Pri udaru leda, dakle komadića ledenog kristala koji reže, zarezuje ili čak odstranjuje biljne dijelove, dolazi do gubitka zelene lisne mase te stvaranja većih i manjih rana. Te su rane (uostalom kao i kod nas) mjesta idealna za ulazak patogena, uzročnika bolesti koji će doslovce završiti posao koji je započela tuča. Gubitak lišća biljci je velik šok jer je ostala bez svoje “tvornice” hraniva, što hitno treba nadomjestiti. Dakle, prvi je korak dezinfekcija rana, a paralelno se u otopinu fungicida treba dodati neki od preparata za pospješivanje rasta lisne mase. Srećom, danas na tržištu imamo nekoliko za regeneraciju biljnog tkiva, a to su Drin i Protifert te Fitolife koji jača imunitet biljke. Oni se mogu kombinirati tako da se smjenjuju tijekom prskanja, u smislu da jedan tjedan prskate s jednim, npr. Drinom ili Protifertom (+ okvašivač), drugi tjedan s Fitolifeom. Kako je za rast lišća potrebno više dušika nego što ga ima ijedan od spomenutih preparata, u otopinu treba dodati 0,5% uree. Od fungicida su vam sada potrebni Dithane i Merpan. Budući da je bakar gotovo idealan dezinficijens jer ima i baktericidno djelovanje, za prvo prskanje preporučujemo kombinaciju: 0,2% Merpana (za voćke), odnosno 0,1-0,15% Folpana (za vinovu lozu) sa 0,03% Nordoxa (bakar), uz 0,05% okvašivača (NuFilm) i 0,5% uree. Budući da se s bakarnim preparatom ne miješa ni Drin, Protifert ili Fitolife, dodajte samo ureu, a nakon toga obavite prskanje s navedenim hranivima + okvašivač (NuFilm). Dobro je prskati bar 3-5 puta s razmacima od tjedan do deset dana, ovisno o veličini štete koja je nastala na intenzivnim nasadima.
Protutučna mreža
Kako je tuča pojava koja se javlja svake godine, nameće se pitanje učinkovitosti zaštite (obrane ). Nekoliko sam se puta preko teksta osvrnula na mogućnosti zaštite postavljanjem protutučnih mreža, osiguranjem kod osiguravajućih kuća, do protutučne zaštite raketama, što mora organizizrati država. Skeptici će sada reći zašto se žale voćari i vinogradari kada postoje relativno povoljni krediti za postavljanje protutučne mreže, koja ima status kapitalnog ulaganja, čime se ostvaruju i dodatne olakotne mogućnosti, povrat PDV-a, ili sklapanje police kod nekih od osiguravatelja koja se isto subvencionira od strane države, a negdje i županije. Naš je odgovor – točno da se možemo zaštititi na taj način, mi – voćari ili vinogradari, ali što je s beskrajnim ratarskim površinama koje su na otvorenom i ostat će takve zauvijek. One se mogu osigurati, ali je taj postotak osiguranika mnogo manji nego kod vlasnika višegodišnjih nasada. Dalje, što je sa svim vrtovima, okućnicama, a u konačnici i stambenim te gospodarskim objektima koji stradavaju? To jedino može spasiti protutučna obrana raketama koja ima jednako žestoke protivnike kao što su gorljivi i zagovornici.
Protutučna zaštita
Takva protutučna zaštita koristi srebrni jodid koji, kada dospije u tučonosni oblak, veže na sebe kapljice vode od kojih će nastati kristalić leda, ali dovoljno mali da do tla stigne u otopljenom obliku, dakle kao kap vode-kiše. Prije se taj srebrni jodid ispuštao u atmosferu iz generatora koji su bili stacionirani na zemlji i kojih je moralo biti mnogo kako bi pokrili određeno područje. Oni su slali goleme količine srebrnog jodida u atmosferu da bi tek jedan manji dio dospio u tučonosni oblak. Kasnije su došle u uporabu rakete koje su bile ciljano odašiljane u tučonosne oblake i nije bilo nikakve emisije štetnih čestica srebrnog jodida u atmosferu. A ekološke udruge koje protestiraju protiv uporabe takve protutučne obrane upravo se pozivaju na tu emisiju štetnih čestica srebrnog jodida u atmosferu. Uporabom raketa toga više nema ili je toliko minimalno da je zanemarivo spram štete koja nastaje nepostojanjem takve zaštite. No, ispaljivanja raketa ne smije biti kada se oblak već nadvio nad neko područje i počeo ispuštati “opasni teret” nego mnogo ranije, kada nam to signalizira Državni hidrometeoroolški zavod koji oblake prati preko radara. I tu se sada javlja problem, Hrvatska je mala zemlja koja bi tu zaštitu trebala obavljati u suradnji sa susjednim zemljama jer se ponekad ti oblaci moraju “raketirati” dok su u graničnom području ili čak na njihovom teritoriju. Dakle, učinkovita protutučna zaštita je naš posao, ali i posao svih zemalja u regiji s kojima graničimo, jer je se jedino tako djelotvorno može pokriti cijeli teritorij Republike Hrvatske.
Nastavak redovite zaštite
Kako, srećom, ima krajeva koji nisu bili zahvaćeni olujnim nevremenom i koje nije poharala tuča nego su samo dobrano zaliveni kišom koja im je dobrodošla nakon sušnog razdoblja, koje je ove godine nastupilo relativno rano, oni moraju nastaviti redovitu zaštitu nasada.
U voćnjacima se redovito borimo protiv fuzikladija (pjegavosti lista, krastavosti ploda), pepelnice, savijača i lisnih minera. Prema potrebi treba izvršiti tretiranja protiv lisnih ušiju s nekim od aficida (Confidore, Calypso, uz obvezatan okvašivač), grinja, crvenog pauka. Kod jabuke ako tretirate redovito protiv savijača, neće biti potrebe za prskanjem protiv lisnih ušiju jer ih “ubijaju” isti preparati.
Kod kruške, osim gore spomenutih bolesti i štetnika, još se može javiti problem napada kruškinog pikca koji se manifetira u pojavi crvenih pjega na licu lista te prilično odbojnih izraslina na naličju lista. To je specifična bolest koja kombinira domaćine – krušku i crnogoricu, konkretno pripadnike roda Juniperus. Dok ove dvije biljne vrste imate u susjedstvu, imat ćete i problem pikca koji se, usput rečeno, jednostavno rješava prskanjem – Mepran, Dithane, Polyram itd. Kruška ima još jednog vrlo neugodnog štetnika – a to je kruškina buha koja se vrlo teško suzbija kada se jednom “uvuče” u nasad. Učinkovito je prskanje s Vertimecom ili s ByeBye, uz uporabu Bijelog ulja kao okvašivača. Kao što je poznato, u zaštiti bilja protiv bolesti i štetnika pesticidi se u jednoj vegetaciji mogu koristiti dva puta, iznimno neki tri puta kako se ne bi stvorila rezistentnost (otpornost) nametnika kojeg želimo suzbiti. Kod kruškine buhe isti se preparat smije koristiti jednom tijekom godine, jer ona iznimno brzo postaje rezistentna. Simptom bolesti vrlo je sličan napadu lisnih ušiju (pa često zbuni vlasnike okućnica ili manjih nasada) jer napadnuto tkivo postaje ljepljivo i crne boje. Nisu nebične ni kolone mrava koje posjećuju napadnute biljne dijelove. Tada se često koriste preparati za suzbijanje lisnih ušiju koji nisu učinkoviti za tog štetnika. On se i dalje neometano razmnožava, širi, i šteta postaje sve veća i veća. Kod jakog napada, kada je stablo ljepljivo i puno medne rose, tada se obično prvo opere s otopinom uree ( 0,5%) i tek tada se prska jednim od gore spomenutih preparata u kombinaciji s Bijelim uljem. Naime, ta medna rosa uvelike smanjuje mogućnost prodora pesticida.
Kako je sada vrijeme formiranja rodnih pupova za sljedeću godinu kod većine voćnih vrsta, ako to još niste napravili, pognojite s drugim obrokom dušika.
Voćke u voćnjacima se isto tako “dovode u red” različitim zahvatima vezanja i formiranja uz armaturu. I ovdje trava nije prijatelj vlasniku plantaže pa je treba nemilosrdno uništiti, poglavito u zaštitnom pojasu, gdje je direktan konkurent za vlagu i hraniva voćki.
Svi budući voćari, tj. koji to tek planiraju postati, a nisu još rezervirali sadnice, moraju požuriti jer se bliži termin jesenske sadnje a repromaterijala je sve manje na tržištu. Stoga nemojte dugo čekati.
U vinogradu
Počela je cvatnja vinove loze (poglavito u ranijim sortama) te pri radovima treba biti nešto oprezniji. Prska se protiv peronospore i pepelnice, gdje prema potrebi treba kombinirati fungicide klasičnog i sistemičnog djelovanja (baš zbog ćudljivog vremena, smjenjivanja kiše i sunca), u otopinu treba dodati insekticid protiv grožđanog moljca, bornu kiselinu za bolju oplodnju, lisno gnojivo (Drin, Protifert ili Fitolife) + okvašivač. Pri zatvaranju grozda (dakle prvo prskanje poslije cvatnje) treba ponoviti prskanje protiv peronospore, pepelnice, uz bornu kiselinu, lisno gnojivo, ali nemojte zaboraviti u otopinu pesticida dodati botriticid koji će sprječavati “ulazak” uzročnika ove opasne bolesti unutar grozda. Jer, ako sada uđe, poslije će rastom bobica uzročnik ostati “zarobljen” unutar grozda, gdje će neometano živjeti i nanositi štetu.
Od radova u vinogradu aktualno je i uništavanje korova herbicidima u zaštitnom pojasu kojima je ovaj “obrok” vlage idealan za pojačan rast. Mladice su već dosta velike za uvlačenje u armaturu i vezanje.
