Naslovnica Blog Stranica 47

Kako ispeći slasnu patku?!

Većina pečenih patki koje se mogu dobiti u restoranima pate od iste boljke. Ili su presuhe i tvrde, ili premasne i nemaju dovoljno hrskavu koricu. Savršeno pečena patka mora imati tamnu, sjajnu kožu hrskavu kao čips i meso jednako dubokih okusa koje se topi u ustima, bez onog često iritantnog okusa nedovoljno tretiranog pačjeg mesa koje podsjeća na loše pečenu jetru. U nastavku saznajte trikove kako ispeći slasnu patku u vlastitom domu.

Jedna od najsigurnijih tehnika pečene patke koje smo dosad testirali zaista mnogo puta, je pojednostavljena kineska tehnika za pekinšku patku. Uvjetno rečeno kineska, jer neki elementi ove tehnike se, naravno, gotovo oduvijek primjenjuju u našoj tradicionalnoj kontinentalnoj  kuhinji. Ipak, Kinezi znaju nekoliko dodatnih trikova koji cijeli postupak dižu na novu razinu.

Odabir patke 

Želite li najbolju pečenu patku koju možete ispeći, prvo morate kupiti najbolju patku koja se može nabaviti. Nemojte kupiti veliku patku. Što je patka manje masna, lakše će postati hrskava. Okus mesa, pak, ovisi o vremenu koje je patka imala da naraste. Idealne su free range (iz slobodnog uzgoja) patke, koje nisu šokirane nakon klanja. Jer imaju manje vode. Kupujete li patku u supermarketu, računajte da je barem 10 posto njezine težine voda. Trebat će vam više vremena da postignete hrskavost, a puni okus mesa nećete postići.

Patke koje su nakon klanja hlađene na zraku ne zadržavaju višak vode i bitno su ukusnije. Kako ćete znati? Patke hlađene na zraku suhe su na dodir, imaju napetu, tamnu kožu, dok su one šokirane bljeđe i imaju spužvastu teksturu. Od patki iz supermarketa i dalje možete napraviti jako dobro pečenje, ali želite li da baš vaša patka bude razlog za višak gostiju na ručkovima i večerama, pokušajte nabaviti patku s organske farme. Dobit ćete intenzivniji, tipičniji okus patke. 

Savršena hrskava kožica

Da biste dobili savršenu hrskavu kožicu na pečenoj patki, moraju se poklopiti tri stvari. Prvo, iz patke morate iscijediti vlagu. Dok unutarnja vlaga iz patke ne ispari, naprosto nećete dobiti dovoljno visoku temperaturu da bi kožica potamnila i postala hrskava. Da bi se to dogodilo, koža mora tamniti polako. Tako razvija okus i postaje hrskava istovremeno. Na kraju, iz patke morate iscijediti masnoću. Ako je u koži ili ispod ili oko kože zarobljena tekuća masnoća, koža će postati gnjecava čim se počne hladiti. Zadovoljite li sva tri kriterija, uklanjanje vlage, masnoće i dovoljno sporo tamnjenje kože, na patki će ostati ukusna i hrskava mrežica od proteina. 

Prvi korak do hrskave kožice (i jedan trik)

Prvi korak do hrskave kožice na pečenoj patki je dehidracija. Apsolutno najbolji način dehidriranja je da ostavite patku barem jednu noć na zraku ili u hladnjaku. Jedan od dosta skrivanih trikova chefova je da patku prije stavljanja u hladnjak pospu praškom za pecivo pomiješanim sa solju. 

Prašak za pecivo hrskavu kožicu stvara na dva načina. Prvo, diže joj pH faktor pa koža lakše tamni. Drugo, visoki pH slabi veze peptida u koži stvarajući puno mikroskopskih ožiljaka koji je čine hrskavom. Dodate li ovoj mješavini maltozu sa sojinim umakom, dobit ćete sjajnu, preukusnu tamnu kožicu iz snova. Maltoza je molekula šećera koja nastaje povezivanjem dviju molekula glukoze. Obični šećer nastaje povezivanjem molekule glukoze i molekule fruktoze. Zato, za razliku od običnog šećera, maltoza ne granulira pa se može lako razmazati po patki. To je težak i neuredan proces, ali isplati se. Da biste si smanjili muku smočite ruke i radite brzo.

Drugi način je da stavite maltozu sa sojinim umakom nakratko u mikrovalnu pećnicu, to će stvoriti sirup koji će se lakše mazati po mesu. Dok se maltoza na patki suši preko noći, koža upija tamnu boju koja će joj dati onu divnu boju mahagonija i miris prženog mesa. Ako ne možete nabaviti maltozu, zamijenite je medom. Ostale alternative koje se često javljaju u receptima, šećerni sirup ili javorov sirup primjerice, nisu dobre. 

Obračun s masnoćom

Nakon mariniranja i sušenja red je za obračun s masnoćom. Sama vrućina pećnice pokrenut će cijeđenje masnoće iz patke. ali to nije dovoljno. Masnoća mora dobiti prostor u koji će otići. To se postiže puhanjem kože. Kad se koža napuše slamkom, stvara se mali podtlak koji masnoću prirodno izvlači iz mesa i stvara joj kanal za oticanje. Potoci masnoće. Imate li dovoljno prostora u pećnici da patku pečete uspravno, još bolje.

pečena patka

Kad masnoća počne oticati iz mesa, skuplja se na dnu šupljine u patki i ostavlja kožu hrskavom i relativno nemasnom. Problem s napuhivanjem kože jest što može doslovno stvoriti strije na koži i pečenje neće izgledati savršeno. Vidite li strije na patki nakon puhanja, nakratko je uronite u vrelu vodu. Koža će se stisnuti natrag, a masnoća će kod pečenja i dalje oticati kako treba. Ako ne želite slamkom napuhavati patku, jednostavno odvojite kožu od mesa pomoću drške od kuhače. Jedino što je zaista važno jest odvojiti kožu od prsa i spoja batka i trupa. 

Ako nemate dovoljno velik lonac za blanširanje patke, naprosto je prelijte vrućom vodom. Prelijevanje patke može zamijeniti i sušenje na zraku prije pečenja. Jer voda se neće dovoljno dugo zadržati u mesu da bi patku trebalo sušiti. Patka u prekonoćnim sušenjima kroz vlagu izgubi oko 10 posto na težini u prvom, i oko 1 posto u drugom. Prelijevali patku vrućom vodom ili je uranjali u vodu pa sušili, više manje je isto. 

Okomito pečenje

To je u našim konvencionalnim pećnicama najbolje izvesti s velikom limenkom piva. Patku stavite na limenku kao na postolje i vodič topline. Glavna prednost ove metode jest da će se masnoća odliti dalje od mesa i neće natopiti kožicu. Ali ovaj efekt uz malo pažnje možete postići i ako patku pečete polegnutu.

Sok od pečenja

Na kraju, kad iz pećnice izvadite svoju divnu hrskavu i sočnu pečenu patku, u plehu bi trebalo ostati puno masnog soka koji možete koristiti kao bazu za umake, mlince ili zapečeno kiselo zelje.

Održano 19. natjecanje orača KKŽ

Krajem kolovoza, na parceli natjecatelja Zorana Radičeka, u Šopronu (Općina Kalnik), održano je 19. Županijsko natjecanje orača Koprivničko-križevačke županije. Organizatori natjecanja bili su Udruga orača Koprivničko-križevačke županije i Ministarstvo poljoprivrede – Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva.

Kao i svake godine suorganizaciju i značajnu financijsku potporu pružila je Koprivničko-križevačka županija, Grad Križevci te Općina Kalnik. Općina Kalnik bila je domaćin natjecanja u oranju. Sve prisutne prvo je pozdravio predsjednik Udruge orača Koprivničko-križevačke županije, Darko Novotni. Zatim kao domaćin, načelnik Općine Kalnik, Krunoslav Đurec i predstavnik grada Križevaca, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo, financije, EU fondove i javnu nabavu, Ivan Biškup. Natjecanje je otvorio župan Koprivničko-križevačke županije Darko Koren. Ovom prigodom istaknuo je kako je Koprivničko-križevačka županija jedna od prvih županija koja je prošle godine organizirala ovakav tip natjecanja u vrijeme korone. Darko Koren je naglasio važnost manifestacije, te zadovoljstvo na postignutim rezultatima na državnim, ali i na međunarodnim natjecanjima.

Natjecateljski duh i dobra atmosfera

Natjecatelji-orači u Koprivničko-križevačkoj županiji nadmeću se već trinaestu godinu u vještini oranja u dvije kategorije: plugovima ravnjacima i plugovima premetnjacima. Ukupno se ove godine u vještini oranja natjecalo 12 ekipa. 3 u kategoriji plugova ravnjaka i 6 u kategoriji plugova premetnjaka. Ove je godine (druga za redom) održano natjecanje u kategoriji oldtajmera u kojoj je bilo tri natjecatelja. Voditelj natjecanja, Stjepan Pokrivač, brinuo je da na natjecateljskoj parceli sve bude u natjecateljskom duhu, uz poštivanje pravila natjecateljskog oranja. Suci iz susjednih županija (Katarina Pokrivač, Stjepan Pokrivač, Ivan Ključec i Željko Ferenc) ocijenili su ravninu, ujednačenost, slaganje i nalijeganje brazdi. Učenici Srednje gospodarske škole iz Križevaca izmjerili su dubinu oranja. Zbroj svih elemenata natjecateljskog oranja u konačnici je dalo niže navedene rezultate.

Tri  najuspješnija orača u kategoriji plugova premetnjaka su Josip Martinović iz Štaglinca (Grad Koprivnica), Zoran Radiček iz Šoprona (Općina Kalnik), Zvonko Jež iz Šoprona (Općina Kalnik), dok su preostala tri natjecatelja Tomislav Kvakar (Općina Kalnik), Josip Lukačić (Grad Križevci) i Tomislav Nemec (Općina Kalnik). U kategoriji plugova ravnjaka najbolje su orali Saša Višak iz Kamenice (Općina Kalnik), Kristijan Sučić iz Marinovca (Grad Križevci) i Mladen Crnčić iz Gornje Glogovnice (Grad Križevci). U kategoriji oldtajmera najbolje su orali Valent Sokolić iz Donje Glogovnice (Grad Križevci), Blaž Tomijek i njegov pomoćnik Tomislav Bukovčan iz Križevačkog Ivanca (Grad Križevci) te Ivica Miglez iz Križevaca (Grad Križevci).

Odgađa se Državno natjecanje u oranju

Prvoplasirani orači, Saša Višak i Josip Martinović trebali su 2021. godine sudjelovati na 19. Državnom natjecanju u oranju RH. Međutim, ono se zbog epidemiološke situacije s COVID-19 neće održati. Planira se da pobjednici sudjeluju na natjecanjima iduće godine. Ovom prigodom zahvaljujemo na pomoći svima koji su omogućili održavanje ovog natjecanja. Zadovoljstvo na licima svih natjecatelja nakon završetka natjecanja bilo je vidljivo. Dijelom i zbog toga što se svojim kućama vraćaju „punih ruku“ zahvaljujući brojnim sponzorima iz agro-biznisa, tvrtkama koje su iz svog proizvodnog programa osigurale nagrade za sve natjecatelje.

Gospodarski list

Pekmez od šipka

SASTOJCI ZA PEKMEZ

  • 3 kg šipka
  • 1 kg šećera

POTREBNO ZA PRIPREMU

  • 1 veliki lonac ili 2 manja
  • nekoliko pari jednokratnih rukavica
  • 1 veća cjediljka sa sitnim rupicama
  • 1 posuda na kojoj će biti cjediljka
  • 1 posuda za otpadke
  • 1 veliki lonac za ukuhavanje pekmeza

PRIPREMA

1. Šipku prvo odrežite crne kapice, zatim ga operite i stavite u jednu veliku ili dvije manje posude te zalijte s toliko vode da ga komplet prekrije i još 2 cm iznad. Tako ga kuhajte dok se ne počne raspadati, odnosno kad ga s kuhačom pritisnete biti mekan. Po potrebi doljevajte vode ako vam tijekom kuhanja ispari.

2. Kad je kuhan, ostavite ga malo da odstoji (nekih 30 minuta) ispasirajte ga štapnim mikserom, pa ga počnite kroz sito pasirati.

Šipak komplet s tekućinom u kojoj se kuhao, stavite sa kuhačom u sito pa ga rasmuljajte rukom (stavite na ruku rukavicu). Po potrebi dodajte tople vode u kojoj se šipak kuhao biti lakše za gnječenje i da se čim više dobije marmelade.

3.Tako radite dok se sav šipak ne utroši. Dobivenu masu još jednom procijedite kroz cjedilju za čaj preko koje ste stavili gazu. Potom sipajte u veliku posudu u kojoj ćete ju i kuhati. Dodajte 1 kg. šećera i lagano kuhajte cijelo vrijeme mješajući žicom.Ni sekunde se ne odvajajte od posude, jer je pekmez gust sama po sebi, s dodatkom šećera jako lako zagori. Tako kuhajte sljedeća pola sata pa napravite probu je li dovoljno ukuhao, ako ne samo dalje kuhajte, za nekoliko minuta bit će gotov.

4. U međuvremenu, prethodno oprane i osušene teglice sterilizirajte u pećnici na 100 stupnjeva C. Gotov pekmez sipajte u vruće teglice i odmah zatvarajte. Tegle prekriti dekom i tako ostavite da se ohlade …

Smrdljivi Martini, kako ih se riješiti?!

Ova je vrsta rasprostranjena u cijeloj Palearktičkoj regiji, češće u južnim nego u sjevernim dijelovima srednje Europe (Austrija, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Luksemburg, Srbija, Slovenija, Španjolska, Švicarska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo).

Nebuloza Rhaphigaster može doseći duljinu od 14-16 milimetara. Ove velike stjenice su bez dlake i obojene su prljavo žućkasto-sive do smeđe boje s nepravilno raspoređenim foveama na gornjoj strani tijela. Opna prednjih krila često je pjegavo tamnosmeđa, iako su te mrlje prilično promjenjivog opsega. Bočni rub ( Connexivum ) trbuha ima crne i žute oznake. [2] Antene su prstenovane crnim i žutim oznakama na 3. do 5. segmentu. Donja strana tijela je svijetle boje i pokazuje tamne mrlje. S njegove donje strane, između bokova, nalazi se duga ostruga. Ova je vrsta slična Dolycoris baccarumu , ali joj nedostaju dlačice.

Ovi se polifagni kukci hrane biljnim sokovima širokog spektra lisnatih drvenastih biljaka, poput gloga ( Crataegus ), šljive ( Prunus ), lijeske ( Corylus ), bijele grede ( Sorbus ) i brijesta ( Ulmus ), ali se mogu hraniti i raznim grmlje, na živicama ( kupina ) i na puzavicama ( bršljan ). Povremeno usisavaju tjelesne tekućine na mrtve insekte. Nerijetko se nastanjuju u vrtovima, vrtnim kućicama ili podrumima. Među najdražim biljkama su im rajčice, mahunarke (soja, grašak, grah), pšenica paprike…, pa na ovim kulturama mogu napraviti štetu, jer isisavaju sok iz cvijeta i plodova.

Rhaphigaster nebulosa MHNT Dos.jpg

U kasno proljeće ženka lijepi oko 40 jaja u redove ili diskove na različite dijelove biljaka. Mladunci koji se izlegu razlikuju se po boji i ne lete. Panjevi krila prepoznatljivi su tek nakon treće faze nimfe . Radi zaštite od grabežljivaca, mladi kukci imaju smrdljive žlijezde na leđima; u slučaju odraslih, oni se nalaze na donjoj strani prsnog koša . Ako je ugroženo, oslobađa se sekrecija jakog mirisa. Odrasli se mogu naći cijele godine. Nisu dobri letači; njihov trom let ispušta glasne pjevušeće zvukove.

Ova vrsta pokazuje dnevnu, termofilnu aktivnost. Kao i većina Pentatomidae, proizvodi samo jednu generaciju godišnje. Voli prezimiti na zidovima prekrivenim bršljanom . U potrazi za prikladnim zimskim odajama (rascjepi i pukotine) često nesvjesno pronalazi svoj put u kuće.

Ova vrsta proizvodi mnoštvo jaja kad se uznemiri u svom staništu. Ljutnja ili prijetnja bubi tjeraju je da proizvodi izlučevine bijele boje koje mogu biti štetne ako se progutaju. Kemikalije u sekretu dopuštaju jajašcima da nastave oplodnju u bilo kojem okruženju, čak i onima koje su jako kisele ili bazične.

Jednostavna kombinacija vruće vode, sapuna i bijelog octa je odlična zamka za njih. Pripravkom pošpricajte mjesta na kojima ih često viđate ili kroz koja mogu ući u kuću, piše Ordinacija.


Vrtlari ih se mogu probati riješiti otopinom sode bikabone u vodi, s kojom će pošpricati biljke, ili kemijskim sredstvima, no kako brzo stječu otpornost, zaštita često nije učinkovita.


U narodnoj predaji tvrdi se da smrdljivi martini ne vole miris mente i češnjaka, pa vrijedi pokušati s tim da u vodu umiješate nekoliko kapi ulja od mente i time s vanjske strane pošpricate okvire prozora ili vrata od terase.

Priprema kombajna za žetvu soje i suncokreta

Berba usjeva posljednja je agrotehnička mjera u procesu proizvodnje svih uzgojenih biljnih vrsta čiji uspjeh ovisi o tome koliki će se potencijalni urod uzeti s parcele i naplatiti naš rad.

Berba svake biljne vrste ima svoje specifičnosti, a uspjeh berbe suncokreta i soje ovisi, prije svega, o odabiru pravog vremena berbe, postavljanju kombajna i odgovarajućem upravljanju kombajnom.

Žetva suncokreta

Određivanje sadržaja vlage u zrnu suncokreta može se izvršiti na sljedeći način: s parcele na kojoj želimo odrediti sadržaj vlage suncokreta odrežemo par glavica s kojih tupim predmetom izbijemo zrna i odrediti njihovu vlažnost higrometrom.

Sadržaj vlage u sjemenkama suncokreta trebao bi biti između 14 i 15%. Tada su gubici u berbi suncokreta najmanje i.

Kako bi suncokret bio dobro izveden, a zrno ostalo čisto i neoštećeno, kombajn mora biti potpuno ispravan i pravilno namješten.

Zaglavlje kombajna treba podići tako da se suncokretove glavice odrežu sa što manje štapića.
Bubanj kombajna treba da bude maksimalno usporen.
Razmak između bubnja i pod bubnja treba biti maksimiziran.
Vjetar treba usporiti kako ne bi puhao suncokretovo sjeme preko sita, a pri radu moramo paziti da ne usitnimo i sameljemo glavice na stroju za rezanje, jer ćemo tako dobiti zrno suncokreta puno nečistoća koje smanjit će nam dobit u proizvodnom procesu.
Ako zrna iz glavica suncokreta ne rade dobro, potrebno je smanjiti razmak između bubnja i pod bubnja. To se obično događa pri berbi prezrelih usjeva (usjevi s nižim udjelom vlage od preporučenog). Prilikom žetve takvih usjeva, brzina kombajna trebala bi biti sporija.
Prilikom žetve vlažnijih usjeva moguće je povećati brzinu rada kombajna.
Najoptimalnija brzina kombajna tijekom berbe suncokreta je oko 5 km / h.
Žetva soje

Režući aparat (kosa) kombajna mora da bude savršeno ispravan i oštar, heder horizontalan, brzina okretanja vitla mora da bude usklađena sa brzinom kretanja kombajna kako ne bi dolazilo do ispadanja zrna iz mahuna.
Brzina bubnja je postavljena na 500-700 o / min, ovisno o veličini bubnja, tj. Manji bubanj trebao bi imati veću brzinu vrtnje, dok bi veći bubanj trebao imati manju brzinu.
Razmak između bubnja i podboča prilagođen je u odnosu na vlagu zrna i trebao bi se mijenjati tijekom dana. Ujutro se kreće s manjim razmakom, a kako se približava podne, jaz između bubnja i pod bubnja povećava se, isto kao što se dan približava, navečer bi trebalo smanjiti razmak između bubnja i pod bubnja .
Otvor i sito treba prilagoditi veličini sjemena, a ventilatorske ploče otvoriti se što je više moguće.
Vrlo je važno da se soja reže što je moguće niže kako bi se pokupile niže mahune koje sadrže najkvalitetnije, najveće i najbolje sipane žitarice.
Na parcelama na kojima je usjev soje suh, kombajn treba voziti sporije, a berbu obavljati ujutro ili navečer kada je relativna vlažnost zraka veća. Iskustvo pokazuje da ako se kombajn ne kreće velikom brzinom tijekom žetve, moguće je pokupiti znatno više žita s parcele (do 15%).
Pravilno namještanje kombajna najviše doprinosi smanjenju gubitaka.

Tijekom berbe soje, gubici mogu biti i do 20%, zbog čega je ispravno određivanje vremena berbe od presudne važnosti. Kao i kod suncokreta, potrebno je odrediti vlažnost zrna prije početka berbe soje.

Berba bi trebala početi kada je vlaga u zrnu soje između 14 i 15%. Kad sadržaj vlage u soji padne ispod 12%, gubici se povećavaju jer se zrna ljušte i pucaju.

I malo matematike za kraj: izračunajte i sami procijenite je li bilo teže pravilno zasijati usjev, obraniti soju od mnogih korova ili sada na kraju kada sa svakom greškom u berbi možemo imati smanjenje prinosa do 20 %ili više (mnogi stručnjaci kažu da je tvornička distribucija novih kombajna do 5%, te kombajna starijih od 15 godina i koji nisu prilagođeni ni do 25%!).

Najveća vinarija na svijetu

Nije baš tako jednostavno kao što se čini. Na primjer, kako biste vi definirali najveću vinariju na svijetu. Je li to ona vinarija koja ima najveći vinograd ili ona koja ima najveći podrum? Ili bi najveća vinarija bila ona koja proizvodi najveću količinu vina ili pak ona koja proizvodi najviše različitih etiketa vina?

Vinarija Milestii Mici u Moldaviji – najveći vinski podrum na svijetu

Radi se o podrumu pod zemljom u kojem se vina čuvaju i do nekoliko desetljeća prije nego što se prodaju. U trenu kada su ušli u Guinnessovu knjigu rekorda u podrumu su imali 1,500,000 boca. Ovo je podrum koji se proteže na čak 200 kilometara!

pixsabay.com

Vinarija E. i J. Gallo u Kaliforniji – najveći vinograd na svijetu

Pomislili biste da vinarija s najvećim podrumom na svijetu ima i najveći vinograd, ali ispada da to nije točno. Vinarija koju je posjetila ekipa s Dnevne doze vina, proteže se na nevjerojatnih 20.000 hektara vinograda. Radi se o vinariji koja je nastala 1933. godine i to okladom dva brata, a danas proizvode više od 80 različitih etiketa. Imaju svoju vlastitu proizvodnju stakla, a godišnja im se proizvodnja mjeri u milijardama boca.

Sve je ovo prilično nevjerojatno, a to je tek mali dio svega što se može pronaći u vinskom svijetu. Ne možete ni zamisliti koja je to razina proizvodnje niti koje su to površine vinograda. Ne mogu ni ja, i zato sam odlučila da ću barem jednom u životu posjetiti obje vinarije. Možda prvo krenem s nekima od najvećih vinarija u Europi, ali o tome u nekim sljedećim tekstovima.