Naslovnica Blog Stranica 87

Urušavanje sektora proizvodnje mlijeka i mesa zahtijeva hitan zaokret i novu strategiju!

Najnoviji podaci o kretanju u dvije proizvodnje – proizvodnji mlijeka i mesa u 2019. godini, govore da do promjene negativnog trenda nije došlo. Otkup svježeg sirovog mlijeka u 2019. godini pao je za 7 posto u odnosu na 2018., te iznosio svega 380.014 tona, a istovremeno je Hrvatska potrošila mliječnih proizvoda u ukupnom ekvivalentu od 590.000 tona mlijeka. Uvoz svih grupa mliječnih proizvoda bio je veći za 5 posto u 2019., u odnosu na 2018. godinu, dok je istovremeno došlo do pada izvoza svih grupa mliječnih proizvoda za ukupno 4 posto. Po prvi puta pao je izvoz svih fermenata od čak 12 posto te svih vrsta sireva za 13 posto.

Rezultat ovih kretanja pad je samodostatnosti u sektoru mlijeka na samo 48 posto potreba, pokazala je najnovija analiza konzultantske tvrtke SMARTER.  

I u tovnom govedarstvu, odnosno sektoru proizvodnje mesa, trendovi su slični. U Hrvatskoj je došlo do povećanja proizvodnje utovljenih goveda, no nažalost, na osnovi povećanja uvoza teladi, odnosno junadi, težine veće od 300 kg, namijenjene tovu. Tako je uvoz teladi rastao po stopi od 9 posto i dostigao brojku od 132.000 komada, a uvoz junadi za tov narastao je na 13.000 komada, što je povećanje od čak 36 posto, u odnosu na 2018. godinu.

Ukupan uvoz goveđeg i telećeg mesa u istom je razdoblju povećan za 10 posto.  Sve ove brojke imale su kao rezultat pad ukupne pokrivenosti uvoza izvozom na razinu od 42 posto. Problem je još izraženiji ako se promatra vremenski niz od 2012. godine na ovamo, gdje je vidljivo da uvoz raste daleko brže od izvoza, te tako do pozitivne promjene u njihovom odnosu ne dolazi. Naprotiv, sve je veća ovisnost Hrvatske o uvozu telećeg i goveđeg mesa, te mlijeka, zaključak je stručnjaka SMARTERA.

Situacija u proizvodnji mesa i mlijeka, dvije grane poljoprivrede koje su već dugo vremena u dubokoj krizi, pokazuje kontinuirani pad proizvodnje, te trajni, masovni izlazak iz proizvodnje velikog dijela poljoprivrednih proizvođača. Najteža posljedica ovoga trenda je činjenica da zbog velikog multiplikacijskog efekta koji stočarska proizvodnja ima na ukupno gospodarsko stanje u ruralnim prostorima, dolazi do pražnjenja ruralnih krajeva i njihove trajne devastacije, što za posljedicu ima demografsku katastrofu.

„Postojeća zdravstvena kriza, koja se već prelijeva u ekonomsku krizu, pokazala je da prevelika ovisnost o uvozu hrane, u okolnostima krize, može dovesti do destabilizacije snabdijevanja stanovništva, odnosno do krajnje sigurnosne ugroze, što je paradoksalno za zemlju kao što je Hrvatska, koja ima sve prirodne potencijale za proizvodnju, kako mesa, tako i mlijeka. Danas smo svjedoci da se na dnevnoj razini raspravlja i objavljuju zahtjevi za povećanjem domaće poljoprivredne proizvodnje, jer je, izgleda, hrvatskoj javnosti, kako općoj, tako i političkoj, trebala korona-kriza kako bi osvijestili činjenicu da je Hrvatska u podmirenju potreba vlastitog stanovništva za hranom, u velikoj mjeri ovisna o uvozu, jer je njena proizvodnja hrane nedostatna. To je ujedno i glavni naglasak iz analize ova dva sektora.

Hitna strategija zaokreta – provedive mjere

SMARTER je već u nekoliko navrata javno predlagao da Ministarstvo poljoprivrede izradi novu Strategiju poljoprivrede, koja će biti strategija zaokreta u poljoprivrednoj proizvodnji i čiji će ciljevi biti vezani prvenstveno uz podizanje samodostatnosti hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Ovo je poglavito važno za Sektore proizvodnje mesa i mlijeka, budući da se radi o sektorima s najvećom dodanom vrijednosti u poljoprivredi.

Ministarstvo poljoprivrede u više je navrata javno iskazivalo da je cilj podizanje dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji, što je sukladno cilju koji u poljoprivrednoj politici ističe i EU. Prema mišljenju stručnjaka SMARTERA, za ostvarenje toga cilja, nema boljeg načina od unapređenja stočarske proizvodnje. A da bi se on ostvario, potrebno ga je prethodno kvalitativno i kvantitativno definirati, te oko toga postići opći društveni konsenzus.

U Strategiji koju su izradili stručnjaci SMARTERA, predlaže se da se kao cilj u proizvodnji mlijeka postavi samodostatnost od 80 posto. Iz ovog ambicioznog cilja, proizašla je i prva dugoročna mjera, a koja zahtijeva povećanje broja krava, ali i podizanje proizvodnosti u proizvodnji mlijeka, po kravi.

U tovnom govedarstvu, kao potencijalno jednom od najjačih izvoznih proizvoda hrvatske poljoprivrede, potrebno je odgovarajućim mjerama proizvođače usmjeriti prema tovu domaće teladi i junadi, jer tov junadi, koji se bazira isključivo na uvozu junadi, cijeli sektor čini volatilnim, cjenovno osjetljivim, a samim time i ukupnu proizvodnju nestabilnom. S druge strane, u cijelom lancu vrijednosti ne ostvaruje se maksimalno moguća dodana vrijednost, već se dio nje gubi uvozom sirovine.

Stručnjaci SMARTERA smatraju kako je za ostvarenje ciljeva u govedarstvu, potrebno podići broj krava, kako u mliječnom, tako i u sustavu krava rodilja/dojilja, što znači da odgovarajućim mjerama treba stimulirati odgoj vlastitog podmlatka, kao i ostanak junadi u proizvodnji, bilo za tov, bilo za rasplodne junice za proizvodnju mlijeka. Predlažemo i unapređenje genetike domaćeg simentalca, jer je on pokazao najbolje odlike u našem podneblju, i našoj tradiciji proizvodnje mliječnih goveda.

S druge strane, međusobnim križanjem simentalca s određenim mesnim pasminama, moguće je kontinuirano poboljšavati njegove mesne odlike, što bi stimuliralo farmere da muški pomladak ostavljaju u tovu, a ženski pomladak bi bio temelj za rasplod. Ovo je moguće realizirati tako da se proizvodno-vezane potpore usmjere na proizvodnju steonih junica, odgovarajuće pasmine, odnosno odgoj krava rodilja odgovarajuće pasmine.

Posebno naglašavaju da je u sektoru govedarstva potrebno izraditi novi izračun cijene koštanja za svaki segment u lancu govedarske proizvodnje; od stočne hrane, preko uzgoja teladi, proizvodnje i tova junadi, odnosno steonih junica; zatim u odnosu na realne tržišne odnose, vidjeti u kojem dijelu lanca su glavni problemi u konkurentnosti, a onda proizvodne potpore usmjeriti upravo u taj segment. Taj izračun bio bi temelj za određivanje visine potpore u svakom dijelu lanca, a time bi ona postigla svoju svrhu, te ne bi predstavljala bacanje novca bez efekta.

Nadalje, potrebno je povećati proizvodno-vezane potpore za proizvedeno tele, do 2. mjeseca starosti, koju treba vezati samo na onaj broj krava koji je u prethodnoj godini otelio pomladak. Potpora za odgoj teleta do jedne godine starosti, mora minimalno ostati na razini od 3.500 kuna.

SMARTEROVI stručnjaci predlažu također da se istom visinom potpore podupire i uzgoj teleta kod mliječnih krava, jer bi to bio način da se farmere – mljekare stimulira da sami odgajaju i proizvode vlastite rasplodne junice. Ova mjera dala bi mogućnost da se bolje utječe na genetiku stada, a kroz proizvodnju teladi, pomogla bi proizvođačima mlijeka da nadoknade stalnu razliku između cijene koštanja litre mlijeka i otkupne cijene, a što se navodi kao glavni razlog izlaska mljekara iz proizvodnje.

Kako bi se smanjilo klanje teladi za meso, smatraju da je potrebno razmisliti o uvođenju trošarine na potrošnju telećeg mesa, odnosno, stimulirati proizvodnju teletine kvalitete i vrste koju uvozimo kao teleće meso (križanac Holsteina i mesnih pasmina). S obzirom na to da u istočnom dijelu Hrvatske velike mliječne farme uglavnom imaju Holstein goveda, određenim stimulativnim mjerama mogla bi se organizirati proizvodnja teletine po istom modelu kao što to trenutno radi Nizozemska, iz koje najviše uvozimo teleće meso. SMARTER predlaže da se i isplata izravne potpore za uzgoj krmnog bilja veže uz odgovarajući broj uvjetnih grla na farmi. Također, predlažemo da se potpore za košnju livada vežu uz stočarsku proizvodnju.

Smatramo kako je potrebno predvidjeti da svaki farmer koji aplicira za potpore za proizvodnju krmnog bilja, mora predočiti dokaze da je proizvedenu stočnu hranu prodao uzgajivačima stoke, ili da ju je koristio za vlastite potrebe. Na taj način stimulirao bi se rast stočarske proizvodnje, a kroz to dodane vrijednosti u vertikalnom lancu govedarstva, jer bi stočna hrana završavala u ishrani stoke.

U ovoj krizi, pokrenute su i ideje o mjerama korištenja robnih rezervi u rješavanju izazova u poljoprivredi, kao i mogućnost intervencija države u slučaju većih poremećaja na tržištu. Stoga predlažu da država, kroz financiranje robnih rezervi, stimulira ulazak farmera u stočarsku proizvodnju. Ova mjera je potrebna zbog izrazito dugog ciklusa proizvodnje u stočarstvu, kao i zbog loših iskustava farmera u prošlosti, s izrazito nepovoljnim kreditima, zbog čega se jedan dio njih teško odlučuje za povratak u govedarstvo, upravo zbog mogućeg financijskog rizika i nedostatka kapitala, procjena je stručnjaka SMARTERA.

Predlažu i da se kod naznake bilo kakvih poremećaja na tržištu, ili potreba za promjenama, u većoj mjeri koristi iskustvo i mišljenje različitih udruga proizvođača, kako bi se što bolje artikulirali njihovi stvarni problemi i predložila rješenja koja su moguća i optimalna.

Kroz ove naglaske iz SMARTEROVE „STRATEGIJE RAZVOJA POLJOPRIVREDE HRVATSKE“ za sljedeće desetljeće stručnjaci SMARTERA su pokušali pokazati dionicima politike da je situacija u hrvatskoj poljoprivredi toliko teška i kompleksna, da samo konsenzusom svih dionika, te ZAOKRETOM u dugoročnoj Strategiji razvoja poljoprivrede, koji će pratiti zaokružen i cjelovit sustav mjera za ostvarenje strateških ciljeva, možemo podići hrvatsku proizvodnju hrane na onu razinu koju to domaći potencijali proizvodnje, ali i hrvatski građani zaslužuju, zaključak je analize sektora proizvodnje mlijeka i mesa.

Gospodarski List

Zlatna žutica vinove loze

Grapevine Flavescence dorée jedna je od najštetnijih bolesti vinove loze u Europi. U vinogradima u kojima se pojavi vrlo brzo poprima razmjere epidemije, čineći velike štete u gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova. Uzročnik zlatne žutice je fitoplazma  koja živi i razmnožava se u provodnom sustavu biljaka.

Prema utvrđenom stanju, posjednici vinove loze obvezni su provoditi mjere navedene u Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze sukladno Akcijskome planu.

Simptomi žutice vinove loze na oboljelom se trsu pojavljuju najčešće krajem lipnja, a prema jeseni sve su izražajniji. Često se pojavljuju na čitavom trsu, ali mogu se pojaviti samo na mladicima lucnja ili reznika.

Simptomi na listu:

  • Kod bijelih sorti grožđa rubovi lišća uvijaju se prema naličju tako da list poprima kopljasti izgled, nepravilno žuti i krut je pa se na dodir drobi.
  • Kod crvenih sorti grožđa lišće crveni, a ostali simptomi su isti kao kod bijelih sorti.

Simptomi na mladicama:

  • Skraćeni internodiji, mladice ostaju zelene, a tijekom zime smrzavaju se i propadaju.

Simptomi na grozdovima:

  • Cvat se ponekad u potpunosti osuši i ostaje na trsu. Ako se simptomi pojave nakon završene cvatnje

grozd postupno vene i ne dozrijeva.

ŠIRENJE BOLESTI

  • zaraženim sadnim materijalom,
  • vektorom.

Američki cvrčak (Scaphoideus titanusBall), vektor zlatne žutice vinove loze Flavescence dorée (FD), danas je proširen i prisutan u gotovo svim vinogradarskim područjima Hrvatske.

VAŽNO!

Posjednici vinograda obvezni su tijekom vegetacije provoditi vizualne preglede vinove loze te uoče li simptome zaraze odmah izvijestiti fitosanitarnog inspektora Državnog  inspektorata ili Hrvatsku agenciju za poljoprivredu i hranu ili Upravu za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

Bolesti i štetnici masline

Glavna bolest masline je Paunovo oko (Spilocaea oleaginea), za nju možemo reći da je pandan plamenjači u vinogradima, javlja se redovno u maslinicima, a u masline može da dođe odmah iz rasadnika. Paunovo oko ima jednu specifičnost, a to je da gljivica nema neki godišnji ciklus kada će se javljati , nego se javlja ukoliko je optimalna temeperatura, kiša ili rosa, dakle gljivica je prisutna na maslini tokom cijele godine. Često se može primjetiti u maslinicima da na stablima masline pola ima lista a pola nema lista, i to uvijek sa donje strane krošnje nema lišća, znači do nivoa dizanja rose. U zasadima koji su otvoreni, prozračni, gdje duva vjetar i bura je manji napad ove bolesti, a negdje u nekim udolinama, uvalama ili kotlinama gdje se nalaze zasadi masline, tu ima rose i vrlo lako dolazi do zaraze masline Paunovim okom. Simptomi su mrlje koje izgledaju kao na paunovom perju i dolazi do opadanja lišća, nema dozrjevanja, maslina se crpi jer ona kreće u obnovu zelene mase.

Maslina je tipična mediteranska kultura koja je prilagodila svoj način života tome da preživi u škrtim uslovima, ona će uvijek izabrati život, a to znači da će ona izabrati između ploda i lista list a odbaciće plod i „oblačiće se“ (obnavlja zelenu masu kada ostane bez lista). Maslina ima jednu specifičnost u odnosu na druge voćke, ona zameće cvijetne ili lisne pupoljke zavisno od situacije u njenoj krošnji, a to znači da u istoj vegetacijskoj sezoni imamo list i u pazuhu pup, ako ima lista ona će formirati cvijetnu resicu, a ako list opadne ona će formirati mladicu i u tom slučaju nećemo imati šta ubrati, zbog toga maslina mora ostati „obučena“.

Paunovog oka stalno ima ukoliko su temperature između 3 – 28 °C i pada kiša, u tim uslovima maslina će se sigurno zaraziti. Takva je bila cijela prošla jesen i zima koje skoro da nije ni bilo, padala je kiša, u takvim godinama je važan proljećni tretman. Paunovo oko je stalno bilo aktivno i njegovo vrijeme je do cvatnje, inkubacija je vrijeme otkad gljivica zarazi list, kada ona uđe u list pa do simptoma fleka paunovog oka može proći 100 dana a da mi ne vidimo fleku. Često se dešava situacija da naša maslina izgleda fantastično, tamno zelena a mi idemo raditi preventivu bakarnim sredstvima i posle toga lišće opadne. Zašto? Maslina je bila zaražena Paunovim okom, bakar izaziva bakreni šok i opada svo zaraženo lišće, maslina će listati a neće cvjetati. S druge strane nekom ko nije prskao bakrom u zasadu koje zaraženo Paunovim okom nije opalo lišće, opašće ono kasnije s prvom kišom ali će donijeti cvast i rod. Ova godina je bila takva, cijela zima do marta je padala kiša, vjerovatno su sve masline ostvarile infekciju Paunovim okom i u ovom slučaju bakar se ne smije koristiti. Slična zima je bila 2015. godina gdje su maslinari prskali bakrom polovinom Marta a polovinom Aprila svo lišće je opalo, početkom Maja treba početi cvatnja a ovakva maslina samo prolista i tu nema berbe. Posebno djelotvoran u ovim situacijama se pokazao preparat Nativo (Tebukonazol, Trifluoksistrobin), maslinu treba okupati i iz iznutra i sa vana, Nativo čuva minimalno 50 dana, zima je bila takva da je trebalo je sa njim već od polovine marta, znači čim se dignu temperature iznad 10 stepeni treba prskati. Nativo maksimalan broj primjena je jednom ali iskustva maslinara sa terena kažu da oni u ovakvim godinama idu jednom polovinom Marta i jednom prije cvatnje da bi sačuvali list. Bakar kod masline mora ići barem jednom godišnje između ostalog i zbog Bakterijskog raka masline (Pseudomonas syringae pv. savastanoi), bakar ne zaustavlja ali dezinfikuje, ali moramo biti sigurni da nema Paunovog oka, jer ako je zareženo Paunovim okom može svo lišće da opadne. Rak može doći čak i sa sadnicom, radi se o bolesti čitavog stabla, bolest se manifestuje lokalno u obliku rožnatih izraslina koje su  posljedica infekcije. Vrlo je važno da kada orezujemo masline da makaze dezinfikujemo u 76% alkoholu, za svaku maslinu treba dezinfikovati makaze, jer ako se ova bakterija uvuče u masline ništa je ne može zaustaviti.MASLININA MUHA (Bactrocera oleae)

Maslinina muha (Bactrocera oleae) je jako važan štetnik koji se javlja zavisno od klime, 2015. i 2016. godine ga nije praktično bilo, a 2014. godine je napravio velike štete. U sedmom mjesecu ona položi jaja na plod masline, larva iz jajeta se ispili i ubušuje se u maslinu. Ukoliko je vruće toplo ljeto ona se isprži na suncu prije nego se ispili i onda ne može donijeti drugu generaciju, naravno ni treću, ali ako je ljeto hladno i kišno maslinina muha će sigurno napraviti veliku štetu. Kada polaže jaja ona za sobom ostavlja miris tako da druga muha ne polaže jaje na tu maslinu, za jednu maslinu ide jedno jaje, to je važno zapamtiti da ne bi mješali muhu sa svrdlašom i sa moljcem druga dva štetnika. Kada se upili ona ide prema koštici i oko koštice jede meso, ide prema vani i radi spiralne hodnike, u ovoj prvoj generacija koriste se preparati na bazi dimetoata. Sve ovo traje od početka sedmog mjeseca nekih dvadesetak dana, posle toga ide druga generacija, pa treća koja uzrokuje da plodovi padaju na zemlju jer ona prezimljava u zemlji. Prva i treća generacija su najopasnije.

Maslinin svrdlaš (Rhynchites cribripennis) je drugi štetnik, javlja se krajem petog i tokom šestog mjeseca, on može napraviti stotine rupica na plodovima, zajedno sa svrdlašom javlja se i Maslinin moljac (Prays oleae) u šestom mjesecu, moljac je leptir a svrdlaš je pipa (kornjaš). Svrdlaš probuši rupu do koštice, ima rilo i u tu rupu onda položi jaje. Svrdlaš odmah pojede košticu, znamo da sve biljke pa i maslina stvaraju plodove radi koštice da bi se dalje razmnožavale, maslina odbacuje plod, jer što će joj plod bez koštice samo je iscrpljuje. Zaštita svrdlaša ide krajem petog i tokom šestog mjeseca zajedno sa drugom generacijom maslinovog moljca preparatima na bazi dimetoata. Takođe Decis (deltametrin) će suzbiti i muhu i moljca i svrdlaša, Decis maslinari ostavljaju za treću generaciju muhe koja se javlja u berbi ili pred berbu. Zašto? Zato što preparati na bazi diometata kao što je Rogor imaju karencu 42 dana, a Decis ima karencu 7 dana. Ukoliko je bila prva i druga generacija muhe biće sigurno i treća a mi u berbi nemamo čime prskati, treća generacija muhe uzrokuje opadanje plodova, neće ostati nijedna maslina ako dođe do treće generacije muhe.

Potres na tržištu žitarica

I dok je svijet u ovo doba pandemije koronavirusa bio opsjednut i krizom nafte, prateći svakodnevni pad cijena energenata, nekako po strani, gotovo nezamijećeno, potresla ga je kriza na jednom drugom tržištu – onom žitarica.

Pšenica postaje “žuta nafta”, pa i važnija od fosilnih goriva i njezinih derivata. Naime, prema podacima UN-ovih organizacija za poljoprivredu, hranu i zdravstvo, ta bi kriza, kao posljedica pandemije koronavirusa, mogla dovesti do globalne nestašice pšenice, a ponegdje izazvati i glad te destabilizirati mnoge zemlje i regije. Neki analitičari smatraju da bi se mogla ponoviti 2010. godina kada je zbog suše i slabije žetve u nekim vodećim proizvođačima žitarica došlo do nestašica žita u arapskim zemljama, što je, između ostalog, bio dodatni poticaj za val revolucionarnih prosvjeda poznat kao Arapsko proljeće čiji su najznačajniji “rezultati” građanski ratovi u Siriji i Libiji, koji se još nisu smirili.

Što se, dakle, sada dogodilo na tržištu pšenice? Rusija je, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik žitarica, obustavila izvoz do početka srpnja. Time je izazvala napetost na tržištima i paniku kod glavnih uvoznika, poput Egipta, Indonezije, Alžira, Maroka, Nigerije i posebno Turske, koji već imaju problema sa zalihama, ali i kupnjom tog važnog prehrambenog proizvoda. Pšenica je postala skuplja od nafte, što dosad nije zabilježeno u povijesti.

 

Ruska odluka “zatalasala” je globalno tržište, a izjava ruskog premijera Mihaila Mišustina unijela je nemir. Mišustin je rekao da su “potrebe domaćeg stanovništva važnije” te da “prioritet imaju naši građani”. To je mnogima bio znak da Rusija radi zalihe, u strahu da bi zbog koronavirusa moglo doći do problema sa pšenicom na domaćem tržištu pa joj je to potrebno za smirivanje vlastitih socijalnih napetosti. Neki drugi smatraju da time Rusija čeka rast cijena pšenice kako bi barem djelomično pokrila gubitke koji su nastali rekordnim padom cijena nafte, njezina glavnog izvoznog proizvoda na kojem Moskva gradi svoju moć, ali i računa svoj godišnji proračun. Ruska pšenica postala je dodatno zanimljiva i zbog pada rublje u odnosu na dolar i euro, zbog pada cijena nafte. Osim toga, i ove se godine očekuje jako dobra žetva. Rusija se u posljednjih 20 godina vratila kao jedan od glavnih igrača na tržištu žitarica – među najvećim je proizvođačima i prvi svjetski izvoznik (za 2019./2020. oko 73 milijuna tona, od čega izvozi oko 34 milijuna tona).

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Beautiful-wheat-field-1141695041_1256x838-1024x683.jpeg

Podsjetimo, SSSR je uvozio pšenicu iz SAD-a i nije mogao namiriti svoje potrebe, a carska je Rusija uoči Prvoga svjetskog rata, 1914. godine, bila najveći svjetski izvoznik i jedan od najvažnijih proizvođača (no i tada je na domaćem tržištu bila oskudica i nestašica pšenice), ali ni to je nije spasilo od zlokobne sudbine koja ju je zadesila tijekom Velikog rata.

Zabrana izvoza sada se ne odnosi jedino na četiri postsovjetske države koje su u ruskoj orbiti: Armeniju, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. No, ipak, trenutačni nedostatak ruske pšenice pokrit će se zalihama iz SAD-a i EU, odnosno u prvom redu Francuske kao najvažnijeg bruxelleskog poljoprivrednog velikana koji će najviše profitirati od poteza Moskve. U prikrajku stoji i Ukrajina kao jedan od važnijih europskih proizvođača i izvoznika, ali s velikim rizikom jer se tamošnji analitičari pribojavaju da će Kijev morati prodati i više nego što planira kako bi pokrio rupe u proračunu, ali onda dolazi u problem na vlastitom tržištu.

EU je proizvela 156 milijuna tona (od čega Francuska oko 40 milijuna tona), a izvozi više od 30 milijuna tona. Ukrajinska proizvodnja bila je na razini 29 milijuna tona, a izvoz na 20 milijuna. Uz njih, SAD je proizveo 52 milijuna, a izvezao 25 milijuna tona, kao i Kanada koja je prošle sezone požnjela 32 milijuna tona.

Egipat, koji je najveći svjetski uvoznik (12,5 milijuna tona, od čega više od tri milijuna iz Rusije), već je to nadoknadio iz Francuske, ali mnogi se pitaju što će biti dogodine s obzirom na ekonomsku recesiju koja će biti razorna baš u zemljama uvoznicama. Unatoč takvom uvozu, u Egiptu država još dodatno subvencionira cijenu kruha.

Uz Egipat, najveći uvoznici pšenice su Indonezija s 11 milijuna tona, Brazil sa 7,7 milijuna te Alžir sa sedam milijuna tona. I Nigerija već ima problema s količinama pšenice, a zbog naftne krize ima i rupe u državnoj blagajni. Zbog toga se mnogi pribojavaju da te zemlje neće moći kupiti dovoljnu količinu pšenice kako bi zadovoljile svoje potrebe.

Prema UN-ovim podacima, u Africi nedostatak hrane već osjeća oko 135 milijuna ljudi, a tijekom 2020. godine zbog pandemije bi se taj broj mogao povećati na čak 265 milijuna ljudi koji će oskudijevati u hrani.

Jutarnji list