Naslovnica Blog Stranica 78

Koji su prijepori oko poljoprivredne politike EU?!

EU već godinama pokušava reformirati svoju poljoprivrednu politiku. To je jedno od najspornijih pitanja bloka, a države članice, lobističke skupine i ekolozi pokušavaju potaknuti raspravu. Evo pregleda.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) Europske unije čini oko trećine proračuna EU-a, s oko 54 milijarde eura (64 milijarde dolara) poljoprivrednih subvencija koje svake godine idu u 27 država članica Unije. Tako značajna stavka retka zajamčeno je izvor mnogih neslaganja.

Dok EU sređuje svoj zajednički proračun za razdoblje 2021. – 2027., poznat kao višegodišnji financijski okvir, ZPP bi trebao proći veliku reformu . Iako se očekuje da će iznos poljoprivrednih subvencija ostati sličan – oko 390 milijardi eura do 2027. godine – ostaje za vidjeti kako će se sredstva raspodijeliti i hoće li sredstva biti povezana s obveznim politikama zaštite okoliša. 

Što je ZPP? 

Zajednička poljoprivredna politika EU pokrenuta je 1962. godine kako bi osigurala da poslijeratna Europa ima dovoljno hrane. Imao je pet glavnih ciljeva: 

  • poboljšati poljoprivrednu produktivnost u Europi
  • osigurati stabilnu opskrbu pristupačnom hranom
  • stabilizirati europska tržišta
  • osigurati da poljoprivrednici mogu “razumno” živjeti
  • osigurati poštene potrošačke cijene

Kao što je slučaj s ostatkom proračuna, Europska komisija, Europski parlament i Vijeće ministara EU – u ovom slučaju ministri poljoprivrede svih 27 država članica – moraju zajedno odlučivati ​​o budućnosti ZPP-a.

Kako EU trenutno raspodjeljuje poljoprivredne subvencije? 

Prvi stup ZPP-a obuhvaća izravna plaćanja koja se izračunavaju po hektaru. Jednostavno rečeno: što je farma veća, to su veće subvencije. Prema Njemačkoj agenciji za okoliš (UBA), izravna plaćanja u prosjeku čine oko 40% godišnjeg prihoda farme.

Ali ta su izravna plaćanja kritizirana zbog doprinosa propadanju malog vlasništva; poljoprivrednici s manjim svojstvima imaju znatno manje koristi od subvencija EU-a od industrijskih tvorničkih farmi. 

Prema njemačkom Ministarstvu hrane i poljoprivrede, Njemačka svake godine prima 6,2 milijarde eura poljoprivrednih subvencija. Od toga je 5 milijardi eura izravnih plaćanja. Preostalih 1,2 milijarde eura – drugi stup ZPP-a – izdvaja se za planove ruralnog razvoja i mjere povezane s klimom i okolišem.

Problem je što ovaj drugi stup sufinanciraju države članice. Zemlja, regija ili općina mora podudariti bilo koju EU subvenciju iz drugog stupa s istim iznosom iz vlastitih sredstava – zbog čega se države članice često ne prijavljuju za ta sredstva.

Prema prvom stupu ZPP-a, što je farma veća, to su veće subvencije

Koje su kritike tih subvencija?

Industrijska poljoprivreda velikih razmjera često je kriva za doprinos gubitku biološke raznolikosti i rastućim emisijama CO2 te za zagađivanje tla i vode korištenjem pesticida i gnojiva. Grupe za zaštitu okoliša, klimatski aktivisti i zelene političke stranke kritizirale su sustav izravnih plaćanja po hektaru ZPP-a, optužujući ga da velikom većinom promiče takvu praksu.

Ta plaćanja uglavnom nisu povezana sa shemama koje imaju koristi za okoliš. Kako danas stoji, da bi dobili subvencije, poljoprivrednici jednostavno moraju potvrditi “dobre poljoprivredne i okolišne uvjete” svog zemljišta, kao i ispuniti “zakonske zahtjeve upravljanja”, prema Europskoj komisiji.

Međutim, nova je regulativa uvedena 2013. godine kako bi se osiguralo da trećina izravnih plaćanja bude oslobođena samo ako su postavljene određene mjere „ozelenjavanja” – odnosno ako farme udovoljavaju određenim ekološkim zahtjevima. No, prijatelji Zemlje iz Njemačke i druge ekološke skupine rekle su da ovaj zahtjev ne ide dovoljno daleko. Njemačka agencija za okoliš priznala je u rujnu da “mjere ozelenjavanja nisu dovele do mnogih operativnih promjena i da nisu imale pozitivnih učinaka s ekološkog stajališta.”

Koje su reforme potrebne? 

Poljoprivredna politika EU-a mora postati ekološkija i održivija, a poljoprivrednici bi trebali biti nagrađeni za uvođenje mjera koje štite okoliš – to je ionako ideja. Međutim, unutar EU vodi se dugotrajna rasprava o tome koliki bi postotak izravnih plaćanja trebao biti povezan s ekološkim mjerama u godinama koje dolaze.

Europska komisija predložila je da same države članice trebaju kontrolirati mjere zaštite okoliša, praćenje i sankcije – trenutno ih propisuje EU. Također želi da države članice pošalju svoje planove politika koje će odobriti Europska komisija. 

Međutim, ovaj prijedlog – koji su u srijedu podržali 27 ministara poljoprivrede u bloku – odbili su ekolozi koji misle da bi države članice prenisko postavile ekološku ljestvicu i skupine poljoprivrednih lobija, koji smatraju da bi plan nepravedno narušio konkurenciju između država članica .  

“Eko-sheme” koje je predložila komisija, a koje će biti povezane s plaćanjima iz prvog stupa i za koje se očekuje da će biti mnogo strože od bilo kojih prethodnih mjera, također su bile sporne. Prema eko-shemama, 20% plaćanja poljoprivrednicima bilo bi namijenjeno zelenim inicijativama poput organske poljoprivrede i poljoprivredne šume. Farma će dobiti potpunu izravnu uplatu tek kad dokaže da je ispunila sve nove ekološke propise i ne bi mogla novac koristiti u druge svrhe. Europski parlament, međutim, podržao je plan prema kojem bi se to povećalo na 30% plaćanja.

Kakva je reakcija na novi plan?

Ekolozi žele da EU ide još dalje. Angelika Lischka, poljoprivredna stručnjakinja iz NABU-a, najveće njemačke nevladine organizacije za zaštitu prirode, rekla je za DW da organizacije poput nje “traže da se barem polovica izravnih plaćanja u prvom stupu poveže s eko-shemama”. 

Ali Joachim Rukwied, čelnik Njemačkog udruženja poljoprivrednika, upozorio je protiv maksimiziranja zahtjeva “povezanih isključivo s okolišem”. Rekao je da je EU trebala pružiti potporu poljoprivrednom sektoru kako bi zajamčila ispunjavanje svih ciljeva ZPP-a, uključujući osiguravanje da poljoprivrednici mogu razumno zaraditi za život. 

Grupe za zaštitu okoliša i Njemačka agencija za okoliš (UBA) slažu se da bi nadolazeće razdoblje financiranja trebalo iskoristiti za potpunu reviziju poljoprivredne politike EU-a, s obzirom na to da šteta koju okoliš uzrokuje taj sektor već predstavlja glavni problem. 

Lea Köder iz UBA-e izjavila je za DW da je Njemačka već prekršila zakon EU-a prekoračivši ograničenja utvrđena Direktivom o nitratima bloka, koja za cilj ima smanjenje onečišćenja vode iz poljoprivrednih izvora. “Moramo započeti reformu sustava sada, ili će ekološke ciljeve moći postići samo vrlo skupim i drastičnim mjerama”, rekla je.

Dw.com

Gradnja najveće farme svinja na svijetu

Nova farma koja je započela izgradnju u ožujku, a započela s radom u prvoj od svojih 21 zgrada u rujnu, odražava vratolomni tempo kojim ogromni, industrijalizirani uzgajivači svinja zamjenjuju male tradicionalne farme, od kojih su mnoga najgore izbrisane izbijanje bolesti životinja u novijoj povijesti.

Pomak koji se odvija godinama, naglo se ubrzao, potaknut ogromnom dobiti korporativnih proizvođača otkako je afrička svinjska kuga poharala stado te zemlje i dovela do skoka cijena svinja u dvostrukom iznosu od prethodnog rekorda.

Epidemija nije poštedjela ni korporativne farme, no kako su cijene skakale, brzo su nadoknadile svoje gubitke. Dobit Muyuana porasla je 1.413% u prvih devet mjeseci 2020. na 21 milijardu juana (3,21 milijarde dolara).

“Pogodili smo vrlo povoljno razdoblje za razvoj. Cijene svinja vrlo su visoke, naša je zarada stvarno dobra, a novčani tijek zaista velik “, rekao je Qin Jun, zamjenik generalnog direktora Muyuana za Reuters u sjedištu tvrtke u gradu Nanyang u središnjoj Kini.

U utrci za preuzimanjem udjela, tvrtke poput Muyuana dizajniraju automatizirane farme veće gustoće, kladeći se da mogu spriječiti bolest istodobno povećavajući učinkovitost kako bi zadovoljile ogroman apetit zemlje za svinjetinom.

Nova Muyuanova mega farma blizu Nanyanga, u kojoj će na kraju biti smješteno 84 000 krmača i njihovih potomaka, daleko je najveća na svijetu, otprilike 10 puta veća od tipičnog uzgajališta u Sjedinjenim Državama. Cilj mu je proizvesti oko 2,1 milijuna svinja godišnje.

Ako bude radilo kako je planirano – a i drugi proizvođači slijede taj primjer – najveći svjetski potrošač svinjskog mesa mogao bi smanjiti kupnju s globalnog tržišta, usporavajući cvjetanje trgovine mesom koja je podržala poljoprivrednike širom svijeta.

VEĆE JE BOLJE

S gomilama gotovine, Muyuan i drugi grade veće i brže, s ciljem da prigrabe tržišni udio dok se sektor obnavlja.

Muyuan će ove godine potrošiti oko 40 milijardi juana na nove farme svinja, rekao je Qin, otprilike osam puta više nego prije dvije godine, i otprilike dvostruko više nego što bi trebao provesti proizvođač automobila Tesla.

Za grafiku o proizvođaču svinja, Muyuan Foods gradi jednu od najvećih svinjogojskih farmi na svijetu nakon što su skokovi cijena svinjskog mesa povećali dobit:

U međuvremenu se mali poljoprivrednici trude ponovno stati na noge usred skupih novih zahtjeva za prevencijom bolesti.

Kinesko stado svinja, najveće na svijetu, smanjilo se za polovicu 2019. godine, uzrokujući manjak svinjskog mesa od 11 milijuna tona koji je znatno premašio globalne zalihe. Uvoz svih proteina u međuvremenu je naglo porastao, a cijene iz Brazila u Dansku bile su rekordno visoke.

“Ima eksperimentalni element”, rekao je Qin o farmi od 3 milijarde juana.

“Zapošljavat ćemo manje ljudi i koristiti više tehnologije”, rekao je, ukazujući na “inteligentne” sustave za hranjenje, robote za čišćenje stajskog gnoja i infracrvene kamere za otkrivanje kada svinje imaju vrućicu.

Visoke zgrade sve su popularnije u Kini usred nedostatka odgovarajućeg zemljišta. Iako korporativni proizvođači imaju prednost u postizanju zemljišnih ugovora s lokalnim vlastima zahvaljujući njihovom utjecaju i obećanjima da će stvoriti radna mjesta i izgradnjom klaonica, Muyuan je nedavno izazvao kontroverzu oko planiranja 55 svinjogojskih farmi na 1.000 hektara Henanovih ratarskih površina.

Qin kaže da je problem riješen i da je tvrtka već zakupila zemlju za proizvodnju 80 milijuna svinja.

Mega farma može smjestiti pet puta više svinja od uobičajene farme na istom području. Njegova gustoća nosi ogroman rizik, s obzirom na to da bolesti, uključujući virus svinjske kuge, još uvijek cirkuliraju u Kini, a nije dostupno cjepivo ili lijek.

“Veliki projekti do završetka prasitve s velikom gustoćom životinja dugoročna su briga, jer kad patogen uđe, vrlo ga je teško kontrolirati ili eliminirati”, rekao je Gordon Spronk, predsjednik Pipestone Holdingsa, proizvođača svinja i veterinarskog poduzeća iz Minnesote. tvrtka za usluge.

Muyuan kaže da je preokrenuo svoj proizvodni proces od izbijanja svinjske kuge. Žito za hranu za životinje sterilizira se prije uvođenja u mlin za stočnu hranu na licu mjesta, izbjegavajući moguću kontaminaciju farme kamionima.

Unutar kućišta za svinje zrak se filtrira, a termovizijske kamere se ispituju kako bi se provjerile tjelesne temperature svinja. Kako bi zaštitio biosigurnost farme, Reuters nije dobio pristup farmi.

Nove mjere impresivne su sve dok se njima pravilno upravlja, rekao je Michael Ellerman, zamjenik generalnog direktora tvrtke Aspire, savjetnice za farme svinja sa sjedištem u Suzhouu.

I Ellerman i Qin rekli su da bi zapošljavanje u visokotehnološkom pogonu moglo biti nezgodno. Mnogi od više od 50.000 novih zaposlenika Muyuana nisu iskusni, dodao je Qin.

To će biti sve veća briga s padom cijena svinja. Troškovi proizvodnje u industriji i dalje su mnogo veći nego prije izbijanja svinjske kuge, ali je proizvodnja manja zbog nedostatka rasplodnih svinja.

“Rizik je da bi cijene mogle pasti ispod cijene. Ako cijene padnu ispod 20 juana [po kilogramu] sljedeće godine, neke velike tvrtke suočit će se s gubicima ”, rekao je Xiao Lin, analitičar iz tvrtke Win & Fun Investment sa sjedištem u Shenzhenu.

Muyuanovi su troškovi niži od većine, u trećem tromjesečju, nešto više od 14 juana po kilogramu, kaže se. Više automatizacije moglo bi dodatno smanjiti troškove.

Ali izbijanje bolesti poništilo bi bilo kakve dobitke.

“Trenutno su u redu ako u stadu postoje gubici [zbog visokih cijena]”, rekao je Pan Chenjun, viši analitičar u Rabobank. “Ali rizici rastu.”

(1 USD = 6,5342 kineskih juana)

Izvještavanje Dominique Patton. Montaža Gerry Doyle

Državno ocjenjivanje sireva

I u ova posebna i nepredvidiva vremena, Savez malih sirara RH „SirCro“ zajedno s Upravom za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede uspješno je organizirao treće po redu Nacionalno ocjenjivanje sireva i drugih mliječnih proizvoda 4. i 5. studenog u prostoru Ministarstva poljoprivrede u Buzinu, Zagreb.

Proizvodi su ocijenjeni sukladno Pravilniku za ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda, od strane Stručnog povjerenstva za ocjenjivanje sireva i drugih mliječnih proizvoda.

Ukupno je ocijenjeno 110 proizvoda od čega je bio 91 uzorak sireva, 13 uzoraka fermentiranih mliječnih proizvoda, 3 uzorka kiselog vrhnja i 3 uzorka namaza.

Od 110 ocijenjenih proizvoda, 97 ih je s medaljom, što je preko 88% proizvoda.

Slika 3. i 4.: Priprema za ocjenjivanje

Tabelarni prikaz osvojenih medalja:

Vrsta medaljeBroj odličja%
ZLATO4339,1
SREBRO4036,4
BRONCA1412,7
PRIZNANJE1311,8
UKUPNO110100,00

Između zlatnih proizvoda s maksimalnim brojem bodova (20), Povjerenstvo je izabralo tri proizvoda za šampiona kvalitete u tri različite kategorije, te jedan proizvod za nagradu Inovativni proizvod.

U kategoriji mekih, polutvrdih i tvrdih sireva šampion kvalitete je sir Škripavac sirane „Vegium“ iz Baških Oštarija, Ličko senjska županija.

U kategoriji svježih sireva i skuta šampion kvalitete je Kravlja skuta sirane Kolačević iz Kalinovače, Ličko senjska županija.

U kategoriji namaza šampion kvalitete je Basa sirane Kolačević iz Kalinovače, Ličko senjska županija.

Nagradu za inovativni proizvod je osvojio polutvrdi sir Jurček – sir posebnog izgleda i okusa zbog dodatka mješavine različitih kultura, sirane Jurkas iz Harmice, Zagrebačka županija.

Prema broju osvojenih medalja možemo reći da naši sirari svake godine postaju  sve bolji i da naše sirarstvo u malim obiteljskim pogonima ima svijetlu budućnost.

Šečerane u predstečaju

Uprava Sladorane dostavila je sudu popis vjerovnika prema kojem ih je oko 150 s ukupnim potraživanjem od oko 600 milijuna kuna, no pravo stanje utvrdit će povjerenik stečajne nagodbe

Trgovački sud u Zagrebu otvorio je predstečaj u tvrtki Sladorana tvornica šećera, koja obuhvaća virovitičku i županjsku šećeranu, te zakazao za 21. travnja iduće godine ročište na kojem će se odlučivati o planu restrukturiranja Sladorane.

Prijedlog plana restrukturiranja sačinila je Uprava Sladorane tvornice šećera koja je prije mjesec dana i zatražila otvaranje predstečaja zbog dugotrajne blokade računa. U planu se traži potpora vjerovnika za nastavak poslovanja Sladorane, a prijedlogom preustroja vjerovnicima je predloženo pretvaranje 50 posto duga u kapital tvrtke dok bi ostatak duga bio otpisan (90 posto) i jednokratno isplaćen nakon osam godina. Iz ovako sročene ponude Uprava Sladorane izuzela je razlučne vjerovnike koje bi isplatila u cijelosti.

U odluci suda poziva se vjerovnike da do 15. prosinca prijave potraživanja prema Sladorani. Zatraživši otvaranje predstečaja, Uprava Sladorane dostavila je sudu popis vjerovnika prema kojem ih je oko 150 s ukupnim potraživanjem od oko 600 milijuna kuna, no pravo stanje utvrdit će povjerenik stečajne nagodbe Ivan Kurečić čije je imenovanje također dio odluke Trgovačkog suda.

Jutarnji