Quantum Agriculture je četverostruki poljoprivredni sustav koji je prvi razvio Hugh Lovel 1986. kao istraživački projekt za Union Agricultural Institute u Blairsvilleu, Georgia. Temeljen na promatranju prirode s dubokim poštovanjem prema životu, ovaj sustav koriste tisuće farmera diljem svijeta.
Proučava kako poljoprivreda funkcionira u skladu s prirodom i kako poboljšati prinose, smanjiti uzgoj, eliminirati korov, štetočine i bolesti te poboljšati reakcije usjeva na vremenske uvjete dok se skuplja ugljični dioksid te dušik iz atmosfere i ugrađuje ih u humus u našem tlu.
Biokemijski slijed:Fiziologija bilja
Biološki:Povećanje života u tlu
Biodinamički:Organiziranje tla i atmosfere
Tehnologije kvantne poljoprivrede:Usklađivanje, harmoniziranje, stabilizacija farme i okolne zajednice
Da bismo to objasnili, započnimo s evolucijom kvantne fizike, znanosti koja se bavi najmanjim komponentama materije, subatomskim česticama i njihovom međusobnom interakcijom. Razvijena ranih 1900-ih zahvaljujući novim otkrićima beskonačno malih unutrašnjih atoma i zahvaljujući stvarnim genima – poput Maxa Plancka, Wolfanga Paulija i Davida Bohma – postala je posljednjih godina svojevrsna paradigma koja nadilazi aseptičke disertacije koje kao da nemaju nikakve veze sa svakodnevnim životom.
Postoje oni koji ga smatraju stvarnim referentnim okvirom za tumačenje svijeta , a ne samo subatomsku, filozofiju koja bi nam zajedno s ostalim teorijama razvijenim posljednjih desetljeća mogla pružiti teorijske i praktične alate za stvaranje nove paradigme, sposobne za postave temelje ekološkom i skladnijem društvu.
Način bavljenja poljoprivredom, kao i način približavanja životu kao cjelini, mijenja se i onim onima koji nagađaju ili koji zloupotrebljavaju želju za misterijom tipičnom za ljudsku vrstu, vidljivo je koliko su drevna mudrost i najangardnija nauka konvergiranje, a sve u cilju stvaranja skladnijih ekosustava.
Farma je zamišljena kao organizam u kojem se nalaze tlo, životinje, biljke, ali i sam poljoprivrednik, koji se može ponovno uravnotežiti na bioenergetskoj razini, zahvaljujući preparatima posuđenim iz homeopatije, malo ‘kao što se događa u biodinamičkoj poljoprivredi.
Prehrambena revolucija, vizija koja stoji iza kvantne poljoprivrede vrlo je moćna
Prema toj koncepciji, između svih komponenti poljoprivrednog svijeta postoji stalan protok elektromagnetskih informacija i takozvane vibracije, koncept posuđen iz kvantne fizike. Cilj poljoprivrednika je znanstveno analizirati što su disonancije i koristiti prave frekvencije za vraćanje ukupne ravnoteže .
U biodinamičkoj poljoprivredi homeopatski preparati postaju uzročnici ovog procesa koji podsjeća na principe holističke medicine, a za koje se bolest mora liječiti ne uklanjanjem simptoma, već djelovanjem na cijelo ljudsko tijelo.
U kvantnoj poljoprivredi ovi pripravci moraju biti skladni i rezonantni za ponovno uspostavljanje ravnoteže i poticanje vitalnih energetskih procesa, utemeljenih na “homeopatiji frekvencija”, s većom pažnjom na prirodne cikluse, poštujući prirodu i ljudsko zdravlje. ,
Razlike između biodinamičkog i kvantnog modela ipak postoje i ovdje je moguće dodatno produbiti temu.
Razdoblje kada sijemo postrne usjeve je razdoblje između žetve glavnog usjeva i sjetve sljedećeg glavnog usjeva. Predsjetvena priprema tla za glavni usjev će biti lakša i uz niže troškove ako sijemo rani predusjev (krmna raž, zeleni grašak) koji ima povoljan utjecaj ne isušujući tlo te ostavljajući malo žetvenih ostataka. Za postrne usjeve koje sijemo u ljeto, u uvjetima bez navodnjavanja, veliku ulogu ima kvalitetna obrada tla uz što manji gubitak vlage. Ni određeni kvalitativni nedostatci tla ne predstavljaju problem za uzgoj naknadnih usjeva ako koristimo navodnjavanje.
Prije sjetve postrnih usjeva potrebno je obaviti prašenje strništa. Obradu je najbolje obavljati kombiniranim oruđem s tanjurastim elementima, sjetvospremačem i sijačicom. Oranje se obavlja jedino ako je tlo dovoljno vlažno. U tom slučaju dopunska obrada i sjetva se mora obaviti istog dana. Prije sjetve je potrebno odvesti slamu s polja ili obaviti gnojidbu dušikom kako bi spriječili kompeticije između mikroorganizama za dušikom i uzgajane kulture. Na manjim površinama za obradu je najbolje koristiti frezu. Treba izbjegavati spaljivanje poslježetvenih ostataka jer su oni izvor hraniva i organske tvari, a spaljivanjem ćemo izgubiti organsku tvar.
Prašenje strništa se obavlja u vremenu kada u tlu imamo najmanje vlage zbog ljetnih suša. Zbog toga jedna od najbitnijih stvari koju moramo paziti kod obrade tla je da smanjimo gubitak vlage. Ako u uzgoju planiramo navodnjavanje najbolje je nakon sjetve ili u prohodu sa sjetvom obaviti oblikovanje zbijene i profilirane grube površine. Ako želimo smanjiti gubitak vlage i brzog nicanja usjeva, možemo primijeniti obradu tla i sjetvu u trake ili direktnu sjetvu.
Zelena gnojidba Zelena gnojidba ili sideracija je jedan od učinkovitijih načina pospješivanja nepovoljnih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla unošenjem zelene mase, posebno uzgajane samo za tu svrhu. Za razliku od mineralnih gnojiva puno su jeftiniji i okolišno prihvatljiviji način gnojidbe. Isto tako za razliku od krutih i tekućih organskih gnojiva relativno su prihvatljiviji za primjenu.
Zelenom gnojidbom postižemo: sprječavanje površinske erozije tla, intenzivira se biološka i mikrobiološka aktivnost, obogaćuje se tlo svježom organskom tvari, iz tla se usvajaju teže pristupačna hraniva, regulira se pH tla, leguminozni siderati vežu dušik simbiotskom fiksacijom, nadzemnom masom sprječava razvoj korova, u nedostatku stajskog gnojiva osigurava promet organske tvari u tlo i utječe na povećanje kapaciteta tla za vodu.
Izbor siderata – za izbor siderata moramo pripaziti da biljke imaju: brz porast i veliku biomasu za kratko vrijeme vegetacije, korijen veće apsorpcijske sposobnosti koji je razvijen i razgranat. Pri izboru siderata moramo voditi računa i o tipu tla, sustavu biljne proizvodnje i količini oborina. Pri izboru važnu ulogu ima i dubina zakorjenjivanja, posebice pri sjetvi više siderata na istoj površini.
Za siderate koristimo leguminozne i neleguminozne biljke Leguminozne: grahorice, lupine, crvena i bijela djetelina, bob, smiljkita, inkarnatka… Neleguminozne: repica, uljana repica, uljana rotkva, fecelija, mungo, heljda…
Postoje određene razlike između pojedinih usjeva za zelenu gnojidbu, tako da srednje teška tla, dobro opskrbljena humusom, odgovaraju svim usjevima. Saradela, heljda i žuta lupina uspijevaju dobro na lakim tlima. Na teškim tlima uspijevaju bob, stočni grašak i bijela djetelina. Djelovanje usjeva za zelenu gnojidbu ovisi o njihovom kemijskom sastavu. Usjevi bogati proteinima i šećerima osigurat će dušik ostala hraniva vrlo brzo, ali za duže razdoblje će ostaviti manje organske tvari u tlu. Usjevi koji su drvenasti ili imaju više vlakana na duže vrijeme će osigurati stabilnost humusa, bolju vododržnost i povećati kationsko izmjenjivački kompleks tla. Jednogodišnje leguminoze su sočnije, te osiguravaju hraniva relativno brzo, ali slabo povećavaju razinu organske tvari u tlu. Neleguminoze, žitarice i druge trave, u kraćem razdoblju neće osigurati hranjiva ali će doprinijeti stvaranju humusa. Kod crvene i bijele djeteline lišće će se vrlo brzo razgraditi dok stabljici i korijenu treba duže razdoblje. Za zelenu gnojidbu je puno učinkovitije kombinirati dva ili više usjeva nego uzgoj u čistoj kulturi. Siderate možemo uzgajati na oranici kao: – samostalni usjev – tada treba obaviti sve agrotehničke zahvate. – podusjev – tu koristimo biljke niskog habitusa (usijavanje bijele djeteline u kukuruz). Usjeve za zelenu gnojidbu treba zaorati kad biljka razvije dovoljnu zelenu masu, ali najkasnije u fazi cvatnje jer se starije biljke u tlu sporije razgrađuju. Visoki i bujan usjev je dobro prvo malčirati i ostaviti na tlu da malo provene pa ga onda zaorati. Zaoravanje vršimo 2 do 3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva. Ako usjeve ne unesemo u tlo na vrijeme, a oni odrvene, mikroorganizmi tla će ih teže razgraditi. Te ih je bolje pokositi i iskoristiti kao sirovinu za kompost. Kasniji unos siderata: osigurava više vremena za akumulaciju vode u tlu, povećava se razdoblje kada je tlo golo, smanjuje se fitotoksično djelovanje na glavni usjev, smanjuje se vjerojatnost preživljavanja bolesti i štetnika u tlu. Raniji unos siderata: više biljnih ostataka bit će na raspolaganju mikroorganizmima za razgradnju, učinkovitija kontrola korova te veći postotak dušika kod leguminoznih usjeva.
Nedostatci zelene gnojidbe su: – korištenje vode, posebno u ljetnom razdoblju. Na taj način oduzima vodu sljedećem usjevu koji slijedi. – mogu biti konkurentni glavnom usjevu na manje plodnim tlima – troškovi proizvodnje – od zelene gnojidbe se ne očekuje prinos. – različito formiranje biomase – usjevi se moraju unijeti u tlo u jednom prohodu te zbog toga optimalno vrijeme za unošenje leguminoznih i neleguminoznih usjeva mora biti isto. – mogu uzrokovati povećanu zbijenost tla. – može doći do pada prinosa sljedeće kulture, zbog konkurentskog djelovanja usjeva za zelenu gnojidbu. Zbog toga usjev koji sijemo poslije zelene gnojidbe ne smije pripadati istoj botaničkoj porodici.
Načini inkorporacije siderata u tlo Od veliko značaja za zelenu gnojidbu je i način inkorporacije siderata u tlo. Inkorporacija treba biti dobro usklađena s dostizanjem optimalne biomase i sjetvom sljedećeg usjeva. Vrlo važan faktor u inkorporaciji je vlažnost tla, koja može ovaj postupak usporiti ili ubrzati. – unošenje biljaka za zelenu gnojidbu oranjem. Oranje treba obaviti uz istovremeno poravnavanje površine jer je poravnato i nezbijeno tlo pogodno za mineralizaciju organske tvari i oslobađanje hraniva. -unošenje kultivatorom ili tanjuračom. Usitnjena masa treba mirovati neko vrijeme na površini tla te se tako dobiva kvalitetniji učinak. – u uzgoju povrća siderate unosimo u tlo s frezom. – pustimo li biljke za zelenu gnojidbu preko zime da se smrznu, a u proljeće obavimo sjetvu ispod malča u rahlo vlažno tlo, dobit ćemo posebno kvalitetno rješenje pri zaštiti rahlih pjeskovitih tala.
Količina biljne mase koju unesemo u tlo sideracijom kreće se oko 10 do 20 t/ha, uz količinu korijena 1-3 t/ha. Prije unošenja siderata u tlo treba obaviti i određene predradnje kao što su malčiranje, valjanje, tanjuranje ali možemo obaviti samo direktno zaoravanje.
Postojeća zakonska regulativa zastarjela budući da se donosila prije dva desetljeća, u doba kada su neki od današnjih internetskih divova bili tek u povojima, a mnogi nisu niti postojali. On upravo digitalne platforme vidi kao ključne; njih je potrebno regulirati kako bi se uhvatili u koštac raznim problemima, poput onih okolišnih.
Zabrinjavajuća je činjenica o dobi naših poljoprivrednika koja je 65 godina ili više, trebamo voditi računa o tome i u strateškom smislu. Želimo zaštititi ruralna područja, milijune OPG-ova koji održavaju na životu ruralne zajednice i osiguravaju radna mjesta. Tu se posebno referiramo na mlade za koje želimo da ostanu u ruralnim područjima. Jednako tako, želimo zadržati što veću proizvodnju visokokvalitetne hrane te stvarati održiviju poljoprivredu.
Digitalne platforme danas su ključne za poslovanje i svakodnevicu te stoga trebamo nova suvremena pravila. One će samo nastaviti rasti i moramo se uhvatiti u koštac s novim stvarnostima. EU planira postati uzor za oblikovanje digitalne ekonomije, ne samo na razini EU-a, već želi da se formira neki standard za digitalne platforme.
Što se mijenja? Ovo su javne platforme koje mijenjaju naš život, a regulira ih zakonodavstvo staro 20 godina. To posljedično utječe na prava potrošača, a Europljani bi legislativu trebali pozdraviti jer se njome čuvaju naša prava kao potrošača.
Uz digitalne usluge i zaštitu potrošača, te zajedničku poljoprivrednu politiku, na dnevnom redu plenarne sjednice od 19. do 23. listopada je i program rada Komisije za 2021. godinu, niz vanjskopolitičkih tema, te pitanje viznog reciprociteta sa Sjedinjenim Državama, zbog činjenice da za četiri EU članice – među kojima je i Hrvatska – još uvijek nije liberaliziran režim. Zbog epidemiološke situacije, plenarna sjednica održat će se na daljinu.
Hrvatska bi tako mogla računati na gotovo pet milijardi eura za sufinanciranje poljoprivrede i ruralnog razvoja. Najviše stope su trebale biti postavljene na 70 posto, a konačni ishod pregovora je utvrđivanje stope od 85 posto za nerazvijene regije.
Poljoprivrednici u Hrvatskoj se često žale na preveliku birokratizaciju u polju europskih projekata i njihova provođenja. Ne treba nam previše zabrana i regulativa, već stvaranje poticajnog okruženja te jednostavniji način podnošenja Zahtjeva.
Znanstvenici kažu da bi masivni traktori mogli oštetiti do petine zemlje koja se u svijetu koristi za uzgoj usjeva, a zbijena zemlja može dovesti do poplava i loših uvjeta za poljoprivredne kulture, tvrde švedski istraživači.
U svom znanstvenom radu postavljaju zanimljivo pitanje – kako su divovski dinosauri, koji su veći od strojeva preživjeli, a da nisu toliko zgazili tlo, prenosi britanski BBC.
Istraživači su izračunali da se težina kombajna, kada su potpuno napunjeni, povećala s oko 4.000 kilograma 1958. godine na oko 36.000 kilograma u 2020. godini, dok su prikolice nekada nosile 3.000kg, a danas nose i po 25.000kg.
U tlu zgnječenom velikom težinom, zrak se istiskuje i tlo postaje zbijeno. To biljkama otežava da razviju korijenje i crpe hranjive tvari, a zemljište postaje izloženo poplavama.
Istraživači smatraju da povećanje težine poljoprivrednih strojeva predstavlja prijetnju poljoprivrednoj produktivnosti. U njihovoj se analizi, objavljenoj u “Proceedings of the National Academy of Sciences”, sugerira da bi kombajni i teški strojevi mogli oštetiti petinu zemlje u svijetu koja se koristi za uzgoj usjeva.
Thomas Keller, profesor upravljanja tlom na Švedskom sveučilištu poljoprivrednih znanosti u Uppsali, kaže da bi strojeve trebalo projektirati tako da ne prelaze određenu težinu.
“Zbijanje se može dogoditi u roku od nekoliko sekundi kada se vozimo po tlu, ali mogu proći i desetljeća da se to tlo oporavi”, rekao je.