Postoji tih nekoliko jela koja se tradicionalno pripremaju samo u hladnije dane, a jedno od njih je buncek, kiselo zelje i restani krumpir. Ovo mnogima omiljeno jelo nije komplicirano napraviti, a super je što se može pripremiti veća količina pa ga možete jesti podgrijanog i dva dana zaredom.
Buncek možete kuhati ili peći, a možete se koristiti kombinacijom obje metode – tada ispadne savršeno. Prvo operite cijeli komad i stavite kuhati u lonac napunjen vodom koju ste posolili. Dodajte jednu očišćenu glavicu luka, češnjak i papar u zrnu.
Nakon što proključa, smanjite vatru i kuhajte 60 do 90 minuta, ovisno o veličini komada. Ocijedite ga i posušite papirnatim ubrusom, a zatim ga stavite u posudu za pečenje i namažite svinjskom masti. Pecite otprilike pola sata na 220°C, dok kožica ne postane hrskava. Povremeno podlijevajte masnoćom u kojoj se peče. Kada je buncek već pri kraju, stavite kuhati krumpir u kori i za to vrijeme pripremite kiselo zelje.
Operite ga, ocijedite i stavite u jednu posudu. Narežite luk na sitne kockice i karamelizirajte uz dvije žlice otopljenog šećera na svinjskoj masti. Kada je luk gotov, dodajte zelje i miješajte. Nakon par minuta dodajte papar i kim, pa podlijte mlakom vodom ili temeljcem ako ga imate. Pirjajte na laganoj vatri dok kupus ne bude skroz mekan, savjetuju na Volim meso.
Osim dobrog krumpira, za restani je važno još nekoliko detalja. Ne dopustite da se krumpir nakon kuhanja ohladi do kraja. Ocijedite ga i ostavite samo par minuta, pa ogulite koru. Prije toga već popržite sitno sjeckan luk. Krumpir nemojte narezati u posudu s lukom već ga usitnite rukom kako biste dobili nepravilne komade.
Posolite ga, lagano pržite s lukom bez puno miješanja da se ne stvori kaša. Poklopite, ugasite vatru i ostavite da se lagano upari. To je to, sve je spremno za posluživanje.
Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je prve procjene realnog dohotka u poljoprivredi za ovu godinu koje predviđaju rast poljoprivredne proizvodnje za 6,5 posto u odnosu na prošlu godinu, odnosno s lanjskih 18,3 milijarde kuna, na 19,4 milijarde kuna.
Neto dodana vrijednost će, procjenjuju statističari, iznositi 6,54 milijarde kuna, što je rast od 2,9 posto, a vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi u 2021. procijenjena je na 10 milijardi kuna, što je rast od 0,11 posto.
Bruto dodana vrijednost procjenjuje se na 8,9 milijardi kuna, što je u odnosu na prethodnu godinu porast od 2,4 posto.
Naknada zaposlenicima u ovoj godini će, kako se procjenjuje, iznositi 1,15 milijardi kuna, što je rast od 1,6 posto u odnosu na godinu prije, navodi se u izvješću DZS-a.
Uloženi rad u poljoprivredi u ovoj godini je isti kao i godinu prije, dok se indeks realnog dohotka u poljoprivredi po jedinici godišnjeg rada procjenjuje na 56.730 kuna, što je pad od 1,8 posto.
Prva procjena realnog dohotka u poljoprivredi izračunana je na temelju podataka dobivenih iz istraživanja DZS-a, administrativnih podataka Poljoprivredne savjetodavne službe i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
U procjeni realnog dohotka, kako objašnjavaju statističari, obuhvaćena je cjelokupna poljoprivredna proizvodnja (na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i kod poslovnih subjekata).
Baklava s orasima, sočna i slatka, jednostavno savršena! Ovaj nadaleko poznati kolač s orasima nekima se čini prekompliciran za napraviti no baklava je zapravo jedna od najjednostavnijih slastica koju možete ispeći, osobito ako ju pripremate s gotovim korama.
Sastojci za baklavu:
500 g kora za savijače
500 g oraha
180 g maslaca
Sastojci za agdu:
1200 ml vode
800 g šećera
sok od 1 limuna
Priprema:
Orahe sameljite i podijelite ih na 6 jednakih dijelova. Ovaj dio možete preskočiti i odokativno dodavati orahe, ali ja volim da svi slojevi budu jednaki pa ih uvijek izvažem. Ako želite da baklava malo hrska pod zubima, dio oraha sameljite (350 g), a manji dio oraha (150 g) nasjeckajte.
Maslac otopite na laganoj vatri i ostavite ga sa strane.
Kore izrežite prema veličini kalupa u kojem ćete peći baklavu. Ja sam koristila gotove kore, u paketu ih je bilo 9. Prerezala sam ih po pola tako da sam ukupno dobila 18 kora. 4 kore sam koristila za dno baklave, 4 za vrh baklave, a ostatak od 10 kora koristila sam za središnji dio baklave (5 slojeva po 2 kore). Vi sebi prilagodite broj kora ovisno o tome koliko ih dobijete u paketu jer broj kora uvijek varira, ovisno o proizvođaču.
Dno kalupalagano namastite otopljenim maslacem pa stavite jedan list kore. Premažite ju maslacem i stavite drugi list kore. Ponavljajte postupak tako da na dnu kalupa ukupno imate 4 lista kore. Sada slažite sloj oraha pa sloj od 2 kore (između ih premažite maslacem), zatim opet sloj oraha pa sloj od 2 kore… i tako dok ne potrošite sve orahe. Na kraju na vrh baklave složite 4 kore koje su vam ostale, svaku naravno opet premažite otopljenim maslacem. Kore će vam najjednostavnije biti premazati silikonskim kistom.
Sada baklavu izrežite u željene oblike, pravokutnike ili rombove. Premažite ju odozgo ostatkom otopljenog maslaca i stavite u pećnicu zagrijanu na 200°C. Baklavu pecite 25-30 minuta dok ne dobije lijepu, zlatno smeđu boju. Ovisno o pećnici možda će trebati i malo više vremena.
Čim baklavu stavite u pećnicu, krenite s pripremom agde. U veći lonac stavite vodu i šećer. kada voda zakuha kuhajte ju na srednje jakoj vatri 20-tak minuta, dok ne postane sirupasta. Žlicom uzmite malo agde, ohladite ju i probajte. Osjetit ćete kada se počne pretvarati u sirup. Maknite agdu s vatru, dodaje limunov sok pa prelijte njome pečenu balavu. Vruću baklavu, vrućom agdom.
Baklavu ohladite na sobnoj temperaturi, a zatim ju spremite u hladnjak. Najbolje je da odstoji u hladnjaku preko noći da se agda dobro upije u sve slojeve baklave. Sljedeći dan poslužite ju uz šalicu kave ili čaj.
Najmanji su prokariotski organizmi sa mogućnošću samostalnog razmnožavanja, a od bakterija se razlikuju po nedostatku stanične stijenke. Prema taksonomiji nalaze se u razredu Mollicutes i redu Mycoplasmatales. Odnosi se na (PPLO) slične organizme za razliku od fitoplazmi i organizme slične mikoplazmi (MLO) koji mogu biti paraziti u biljnom tkivu i na nekim insektima. Mikoplazme (PPLO) mogu biti kao paraziti prisutne kod; ljudi, životinja i biljaka.
Kod goveda M. bovis uzrokuje upalne procese u različitim organima (zglobovima, dišnom i spolnim sustavu), mastitis koji je uzrokovan tom vrstom, nanosi velike gubitke u proizvodnji mlijeka. Po učestalosti nalaza i značenju u etiologiji zaraznih bolesti u goveda nalaze se na prvom mjestu među dvadesetak vrsta tih mikroba (posebno u europskim zemljama i SAD-u). Na Novom Zelandu gdje bolest nije endemska te predstavlja pravi izazov za proizvođače mlijeka i mlječnih proizvoda od pojave (u srpnju 2017. godine). Tijekom IDF Svjetskog samita o mljekarstvu iz 2018. godine u Daejeonu izloženo je javno-privatno partnerstvo za uklanjenje M. bovis. Predstavljena je strategija Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o antimikrobnoj rezistenciji (AMR) i izazovima razumne uporabe antimikrobnih sredstava na globalnoj razini.
Izdvojene mikoplazme sojeva M. bovis iz sluznice teladi uzrokuju latentne infekcije vimena, uz širenje infekcije tim uzročnikom a time i mikoplazmatalnog mastitisa. Tako su klinički zdrava, ali mikoplazmama inficirana telad izvor je zaraze za krave. Suprotno dosadašnjem mišljenu mikoplazma može dovoljno dugo preživjeti u okolišu da bi se njome inficirala goveda. Inkubacija ovisi o dozi uzročnika i iznosi dva do šest dana ali se može produžiti i do nekoliko tjedana. Klinički zdrave krave izlučuju uzročnika mlijekom. Izrazite promjene konzistencije mlijeka, uz pad mlječnosti, brzo širenje infekcije, agalakcija, masitits kada se uzročnik nalazi u stadu. Uobičajene bakteriološke pretrage promjenjenog mlijeka ne uključuju pretragu na mikoplazme pa su uglavnom negativne. Kod mikoplazmoznog mastitisa krave mogu spontano ozdraviti nakon laktacije.
Medicinski značajne mikoplazme nalaze se u porodici Mycoplasmataceae sa šezdeset vrsta, te sa serotipovima jedina Ureaplasma. Kao obligatni paraziti ljudi i životinja a prisutne su u sluznicama; usne šupljine, gornjeg dišnog sustava i spolno-mokraćnog sustava. Uzrokuju bolesti kod ljudi, životinja, biljaka i insekata. Pojava trajnih infekcija zajedno sa degenerativnim bolestima. Kod ljudi prisutne u dišnom sustavu; M. pneumoniae,M. salivarium, M. genitalium, spolno-mokraćnom M. urealyticum, M hominis i M. genitalium, sve ove navedene vrste su i patogene.
Prvi put su bile izolirane kod pasa 1934. godine (Schoetansach, 1934). od tada je izdvojeno petnaest vrsta; (Acholeplasma laidlawii, Mycoplasma arginini, Mycoplasma bovigenitalium, Mycoplasma cynos, Mycoplasma canis, Mycoplasma flees, Mycoplasma feliminutum, Mycoplasma haemocanis, Mycoplasma gateae, Mycoplasma edwardii, Mycoplasma molare, Mycoplasma maculosum, Mycoplasma opalescens, Mycoplasma spumans i Ureaplasma canigenitalium). Uz dvije vrste koje ne pripadaju niti jednoj poznatoj mikoplazmi i nisu opisane u potpunosti (Mycoplasma sp. HRC 689 i VJC 358 (Chalker, 2005.). Veliki broj navedenih mikoplazmi je izdvojen iz replicates domaćina.
Njihov polimorfizam zbog odsustva stanične stijenke, pod malim povećanjem vidljive su kao; okrugle, zvjezdolike, nitnaste stanice u tamnom polju faznokontrasnog mikroskopa veličine 0.3 do 1 µm. Terminalne strukture koje se nalaze na jednom kraju pomoću kojih mikopazme adheriraju na stanice domaćina.
Koriste stanični metabolizam gdje svojim produktima oštećuju stanice. Obojenja koja se vide po Giemsi koriste se kod otkrivanja parazita u krvi, virusa, bakterija, klamidija i intercelularnih bakterija. Stanica mikoplazmi obavijena je samo citoplazmatskom opnom koja je građena od lipida i proteina, vrlo malog genoma (580-2200kb). Održavaju se na temperaturi od -70 °C, na -20°C, dok na + 40°C ugibaju. Otpornije su prema ultravioletnim zrakama, od ostalih bakterija, a prema dezinficijensima su jednako osjetljive kao i većina bakterija.
Rezistentne su na antibiotike koji ometaju sintezu peptidoglikana jer nemaju staničnu stijenku, međutim dobra osjetljivost se javlja na; tetracikline, makrolide i aminoglikozide. Izvan organizma domaćina mogu preživjeti nekoliko dana ukoliko su zaštićene od sunčeve svjetlosti. Činitelji patogenosti mikoplazmi nisu dovoljno poznati, ali one ne ulaze u stanice domaćina, već samo parazitiraju na njihovoj površini adherirajući na njihove stanice. Pomoću svojih tzv. “terminalnih” struktura. Adherirane koristeći stanični metabolizam, oštećuju stanicu svojim produktima. Pojedine mikoplazme su specifične za određenu životinjsku vrstu na kojoj parazitiraju i ne prenose se na drugu vrstu. Mikoplazme ulaze kroz gornju respiratornu sluznicu kapljicama respiratornog sekreta, kod ljudi a česte su subkliničke infekcije, no mogu nastupiti i ozbiljne komplikacije. Najćešće se razbole osobe od 5-20 godina, a rjeđe starije osobe. Infekcije nemaju sezonski karakter, a pojavljuju se tijekom cijele godine.
U. urealyticum i M. hominis spolno su prenosive mikoplazme kao i bolesti koje izazivaju. Ove mikoplazme mogu izazvati sepsu i akutni meningitis. Posljednjih nekoliko godina spominje se izolacija mikoplazmi iz zglobne tekućine, kod bolesnika sa artritisom. Mycobacterium tuberculosis uzrokuje tuberkulozu i prepoznata je kao vrlo važan patogen ljudi, sa složenim mehanizmima preživljava desetljećima. Sposobnost brzog otkrivanja u kliničkim uzorcima, otpornost na lijekove, od suštinskog su značenja za odgovarajuće liječenje. Sa novim molekularnim dijagnostikama, koje se koriste kao dio standardne laboratorijske dijagnoze i tu su postignuti značajni pomaci. Mikoplazme se mogu prenositi pomoću (ručnika, posteljine, putem kozmetičkih salona i solarija); jer se mogu nalaziti na površinama. Najćešće su asimptomatske, a kasnije se pojavljuju simptomi uz pojavu bolova i napetosti u donjem dijelu trbuha i leđima sa pojačanim sekretom. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, te povišena tjelesna temperatura.
Vizualno otkrivanje mikoplazmi ili uz pomoć mikroskopa je nemoguće. Iako mikoplazme ne uzrokuju vidljiva oštećenja stanica, nesumljivo utječu na stanični metabolizam, rast stanica u kulturi, sintezu proteina, izlučivanje citokina, kao i na oštećenja DNK i RNK.
Osnovane studijske skupine Europskog društva za kliničku mikrobiologiju i zarazne bolesti (ESCMID), za infekcije mikoplazmama koja se sada naziva Studijska skupina za infekcije mikoplazmom i klamidijom (ESGMAC); govore u prilog tome za stjecanje sve većih razumijevanja u dijagnostici kod ispitivanja i nadzora u upotrebi antibiotika.
