Dok nam se s visoka serviraju priče o “rekordnim potporama”, “povećanim alokacijama” i “uspješnom povlačenju EU sredstava”, stanje na terenu i dalje priča sasvim drugu priču. Domaći poljoprivrednici gube korak, a obiteljska gospodarstva gase se tiho i bez velike medijske pompe.

Ključne točke koje opterećuju domaće poljoprivrednike:

  • Uvozni lobiji i trgovački lanci: Prednost na policama i dalje imaju jeftiniji uvozni proizvodi upitne kvalitete, dok se domaća roba ucjenjuje niskim otkupnim cijenama koje često ne pokrivaju ni osnovne troškove proizvodnje.

  • Administrativni teret: Umjesto da provode vrijeme na polju ili u staji, poljoprivrednici su prisiljeni postati birokrati. Komplicirani natječaji i rigorozne kontrole najviše pogađaju male OPG-ove koji nemaju novca za konzultantske agencije.

  • Potpore bez pravog učinka: Sustav poticaja izgrađen je tako da nagrađuje površinu, a ne stvarnu proizvodnju i prinos. Zbog toga novac često završava u rukama velikih sustava i “zemljoposjednika na papiru”, dok stvarni proizvođači ostaju na rubu isplativosti.

  • Starenje sela i odlazak mladih: Bez sistemske zaštite domaće proizvodnje, stabilnih otkupnih cijena i dugoročne strategije, mlađe generacije nemaju razloga ostati na zemlji.

Bez jakog, neovisnog i dostojanstvenog seljaka nema ni prehrambene neovisnosti Hrvatske.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA