  1. April. 2021.

Borba za očuvanje sjemena kao osnovnog ljudskog prava

Potaknuta vlastitom komercijalnom proizvodnjom sjemena, Hrvatska je postala jedna od vodećih zemalja EU u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Ali organski poljoprivrednici sada se boje da bi uvođenje novog Zakona o sjemenu to moglo ugroziti. Izvještava EURACTIV Hrvatska.

Nacrt zakona, uveden u prosincu, ima za cilj pojednostaviti proizvodnju i certificiranje sjemena, posebno za stare i autohtone sorte.

Međutim, pokazao se kontroverznim, a protivnici zakona upozoravaju da bi mogao imati dalekosežne posljedice na hrvatsku poljoprivrednu biološku raznolikost.Vodeća prehrambena politika EU-a, strategija ”Od polja do stola”, kao i strategija Komisije o biološkoj raznolikosti, govore o važnosti očuvanja sjemena i potrebi da se olakša pristup autohtonim sortama na tržište.

”Komisija će poduzeti mjere kako bi olakšala registraciju sorti sjemena, uključujući organsku poljoprivredu, i osigurala lakši pristup tržištu tradicionalnim i lokalno prilagođenim sortama”, stoji u strategiji ‘Od polja do stola’.

Isto tako, pod drugim stupom Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) postoji odredba o ‘očuvanju i održivoj uporabi i razvoju genetskih resursa u poljoprivredi’.

Međutim, zakon uključuje niz problematičnih elemenata, prema hrvatskoj udruzi održivog uzgoja Biovrt koja je u suradnji s Hrvatskom udrugom organskih proizvođača (HSEP) i udrugom hrvatskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava „Život“ pokrenula kampanju „Sjeme je naše ljudsko pravo ” u siječnju 2021.

U vrlo kratkom vremenu kampanja koja se zalaže da proizovođači imaju pravo izbora kod uzgoja sjemena na vlastitom gospodarstvu je dobila potpora 135 hrvatskih udruga s preko 25 000 članova, Hrvatske poljoprivredne komore i preko 31 000 građana. 

Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, ističe kako je zanemarena činjenica da se novim Zakonom izravno utječe na 57.330 proizvođača povrća i krumpira te 155.403 poljoprivrednika iz drugih sektora, značajno povećava cijenu proizvodnje i dovodi do rizika daljnjeg povećanja cijena sjemena.

”Hrvatska proizvodnja sjemena nije dovoljna da zadovolji potrebe, a cjelokupni prehrambeni sustav naše zemlje ovisi o uvozu. U 2019. uvezeno je sjeme u vrijednosti od 11,9 milijuna američkih dolara (9,9 milijuna eura) ”, objasnila je Kolar-Fodor.

Jedno od ključnih problema je da zakon ima za cilj uvesti pojam „Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ – sjeme raznih poljoprivrednih biljaka proizvedenih i namijenjenih za sjetvu isključivo na vlastitom gospodarstvu – zabranjeno od prodaje na tržištu .

Druga kontroveru predstavlja članak 16. koji ograničava upotrebu tog sjemena na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

“Ovaj pojam ne postoji ni u jednoj direktivi EU koja regulira proizvodnju sjemena”, rekla jeKolar-Fodor, predsjednica udruge Biovrt i jedna od najvatrenijih boraca za očuvanje sjemena.

“Zakon o sjemenu odnosi se isključivo na komercijalnu uporabu i tržište sjemena. Nacrt zakona regulira sjeme s poljoprivrednih gospodarstava, što istodobno izričito zabranjuje njihovo stavljanje na tržište. Stoga smatramo da bi ovaj pojam i sve odredbe koje se na njega odnose treba izbrisati”, objasnila je.

Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da novi zakon ne nameće nikakva nova ograničenja na sustav proizvodnje i certificiranja sjemena, već pojednostavljuje uvođenje starih i autohtonih sorti u sustav sjemena i organsku proizvodnju sjemena. Prema ministarstvu, rast sektora proizvodnje sjemena bio je 23% u posljednje tri godine, a svake godine oko 20% sjemena biljnih proizvoda izuzetno je niske kvalitete – što dovodi do pada proizvodnje.

“Prinosi neprerađenog sjemena niži su od certificiranog sjemena, a njegova prerada povećava prinose na gotovo 3 tone”, istaknulo je Ministarstvo.

U međuvremenu, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) istaknula je da će se registracijom sorti na Nacionalnu sortnu listu sve postojeće sorte okupiti na jednom mjestu, olakšavajući proizvodnju i stavljanje u promet starih autohtonih genotipova.

Međutim, Sunčana Pešak, tajnica HSEP-a, tvrdi da je to sporno, ističući da članak 16. navodi da poljoprivrednici smiju uzgajati samo certificirano sjeme za vlastitu upotrebu pod uvjetom da mogu dokazati njegovo podrijetlo. U suprotnom, moraju dokazati da uzgajaju ”autohtone sorte upisane na novu Nacionalnu listu sorti, što dovodi do daljnjeg administrativnog tereta, objasnila je Pešak. 

Prof. dr.sc. Maja Žulj Mihaljević s Odjela za uzgoj biljaka, genetiku i biometriju s Agronomskog fakulteta u Zagrebu rekla je da je članak 16. “domaća ideja naših zakonodavaca” i da nije preuzet iz marketiških direktiva EU. U tom smislu, pravne mjere povezane s kontrolom sjemena za vlastite potrebe strože su u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje EU.

Pešak je objasnila da proizvođači u drugim zemljama EU-a mogu slobodno uzgajati sjeme bez ograničenja za vlastite potrebe i koristiti neregistrirane sorte.

”Jedine su razlike mogu li međusobno razmjenjivati ​​takvo sjeme i pod kojim uvjetima”, rekla je. Zemlje poput Austrije, Francuske i nedavno Italije prepoznale su važnost razmjene među proizvođačima kao ”dio prakse solidarnosti važne za očuvanje i razvoj agrobiološke raznolikosti”.

Biljana Borzan, izvjestiteljica S&D-a za strategiju ‘Od polja do stola’, opisala je kako se smatra da je razvoj proizvodnje sjemena u Hrvatskoj “preskup, neisplativ i praktički neizvediv”.

“S obzirom na veliki rast ekološke proizvodnje u Hrvatskoj i planove za daljnje povećanje u okviru strategije ‘Od polja do stola’, ministarstvo bi trebalo intervenirati i poduzeti mjere za pokretanje proizvodnje. Potrebno je donijeti propise, stvoriti baze podataka i pružiti svu moguću potporu potencijalnim”, rekla je Borzan upozorivši da bez sjemena nema “neovisnosti u proizvodnji” .

”Ali čini se da se događa upravo suprotno “, upozorila je. 

Borzan je u izvještaj Parlamenta o strategiji “Od polja do stola” uputila amandman kojim je tražila da se nekomercijalna uporaba sjemena za vlastitu upotrebu i na malim gospodarstvima dodatno oslobodi regulatornog pritiska s europske i nacionalne razine, dakle da se ne propisuju pravila tamo gdje nisu potrebna. 

16. ožujka, povjerenica za zdravlje i sigurnost hrane Stella Kyriakides, u ime Komisije je odgovorila na pitanje o poštivanju zakona EU, rekavši da još nije informirana o hrvatskom zakonu, te se u tom slučaju može pozivati ​​samo na ”EU zakonodavstvo o tržištu sjemena”.

Na zahtjev Vijeća, Komisija trenutno provodi studiju o mogućnostima ažuriranja zakona o tržištu sjemena.

”Promjene će zasigurno morati biti u skladu sa strategijom očuvanja biološke raznolikosti”, rekla je Borzan.

Do tada ostaje pitanje: želi li Hrvatska povećati konkurentnost intenzivnom poljoprivredom ili održivom poljoprivredom?

”Hrvatska ima sav prirodni potencijal za održivu poljoprivredu. Vjerujem da će nam nova europska strategija – Europski zeleni sporazum, omogućiti pozitivan napredak ako na vrijeme usvojimo konzistentne strategije i planove”, rekla je u zaključku Žulj Mihaljević.

Euroactiv