Europska komisija napokon je predstavila sveobuhvatan plan za jedan od najvažnijih, ali i najugroženijih sektora poljoprivrede – stočarstvo. Riječ je o prvoj cjelovitoj Strategiji za stočarstvo, koju prati i poseban Akcijski plan za bjelančevine. Cilj je jasan: stvoriti otporniju industriju, osigurati poštenije prihode za uzgajivače, podići standarde dobrobiti životinja te smanjiti ovisnost o uvozu hrane za stoku. Ovaj potez Bruxellesa dolazi u trenutku kada se europsko selo suočava s ozbiljnim demografskim i gospodarskim izazovima, a broj grla stoke u stalnom je padu.

Stočarstvo nije tek jedna od grana gospodarstva – ono je okosnica ruralnog načina života, prehrambene tradicije i kulturne baštine Starog kontinenta. Brojke to i potvrđuju: sektor godišnje generira oko 400 milijardi eura prometa i sudjeluje s gotovo 40 posto u ukupnoj dodanoj vrijednosti poljoprivrede unije. Na više od četiri milijuna farmi diljem Europe u stočarstvu je angažirano oko sedam milijuna ljudi, često u područjima gdje drugih poslovnih prilika gotovo da i nema.

Unatoč tomu, slika nije idilična. Uzgoj stoke već godinama muči niska dobit, sve veći troškovi proizvodnje i nepovoljni tržišni uvjeti. Dodatni udarac dolazi od sve učestalijih bolesti životinja. Posljedice su vidljive na terenu: u usporedbi s 2005. godinom, u EU-u je deset posto manje goveda, petnaest posto manje svinja te čak četvrtina manje ovaca i koza. Upravo kako bi se ti negativni trendovi zaustavili i mladima pružio razlog za ostanak na selu, Komisija je pripremila svoj strateški okvir.

Nova strategija počiva na pet glavnih stupova koji bi trebali osigurati opstanak i razvoj sektora u nadolazećim desetljećima.

Prvi stup odnosi se na otpornost i spremnost za krizne situacije. Komisija najavljuje pojačane alate za upravljanje rizicima te istraživanje novih modela osiguranja i reosiguranja. Države članice dobit će veću potporu u ranoj detekciji i prevenciji bolesti, a ulaže se i u prilagodbu klimatskim promjenama koje sve snažnije pogađaju poljoprivrednu proizvodnju.

Drugi stup tiče se konkurentnosti kako na domaćem tlu tako i na globalnoj pozornici. Namjera je povećati profitabilnost i ubrzati primjenu inovacija. Kroz budući proračun EU-a i jednostavniji pristup financijama poticat će se prelazak na sustave uzgoja bez kaveza, kružno gospodarstvo i bolje iskorištavanje biomase. Bruxelles također inzistira na načelu pravednog dohotka za poljoprivrednike te na usklađivanju međunarodnih standarda, posebice onih koji se odnose na dobrobit životinja, uz istovremeno jačanje agro-diplomacije.

Treći stup posvećen je održivosti i dobrobiti životinja. Budući da se regije uvelike razlikuju, rješenja će biti prilagođena lokalnim prilikama. Konkretni koraci uključuju poboljšanje uvjeta za perad do kraja 2026. godine te za svinje do 2027. godine. Pritom će se uvažavati znanstvene preporuke, a uzgajivačima će biti osigurana dovoljno duga prijelazna razdoblja i financijska pomoć. Također se uvode jedinstvene metode za izračun emisija na razini pojedinih gospodarstava.

Četvrti stup bavi se prilagodbom sektora različitim tipovima gospodarstava i regija. Poseban naglasak stavljen je na područja koja su izložena napuštanju i koja bi mogla u potpunosti izgubiti stočarsku proizvodnju. Komisija će zajedno s državama članicama raditi na planu za povratak održivog stočarstva u te ranjive krajeve. Velika se pažnja pridaje i razvoju pokretnih klaonica te onih manjeg kapaciteta. Time bi se skratio transport životinja, što je bolje i za njihovu dobrobit i za lokalno gospodarstvo, koje bi moglo oživjeti kroz kraće lance opskrbe.

Peti stup naglašava izvrsnost u proizvodnji. Europa želi zadržati status regije s najvišim standardima kvalitete. U tu svrhu uvodi se posebna europska oznaka izvrsnosti, poznata kao European Excellence scheme. Jačat će se označavanje podrijetla, poticati zemljopisne oznake i ekološka proizvodnja. Europski stočarski proizvodi bit će promovirani i kroz kampanju Kupujmo europsko, čime se želi potaknuti potrošnja domaćih proizvoda i smanjiti ovisnost o uvozu.

Neodvojivi dio ove inicijative jest i Akcijski plan za bjelančevine. Naime, europski stočarski sektor godišnje troši oko 74 milijuna tona bjelančevina za hranu za životinje. Iako Europa sama proizvede približno 67 milijuna tona, uglavnom kroz krmno bilje i žitarice, svake je godine prisiljena uvesti oko 13,4 milijuna tona visokoproteinske hrane. Podaci iz 2025. godine otkrivaju da je tek 25 posto bjelančevina iz uljarica i proteinskih usjeva potjecalo s područja Unije. Ambiciozan cilj Komisije jest povećati taj udio na 35 posto do 2035. godine.

Do tog cilja trebalo bi doći kroz snažniju potporu domaćem uzgoju proteinskih biljaka, jačanje lanaca vrijednosti od polja do prerade, diversifikaciju uvoza kroz strateška partnerstva te poticanje inovacija u prehrani životinja i ljudi. Sinergija između Strategije za stočarstvo i Akcijskog plana za bjelančevine predstavlja ključan korak prema jačanju prehrambene suverenosti Europe. Istodobno, plan bi trebao osigurati održiv razvoj ruralnih sredina i vrhunsku hranu za sve građane Unije, čime se selo ponovno postavlja u središte europske politike.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA