Krumpir, jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura, suočava se s novom prijetnjom: bakterijskom uvenućem koje širi štetnik poznat kao šašova staklenokrila zrikavka (Pentastiridius leporinus). Ova bolest, koja uzrokuje gubitke u rodnosti i kvaliteti gomolja, postaje sve veći izazov za poljoprivrednike diljem Europe. Evo detaljnog pregleda simptoma, načina širenja i mogućih strategija zaštite.
Simptomi: Širok spektar promjena koje zbunjuju
Bakterijska uvenuće krumpira manifestira se različitim fiziološkim poremećajima, često ovisno o sorti i uvjetima okoline. Glavni uzročnici su dva bakterijska patogena koja prenosi zrikavka. Međutim, dijagnoza je izazovna jer se simptomi preklapaju s drugim bolestima poput Rhizoctonia ili Verticillium. Laboratorijske analize često su neophodne za konačnu potvrdu.
1. Gumeni gomolji
U sušnim godinama gomolji mogu postati gumenasti, osobito kod osjetljivih sorti. Unutarnje tkivo crvenkasto smeđe boje ukazuje na oštećenje vaskularnog sustava.
2. Uvijanje listova
Prvi znak infekcije je karakteristično uvijanje listova, koje se pojavljuje prije promjene boje. Tijekom razvoja bolesti, listovi postaju žuti ili crvenkasti te u roku od dva tjedna odumiru.
3. Zračni gomolji i deformacije
Infekcija može izazvati stvaranje zračnih gomolja na stabljikama ili zadebljanje pobočnih izdanaka. Neke krumpirine reagiraju i s tzv. “fadenkeimigkeit” – nitastim klijanjem.
4. Nekroze i promjene na vaskularnom sustavu
Posmrtne promjene na dnu gomolja (nabelendnekroze) i tamnjenje vaskularnih snopova česti su znakovi stresa, ali i infekcije. Oštećenja pogoduju i smanjenju kvalitete prerađevina, poput pretjeranog posmeđivanja čipsa zbog povećane količine šećera.
Širenje bolesti: Zrikavke kao ključni prenositelji
Glavni vektor bolesti je šašova staklenokrila zrikavka, koja se hrani biljnim sokom. Bakterija Arsenophonus prenosi se direktno na potomstvo zrikavki, dok se Stolbur (fitoplazma) prenosi tek nakon što se zrikavke inficiraju hranjenjem na oboljelim biljkama. Ovisno o vrsti patogena, dinamika zaraze može varirati.
Štetnik s ekspanzivnim trendom
Od 2023. do 2025. godine, područje zahvaćeno zrikavkama i bakterijskim uvenućem povećalo se triput – na preko 120.000 hektara u Europi. Osim krumpira, ugrožene su i kultura šećerne repe, mrkve, kelja te ostalog povrća. Ekonomski gubici su značajni, a dugoročno postoji rizik od destabilizacije lanaca opskrbe hranom.
Strategije suzbijanja: Prevencija i agrotehnika
Istraživanja u Njemačkoj i drugim zemljama naglašavaju sljedeće mjere:
- Sortni odabir: Neke sorte pokazuju manju osjetljivost, no potrebne su daljnje potvrde.
- Rana sadnja i berba: Ranije zrele sorte smanjuju utjecaj infekcija jer su gomolji već formirani do pojave zrikavki.
- Plodored: Izbjegavanje uzastopnog uzgoja krumpira ili repe te uvođenje kukuruza kao sljedeće kulture smanjuje broj nimfi u tlu.
- Obrada tla: Duboka ornica neposredno nakon berbe uništava ličinke u gornjem sloju zemlje.
- Pokrovne kulture: Uljana repica i gorušica pokazale su se korisnima, dok treba izbjegavati mahunarke i ramtil.
Budućnost borbe: Monitoring i istraživanje
Projekt ZikaNet i institucije poput JKI-a (Julius Kühn-Institut) aktivno prate širenje zrikavki. Ključni izazov ostaje razvoj integriranih sustava zaštite koji kombiniraju biološke, agrotehničke i kemijske metode. Za sada, pažljivo planiranje useva i brza reakcija na simptome najbolji su saveznici poljoprivrednika u ovoj borbi.
Zaključno, bakterijsko uvenuće krumpira ostaje složen problem, no s povećanjem svijesti i primjenom znanstveno utemeljenih strategija, štete mogu biti kontrolirane. Održavanje biodiverziteta polja i daljnja istraživanja bit će ključni u ovom ratu protiv nevidljivih neprijatelja.
