Uslijed posljedica pandemije COVID 19 i ograničenog kretanja ljudi o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu produljuje rok za podnošenje jedinstvenog zahtjeva za 2021. godinu za mjesec dana, odnosno do 18. lipnja 2021. godinu. Krajnji rok za zakašnjele zahtjeve produljuje se do 13. srpnja 2021.
APPRRR
Pretpostavlja se da je hibrid izabela nastala prirodnim križanjem Vitis labrusce i Vitis vinifere . To se vjerojatno dogodilo nakon otkrića Amerike. Taj hibrid je u naše krajeve donijet još prije pojave bolesti i štetnika, a u literaturi se navodi da je to bilo početkom 19. stoljeća i to iz SAD-a (točnije iz savezne države Sjeverna Karolina).
Ova sorta spada u direktno rodne hibride. Ne iziskuje veliku pažnju, jer je otporna na sve bolesti vinove loze. Dobro podnosi niske temperature i može se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima. Prednost ove sorte je što ne zahtijeva nikakvo špricanje i kemijska sredstva. To znači da na jednostavan način možete uzgojiti voće u kojem nema prisutnosti bilo kakvih kemijskih otrova i koje je apsolutno ekološko. Sazrijeva kasnije od drugih, a često se koristi za uređenje okoliša. Nakon što sazrije, ne morate žuriti s branjem jer se plodovi dobro održe i na granama. Plodove berete postepeno i tako osiguravate izvor svježeg voća do u kasnu jesen. Ova vrsta obično ima obilne prinose.
Sve navedno su savršene odlike ovog prirodnog hibrida. Tako dobre odlike na neki način su pomogle da ova vrsta bude osuđena. Tako je to obično sa mnogim ljekovitim biljkama…
Cjepovi se ne mogu kupiti u rasadniku, a sadnja se može vršiti zakapanjem ”ključića” (jednogodišnja rozgova) direktno u zemlju ili jednogodišnjim korjenjacima na razmak od 1-2 m. Prilično je teško nabaviti ovu sortu, ali čini se da je ljudi sve više traže…
Izabela ima ljekovita svojstva, kao i bilo koju vrsta grožđa. Grožđe obiluje polifenolima – prirodnim tvarima koje štite srce i krvne žile. Polifenoli su jaki antioksidansi koji štite tijelo od prijevremenog starenja, bolesti i propadanja. Vinova loza je sama po sebi dugovječna biljka, pa na taj način djeluju i njeni plodovi.
Crno grožđe sadrži pigment antocijanin iz grupe biljnih fenola, koji djeluje slično likopenu iz rajčice. To je jak antioksidans. Jača imunitet, pospješuje probavu i regulira rad crijeva. Bijelo grožđe je siromašnije fenolima i crno grožđe u tom smislu ima prednost.
Ukratko, ljekovito djelovanje grožđa djeluje na sljedeći način:
čisti organizam
čuva zdravlje srca i krvnih žila
topi masne naslage
sprečava upalne procese
poboljšava rad metabolizma
pomaže kod artritisa i reume
štiti od mnogih vrsta raka
poboljšava rad bubrega i pluća
sprečava nastanak bubrežnih kamenaca
pomaže kod bronhitisa i kašlja
pospješuje probavu i regulira rad crijeva
poboljšava pamćenje i koncentraciju
usporava starenje
poboljšava san
Šećer iz grožđa izvanredno brzo ulazi u krvotok i zato je prikladan prilikom fizičkih i psihičkih napora.
Sjeme grožđa je nutritivno vrlo vrijedno i pokazuje jaka antioksidativna svojstva.
U svim zemljama EU i SAD-u također, komercijalna proizvodnja vina iz grožđa izabela je zabranjena . Razlog tome je da se u vinu izabele nalazi puno metanola . Metanol je otrovna tvar koja uzrokuje kronične bolesti jetre, bolesti bubrega, oslabljeni vid, itd. Vino napravljeno od izabele ne smije se stavljati u promet, ali ga možete koristiti za vlastite potrebe. Danas postoje razni recepti kojima se razina metanola znatno smanji. Vino od izabele jednostavno treba znati pripremiti. U takvom receptu je suština da se dobiveno vino pomiješa s 40% kipuće vode.
Vrlo je izvjesno da su se u priču oko izabele umiješali razni lobiji. Tu je naravno kemijski lobi, ali i proizvođači skupih vina također će rado opstruirati ovu vrstu. Vino izabele je mnogo jeftinije, jer ne traži velika ulaganja i brigu, a prinosi su obilni. Poznate su priče kako je vino od izabele loše kvalitete. Rekla bih da je sve stvar ukusa. Mnogi vinari privatno veličaju i cijene ovo vino, međutim javno pričaju nešto sasvim drugo.
U Italiji postoji vino Fragolino, proizvedeno upravo od grožđa izabele. Takva vina su mnogima omiljena i tražena. U Italiji su i prije i sada znali napraviti vino od izabele. Prije se koristila tehnologija miješanja s vinom plemenitih sorti kako bi se smanjila količina metanola, dok nova tehnologija koristi nove sojeve kvasaca koji u fermentaciji ne produciraju visoke količine metanola. Takvo vino se tradicionalno konzumira uz božićni “panetone”.
Izabela je inače odlična baza za proizvodnju voćnih sokova (Brazil je svjetski proizvođač br.1, upravo takve baze).
Metanol koji je vezan za izabela vino je zaista otrov. Međutim, doza je opasna za zdravlje nalazi se u 200 ili 300 litara tog vina. Današnja industrija alkohola nudi mnoga alkoholna pića lijepih naziva, s mnogo više diskutabilnih, a moguće i opasnih sastojaka. Takve stvari se obično nikad ne ističu, niti su ljudi upozoreni. Svako alkoholno piće postaje štetno ako se konzumira neumjereno. To vrijedi i za vino izabele. Koja čaše ili dvije vina izabele nije štetna, naravno dobra je za zdravlje.
Ako cijeli problem s metanolom pogledamo s druge strane. Jedini pravi lijek za borbu protiv trovanja metanolom je etanol ili etilni alkohol. A upravo tog etilnog alkohola ima u izobilju u svim vinima. Etanol može spriječiti štetne učinke metanola, jer je kompetitivni inhibitor za alkohol dehidrogenazu, za koju ima veći afinitet. Zbog toga se metanol ne stigne razgraditi do formijata, nego se najveći dio izbaci urinom. Znači onaj tko popije istovremeno i malo metanola i još više etanola, ne može biti otrovan jer organizam ne prerađuje metanol dok god u njemu ima etanola. Zato se bolesnici i drže alkoholizirani do četiri dana da bi se omogućilo metanolu da izađe netaknut iz organizma van. To je razlog zašto su naši djedovi pili vino od izabele, direktora, tuduma ili kako se sve ne zovu te stare sorte grožđa a nitko nije oslijepio zbog toga, iako su mnogi doživjeli duboku starost.
Kako i na koji način ćete koristiti ovu izuzetnu vrstu vinove loze, ovisi o vama. Mnogima smeta intenzivan miris ovog voća, dok je drugi zbog toga obožavaju. Smatram da je ova vrsta nepravedno osuđena i da je vrijeme da se predrasude izbace. Ima čitav niz prednosti u odnosu na druge sorte. Zaista Ima predivne osobine i možete je uzgojiti bez ikakvih kemijskih dodataka, a to znači ekološki. To je danas rijetka i izuzetno tražena osobina. Iako se uz izabelu (vino izabele) veže priča o metanolu, može se reći da je to voće koje je najmanje zagađeno kemijskim dodacima. Nije zahtijevana u pogledu ničega i daje izuzetne prinose. Stvar je samo u informiranosti i naravno, osobnom ukusu.
“Svi su čuli za njega, ali ga nitko nije vidio“, rečenica je koja se odnosi na Jetije, biće iz legende o dvonožnim dlakavim bićima s područja himalajskog masiva. Naziv je zapadnjačka inačica tibetanskog izraza yet-teh sa značenjem „ona tamo stvar“.
Na tom tragu je i naše maslinarstvo o kome se često priča, ali ga je malo tko pokušao sagledati onakvim kakvim stvarno jest, a to bi značilo pisati i govoriti o maslinarstvu kroz stručan, cjelovit, nepristran pristup, bez dnevnopolitičkih pobuda. Prvi korak transformacije našeg maslinarstva iz mita u stvarnost je da svi mi koji nešto pišemo o maslinarstvu, ali i oni koji odlučuju o njegovoj sudbini, već jednom priznamo javnosti, a i sebi: mi pišemo, čitamo i prepričavamo maslinarske bajke – strastvene, ali nestvarne, priče temeljene na imaginaciji i netočnim podacima!
Mitologija je divna: ispunjava dušu čitatelja osjećajima junaštva, čojstva, ponosa i sl. pa nije naodmet pobrojati najveće mitove hrvatskog maslinarstva i to najprije one koji izazivaju upravo te osjećaje:
Na žalost, to je daleko od stvarnog stanja jer da je to zaista tako, pohodile bi nas kolone maslinara iz Italije, Španjolske i Grčke kako bi učili od nas kako smo Lijepu našu uspjeli pretvoriti u maslinarski raj.
Postoji još mitova u nas o maslinarstvu koje ću ovom zgodom ostaviti u boci jer bi se mnogi maslinarski duhovi, istarski i dalmatinski, mogli uzburkati, ali ipak treba priznati da je i tu slika poprilično jetijevski mutna i ništa nije onako kako se čini.
Ima i mitova koji nam nisu baš dragi, o kojima ne volimo pričati ili ih spominjemo tek uzgred, jer ne izazivaju busanje u prsa:
Puno nepotpunih podataka kojima se manipulira i koji se selektivno interpretiraju, stvorili su ranije spomenute maslinarske mitove u koje smo gotovo i povjerovali, barem dobar dio u maslinarstvo i uljarstvo slabije upućene javnosti.
Međutim, neizbježno jednom treba u javnom prostoru početi baratati i stvarnim brojkama, a njih je u našem maslinarstvu jako malo. Evo primjera: ako RH ima 3.748.705 stabala, i svako stablo daje samo 10 kg maslina, to je 37.487.050 kg maslina. Uzmimo da je prosječni radman minimalno 12%, što daje 4.498.446 kg maslinovog ulja ili oko 4860 tona domaćeg maslinovog ulja.
Dakle, građani Hrvatske godišnje konzumiraju 1,17 litru domaćeg i, prema službenoj statistici, još skoro litru uvezenog maslinovog ulja, što znači da smo 2017. godine u Hrvatskoj potrošili oko 9000 tona maslinovog ulja.„I ?“ – pitat će netko.
Evo poante: gotovo sve brojke kojima se barata kao službenim podacima nisu ni približno točne jer podatak o broju stabala preuzet iz ARKODA (ARKOD je nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj) u kojem nisu evidentirana sva stabla maslina u Republici Hrvatskoj pa ni ona koja se obrađuju. Podatak o proizvodnji maslina također nije točan jer ne postoji cjelovit sustav prikupljanja podataka od uljara, jer jedino one važu sve masline koje se donose na preradu. Podatak o količini proizvedenog maslinovog ulja također nije potpun jer bi opet jedino uljare mogle dati točan podatak, a za to je potrebno uvesti obvezu prikupljanja i dostave podataka. Podatak o potrošnji maslinovog ulja po glavi stanovnika također nije točan jer su prethodna tri podatka netočna, a upitna je i točnost stvarnog broja stanovnika koji žive u RH.
I pitanje za kraj: Kako ispravno sagledati značaj, mjesto i ulogu maslinarstva u poljoprivredi i gospodarstvu Republike Hrvatske i kako uopće upravljati sektorom maslinarstva bez realnih pokazatelja?
U pitanju je već dijelom sadržan i odgovor: nužno je uvesti sustav prikupljanja i publiciranja podataka o maslinarstvu. Da bi se to zaista i ostvarilo potrebno je uspostaviti trajnu vezu maslinara i uljara s Ministarstvom poljoprivrede, jer samo Ministarstvo nema dovoljno kapaciteta da se bavi maslinarstvom. Nadalje, treba otvoreno reći da, barem do sada, u Ministarstvu poljoprivrede nije bilo lako pronaći sugovornika koji zna nešto dublje o maslinarstvu. Na brojnim dosadašnjim sastancima u Ministarstvu poljoprivrede, na kojima sam sudjelovao u svojstvu predsjednika Udruge Maslinara, predsjednika Grupacije za maslinarstvo pri HPK te drugim radnim tijelima maslinarskih udruga, zajedno s uglednim maslinarima i/ili predstavnicima maslinara nailazili smo na nerazumijevanje za naše probleme i zahtjeve za suradnjom i pomoći. Stoga ovdje otvoreno mogu reći da tražimo da se maslini, koja je po broju stabala druga voćka u RH (izvor: dr. Ivica Ljubenkov), dodijeli status i briga koju zaslužuje!
Svijest je jako teško mijenjati, ali je moguće! Ove (i buduće) retke posvećujem upravo tom cilju jer ukoliko ne promijenimo svijest stručnih službi, ali i nas maslinara i uljara, još dugo ćemo lutati bespućima maslinarskih mitova i legendi, a to može biti pogubno ne samo za maslinarstvo kao sektor, već i za ukupnu gospodarsku, demografsku, socijalnu i kulturnu opstojnost jednog značajnog dijela Republike Hrvatske.
u belomanastirskom prigradskom naselju Branjinom Vrhu otvorena Kuća baranjskog kulena, izgrađena u sklopu istoimenog projekta u sklopu Intervencijskog plana Grada Belog Manastira i Općine Darda.Vrijednost joj je veća od 12,5 milijuna kuna, a nastala je na inicijativu članova udruge Baranjski kulen. U sklopu projekta rekonstruirana je stara kuća u Branjinom Vrhu, a jedan od zadataka bio je sačuvati izvorni izgled objekta u kojem je smješten prezentacijski prostor.
Objekt je opremljen, u dvorištu je izgrađen proizvodni pogon s kompletnom tehnološkom opremom za proizvodnju tradicionalnog baranjskog kulena, u skladu sa svim suvremenim standardima. Objekt je potaknuo i novo ulaganje – na susjednoj je čestici, naime, počela gradnjaprivatne kušaonice i smještajnih kapaciteata. Završnoj konferenciji nazočna je bila ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišak, koja je istaknula kako je Kuća baranjskog kulena samo dio priče uspješnog povlačenja EU sredstava od strane Grada Belog Manastira, koja iznose čak 250 milijuna kuna. Dodala je kako će Kuća pridonijeti brendiranju cijele Baranje i omogućiti malim proizvođačima uspješnu tržišnu utakmicu.
S njom se složio i župan osječko-baranjski Ivan Anušić, podsjetivši da je kulen naša specifičnost te kao takav zaslužuje imati “svoju kuću”. “Ovo je primjer dobrih projekata i privlačenja EU sredstava. Mnogo će značiti za grad Beli Manastir, ali i cijelu županiju”, rekao je.
Tomislav Petric, ravnatelj SAFU-a, istaknuo je kako će Kuća biti ‘‘tvornica kulena‘‘ i omogućiti zanimljivu turističku prezentaciju. Podsjetio je i na 19 uspješno provedenih projekata Grada Belog Manastira u posljednje četiri godine.
– Ovakvi projekti pridonose razvoju privrede i potiču nove proizvođače. Osim toga, snažan je input turističkoj ponudi Baranje, najboljoj destinaciji ruralnog turizma u Hratskoj – poručio je belomanastirski gradonačelnik Tomislav Rob.
O tehničkim karakteristikama govorio je Miodrag Komlenić, predsjednik udruge Baranjski kulen i direktor beljskog pogona Baranjka.
– Pogon je potpuno opremljen za proizvodnju kulena, ali i ostalih proizvoda. Predstavljat će spoj tradicionalne i moderne proizvodnje, ali i edukativni objekt koji garantira cjelogodišnju dostupnost – kazao je Komlenić.
Zasad je interes za proizvodnju kulena u Kući baranjskog kulena pokazalo pet proizvođača. Podsjetimo, baranjski je kulen zaslužio plavu EU markicu zaštićenog zemljopisnog podrijetla. No kao takvoga mogu ga prozvoditi samo dva baranjska proizvođača, Belje plus i OPG Hrvoje Matijević, koji će također koristiti dio novih pogona u jučer otvorenoj Kući baranjskog kulena. Također treba dodati kako je baranjski kulen jedan od EU proizvoda koji će moći biti prodavan u Kini.
Stare i raznolike sorte usjeva prepune su hranjivih sastojaka i prilagođene lokalnim uvjetima okoliša. No, od 1900-ih izgubljeno je oko 75% biljne genetske raznolikosti što je imalo velike implikacije na sigurnost hrane.
Crvena, žuta, crna i zelena – rajčica ima razne boje i veličine. I dok se moderne pasmine ne kvare tako brzo i robusne su, često imaju blag okus. Studija iz 2017. objavljena u časopisu “Science” otkrila je da sorte nasljedstva sadrže više svojstava koja poboljšavaju okus od novijih. Naizgled izgubljen okus u potrazi za većim i trajnijim rajčicama.
Bamberški krumpir je duguljast, Crvena Emmalie je, dobro, crvena, a suton Maya ima išaranu kožu. No, suvremeni uzgoj krumpira oslanja se na mali broj sorti sličnog izgleda koje obećavaju velike prinose i mogu se lako uzgajati u industrijskim razmjerima. Većina njemačkih 200 odobrenih pasmina krumpira relativno je nova. Međutim, u Francuskoj je i dalje popularna sorta “La Ratte” stara 130 godina.
Otprilike polovica dnevnog unosa kalorija na svijetu dolazi iz samo tri usjeva: kukuruza, pšenice i riže. Poljoprivrednici se za visoke prinose oslanjaju na komercijalno sjeme. Ali povećanje količine ne znači povećanje kvalitete. Studije pokazuju niže koncentracije minerala u usjevima s visokim performansama. Na primjer, starije sorte kukuruza sadrže više magnezija, kalija i luteina koji su važni za vid.
Veće koncentracije određenih elemenata mogu imati nepredviđene posljedice. Uzmimo na primjer gluten. Kruhu daje elastičnost. Iako stare sorte pšenice imaju veću razinu tvari, snaga glutena u modernim sortama sedam je puta veća, pokazalo je istraživanje sa Sveučilišta u Bologni. To znači da bi nam moglo biti teže probaviti modernu pšenicu.
Prethodnici suvremene pšenice sadrže i ljepljivi proteinski gluten, pa oboljeli od celijakije također moraju izbjegavati drevne žitarice poput emmera, orada i kamuta. Ali oni s osjetljivošću na gluten često mogu bolje tolerirati ove sorte. Einkorn je prepun vitamina A, a kamut ima puno magnezija. Sve drevne žitarice imaju veći udio proteina od moderne pšenice, ali prinosi su niži.
Fond za podjelu koristi (BSF) Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) pomogao je obnoviti lokalne banke sjemena u zemljama pogođenim olujama Idai i Kenneth. To je značilo da su se u Malaviju još jednom mogle uzgajati sorte bisera i prosa od prstiju koje su nekada bile izgubljene i dobro su odgovarale lokalnim uvjetima.
BSF također promovira regionalno sjeme u drugim zemljama. Banka sjemena zajednice Hoima u Ugandi čuva sjeme više od 50 usjeva koji su prilagođeni prevladavajućim lokalnim klimatskim i okolišnim uvjetima. Raznolikost na terenu također je važna u vrijeme klimatskih promjena. Ako berbe jedne sorte propadnu, druge sorte pružit će rezervu.
Ledeni sef za sjeme
Svalbardski globalni trezor sjemena u Spitsbergenu u Norveškoj dom je najveće svjetske kolekcije sjemena.
Tamo se drži oko 5000 biljnih vrsta, uključujući prehrambene usjeve i samoniklo bilje.
Sve su duplikati sjemena iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih genskih banaka i pohranjeni su oko 100 metara (328 stopa) unutar planine na temperaturama od minus 18 Celzijevih stupnjeva.
Stare sorte vinove loze nešto su od uspjeha u usporedbi s drugim kulturama. Na primjer, rizling se prvi put spominje 1435. godine u Njemačkoj. Tada je administrator imanja Rüsselsheim blizu grada Frankfurta primijetio koliko se troši na reznice vinove loze rizling. Sorta grožđa muškat još je starija, a navodno su uživali Rimljani, Grci i Feničani.
U krizi smo s otpadom hrane gdje se 1/3 sve hrane gubi ili troši. Smanjivanje količine hrane koju trošimo nikada nije bilo važnije. *
Otpad hrane javlja se u cijelom opskrbnom lancu.
Gubitak i otpad hrane odnosi se na hranu namijenjenu prehrani ljudi koja se na kraju izgubi ili odbaci duž lanca opskrbe hranom. Točnije, gubitak hrane događa se tijekom proizvodnje hrane , na primjer tijekom berbe i proizvodnje, dok se otpad od hrane događa na malo i na razini potrošnje . Važno je napraviti ovu razliku jer pomaže u razumijevanju osnovnog uzroka problema.
Posljedice rasipanja hrane
Otpad hrane ima posljedice za naše gospodarstvo i okoliš. Gubitak hrane i otpad rezultiraju globalnim ekonomskim gubicima u iznosu od oko 870 milijardi eura godišnje. To u prosjeku iznosi 1200 eura po kućanstvu. Postoji sprega između sigurnosti hrane i rasipanja hrane, gdje se na nekim područjima proizvodi previše hrane, no 800 milijuna ljudi širom svijeta pothranjeno je . Procjenjuje se da bi hrana koja se trenutno troši u Europi mogla nahraniti 200 milijuna ljudi.
Na globalnoj razini, otpad od hrane odgovoran je za 6% emisija stakleničkih plinova , što se uspoređuje s milijardama tona metana, ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova koji se svake godine ispuštaju u atmosferu. Kao odgovor na to, Ujedinjeni narodi postavili su za cilj prepoloviti globalni otpad po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini i smanjiti gubitke hrane tijekom proizvodnje hrane.
EIT Food bavi se krizom zbog rasipanja hrane
Jedno od fokusnih područja u EIT Foodu su kružni prehrambeni sustavi i u okviru toga smo predani smanjenju gubitka hrane i otpada u lancu opskrbe hranom. Slavimo mnoge inovacije koje je stvorila i podržala naša nevjerojatna zajednica. Primjeri uključuju:
Inovativno označavanje hrane i dinamične cijene: Mimica Lab razvila je odgovarajuću naljepnicu koja potrošačima omogućava da shvate pravi rok trajanja proizvoda od hrane i pića. Wasteless je stvorio rješenje za optimizaciju smanjenja cijena hrane na temelju datuma isteka.
3D tisak hrane: Natural Machines stvorio je prvi svjetski 3D printer za hranu “Foodini”, koji može napraviti ukusnu hranu koristeći svježe sastojke, za ponovnu upotrebu ostataka.
Ušteda viška hrane tijekom COVID-19: COVID-19 katastrofalno je doveo do otpada hrane, jer su mnogi proizvođači hrane izgubili kupce, jer su kafići, restorani i hoteli bili prisiljeni zatvoriti. EIT Food surađivao je s poljoprivrednicima koji su imali viška povrća kako bi stvorio juhu pod nazivom ‘ Robin Food’ u socijalnom poduzeću enVie. Juha se potom dijelila ranjivim obiteljima putem banaka hrane i socijalnih namirnica.
Savjeti za smanjenje rasipanja hrane u kući
Iako postoje mnoge tvrtke koje rade na rješenjima za otpad od hrane, potrošači također mogu smanjiti otpad.
Planirajte obroke prije vremena – da biste kupili samo ono što vam treba.
Kupite ‘nesavršeno’ voće i povrće – i dalje će imati jednako dobar okus!
Koristite spremište hrane – iskoristite hladnjak i zamrzivač kako bi hrana duže trajala.
Budite inventivni s ostacima – prenamijenite hranu, a ne je odložite.
Koristite aplikacije za dijeljenje hrane – one vam mogu pomoći da odate neželjenu hranu i pronađete svježe i ukusne alternative.
Donirajte bankama hrane i skloništima – socijalna poduzeća i dobrotvorne organizacije uvijek trebaju hranu za darivanje. Uljepšajte nekome dan darujući hranu onima kojima je potrebna.
