Propao Hrvatski centar za reprodukciju

Objavio

-

Bik u Centru za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske (CRSH) mora svojim karakteristikama uvelike nadmašiti bikove koji se upotrebljavaju u prirodnom pripustu, osobito u libidu, spolnim refleksima i kakvoći sperme, mora davati fiziološki i morfološki normalnu spermu s natprosječnim preživljavanjem i plodnošću. Takvi rasplodnjaci na potomstvo prenose svoja pozitivna proizvodna svojstva: dobro zdravlje, brz rast i dobru iskoristivost hrane, tovnost, mliječnost, visok postotak mliječne masti i proteina”. Tako se prije šest godina reklamirao Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske d.o.o. iz Križevaca, tvrtka osnovana još 1948., najstarija specijalistička ustanova za suzbijanje spolnih zaraznih bolesti putem umjetnog osjemenjivanja, kroz koju je prošlo više od 700 bikova, među kojima i neki najviše svjetske kvalitete, koji mogu osjemeniti i do 20.000 krava godišnje. No CRSH je od 2017. godine u stečaju, a ovih dana donose se rješenja o rasprodaji njegovih nekretnina. Sve je bilo na bubnju. O svemu što se posljednjih desetak godina događalo u toj tvrtki mogla bi se napisati knjiga.

Tipična hrvatska priča Nakon što je u svibnju 2017. godine Trgovački sud u Varaždinu proglasio stečaj, pozvani su vjerovnici da prijave svoje tražbine. Tvrtka je, uz ostalo, bila i vlasnik nerasta koji se koriste za proizvodnju sjemena, a oni su, kao i sva ostala imovina stečajnog dužnika, dani u zakup. Tako je u jednom od izvješća stečajnog upravitelja navedeno da je jedan nerast ozlijedio nogu i da se unatoč liječenju nije oporavio. Uginuo je, a stečajna imovina se time smanjila. Prema procjeni imovine koju je obavila ovlaštena tvrtka, u Centru je bilo sjemena nerasta u vrijednosti čak 2,5 milijuna kuna.
Uspjeli su uzgojiti i bika Winnora koji je slovio kao najbolji simentalac na svijetu. Do 10. kolovoza 2017. priznate su tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 4.185.336 kuna i drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 103.002.212 kune. Prijavljena su razlučna prava od strane vjerovnika B2 Kapital d.o.o. u iznosu od čak 21,5 milijuna eura (!), te Ministarstva financija koje potražuje četiri milijuna kuna. B2 Kapital je, inače, tvrtka za otkup i upravljanje potraživanjima. Potkraj kolovoza ove godine završila je i treća elektronička javna dražba za prodaju nekretnina koju je vodila Fina.

Kako tvrtka u stečaju ostvaruje prihode iz zakupa nekretnine u Vukovini, troškovi stečajnog postupka se, napomenuo je, redovito podmiruju. Namirenja razlučnih vjerovnika nije bilo, obveze za plaću radnicima koje su nastale za rad u otkaznom roku nakon otvaranja stečajnog postupka su podmirene, no dosad nije bilo namirenja stečajnih vjerovnika. Nakon unovčenja nekretnina, započet će se s prodajom pokretnina, najavio je Đuričin. Propast te nekad u europskim razmjerima ugledne tvrtke jedna je od, moglo bi se reći, tipičnih hrvatskih postprivatizacijskih priča. Nakon što je država odlučila privatizirati tvrtku, jedan od vlasnika postale su 2004. godine Mesnice Fiolić, u vlasništvu bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika Stjepana Fiolića koji je kupio gotovo 32 posto udjela. Udio je kasnije povećavao.

Skraćeni stečajni postupak U planu za restrukturiranje iz 2016. tadašnja direktorica navodi da je tvrtka posljednjih godina zbog visoke zaduženosti zapala u probleme s poslovanjem, pa je pokrenut postupak predstečajne nagodbe koji nije dobro završio. U trenutku pokretanja predstečajne nagodbe, tvrtka je imala blokiran račun. Nakon proglašenja stečaja, na istoj je adresi osnovana tvrtka Novi centar za reprodukciju, kojoj je na čelu bila ista direktorica iz CRSH-a, no i ta se nova tvrtka našla u problemima. Trgovački sud u Bjelovaru u skraćenom je stečajnom postupku konstatirao da dug iznosi 421.359 kuna, pa je pozvao Fiolića, kao osobu ovlaštenu za zastupanje, da podnese sudu javnobilježnički ovjerovljen popis imovine i obveza. U travnju prošle godine proveden je i skraćeni stečajni postupak jer, pokazalo se, nije bilo imovine koja bi ušla u stečajnu masu. CRSH se vukao i po kaznenim sudovima. Bivši direktor i njegova suradnica optuženi su za – krijumčarenje sperme. Teretilo ih se za zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, preciznije, da su oštetili Fiolićevu tvrtku za gotovo četiri milijuna kuna jer su 2011. godine proizvodili bikovu spermu u većim količinama nego što je navedeno u dokumentima koje su prikazivali na carini. Bikova sperma se, navodno, švercala u Srbiju.

www.vecernji.hr

Hrvatska proizvodnja u vrhu EU po prinosima

Objavio

Agroburza hr

-

O hrvatskoj poljoprivredi uglavnom se posljednjih godina govori u kontekstu nesamodostatnosti proizvodnje i niske konkurentnosti koja je izazvana niskom proizvodnosti u sektoru.Ono o čemu se nedovoljno govori su rezultati u ratarstvu, grani u kojoj smo samodostatni, štoviše, ratarska proizvodnja daje jedan od vodećih izvoznih proizvoda Hrvatske, a to su žitarice i soja.
– Hrvatsko ratarstvo već danas ima, zbog svoje konkurentnosti, potencijal za podizanje dodane vrijednosti te bi to moralo biti temelj za izradu strateških akcijskih planova u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Preduvjet za to bila bi i izgradnja preradbenih kapaciteta, kako se ne bi sveli na izvoznika jeftine sirovine, a uvoznika skupih finalnih proizvoda. Rezultati najboljih proizvođača u ratarskoj proizvodnji pokazuju da ni ovdje svi potencijali nisu iskorišteni – zaključak je Smarterove analize ratarske proizvodnje.

Neiskorišten potencijal
“Naša analiza pokazuje da i u ovoj proizvodnji postoje neiskorišteni potencijali te prostor za povećanje proizvodnosti, a što potvrđuju rezultati najboljih proizvođača. No kada bi još, kroz korištenje tako proizvedene sirovine (bilo uljarica, bilo žitarica), uspjeli u vertikalnom lancu vrijednosti, primarno kroz stočarstvo, povećati ukupno proizvedenu vrijednost, vrijednost ukupne hrvatske poljoprivrede vrlo brzo bi se multiplicirala“, naglašavaju stručnjaci Smartera.

Najvažniji izvozni proizvod ratarstva je kukuruz. Hrvatski su ga poljoprivrednici ove godine zasijali na 258.000 hektara, a očekivani prosječni prinos je 8,8 t/ha, čime će Hrvatska raspolagati s više od 2.270.000 tona.

– Kako se zbog devastacije stočarstva potražnja za kukuruzom smanjila, zasijane površine pod kukuruzom su pale, za 18 posto, no zbog povećanja prosječnog prinosa, došlo je do pada (oko 10 posto) proizvedenih količina. Kod ove kulture Hrvatska je mnogo bolja od prosjeka EU 27. Trendovi u proizvodnji i izvozu nameću zaključak da hrvatska poljoprivreda u ovoj proizvodnji ima, uz prirodne potencijale, znanje i tehnologiju kojom je u stanju proizvesti konkurentan proizvod – navode iz Smartera te naglašavaju da je posljednje tri godine Hrvatska po rezultatima proizvodnje uspjela dostići poslovično dobre Francuze, ali i da smo još daleko od stabilne proizvodnje po hektaru u Španjolskoj ili Grčkoj, odnosno u Austriji.

“Očito je znanje, tradicija i primjena odgovarajućih tehnologija i stabilniji vremenski uvjeti njihove proizvodnje učinila stabilnijima i dovela ih do prosjeka od čak 12 t/ha, odnosno gotovo da nema godine u kojoj te zemlje ne ostvare 9 t/ha. Kada ovome dodamo da sve one oplode ovaj proizvod kroz stočarstvo, ukupna vrijednost njihove poljoprivredne proizvodnje je mnogo veća. Da postoji prostor za napredak pokazuju i podaci iz naše ankete koji govore da je u ovoj godini bilo proizvođača s prinosom od 16 t/ha, a veliki proizvođači, koji raspolažu znanjem i optimalnom tehnologijom, u posljednje četiri godine imaju prosjek prinosa između 11 i 13 t/ha”, ističu u Smarteru.

Slične rezultate Smarter je dobio i analizom proizvodnih prinosa pšenice, gdje najbolji proizvođači već nekoliko godina bilježe prosječne prinose od 10 t/ha.

“U našim anketama i najveći proizvođači pšenice su potvrdili da na određenim parcelama, odnosno u nepovoljnim godinama imaju velike razlike u prinosima pšenice, no razina tih prinosa još je daleko iznad onih koje imaju najslabiji proizvođači u Hrvatskoj. Ovdje mislimo na prinose od 4 do 5 t/ha, koji ne bi smjeli u razvijenoj poljoprivredi biti nešto čime se poljoprivrednik zadovoljava“, kažu u Smarteru.
Kultura budućnosti

“Očekujemo da bi ovi najbolji proizvođači, kroz kooperaciju s malima, mogli pozitivno utjecati na ostale proizvođače, a posljedično i zasijane hektare. No, i u ovoj grani nužno bi bilo uložiti u modernizaciju i kapaciteta prerade, jer količina proizvedenog suncokreta od 111.000 tona, koliko ga je Hrvatska proizvela ove godine, nije dovoljna za iskorištavanje kapaciteta prerade, ističu stručnjaci Smartera. Soja je, kao kultura u razdoblju od 2012., kada smo proizveli 97.000 tona soje, zahvaljujući projektu DUNAV-SOJA i potporama za sjetvu NON-GMO soje, doživjela renesansu, što posljednje tri godine potvrđuje rekordno proizvedena količina od 240.000 tona. Uz prosječni prinos, koji je u EU prosjeku, mi tvrdimo da je proizvodnja NON-GMO soje kultura budućnosti za naše ratarstvo”, navode iz Smartera.

Glas Slavonije

Digitalni Traktor

Objavio

Agroburza hr

-

“Izumili smo sustav za obradu zemlje koji ore, u principu, bez traktora. Zasad, kako je krenulo i što ćemo napraviti, za traktorom najvjerojatnije neće biti niti potrebe, jer je riječ o tri jedinice koje sinkronizirano obrađuju polje bez ikakvog traktora”, kazao je Palić.

Objasnio je potom da izraz “printanje” dolazi od principa kojim se printalo prije nego što su u upotrebu došli laserski printeri:

“Postoje jedinice sa strane koje navode središnju jedinicu koja kod printera printa tekst. Ovdje ta središnja jedinica obrađuje polje, s time da ih navode bočne jedinice. Bočne jedinice se usidravaju na bokove polja, svaka u prijestupni red.”

“Središnja jedinica obrađuje s nastavkom koji joj damo na obradu, pogonjena, vučena sajlama bočnih jedinica i elektromotorima, što je najvažnije, da se ne zagađuje zemlja, na energetski puno učinkovitiji način”, kazao je.

“Do ovoga sam došao slučajno, kad sam gledao jednu emisiju gdje traktor prelazi preko polja. Ti traktori kod nas su stari, puno dime, ne možemo reći da je to ekološka proizvodnja kad traktor toliko dimi”, primijetio je.

“Ovdje nema nikakvog zagađenja. To su baterije, elektromotori”, dodao je.

Isprva bi se, rekao je, upravljalo daljinskim upravljačem, svojevrsnim “joystickom”, dok bi se poslije, smatra, razvilo upravljanje mobitelom, poput aplikacija za parkiranje.

“Stajali biste sa strane u odijelu i upravljali obrađivanjem polja”, opisao je.

Objasnio je i u kojoj je fazi njegov izum:

“Trebalo mi je godinu dana dok sam se počeo informirati koliko je to tehnički ostvarivo… Pričao sam s puno inženjera, s ljudima iz struke koji se bave poljoprivrfedom, da kažu koliko je to izvedivo. S vremenom sam se povezao i s Poljoprivrednim fakultetom i s njihovim stručnjacima koji su rekli da takvo što stvarno treba napraviti. Paralelno sam se išaoi informirati postoji li takvo što u svijetu, koliko bi se to moglo patentirati.”

Rekao je da su patent već dobili na razini Hrvatske i da su sada u procesu zaštite i na međunarodnoj razini. Objasnio je potom koliki je to sustav i koje su mu još prednosti.

“Pokušajmo ga usporedtii s vozilom manjim od smarta, jer unutra ne treba biti putnika. Može se staviti na svaku prikolicu, u kombi ili u malim kontejnerima dostaviti u neko selo”, kazao je.

Rekao je da se s takvom prikolicom može ići i na autoput, dok je za traktor, kako je rekao, potrebno puno veće vozilo za transport, a nakon upotrebe, sustav bi se punio električnom energijom “na utičnicu”.

Vađenje šećerne repe

Objavio

Agroburza hr

-

Vadi se u tehnološkoj zriobi. Vrijeme početka vađenja određuju stručnjaci šećerane na temelju provjere zrelosti šećerne repe. Može se vaditi ručno vilama, plugom, linijama za vađenje (sjekač glava, vadilica, utovarivač) i kombajnima. Strojeve treba dobro podesiti da pravilno režu glave i ne oštećuju korijen.

Šećerna repa vadi se u tehnološkoj zriobi u periodu od sredine rujna do sredine studenoga. Prilikom vađenja treba obratiti pažnju na sljedeće elemente:

– kombajn za vađenje ne smije ostavljati puno ne izvađenog korijena šećerne repe,
– na korijenu ne smije biti puno zemlje,
– kombajn treba pravilno obrezivati lišće i glave šećerne repe.

Preporuka je da se rokovi vađenja šećerne repe pomaknu što je više moguće kasnije i tako produži vegetacija repe te da se u ranim rokovima vadi repa oštećenoga lišća, kao i da se za kasnije rokove vrši dodatno tretiranje fungicidima..
Jesenski porast zavisi o očuvanosti lista. Bez zaštite od uzročnika bolesti Cercospora beticola, produženje vegetacije ne dovodi do povećanja sadržaja šećera, niti iskorištenja šećera, već, naprotiv, dolazi do pad digestije i iskorištenja šećera.

Korijen repe treba odmah pokupiti s njive i odvesti u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje dovodi do gubitka. Ako se izvađena repa ne može odmah otpremiti treba ju slagati na depoe u prizme da bi se gubici što više smanjili.Vađenjem iz tla korijen prekida svoj rast i razvoj čime prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave korijena korijen i dalje diše, a odvija se i procese sagorijevanja saharoze prisutnošću kisika iz zraka. Sam intenzitet ovih pojava ovisi ponajprije o temperaturi. Pri 0 °C je dnevni gubitak šećera mali svega 0,006 % a pri 12 °C gubitak je 0,019%. Daljnjim porastom temperature i povećavanjem broja dana prije prerade povećava se gubitak.
Prvih 5 – 6 dana korijen intenzivno diše jer proživljava „fiziološki šok“ prilikom odsijecanja glave, stvarajući zaštitnu epidermu na novo stvorenoj površini korijena. Ako je korijen vađen ranije ovi su procesi još intenzivniji. Dolazi i do naglog isparavanja vode iz korijena te nakon nekog vremena korijen uvene. Već gubitkom vode od 25% (repa ima 75% vode) dođe do uvenuća korijena. Zbog navedenog bitno je odabrati pravi trenutak za vađenje.
Kad se korijen ne može izravno voziti u tvornicu tada se čuva u polju ali samo na kraće vrijeme. Slaže se u veće ili manje hrpe s bazom 2-2,5 m u visinu 1,5 m a dužina proizvoljna. Mjesto se može posipati vapnenim prahom (20 kg/100 m2)

Ako očekujemo jako hladno vrijeme može se bočne strane pokriti slojem zemlje 15-20 cm a za zaštitu od mraza može se gornji sloj pokriti kukuruzovinom.
Važno je da mjesto na kojem se locira odlagalište repe bude u blizini tvrdih putova i na povišenom mjestu radi otjecanja oborina. Temperatura unutar hrpe ne bi smjela biti viša od 5°C, niti niža od 0°C. Ako korijen stoji duže odvođenje suviše topline može se odraditi takozvanim ventilatorima koji se smještaju u sredinu hrpe građenih od dasaka ili metalnih cijevi s perforacijama.
Čuvanje korijena u šećerni je različito, jer se slažu bitno veće prizme i do 10 m visine a poželjno je da imaju i ugrađene ventilatore koji su zaduženi za prozračivanje. Ipak neminovan je gubitak na težini korijena. Osim gubitaka od povišene temperature dolazi i do gubitaka uslijed djelovanja mikroorganizama koji mogu biti u vidu mokre truleži, suhe truleži i razvoj pljesni. Treba poduzimati adekvatne mjere u svrhu suzbijanja ovih bolesti.
Repa se može čuvati i tijekom čitave zime u trapovima ali to je zanimljivo uglavnom kod uzgoja sjemenske repe kada se korijen repe čuva tijekom zime da bi se mogao ponovo posaditi u proljeće i tako dobiti sjeme u idućoj godini.