Poremećaji na tržištu hrane koji su uslijed krize oko Covida od početka godine proizvođačima hrane zadavali probleme u plasmanu njihovih proizvoda, nastavljeni su i ovog ljeta. Veliki viškovi mesa, voća, povrća, vina i žitarica koji se ne mogu prodati u EU zbog manje potrošnje u restoranima i turizmu sada se po dampinškim cijenama prodaju na našem tržištu i ruše cijenu domaćim proizvođačima.
Ona dobra okolnost da je kriza natjerala proizvođače da se okrenu online prodaji i vratila povjerenje kupaca u domaće proizvode sada je u drugom planu jer je tržište preplavljeno velikom količinom sezonskog voća i povrća.
– Naša Vlada bi trebala kao i u drugim državama koje štite svoje gospodarstvo, tretirati nas proizvođače kako i zaslužujemo, a sve subjekte koji se bave prodajom uključiti u prodaju domaćih roba. Vlada ima i mogućnosti i načine da zaštiti svoje proizvođače ako želi. Našu proizvodnju nije problem prodati jer je svakim danom sve manja. Najveći problem nas proizvođača je neorganiziranost zbog neudruživanja. Država nas može i prisiliti da se udružimo da bismo bili jači na tržištu. Ovako kao pojedinci, nemamo svijetlu budućnost. Mladi ovo ne žele raditi u ovim uvjetima – kaže Slišković.
– Nažalost, nisam preveliki optimist kad je u pitanju hrvatski agrar jer mislim da je dobrim djelom inficiran trgovačkim lobijem čija je ambicija ugušiti malog hrvatskog proizvođača, a time otvoriti vrata za ulazak strane robe sumnjivog porijekla. Mišljenja sam da treba okrupniti proizvodnju, omogućiti malom proizvođaču jeftina novčana sredstva kako bi mogao izgraditi adekvatnu infrastrukturu vezanu za opremu, strojeve i edukaciju – kaže nam Pešić.
No, on se nada da su posljednja događanja oko koronakrize pokazala dobar put proizvođačima i trgovcima kako trebaju surađivati. Potrebna je, kaže, samo mala pomoć države.
– Smatram da bi Vlada trebala više zaštititi, te poticati domaće proizvođače, što bi zasigurno velik dio proizvođača, a uključujući i nas potaknulo na povećanje proizvodnje. Također, trebalo bi što više promovirati domaće proizvođače poticanjem stanovništva da kupuju lokalne i domaće proizvode.
Isto tako očekujem da će u idućem programskom razdoblju dostupna financijska omotnica biti što više usmjerena na poljoprivrednike kako bi unaprijedili i modernizirali svoja poljoprivredna gospodarstva, razvili nove platforme za distribuciju proizvoda te eventualno pokrenuli neke nepoljoprivredne djelatnosti, što bi značilo ostanak i zadržavanje mladih na selu, čime bi se uvelike poboljšala budućnost naše poljoprivrede – zaključuje Zrilić.