Tajna uspješnog prezimljavanja uljane repice

Uljana repica jedna je od rijetkih ratarskih kultura koja ima izrazito visoke zahtjeve prema boru, mikroelementu čiji nedostatak može ozbiljno ugroziti prezimljavanje usjeva, usporiti razvoj korijenovog sustava i na kraju umanjiti prinose. Upravo zato jesenska folijarna primjena bora predstavlja jednu od ključnih agrotehničkih mjera u proizvodnji ove važne uljarice.

Zašto je bor neophodan tijekom jeseni?

Bor ima višestruku ulogu u razvoju biljke. Sudjeluje u izgradnji staničnih stijenki, razvoju korijenovog sustava te transportu šećera unutar biljke. Također je presudan za pravilan razvoj vegetacijskog vrha. Biljke koje tijekom jeseni uspiju usvojiti dovoljne količine bora razvijaju snažniji korijenov vrat i deblji vretenast korijen, što im omogućuje veću otpornost na niske temperature tijekom zimskih mjeseci.

Cilj jesenske prihrane je da biljka prije nastupa zime razvije između osam i deset pravih listova, korijenov vrat promjera najmanje osam do deset milimetara, dobro razvijen vretenast korijen te nisko polozenu lisnu rozetu. Bor znatno pomaže u postizanju svih ovih ciljeva, osobito na lakšim tlima i tlima siromašnima organskom tvari. Njegova važnost dodatno dolazi do izražaja u kišnim godinama kada dolazi do ispiranja hraniva iz tla.

Kombinirani tretman – praktično i ekonomično rješenje

Tijekom jeseni proizvođači često provode tretmane protiv štetnika kako bi zaštitili mlade biljke. Među najčešćim jesenskim štetnicima uljane repice ističu se repičina osa listarica, velika i mala repičina pipa, kupusni buhači te lisne uši. Kako bi smanjili troškove i broj prolaza strojeva kroz polje, mnogi proizvođači bor dodaju izravno u spremnik zajedno s insekticidom.

Takav pristup donosi niz prednosti: štedi vrijeme i gorivo, smanjuje sabijanje tla, omogućuje istodobnu zaštitu i prihranu usjeva te poboljšava ukupnu ekonomičnost proizvodnje. Ipak, prije miješanja pripravaka uvijek treba provjeriti njihovu kompatibilnost prema uputama proizvođača. Preporučuje se i provođenje testa miješanja u manjoj količini vode kako bi se izbjegle neželjene reakcije.

Kada i koliko bora primijeniti?

Najbolji rezultati postižu se primjenom bora u fazi od četiri do osam listova uljane repice, odnosno u BBCH fazi 14 do 18. U tom razdoblju najčešće se prate i suzbijaju jesenski štetnici, pa je kombinirana primjena iznimno praktična. Ako jesen bude dugačka i vegetacija aktivna, tretman se može ponoviti nakon dva do tri tjedna, osobito ako postoji sumnja na nedostatak bora.

U praksi se najčešće primjenjuje između 0,5 i 1,5 litara po hektaru tekućih gnojiva na bazi bora, što odgovara količini od 150 do 300 grama čistog bora po hektaru. Točna količina ovisi o analizi tla, kondiciji usjeva i sadržaju bora u konkretnom pripravku. Svakako treba uzeti u obzir i preporuku proizvođača folijarnog gnojiva. Previsoke koncentracije valja izbjegavati jer bor u većim količinama može izazvati fitotoksičnost.

Za najbolju učinkovitost preporučuje se primjena pri temperaturi zraka između 10 i 20 stupnjeva Celzija, relativnoj vlazi zraka iznad 60 posto te prskanje u jutarnjim ili večernjim satima. Treba izbjegavati jake sunčeve uvjete i opasnost od mraza. Količina škropiva obično se kreće između 150 i 250 litara po hektaru.

Posebnost jesenske primjene bora

Jesen je razdoblje u kojem se postavljaju temelji budućeg prinosa uljane repice. Bor se u biljci pretežito kreće akropetalno, od korijena prema vršnim dijelovima, dok je njegova pokretljivost u floemu ograničena. Zbog toga je dobra opskrbljenost korijena borom tijekom jeseni od iznimne važnosti za razvoj vegetacijskog vrha i korijenovog vrata.

Jedna od najvećih prednosti jesenske primjene bora jest povećana otpornost biljaka na zimski stres. Bor potiče razvoj zdravog i snažnog korijena te omogućuje učinkovitiji prijenos šećera, aminokiselina i drugih hraniva prema vegetacijskom vrhu. Upravo u vegetacijskom vrhu tijekom jeseni nastaju zametci budućih grana i cvatova koji određuju potencijal prinosa u idućoj vegetaciji.

Najprepoznatljiviji simptomi nedostatka bora u proizvodnji repice su šuplje i raspucale stabljike te odumiranje vegetacijskog vrha. Stoga jesenska folijarna primjena bora nije samo prihrana – ona je istovremeno i ulaganje u bolji razvoj usjeva prije zime te veći potencijal prinosa u proljeće.

Tajming je ključan

Kod jesenske primjene bora važno je tretirati usjev dok uljana repica još nije potpuno zatvorila redove. U toj fazi dio škropiva dospijeva na lisnu masu, a dio na tlo u zoni korijena. Na taj način biljka dodatno usvaja bor iz tla dok korijen intenzivno raste i prodire u dublje slojeve.

Iako se bor uspješno usvaja preko lista, kod uljane repice važnu ulogu ima i usvajanje preko korijena. Zbog toga je u praksi poželjno tretman obaviti dovoljno rano kako bi dio primijenjenog bora dospio na tlo gdje ga biljka može usvojiti korijenom. Takav pristup posebno dolazi do izražaja u sušnijim jesenima ili na tlima siromašnijima pristupačnim borom. Nakon što repica zatvori redove, većina škropiva ostaje na lisnoj masi, a znatno manje dospijeva do tla. Zato brojni agronomi preporučuju jesenski insekticidni i folijarni tretman upravo u fazi od četiri do osam listova, prije potpunog zatvaranja sklopa.

Zaključak

Kada se bor primijeni zajedno s insekticidom, proizvođač istovremeno štiti mlade biljke od buhača, pipa i lisnih uši te osigurava dovoljno bora za nesmetan razvoj korijena i vegetacijskog vrha. Takve biljke u proljeće brže nastavljaju vegetaciju i imaju bolje razvijene bočne grane, što u konačnici rezultira većim potencijalom prinosa. Ukratko, jesenska primjena bora nije samo korekcija nedostatka mikroelementa – to je promišljeno ulaganje u budući prinos. Jednim prolazom proizvođač štiti usjev i stvara preduvjete za snažan proljetni porast, čime osigurava stabilnu i profitabilnu proizvodnju uljane repice.