EU već godinama pokušava reformirati svoju poljoprivrednu politiku. To je jedno od najspornijih pitanja bloka, a države članice, lobističke skupine i ekolozi pokušavaju potaknuti raspravu. Evo pregleda.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) Europske unije čini oko trećine proračuna EU-a, s oko 54 milijarde eura (64 milijarde dolara) poljoprivrednih subvencija koje svake godine idu u 27 država članica Unije. Tako značajna stavka retka zajamčeno je izvor mnogih neslaganja.

Dok EU sređuje svoj zajednički proračun za razdoblje 2021. – 2027., poznat kao višegodišnji financijski okvir, ZPP bi trebao proći veliku reformu . Iako se očekuje da će iznos poljoprivrednih subvencija ostati sličan – oko 390 milijardi eura do 2027. godine – ostaje za vidjeti kako će se sredstva raspodijeliti i hoće li sredstva biti povezana s obveznim politikama zaštite okoliša. 

Što je ZPP? 

Zajednička poljoprivredna politika EU pokrenuta je 1962. godine kako bi osigurala da poslijeratna Europa ima dovoljno hrane. Imao je pet glavnih ciljeva: 

  • poboljšati poljoprivrednu produktivnost u Europi
  • osigurati stabilnu opskrbu pristupačnom hranom
  • stabilizirati europska tržišta
  • osigurati da poljoprivrednici mogu “razumno” živjeti
  • osigurati poštene potrošačke cijene

Kao što je slučaj s ostatkom proračuna, Europska komisija, Europski parlament i Vijeće ministara EU – u ovom slučaju ministri poljoprivrede svih 27 država članica – moraju zajedno odlučivati ​​o budućnosti ZPP-a.

Kako EU trenutno raspodjeljuje poljoprivredne subvencije? 

Prvi stup ZPP-a obuhvaća izravna plaćanja koja se izračunavaju po hektaru. Jednostavno rečeno: što je farma veća, to su veće subvencije. Prema Njemačkoj agenciji za okoliš (UBA), izravna plaćanja u prosjeku čine oko 40% godišnjeg prihoda farme.

Ali ta su izravna plaćanja kritizirana zbog doprinosa propadanju malog vlasništva; poljoprivrednici s manjim svojstvima imaju znatno manje koristi od subvencija EU-a od industrijskih tvorničkih farmi. 

Prema njemačkom Ministarstvu hrane i poljoprivrede, Njemačka svake godine prima 6,2 milijarde eura poljoprivrednih subvencija. Od toga je 5 milijardi eura izravnih plaćanja. Preostalih 1,2 milijarde eura – drugi stup ZPP-a – izdvaja se za planove ruralnog razvoja i mjere povezane s klimom i okolišem.

Problem je što ovaj drugi stup sufinanciraju države članice. Zemlja, regija ili općina mora podudariti bilo koju EU subvenciju iz drugog stupa s istim iznosom iz vlastitih sredstava – zbog čega se države članice često ne prijavljuju za ta sredstva.

Prema prvom stupu ZPP-a, što je farma veća, to su veće subvencije

Koje su kritike tih subvencija?

Industrijska poljoprivreda velikih razmjera često je kriva za doprinos gubitku biološke raznolikosti i rastućim emisijama CO2 te za zagađivanje tla i vode korištenjem pesticida i gnojiva. Grupe za zaštitu okoliša, klimatski aktivisti i zelene političke stranke kritizirale su sustav izravnih plaćanja po hektaru ZPP-a, optužujući ga da velikom većinom promiče takvu praksu.

Ta plaćanja uglavnom nisu povezana sa shemama koje imaju koristi za okoliš. Kako danas stoji, da bi dobili subvencije, poljoprivrednici jednostavno moraju potvrditi “dobre poljoprivredne i okolišne uvjete” svog zemljišta, kao i ispuniti “zakonske zahtjeve upravljanja”, prema Europskoj komisiji.

Međutim, nova je regulativa uvedena 2013. godine kako bi se osiguralo da trećina izravnih plaćanja bude oslobođena samo ako su postavljene određene mjere „ozelenjavanja” – odnosno ako farme udovoljavaju određenim ekološkim zahtjevima. No, prijatelji Zemlje iz Njemačke i druge ekološke skupine rekle su da ovaj zahtjev ne ide dovoljno daleko. Njemačka agencija za okoliš priznala je u rujnu da “mjere ozelenjavanja nisu dovele do mnogih operativnih promjena i da nisu imale pozitivnih učinaka s ekološkog stajališta.”

Koje su reforme potrebne? 

Poljoprivredna politika EU-a mora postati ekološkija i održivija, a poljoprivrednici bi trebali biti nagrađeni za uvođenje mjera koje štite okoliš – to je ionako ideja. Međutim, unutar EU vodi se dugotrajna rasprava o tome koliki bi postotak izravnih plaćanja trebao biti povezan s ekološkim mjerama u godinama koje dolaze.

Europska komisija predložila je da same države članice trebaju kontrolirati mjere zaštite okoliša, praćenje i sankcije – trenutno ih propisuje EU. Također želi da države članice pošalju svoje planove politika koje će odobriti Europska komisija. 

Međutim, ovaj prijedlog – koji su u srijedu podržali 27 ministara poljoprivrede u bloku – odbili su ekolozi koji misle da bi države članice prenisko postavile ekološku ljestvicu i skupine poljoprivrednih lobija, koji smatraju da bi plan nepravedno narušio konkurenciju između država članica .  

“Eko-sheme” koje je predložila komisija, a koje će biti povezane s plaćanjima iz prvog stupa i za koje se očekuje da će biti mnogo strože od bilo kojih prethodnih mjera, također su bile sporne. Prema eko-shemama, 20% plaćanja poljoprivrednicima bilo bi namijenjeno zelenim inicijativama poput organske poljoprivrede i poljoprivredne šume. Farma će dobiti potpunu izravnu uplatu tek kad dokaže da je ispunila sve nove ekološke propise i ne bi mogla novac koristiti u druge svrhe. Europski parlament, međutim, podržao je plan prema kojem bi se to povećalo na 30% plaćanja.

Kakva je reakcija na novi plan?

Ekolozi žele da EU ide još dalje. Angelika Lischka, poljoprivredna stručnjakinja iz NABU-a, najveće njemačke nevladine organizacije za zaštitu prirode, rekla je za DW da organizacije poput nje “traže da se barem polovica izravnih plaćanja u prvom stupu poveže s eko-shemama”. 

Ali Joachim Rukwied, čelnik Njemačkog udruženja poljoprivrednika, upozorio je protiv maksimiziranja zahtjeva “povezanih isključivo s okolišem”. Rekao je da je EU trebala pružiti potporu poljoprivrednom sektoru kako bi zajamčila ispunjavanje svih ciljeva ZPP-a, uključujući osiguravanje da poljoprivrednici mogu razumno zaraditi za život. 

Grupe za zaštitu okoliša i Njemačka agencija za okoliš (UBA) slažu se da bi nadolazeće razdoblje financiranja trebalo iskoristiti za potpunu reviziju poljoprivredne politike EU-a, s obzirom na to da šteta koju okoliš uzrokuje taj sektor već predstavlja glavni problem. 

Lea Köder iz UBA-e izjavila je za DW da je Njemačka već prekršila zakon EU-a prekoračivši ograničenja utvrđena Direktivom o nitratima bloka, koja za cilj ima smanjenje onečišćenja vode iz poljoprivrednih izvora. “Moramo započeti reformu sustava sada, ili će ekološke ciljeve moći postići samo vrlo skupim i drastičnim mjerama”, rekla je.

Dw.com