Dok se većina građana ljeti veseli sunčanim danima, za hrvatske stočare sunce je već odavno prestalo biti prijatelj. Suša koja je ove godine zahvatila velike dijelove zemlje, posebice istočnu Hrvatsku, poljoprivrednicima je okrenula leđa i ostavila ih u škripcu.
Naime, suša ne pogodi samo usjeve na poljima – ona se poput domina prelijeva na cijeli lanac proizvodnje. Kada trava ne naraste dovoljno, a kukuruz i druge krmne kulture zakržljaju zbog manjka vlage, stočar ostaje bez osnovne sirovine za hranidbu svojih životinja. “Suša nam direktno povećava troškove hranidbe. To je najveći udarac koji osjećamo u ovom trenutku.”
Prijašnjih godina, kada bi paše i pašnjaci bili bujni i zeleni, stoka mogla veći dio dana provoditi vani, hraneći se travom koja im je osiguravala kvalitetnu i jeftinu prehranu. No, ove godine slika je sasvim drugačija. Pašnjaci su spaljeni, trava je rijetka i suha, a životinje ne mogu dobiti dovoljno hranjivih tvari iz prirode. Kao rezultat toga, Mario je prisiljen posegnuti za skupim nadomjescima – sijenom, silažom i drugim koncentriranim krmivima koja su na tržištu sve skuplja.
Cijene su otišle u nebo, a mi nemamo izbora – ako ne kupimo, stoka će ostati gladna. To nije opcija. Životinje su na prvom mjestu, ali to znači da mi stočari moramo stiskati remen i posuđivati novce kako bismo preživjeli sezonu”, priča Mario, ne skrivajući zabrinutost za vlastitu budućnost.
Njegova priča nije usamljena. Diljem Hrvatske, a posebice u kontinentalnim županijama, stočari se suočavaju sa sličnim izazovima. Mnogi od njih već razmišljaju o smanjenju stada jer jednostavno ne mogu podnijeti financijski teret.
Ono što dodatno brine je i dugoročna perspektiva. Klimatske promjene sve su češće donose ekstremne vremenske uvjete – suše, poplave, oluje. Stočarstvo, koje je tradicionalno bilo okosnica ruralnog razvoja i prehrambene sigurnosti, postaje sve rizičniji posao.
Svaka odluka o kupnji domaćih proizvoda može značiti razliku između opstanka i propadanja jednog malog obiteljskog gospodarstva. Dok sušno ljeto još uvijek traje, a prognoze ne najavljuju obilnije kiše, stočari ostaju na terenu, boreći se protiv vremenskih nepogoda i ekonomskih poteškoća, s nadom da će bolja vremena ipak doći. No, do tada, svaki novi dan donosi nove račune i nove brige – a to je teret koji nitko ne bi trebao nositi sam.
